{"id":111145,"date":"2013-04-14T09:06:26","date_gmt":"2013-04-14T07:06:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=111145"},"modified":"2013-04-14T09:06:26","modified_gmt":"2013-04-14T07:06:26","slug":"sto-mislite-pod-klasom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/04\/14\/sto-mislite-pod-klasom\/","title":{"rendered":"\u0160to mislite pod klasom?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Richard Seymour<\/strong><\/p>\n

Novo istra\u017eivanje o dru\u0161tvenim klasama u Velikoj Britaniji, koje su za BBC proveli znanstvenici s ‘London School of Economics’, pokazalo je da u dru\u0161tvu postoji sedam klasa, a klasi\u010dna podjela na radni\u010dku, srednji i vi\u0161u klasu pripada pro\u0161losti. Te klase su elita, etablirana srednja klasa, tehnolo\u0161ka srednja klasa, radnici koji su se tek obogatili, tradicionalna radni\u010dka klasa, novi uslu\u017eni radnici i prekarijat. U nastavku donosimo komentar Richarda Seymoura objavljenu u ‘The Guardianu’.<\/p>\n

Je li ovo vrijeme da se ustaljene dogme o klasi stave po strani? BBC, koji je upravo objavio detaljno istra\u017eivanje znanstvenika s London School of Economics o dru\u0161tvenim klasama u Velikoj Britaniji, tvrdi da jest.<\/p>\n

Koriste\u0107i neke od ideja preminulog sociologa Pierrea Bourdiea, istra\u017eiva\u010di tvrde da iako ljudi “misle da pripadaju pojedinoj klasi na temelju posla i prihoda”, ta podjela predstavlja tek aspekte “ekonomskog kapitala. Sociolozi smatraju da je klasa kojoj pripadate definirana va\u0161im kulturnim i socijalnim kapitalom”. Istra\u017eivanje podcrtava zaklju\u010dak da tradicionalna tripartitna podjela ljudi na radni\u010dku, srednju i vladaju\u0107u klasu vi\u0161e ne vrijedi. “Tradicionalna” radni\u010dka i srednja klasa \u010dine jedva 39 posto populacije.<\/p>\n

Nove klase uklju\u010duju “prekarijat” ili prekarne radnike, nove uslu\u017ene radnike1 (emerging service workers), radnike koji su se tek obogatili2 (new affluent workers) i tehnolo\u0161ku srednju klasu3 (technical middle class). To je san svakog sociologa: ustaljena, simplificirana shema prepu\u0161ta se novijem i kompleksnijem razumijevanju.<\/p>\n

No ova saznanja nisu ne\u0161to inovativna kao \u0161to se \u010dini na prvi pogled.<\/p>\n

Nastanak koncepta “dru\u0161tvene klase” u slu\u017ebenim popisima pojavio se u Velikoj Britaniji u 19. stolje\u0107u, ustanovljen je 1851. s listom od sedamnaest klasa i podklasa, koje su se uglavnom odnosile na vrste zanimanja. Ove su klase 1911. sa\u017eete u sistem socijalnih stupnjeva koji su sli\u010dni “dru\u0161tvenim klasama” kori\u0161tenim u mati\u010dnim knjigama posljednjih desetlje\u0107a. Tako se dru\u0161tvo dijeli prema stupnjevima zanimanja na visokoobrazovane profesionalce, vi\u0161eobrazovane, kvalificiranu radnu snagu, polukvalificiranu radnu snagu i nekvalificirane. Od 1951. postojala je lista od sedamnaest socio-ekonomskih grupa me\u0111u kojima nije bilo posebnog redoslijeda. Dr\u017eavna istra\u017eivanja koristila su uglavnom sa\u017eetu verziju tih kategorija. Socijalni stupnjevi koje koriste istra\u017eiva\u010di tr\u017ei\u0161ta, temeljeni na stupnjevanju prema zanimanju, predstavljali su sve donedavno dominantne suvremene definicije dru\u0161tvene klase.<\/p>\n

Koji principi stoje iza ovih koncepata dru\u0161tvene klase?<\/p>\n

Upravitelj statistike u Glavnom mati\u010dnom uredu 1928. godine utvrdio je da “bi bilo koja shema dru\u0161tvenih klasa morala uzeti u obzir kulturu”, a stupnjevanje po zanimanjima “isti\u010de upravo tu dimenziju”. Mainstream klasifikacije, od tada su \u010desto tra\u017eile da ih se razdvoji od radikalnijih koncepata pozivaju\u0107i se na svoje nastojanje za uklapanjem kulture kao faktora.<\/p>\n

