{"id":111317,"date":"2013-04-16T09:35:19","date_gmt":"2013-04-16T07:35:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=111317"},"modified":"2013-04-16T09:35:19","modified_gmt":"2013-04-16T07:35:19","slug":"lica-vlasti-burzoazije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/04\/16\/lica-vlasti-burzoazije\/","title":{"rendered":"Lica vlasti bur\u017eoazije"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

Najte\u017ee je, ka\u017ee jedno op\u0107e mjesto u filozofiji, a sva op\u0107a mjesta su to\u010dna, spoznati samoga sebe. Zato barem treba znati da kada govorimo o drugima, mnogo toga reknemo i o sebi. U trenutku kada se mediji osvr\u0107u na ostav\u0161tinu preminule britanske politi\u010darke Margaret Thatcher, mi gotovo da psihoanaliti\u010dko-terapijski, u Freudovom stilu, mo\u017eemo zaklju\u010diti: gdje bija\u0161e \u201cono\u201d sada je \u201cja\u201d. No od tog procesa osvje\u0161\u0107ivanja manjine vladaju\u0107ih ve\u0107ini ovladanih ne\u0107e biti bolje. Dapa\u010de. Zato, citiraju\u0107i jednog drugog \u201cterapeuta\u201d, Karla Marxa, mo\u017eemo re\u0107i i da je sve ovo \u0161to nam se doga\u0111alo posljednjih desetlje\u0107a tek predterapija za onu pravu, koja je pred nama. A ona ne\u0107e li\u010diti na \u201creforme\u201d trenutnih vlasti.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, tamo gdje je decenijama postojala \u017eelja vladaju\u0107ih da budu poput svojih kolega u centrima kapitalske mo\u0107i, ta se \u017eelja (naravno, u jednom bitno reduktivnom, poluperiferiji primjerenom smislu) vladaju\u0107ima i ispunila. Jo\u0161 pregnantnije: ta\u010derizam je istina ideologije tu\u0111manizma! A ta poglavlja \u201cnepovijesne svjetske povijesti\u201d jo\u0161 nisu zaklju\u010dena i ba\u010dena u onu najpoznatiju ropotarnicu, ve\u0107 se iz nje i dalje izvla\u010de \u2013 rekli bi Pet Shop Boysi \u2013 pri\u010de za sve, i to sve po deset kuna.<\/p>\n

Margaret Thatcher vladala je Britanijom od 1979. do 1990., ne bez velikih otpora vlastitog stanovni\u0161tva. Istih 1980-ih u nas je vladalo ubrzano pra\u017enjenje socijalizma od zadnjih ostataka socijalisti\u010dke ideologije, ne bez veze s realnim proturje\u010djima u njoj samoj. Pa kada se mnogim zapadnjacima \u010dinilo da era Thatcher napokon zavr\u0161ava, njoj je uspjelo jo\u0161 ne\u0161to. Postala je britanski izvozni proizvod, ve\u0107i od bilo kojeg industrijskog produkta. Ona je uspjela prona\u0107i svoje najbolje u\u010denike u novim vo\u0111ama nekada socijalisti\u010dkih zemalja. Ostavimo li ovdje po strani one ina\u010de najva\u017enije, a to je slu\u010daj Kine na jedan i Rusije (odnosno raspada SSSR-a) na drugi na\u010din, lako je uvidjeti da je, recimo, dana\u0161nja Hrvatska sli\u010dnija Britaniji iz 1980-ih negoli samoj sebi prije usvajanja novog gradiva. Pa ako su sli\u010dnosti i tada postojale \u2013 a 1970-e i 1980-e bile su vrijeme jo\u0161 realnih borbi unutar socijalisti\u010dke nomenklature i izvan nje oko slu\u0161anja ili neslu\u0161anja \u201csavjeta\u201d zapadnih suflera iz MMF-a i Svjetske banke, borbe koju je lijeva kritika tada izgubila \u2013 one su sada, da tako ka\u017eemo, dovedene do pojma. Ono \u0161to je bila intencija na\u0161e wannabe bur\u017eoazije \u2013 uvesti umjesto jednog stagnantnog poku\u0161aja samoupravnog socijalizma dru\u0161tvo posesivnog individualizma, \u201ctr\u017ei\u0161nog\u201d tipa \u2013 ovdje je toliko uspjelo da su \u010dak i neki kriti\u010dari tranzitologije, poput Borisa Budena, povjerovali kako je Thatcheri\u010din verdikt da dru\u0161tvo ne postoji ostvaren barem na primjeru jugoslavenskog dru\u0161tva. Umjesto dr\u017eave i dru\u0161tva suo\u010denih sa situacijom realne krize dobili smo \u2013 naoko paradoksalno, njihovim razmno\u017eavanjem \u2013 puke prostore odvijanja \u201ckapitalizma katastrofe\u201d (Naomi Klein), koji je ovdje (sli\u010dnosti i razlike s \u010cileom, ali i Irakom postoje) zna\u010dio i milijune raseljenih i ubijenih.<\/p>\n

