{"id":111231,"date":"2013-04-15T08:51:38","date_gmt":"2013-04-15T06:51:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=111231"},"modified":"2013-04-15T14:03:15","modified_gmt":"2013-04-15T12:03:15","slug":"o-laznim-herojima-i-zrtvama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/04\/15\/o-laznim-herojima-i-zrtvama\/","title":{"rendered":"O la\u017enim herojima i \u017ertvama"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

Javno iskazani stav da je sve\u010dani do\u010dek, uz vladinu organizaciju, ha\u0161kog osu\u0111enika Johana Tar\u010dulovskog kao nacionalnog heroja i \u201enajboljeg makedonskog sina\u201c ni\u0161ta drugo nego pateti\u010dni odraz nacionalnih kompleksa i frustracija, a da je i lo\u0161a poruka mladima kojima je bio prikazan kao \u201emoralna vertikala\u201c i \u201euzor kako se voli\/brani domovina\u201c – donio mi je veliku popularnost. Tako, gasne komore, nabijanje na kolac i protjerivanje iz dr\u017eave nisu ve\u0107 zagarantovani samo za Albance – tu \u010dast sada imam i ja. To je ono \u0161to mi poru\u010duju danima i kada mi \u0161alju slike sa mojim nadgrobnim kamenom na kome pi\u0161e da sam izdajica roda svoga i ljubiteljka (da budem pristojna) \u0160iptara (mada mi je te\u0161ko da shvatim \u0161to je lo\u0161e u tome voljeti nekoga?). Sa ovom kolumnom rizikujem da moj \u201ejuna\u010dki\u201c narod zaistra poka\u017ee na \u0161to je sve spreman (osim, ako redakcija odbije da objavi tekst). No, neka bude \u0161ta bude.<\/p>\n

Johan Tar\u010dulovski nije i ne sme biti heroj (makar i u istoriskim \u010ditankama makedonske djece) iz nekoliko razloga: prvo, prije samo 10 godina niko nije ni znao da je u obezbje\u0111enju predsednika Trajkovskog, te 2001. godine radio policajac s ovim imenom. Njegov je profesionalni zadatak bio pored predsjednika, daleko od formacija i pripadnika bezbjednosnih snaga koji su u\u010destvovali direktno u borbenim operacijama (eto, da se mo\u017eda prijavio, mo\u017eda bi poslali takvog junaka na frontu?). Sa znanjem svog pretpostavljenog ili bez toga, izvjesno je da je tog avgustovskog dana Johan napustio svoje radno mjesto i zajedno sa drugarima, i uz pomo\u0107 pripadnika privatne bezbjednosne kompanije \u201eKometa\u201c, kao nekakav Zoro, krenuo u privatnu osvetni\u010dku misiju u blizini rodnog sela. U govoru koji je odr\u017eao prilikom dolaska u Skopje poru\u010dio je, uz propratne dramatur\u0161ke elemente, da odbrana svoje porodice i svoje zemlje nema cijenu. No, niko na to nije gledao kao na local-patriotizam, jo\u0161 manje kao na ne\u0161to \u0161to je u suprotnosti sa po\u0161tovanjem propisa slu\u017ebe i radne discipline. Da sam sada na mjestu predsjednika dr\u017eave, ne bih \u017eeljela takvog junaka u mom obezbje\u0111enju, ali dr\u017eavni vrh, uklju\u010duju\u0107i i sada\u0161njeg predsjednika, kako vidim, ponosi se Johanovim pona\u0161anjem!?<\/p>\n

Johanov naklon ispred spomenika braniteljima iz 2001. sam do\u017eivjela bolno, kao vrh neukusa, pa i ruganja onima \u010dija imena je javnost odavno ve\u0107 zaboravila, a koji su poginuli na borbenim pozicijama, po\u0161tuju\u0107i nare\u0111enja i borbene zadatke. Kako mo\u017ee Johan, nedisciplinovani policajac, osvetnik i u\u010desnik u egzekuciji civila, biti najve\u0107i makedonski branitelj, kada su tamo urezana imena onih koji su bili mobilisani na borbenim zadacima ili koji su \u010dak poklani kao jagnjad (slu\u010daj Vejce) ili koji su \u017eivi izgoreli kod Karpalaka? Johan je dobio kaznu od Haga zato \u0161to je bio na mjestu gdje nije smio biti i zato \u0161to je obavljao ne\u0161to iza \u010dega nije stajala odluka bezbjednosnih slu\u017ebi. Ako \u017eelite, on je pokazao da se dio makedonskih bezbjednosnih struktura tokom 2001. pona\u0161ao kao parapoliciske\/paravojne formacije, kao da su pandan albanske U\u010cK. Zato je taj rat i bio izgubljen, \u010dak i u propagandnom smislu – iz nespremnosti, neorganizovanosti i nekadarnosti, nediscipline i glumatanja heroja.<\/p>\n