No, ovo navodi na krivi zaklju\u010dak.<\/p>\n

Ono \u0161to najvi\u0161e razlikuje radikalne od slu\u017ebenih koncepcija klasa jest da su prve antagonisti\u010dke, dok druge tretiraju klasu kao oblik stratifikacije ili, ako postoji dovoljno prohodna socijalna mobilnost, kao skale mogu\u0107nosti. Uzmimo, na primjer, marksisti\u010dku analizu prema kojoj se glavni klasni antagonizam u kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu nalazi u eksploatatorskom odnosu kapitala i rada. Ovaj antagonizam pro\u017eima i strukturira sva polja ljudske produktivnosti i potro\u0161nje, od ekonomije do politike i kulture. To je povezano s dubljim skrivenim neslaganjem. Radikalna ontologija dru\u0161tvenih klasa dr\u017ei da klase ne postoje ako nisu u me\u0111usobnom odnosu. Nemogu\u0107e je zamisliti radni\u010dku klasu bez kapitalisti\u010dke klase, ili kmetove bez feudalaca. Ove klase imaju specifi\u010dne mehanizme reprodukcije, ali samo u relaciji jedne prema drugoj; radni\u010dka klasa se reproducira prodaju\u0107i svoj radnu snagu, \u0161to jedino mo\u017ee u\u010diniti ukoliko postoji netko da je kupi.<\/p>\n

S druge strane, lako je mogu\u0107e da jedan novi uslu\u017eni radnik mo\u017ee postojati zajedno s ili bez ikakve veze s radnicima koji su se tek obogatili ili prekarnim radnicima. S obzirom da su ove “klase” empirijski, statisti\u010dki konstrukti, njihovo postojanje ne podrazumijeva nu\u017eno odnos s drugim klasama, ili bilo koji specifi\u010dni na\u010din reprodukcije.<\/p>\n

To vodi do kona\u010dnog razdvajanja koje se nalazi izvan onoga \u010demu slu\u017ei koncept klase. Mainstream koncepti dru\u0161tvene klase su uglavnom deskriptivni, temeljeni na kombinaciji odre\u0111enih egzistencijalnih uvjeta. Rezultiraju stvaranjem mno\u0161tva klasifikacija i rangiranja, opisuju\u0107i razli\u010dita dru\u0161tvena iskustva, ali ne obja\u0161njavaju njihov me\u0111usobni odnos. Teoretska oskudnost radikalnih prikaza klasa nekad je pogre\u0161no shva\u0107ena kao pretjerano pojednostavljivanje, ali proizlazi iz nastojanja da se klasne kategorije bolje objasne. Dok slu\u017ebeni prikazi dru\u0161tvenih klasa jedva da zahtijevaju obja\u0161njenje, radikalni prikazi mogu pomo\u0107i obja\u0161njenju stvarnog razvoja dru\u0161tava.<\/p>\n

Uzmite, na primjer, dana\u0161nju praksu torijevske vlade sastavljenu od milijuna\u0161a koja uvodi politiku smi\u0161ljenu da obogati vladaju\u0107u klasu i smanji \u017eivotni standard radni\u010dke ve\u0107ine. Slu\u017ebeni koncepti klase, u svojoj deskriptivnosti, razvijat \u0107e i mapirati u\u010dinke ovih politika; nove “klase” bit \u0107e oblikovane prilikom nastajanja. Me\u0111utim, ti koncepti ne mogu objasniti takve politike. No uvode\u0107i radikalnu klasnu analizu, “politika \u0161tednje” mo\u017ee se promatrati kao strategija politi\u010dke klase za redistribuciju dru\u0161tvenog proizvoda i konsolidaciju \u0161ire politi\u010dke i ideolo\u0161ke mo\u0107i bogatih. Ovo nije tek stvar interpretacije, ve\u0107 strate\u0161ki postupak jer obja\u0161njava odlu\u010dnost u pridr\u017eavanju politika koje ne “funkcioniraju” i dovodi u pitanje koju vrstu klasnih kapaciteta i strategija mo\u017eemo aktivirati u suprotstavljanju politici \u0161tednje.<\/p>\n

To je ono \u0161to je ugro\u017eeno u suvremenoj klasnoj analizi danas.<\/p>\n

[1] “Emergent service workers” – nova, mlada urbana grupa koja je relativno siroma\u0161na, ali s velikim socijalnim i kulturnim kapitalom. Rije\u010d je o najmla\u0111oj grupi, u prosjeku staroj 34 godine, i s velikim udjelom \u010dlanova pripadnika etni\u010dkih manjina.<\/em><\/p>\n

\u00a0[2] New affluent workers – mlada dru\u0161tveno i kulturno aktivna grupa sa srednjim stupnjem ekonomskog kapitala<\/em><\/p>\n

\u00a0[3] Technical middle class – mala nova klasna grupa koja je uspje\u0161na, ali posjeduje malo socijalnog i kulturnog kapitala<\/em><\/p>\n

H-alter<\/a>\/The Guardian<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nove klase uklju\u010duju “prekarijat” ili prekarne radnike, nove uslu\u017ene radnike1 (emerging service workers), radnike koji su se tek obogatili2 (new affluent workers) i tehnolo\u0161ku srednju klasu3 (technical middle class). To je san svakog sociologa: ustaljena, simplificirana shema prepu\u0161ta se novijem i kompleksnijem razumijevanju.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-111145","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111145","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=111145"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111145\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=111145"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=111145"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=111145"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}