Optu\u017eiti za to direktno Thatcherovu ili Reagana bilo bi mo\u017eda preuzetno, no sistemska povezanost izme\u0111u jednog vala \u0161irenja agresivnog i otvoreno antikomunisti\u010dkog \u2013 sada ka\u017eemo neoliberalnog \u2013 kapitalizma i na\u0161e nesre\u0107e sigurno postoji. Zazivati onda njih kao spasitelje npr. Hrvatske, kako to \u010dine lokalni vinovnici na\u0161e nesre\u0107e, poput Borislava \u0160kegre, kao one koji su imali \u201ckristalno jasan i glasan stav u pogledu opravdanosti borbe Hrvatske za nezavisnost i demokraciju\u201d, zna\u010di sasvim pobrkati, vi\u0161e iz interesa negoli iz neznanja, uzroke i posljedice. Jer na\u0161i su sikofanti, potkaziva\u010di na\u0161eg socijalizma i ulizice zapadu, uistinu spasili Hrvatsku, ba\u0161 na isti na\u010din kao i Thatcher Britaniju (samo \u0161to je kihanje u centru prouzro\u010dilo cunami na periferiji). Spasili su je za jedan kapitalizam brutalne klasne vladavine (Alex Callinicos), kojega su ona na jedan, a Tu\u0111man na drugi na\u010din ime. Rast siroma\u0161tva i (podjednako va\u017eno!) dru\u0161tvene neravnopravnosti za ve\u0107inu i rast prihoda i bogatstva elite (u centru i na\u0161e kompradorske), najvi\u0161e u sektoru financijskih usluga \u2013 to je rezultat ove vladavine. Da ka\u017eemo, kao ve\u0107ina Britanaca, kako ona zavr\u0161ava u suzama, to bi zna\u010dilo da sve suze nismo ve\u0107 isplakali 1990-ih. Jer posljedice takvog \u201cspasa\u201d nisu samo ratne, ve\u0107 i kontrarevolucionarne. A to, manje apstraktno, zna\u010di: uni\u0161tenje milijuna radnih mjesta, smanjenje radni\u010dkih prihoda i prava te srozavanje kvalitete \u017eivota ve\u0107ine. I to sprovedeno, vidimo na spomenutom \u0160kegri i \u201cJutarnjem listu\u201d, ali njihovo ime je vladaju\u0107a legija, s entuzijazmom, predano\u0161\u0107u i arogancijom koji ne posustaju. Kako na svom blogu zaklju\u010duje britanski marksisti\u010dki ekonomist Michael Roberts (njegov \u010dlanak \u201cThatcher: nije bilo alternative\u201d bit \u0107e preveden u novom broju hrvatskog izdanja \u201cLe Monde diplomatiquea\u201d), Thatcherova je za britanski kapitalizam bila nu\u017ean lik, bez izgra\u0111ene alternative, samoispunjavaju\u0107e proro\u010danstvo dakle. A \u0161to je bolji opis Tu\u0111mana?<\/p>\n

No upravo spomenuti Roberts upozorava kako mitovi da je ovakav brutalni kapitalizam, kao prvo, mra\u010dan ali i progresivan, tj. da je pod njegovom vla\u0161\u0107u postignut ekonomski rast, ili kako (sasvim krivo) ka\u017ee nobelovac Paul Krugman da su promjene u poreznoj politici i radnom zakonodavstvu stvorile fleksibilniju ekonomiju kao dobru osnovu za kasniji razvoj, te, kao drugo, da se takva politika (danas kada se nudi jo\u0161 vi\u0161e \u201c\u0161tednje\u201d) pokazala dobrom za kontrolu javnih izdataka \u2013 uop\u0107e ne stoje! Zlatno doba kapitalizma i socijalizma, ako se tako \u0161to uop\u0107e mo\u017ee re\u0107i, bilo je jedno te isto, kako u Britaniji tako i u nas. A to su bile 1950-e i 1960-e, a ne 1980-e, u kojima vlada Margaret Thatcher. Kome su 1990-e u nas bile najbolje godine, tome \u017eelimo da se u njih i vrati i pusti nas s druga\u010dijim prioritetima na miru.<\/p>\n

No ne\u0161to drugo valja na kraju priznati. A to je da su trendovi u ekonomiji i na\u010dinu vo\u0111enja dru\u0161tva, trendovi tendencijskog pada profitne stope, ali i beskona\u010dnih privatizacija i \u0161irenja profitne logike na prije neprofitne sektore (zato mediji u nas i uz propadanje sve industrije i dalje glume kulturnu industriju) kao odgovora vladaju\u0107e klase na strukturnu krizu kapitalizma, zapo\u010deli prije pojave Thatcherove, pa onda i Reagana, tj. nastankom prve, tzv. naftne krize jo\u0161 u prvoj polovici 1970-ih. Tada su na vlasti u Britaniji bili laburisti. A tko je na vlasti tada bio u nas i kakve su se idejne borbe vodile \u2013 dok je \u0161anse za alternativu jo\u0161 bilo \u2013 vidi se, recimo, iz knjige ekonomista Luke Markovi\u0107a \u201cKlasna borba i koncepcije razvoja\u201d, objavljene u Naprijedu 1978. Groteska zvana Tu\u0111man uletjela je u \u201cprazan prostor\u201d desetlje\u0107ima kasnije. Pravo je pitanje dakle: kada smo mi komunisti odustali od sebe samih? I jo\u0161 bolje: mo\u017eemo li se sebi vratiti?<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pravo je pitanje dakle: kada smo mi komunisti odustali od sebe samih? I jo\u0161 bolje: mo\u017eemo li se sebi vratiti?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-111317","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111317","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=111317"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111317\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=111317"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=111317"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=111317"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}