{"id":111015,"date":"2013-04-12T09:41:48","date_gmt":"2013-04-12T07:41:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=111015"},"modified":"2013-04-12T09:41:49","modified_gmt":"2013-04-12T07:41:49","slug":"da-li-se-neko-jos-sjeca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/04\/12\/da-li-se-neko-jos-sjeca\/","title":{"rendered":"Da li se neko jo\u0161 sje\u0107a?"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/08\/Ferhadija-prije-ru\u0161enja.jpeg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-59578\" title=\"Ferhadija prije ru\u0161enja\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/08\/Ferhadija-prije-ru\u0161enja.jpeg\" alt=\"\" width=\"186\" height=\"271\" \/><\/a>Pi\u0161e: Jusuf Trbi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Na \u010ditavom prostoru pod kontrolom Karad\u017ei\u0107evih snaga nije ostala ni jedna jedina d\u017eamija, ni jedan vjerski objekat muslimana. Ni kamen na kamenu.<\/p>\n<p>U Bijeljini, isto kao i u Banjoj Luci, Doboju i drugim gradovima na teritoriji Karad\u017ei\u0107eve paradr\u017eave, nije bilo nikakvih ratnih dejstava, pa je direktor Radio Bijeljine Pero Simi\u0107 ponudio zanimljivo obja\u0161njenje o ru\u0161iteljima bijeljinskih d\u017eamija kojeg se i on i zvani\u010dnici Republike Srpske dr\u017ee do dana\u0161njih dana: \u201ePretpostavke se kre\u0107u od ozloje\u0111ene grupe Srba koja je u ovom ratu izgubila mnogobrojne \u010dlanove porodica upravo od muslimanskih bojovnika, pa do teroristi\u010dkih muslimanskih ili uba\u010denih hrvatskih teroristi\u010dkih grupa.\u201c<\/p>\n<p>Trijumfalni naslov \u201eBijeljina bez d\u017eamija\u201c osvanuo je u bijeljinskim SIM novinama u martovskom broju 1993. godine. Autor Pero Simi\u0107, tada\u0161nji direktor i urednik SIM novina i Radio-Bijeljine, a dana\u0161nji dugogodi\u0161nji savjetnik predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika za medije, ovako je po\u010deo svoj tekst:<\/p>\n<p>\u201eU Bijeljini d\u017eamija vi\u0161e nema, ali nema ni etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja, kako to tvrdi Alija Izetbegovi\u0107. U ranu zoru 13. marta, istoga dana kada je sahranjeno 13 izmasakriranih Srba u Br\u010dkom, Semberijom su odjeknule detonacije koje su poru\u0161ile prvo tri, a zatim jo\u0161 dvije d\u017eamije. Nakon ovih doga\u0111aja, predstavnici op\u0161tinskih organa Bijeljine i srpskih stranaka koje djeluju na ovom podru\u010dju osudili su ovaj ru\u0161ila\u010dki \u010din, a predstavnici MUP-a i Stanice javne bezbjednosti su se dali u potragu za po\u010diniocima.\u201c<\/p>\n<p><strong>Ne znaju ko je ru\u0161io d\u017eamije!<\/strong><\/p>\n<p>Nije poznato kako je izgledala ta potraga, ali Bijeljinci su gledali pripreme za ru\u0161enje, koje je predvodila policija. Policajci su obi\u0161li sve okolne ku\u0107e i nalo\u017eili stanarima da se sklone, a kad su d\u017eamije pale, obi\u0161li su ih jo\u0161 jednom i naredili da svako odmah popravi \u0161tetu na ku\u0107i, izazvanu sna\u017enim eksplozijama, ili \u0107e ga progutati mrak. Nakon toga su bageri zavr\u0161ili ostalo, pa su kamioni danima odvozili kr\u0161. Na mjestima gdje su decenijama i vijekovima stajale bijeljinske d\u017eamije uskoro nije ostalo vi\u0161e ni\u0161ta. Najstariju od tih d\u017eamija, Atik d\u017eamiju, sagradio je Sulejman Veli\u010danstveni izme\u0111u 1548. i 1566. godine, i ona je bila spomenik kulture pod za\u0161titom dr\u017eave.<\/p>\n<p>U Bijeljini, isto kao i u Banjoj Luci, Doboju i drugim gradovima na teritoriji Karad\u017ei\u0107eve paradr\u017eave, nije bilo nikakvih ratnih dejstava, pa je Pero Simi\u0107 ponudio zanimljivo obja\u0161njenje, kojeg se i on i zvani\u010dnici Republike Srpske dr\u017ee do dana\u0161njih dana. Ustvrdiv\u0161i, bez ikakvog osnova, da se ne zna ni ko je na podru\u010dju zvorni\u010dko-tuzlanske eparhije sru\u0161io preko 30 crkava, dvadeset njih totalno onesposobio i jo\u0161 toliko o\u0161tetio, on otkriva ru\u0161itelje bijeljinskih d\u017eamija :<\/p>\n<p>\u201ePretpostavke se kre\u0107u od ozloje\u0111ene grupe Srba koja je u ovom ratu izgubila mnogobrojne \u010dlanove porodica upravo od muslimanskih bojovnika, pa do teroristi\u010dkih muslimanskih ili uba\u010denih hrvatskih teroristi\u010dkih grupa.