U svom govoru, Johan je citirao Goceta Del\u010deva (!?), koji je, navodno, prije stotinu godina rekao da prava djela nemaju ni po\u010detak ni kraj. A djelo u ovom slu\u010daju je ubistvo civila, ljudi koji su se bez istrage, suda ili advokata, na\u0161li na ni\u0161anu. Da li je Johan uop\u0161te bio svjestan \u0161ta je poru\u010dio? Da \u0107e nas i dalje braniti od \u201e\u0160iptara\u201c? Jer, jedino \u201ejuna\u010dko\u201c djelo koje on ima u svojoj biografiji je upravo ubistvo tih sedmoro ljudi, uni\u0161tavanje civilnih ku\u0107a i maltertiranje stotinu seljaka, od kojih je jedan preminuo pretu\u010den.<\/p>\n

Mada osobno mislim da heroizma u gra\u0111anskim ratovima i unutra\u0161njim konfliktima nema, nesumnjivo je da ubijanje ljudskih stvorenja, posebno kada su nenaoru\u017eani ili su prestali davati otpor, goli zlo\u010din. U \u010ditavoj histeriji niko, ali zaista niko, nije ni pomislio na \u017ertve juna\u010dkog djela. Da ironija bude ve\u0107a, vladin avion kojim je stigao heroj i \u010ditava fe\u0161ta bili su pla\u0107eni novcem od dr\u017eavnih poreza. Nijedna TV ekipa nije posjetila ove familije, i ne samo ovom prilikom, nego i desetak godina unatrag. Isto je i sa makedonskim \u017ertvama; u tome su bar jednaki! Vi\u0161e se pamte i veli\u010daju direktni u\u010desnici u konfliktu, nego \u0161to ikome pada napamet da poka\u017ee sau\u010de\u0161\u0107e i empatiju za \u017ertve i njihove porodice, kao da za njih postoji neka bizarna prezumpcija da su zaslu\u017eili smrt, dok za Johana stoji prezumpcija da je \u017ertva me\u0111unarodne konspiracije. O kakvom pomirenju je ovde rije\u010d?<\/p>\n

Neki ka\u017eu da je sve\u010dani do\u010dek bio legitiman izraz makedonske frustracije iz 2001. – konflikta u kome je osu\u0111en samo jedna Makedonac, a niti jedan Albanac. Evo, priznajem, i ja sam pomalo isfrustrirana time. Spremna sam postaviti znak pitanja u vezi du\u017eine zatvorske kazne za niskog policiskog slu\u017ebenika (12 godina za jednu akciju sa sedam poginulih) u pore\u0111enju sa ni\u017eim kaznama za neke hrvatske i srpske generale i velike ribe za masovne zlo\u010dine, ispred kojih su makedonski ma\u010dji ka\u0161alj. Ali, Ha\u0161ki tribunal nije kriv kada se radi o autenti\u010dnom tuma\u010denju zakona o amnestiji, \u010dime je amnestija obuhvatila sve zlo\u010dine, uklju\u010duju\u0107i i \u010detiri tzv. Ha\u0161ka slu\u010daja u kojima su pripadnici U\u010cK bili osumnji\u0107eni ili optu\u017eeni. Tu je pro\u0161irenu amnestiju prihvatio sada\u0161nji parlament i ve\u0107ina onih koji danas padaju u trans od rodoljublja.<\/p>\n

Ratnicima se nikada nisam odu\u0161evljavala, ali me od politi\u010dkih kukavica zaista hvata muka. Zbog vlasti su prodali elementarni osje\u0107aj i potrebu pravde za \u017ertve i pravo da se zna \u0161ta se desilo sa is\u010dezlima, dok su Mavrovskim gra\u0111evinskim radnicima, \u017ertvama u\u017easne torture, prekinuli proces u kome su pred sud bili izvedeni njihovi mu\u010ditelji. Usred toga, stiglo je jedno nevje\u0161to na\u0161krabano pismo Johana Tra\u010dulovskog iz zavtora u kome je podr\u017eao amnestiju. Iz sastava \u010ditavog Ustavnog suda, kasnije, stranu prava nasuprot nepravu zauzela je samo jedna jedina sutkinja, u predmetu u kome i student prve godine prava ne bi imao dilemu. (I na\u017ealost, niti jedna albanski intelektualac nije osudio \u010din, nego su neki \u010dak i suflirali kao \u201eeksperti\u201c kako da se objasni tuma\u010denjem da se ratni zlo\u010dini mogu amnestirati politi\u010dkom voljom.) Da sam bila u ko\u017ei nekog od Mavrovskih radnika, tokom sve\u010danog do\u010deka, vjerovatno bih pala u isku\u017eenje da se samozapalim od jeda.<\/p>\n

Makedoncima niko spolja nije kriv: oni su sami prihvatili sporazum o osloba\u0111anju od krivi\u010dnog gonjenja po\u010dinilaca zlo\u010dina, prihvatili su politiku zaborava i u odnosu na civilne \u017etrtve i na one koji su poginuli u uniformama, a \u010diji roditelji su jo\u0161 zavijeni u crninu i pitaju za\u0161to su im djeca poginula. A pre\u017eivjeli branitelji, kao i biv\u0161i borci U\u010cK, ostaju nov\u010di\u010d za potkusurivanje, dok je Johan, on kao zgodan, za ulazak u politi\u010dku mitologiju jer je \u201etrulio\u201c u zindani. On je, opet, ili slijep ili sasvim vezan kada jedno zarobljeni\u0161tvo mijenja drugim du\u017eni\u010dkim ropstvom politi\u010dkoj stranci koja mu je diktirala ono pismo, pa i novi govor, i koja \u0107e ga sada eksploatisati kao svog \u201eli\u010dnog\u201c heroja. \u010cak je i Ljube Bo\u0161kovski, prilikom vra\u0107anja iz \u0160eveningena imao poruke su\u017eivota i pomirenja. Johan je u\u0161ao u neki \u201efilm\u201c o juna\u0161tvu (neki ka\u017eu da je to makedonska verzija Arkana i Cece, s obzirom na suprugu pevaljku), pa poru\u010duje da \u0107e nas i dalje braniti. Aman, nemoj vi\u0161e, ako za Boga zna\u0161!<\/p>\n

Prolazak kroz Trijumfalnu kapiju je bio te\u017eak oblik samoironije: 2001. je bila sve osim pobjeda (\u010dak i na sudu). To je bio klasi\u010dan poraz bezbjednosnog sistema dr\u017eave koja je funcionisala kao ra\u0161timovani orkestar sa improviziranim akcijama ovakvih \u201ejunaka\u201c. Do\u010dek, ipak, nije bio tako masovan kao \u0161to su ga mnogi predstavljali: kroz centar grada sam srela mnogo ljudi koji su i\u0161li svojim poslom i nisu drhtali od ushi\u0107enja. To je bila jo\u0161 jedna strana\u010dka zabava, sli\u010dna onoj kada je DUI slavio albansku dr\u017eavnost.<\/p>\n

Sa ovikvim nacionalisti\u010dkim dekorom, na\u017ealost, po\u010dinjem da se navikavam da \u017eivim, ali strepim nakon svake tu\u010dnjave izme\u0111u mladih do koje dolazi usljed svake velike doze patriotskoh adrenalina. Ipak, najodvratniji trenutak koji je obilje\u017eio povratak heroja je bilo \u201eintervjuisanje\u201c slu\u010dajnih prolaznika, od kojih se tra\u017eilo da izgovore rije\u010d \u201ehamburger\u201c da bi se utvrdilo koga treba prebiti. To je taj patriotizam i herojstvo od kojeg se stidim.<\/p>\n

A sada produ\u017eite slobodno da me pljujete i da mi pretite! Hag je zavr\u0161ena epizoda, ali nasilje je daleko od toga da je iza nas.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Johan Tar\u010dulovski nije i ne sme biti heroj (makar i u istoriskim \u010ditankama makedonske djece) iz nekoliko razloga.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-111231","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111231","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=111231"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111231\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=111231"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=111231"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=111231"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}