\u201c<\/p>\n<p>Ali, to nije sve. Pero Simi\u0107 pi\u0161e u nastavku da bijeljinske d\u017eamije, po me\u0111unarodnom pravu (?) nisu ni imale status vjerskih objekata. \u201eSa minareta \u010detiri d\u017eamije za vrijeme ratnih sukoba u Bijeljini djelovao je snajper, a nekoliko lica je ubijeno upravo od tih snajperskih hitaca. U petoj d\u017eamiji se nalazio dobro sakriven arsenal oru\u017eja koji je u prvoaprilskoj ratnoj no\u0107i pro\u0161le godine podijeljen muslimanima. Svima je poznato kakav je status vjerskih objekata sa kojih se puca i ubija. Nakon bijeljinskih ratnih doga\u0111aja, d\u017eamije, kojih vi\u0161e nema, prestale su da budu vjerski objekti\u201c.<\/p>\n<p>Naravno, ovoj nevjerovatnoj tvrdnji Simi\u0107 nije dodao i spisak ubijenih u prvim danima aprila 1992. godine, kada su arkanovci, uz pomo\u0107 doma\u0107ih snaga, pobili bez milosti desetine civila u njihovim ku\u0107a, na ulicama, u avlijama. Na tom spisku, kojeg je objavio Krizni \u0161tab SDS-a, nalazi se 40 imena, sve samih civila, me\u0111u kojima i dosta \u017eena i starih ljudi. I ni jednog jedinog \u010dovjeka s oru\u017ejem u ruci. Treba li re\u0107i da u toku pokolja civila u prvim danima aprila 1992. godine u Bijeljini nije ni vi\u0111en, a kamoli ubijen, ranjen, zarobljen ili izveden pred sud ni jedan jedini Bo\u0161njak koji se makar kamenom bacio na srpske borce. Ostaje nejasno kako su tajanstveni muslimanski snajperisti nestali u nebu iznad Bijeljine, pogotovo oni s munare Atik d\u017eamije, u samom centru grada, dvadesetak metara od Arkanovog \u0161taba. To nikoga nije zanimalo. Ni tad, ni sad.<\/p>\n<p>Da bi slika bila potpuna, Pero Simi\u0107, koji je u to vrijeme bio jedna od perjanica karad\u017ei\u0107evskog novinarstva, govori i o tome kako je Alija Izetbegovi\u0107, zbog ru\u0161enja d\u017eamija i \u201enavodnog\u201c etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja Semberije, prekinuo njujor\u0161ku konferenciju.<\/p>\n<p>\u201eMe\u0111utim, sre\u0107a je da je prije ove Izetbegovi\u0107eve izjave rukovodstvo bijeljinske op\u0161tine demantovalo takve glasine i garantovalo svim lojalnim muslimanima sva prava. Ovaj stav muslimani Semberije su pozdravili sa simpatijama\u201c.<\/p>\n<p>Danas, ovakve re\u010denice djeluju kao najcrnja ironija. Nekad \u2013 to je bilo ruganje bespomo\u0107nim \u017ertvama, svedenim na robove, poruka da im je namijenjena ista sudbina \u2013 da nestanu. Na ovaj ili onaj na\u010din.<\/p>\n<p><strong>Brisanje pro\u0161losti<\/strong><\/p>\n<p>Ru\u0161enje vjerskih objekata je dio bri\u017eljivo planiranog i izvedenog projekta stvaranja \u201ejedinstvenog etni\u010dkog prostora za Srbe\u201c, kako je surovo etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje nazivao Slobodan Milo\u0161evi\u0107. Na \u010ditavom prostoru pod kontrolom Karad\u017ei\u0107evih snaga nije ostala ni jedna jedina d\u017eamija, ni jedan vjerski objekat muslimana. Ni kamen na kamenu. Prema podacima do kojih je do\u0161ao Muharem ef. Omerdi\u0107 (\u201ePrilozi izu\u010davanju genocida nad Bo\u0161njacima 1992-1995\u201c) potpuno je uni\u0161teno 614 d\u017eamija, 218 mesd\u017eida, 69 mekteba, 4 tekije, 37 turbeta i 405 raznih drugih vakufskih objekata. Ru\u0161enje je planirano na najvi\u0161em mjestu, vlast je organizovala \u010ditav posao, prakti\u010dni dio su izveli vojni stru\u010dnjaci, a sve je obezbje\u0111ivala i kontrolisala policija. Ru\u0161enje vjerskih objekata je ratni zlo\u010din. Pa ipak, niko se u Republici Srpskoj do danas nije sjetio da se upita za\u0161to je to ura\u0111eno i ko je sve to napravio. Valjda zato \u0161to odgovor svi znaju.<\/p>\n<p>Zanimljivo je pona\u0161anje entitetskog pravosu\u0111a. Okru\u017eno tu\u017eila\u0161tvo u Bijeljini, koje pokriva prostor od Br\u010dkog do Srebrenice, jo\u0161 nije otkrilo ni jedan zlo\u010din nad Bo\u0161njacima (zavr\u0161en je samo jedan proces, na inicijativu srbijanskog pravosu\u0111a), niti je pokrenulo i jedan jedini slu\u010daj na osnovu sopstvenih saznanja. \u0160to zna\u010di da nikada nisu \u010duli da je po\u010detkom aprila 1992. godine grupa vojnika iz susjedne dr\u017eave po\u010dinila u Bijeljini masovne zlo\u010dine, da je samo iz te op\u0161tine protjerano 35.000 Bo\u0161njaka, nemaju pojma o masovnom plja\u010dkanju, deportacijama i prisilnom radu, nisu \u010duli ni za logor Batkovi\u0107, sve dok taj slu\u010daj nije pokrenulo tuzlansko pravosu\u0111e, niti za ru\u0161enje d\u017eamija, mada se najstarija od njih, Atik d\u017eamija, nalazi na desetak metara od kancelarije glavnog tu\u017eioca Novaka Kova\u010devi\u0107a. O zlo\u010dinima u Br\u010dkom, Srebrenici, Bratuncu&#8230; da i ne govorimo. Ali su revnosni tu\u017eioci \u010duli kako se stara Fata Orlovi\u0107 u Konjevi\u0107 Polju buni \u0161to joj je vladika Vasilije Ka\u010davenda sazidao crkvu u avliji, pa su protiv nje dva puta podizali tu\u017ebu. A vladika je, izgleda, bio u pravu, jer do da-na dana\u0161njeg njegovu crkvu u tu\u0111oj avliji niko ne dira, niti iko vi\u0161e spominje da je oteo jedanaest bo\u0161nja\u010dkih ku\u0107a u neposrednoj blizini bijeljinske Atik d\u017eamije, sru\u0161io ih i na njihovom mjestu napravio velelepni manastir i dvorac, prave\u0107i od Bijeljine \u201esrpski Jeusalim\u201c.<\/p>\n<p><strong>Zaboravni Karad\u017ei\u0107evi Srbi<\/strong><\/p>\n<p>Danas se niko u Republici Srpskoj ne sje\u0107a etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja, stra\u0161nih zlo\u010dina, progona, koncentracionih logora. Ni ru\u0161enja d\u017eamija. A toga bi se morao sjetiti bar Dragan Davidovi\u0107, koji je bio ministar vjere u Karad\u017ei\u0107evoj vladi, a danas vi\u0161egodi\u0161nji generalni direktor Radio-televizije Republike Srpske. I niko vi\u0161e ne spominje \u010dinjenicu da pravoslavne crkve nisu ru\u0161ene, pogotovo ne planski, u drugom dijelu BiH, u Sarajevu, Tuzli, Zenici&#8230; \u010cak ni u Srebrenici. Beogradska televizija je 15. jula 1995. godine emitovala snimak ulaska Mladi\u0107evih snaga u Srebrenicu, a na snimku se vidi i srpska pravoslavna crkva, nedirnuta. Sutradan je profesor Miladin \u017divoti\u0107 napisao da je ta crkva bila \u201e\u010ditava, previ\u0161e \u010ditava da bi bila prizor dostojan propagande&#8230; Stvar nezamisliva s d\u017eamijama u bilo kojem \u010disto srpskom mestu\u201c.<\/p>\n<p>Danas se malobrojni Bo\u0161njaci u Republici Srpskoj bore da sa\u010duvaju sje\u0107anja na ono \u0161to je velikosrpska oluja izbrisala. Bo\u0161nja\u010dki i bosanski politi\u010dari sve rje\u0111e pominju ratni zlo\u010din ru\u0161enja vjerskih objekata muslimana, a o tome se do sad ni jedna rije\u010d osude ili kajanja nije \u010dula od srpske vlasti, sudova, policije, medija, \u010dak ni od obi\u010dnih ljudi. Ni od sve\u0161tenika Srpske pravoslavne crkve. Pogotovo ne od njih.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.republika.co.rs\/546-547\/12.html\" target=\"_blank\">Republika<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Dvadeset godina od ru\u0161enja bijeljinskih d\u017eamija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-111015","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111015","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=111015"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111015\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=111015"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=111015"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=111015"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}