{"id":110610,"date":"2013-04-08T09:43:13","date_gmt":"2013-04-08T07:43:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=110610"},"modified":"2013-04-08T09:43:42","modified_gmt":"2013-04-08T07:43:42","slug":"negativa-mocnija-od-pozitive","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/04\/08\/negativa-mocnija-od-pozitive\/","title":{"rendered":"Negativa mo\u0107nija od pozitive"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Profesori sa univerziteta u Madisonu u Wisconsinu nau\u010dno su potvrdili kako je uticaj negativnih komentara na ostale korisnike i \u010ditaoce daleko ve\u0107i nego \u0161to mislimo.<\/p>\n

Odaberite bilo koju vijest na nekom portalu, temu na nekom forumu ili neki status na Facebooku, a zatim pogledajte komentare ispod tih tekstova. Sigurno vam ne\u0107e trebati puno vremena da naletite na komentare poput: ‘Ko je budala koja je napisala ovaj tekst?’, ‘Ba\u0161 me zanima koliko novca smo platili za ovu budala\u0161tinu!’, ‘\u017dalosno je da ove idiote neko pla\u0107a!’ I tako unedogled mo\u017eete \u010ditati listu uvreda i negativnog promi\u0161ljanja \u010ditalaca nezavisno o temi o kojoj se pi\u0161e.<\/p>\n

Zanimljivo je da se u komentarima \u010desto vi\u0161e mogu pro\u010ditati mi\u0161ljenja o autoru, nerijetko vrlo uvredljiva ili generalno negativno razmi\u0161ljanje o ne\u010dem drugom, a najmanje o temi o kojoj se u tekstu govori. Ako sumnjate u to i smatrate da su negativni i prosta\u010dki komentatori ispod tekstova u manjini, nedavno je \u010dak i nau\u010dno potvr\u0111eno kako je uticaj takvih komentara na ostale korisnike i \u010ditaoce daleko ve\u0107i nego \u0161to mislimo.<\/p>\n

Profesori sa univerziteta u Madisonu u Wisconsinu proveli su opse\u017eno istra\u017eivanje o ‘trolanju’ s negativnim komentarima na internetu i do\u0161li do zaklju\u010dka kako je dovoljna \u010dak i mala koli\u010dina negativnih komentara kako bi se promijenila percepcija i na\u010din razmi\u0161ljanja korisnika koji imaju objektivno mi\u0161ljenje o nekoj temi.<\/p>\n

Naime, htjeli to priznati ili ne, mo\u0107 negativnih komentara ogromna je i puno ve\u0107a od uticaja koji imaju objektivni komentari. Uostalom, ne morate previ\u0161e kopati po internetu kako biste do\u0161li do tog zaklju\u010dka.<\/p>\n

Kako se pona\u0161ati na internetu?<\/p>\n

Dovoljno je pogledati doma\u0107e portale i vidjet \u0107ete da ispod ve\u0107ine tekstova postoji nekoliko komentara pored kojih je napisano upozorenje da je komentar obrisan zbog neprimjerena sadr\u017eaja, a gotovo svaki portal upozorava korisnike kako je zabranjeno vrije\u0111anje i bilo koja druga vrsta omalova\u017eavanja ili diskriminacije.<\/p>\n

Do prije par godina, takva upozorenja bila su rijetkost, ali danas su istaknuta na vidljivom mjestu. O uzrocima ovoga trenda raspravljaju svi \u2013 internetski stru\u010dnjaci, sociolozi i psiholozi i jo\u0161 nije posve jasno kakvo je pona\u0161anje na internetu dru\u0161tveno prihvatljivo.<\/p>\n

‘Iako sam veliki pobornik slobode govora, u ovakvim situacijama ona pokazuje svoje najru\u017enije lice. Prije internetske revolucije u medijima koja je otvorila mogu\u0107nost da svako u\u010destvuje u stvaranju medijskog sadr\u017eaja, najve\u0107i dio sadr\u017eaja stvarali su ljudi koji imaju ime i prezime, koji su postigli ne\u0161to u \u017eivotu i ostavili trag na podru\u010dju svog interesa. Danas smo svjedoci pomalo bizarne situacije da komentari anonimnih korisnika mogu biti \u010ditaniji od samog \u010dlanka. Ima iznimaka u kojima masa ljudi pozitivno reaguje na neku toplu, ljudsku pri\u010du i u tome zapravo vidimo koliko \u010ditaoci \u017eude za zdravim sadr\u017eajem u medijima. Za autenti\u010dnim bijelim sadr\u017eajem gdje nema ni mastila ni \u017eutila. Jer kada se dogode te tople ljudske pri\u010de, onda su ti ‘hejterski’ komentari u izrazitoj manjini. U svim ostalim situacijama oni zavladaju. Jedan od uzroka je taj \u0161to tako ljudi lije\u010de svoje frustracije. Mnogi su uvjereni da na taj na\u010din bje\u017ee od marginalnosti koju osje\u0107aju u svom \u017eivotu. Umisle da vrijede vi\u0161e jer \u0107e njihov komentar mo\u0107i vidjeti mnogo ljudi. Jednostavno, da bi se uzdigli u vlastitim o\u010dima, moraju spustiti nekome drugome. Vrije\u0111anje, psovanje, omalova\u017eavanje, bez ikakvih argumenata, postaje im prirodan saveznik. To im mo\u017ee dati osje\u0107aj mo\u0107i \u010dime onda barem privremeno zatome osje\u0107aj nemo\u0107i u svom \u017eivotu. Osim toga, zreliji pojedinci koji imaju afirmativne komentare rje\u0111e osje\u0107aju potrebu izraziti ih jer se ne \u017eele upu\u0161tati u tu mo\u010dvaru plitkih i uvredljivih komentara koji vladaju tim prostorom, sli\u010dno kao \u0161to porodice ne \u017eele i\u0107i na stadione ako njima vladaju huligani’, isti\u010de sociolog Bruno \u0160imle\u0161a.<\/p>\n

‘Hejtanje’ ima ve\u0107i uticaj<\/p>\n

Sli\u010dno o ovom ‘hejterskom’ fenomenu misle i brojni drugi stru\u010dnjaci, a profesori na univerzitetu u Madisonu su do nau\u010dne potvrde o pogubnom uticaju negativnih komentara na internetu do\u0161li na vrlo jednostavan na\u010din.<\/p>\n

Na dva bloga stavili su identi\u010dan tekst o nanotehnologiji, ali su komentare podijelili na pozitivne i negativne, pa su tako na jednom blogu ostavili samo pozitivne, a na drugom samo negativne. Zatim su tekstove dali \u010ditaocima koji su nakon \u010ditanja pozitivnih komentara ostali pri istom mi\u0161ljenju. No kada su pro\u010ditali tekst i negativne komentare, po\u010deli su preispitivati svoje mi\u0161ljenje i izvla\u010diti primjere za\u0161to je nanotehnologija \u0161tetna.<\/p>\n

Me\u0111utim, izvan interneta vrlo rijetko \u0107ete se susresti s takvim ‘huliganskim’ razmi\u0161ljanjima iz \u010dega proizlazi da su internet i anonimnost zapravo sjajno plodno tlo za negativnosti sa svih strana kojima je na kraju \u010dak i posve\u0107eno jedno nau\u010dno istra\u017eivanje. No iako je ovo klasi\u010dan internetski fenomen, njegovi se korijeni nalaze u stvarnom \u017eivotu.<\/p>\n

‘Velik dio pona\u0161anja odre\u0111en je na\u0161im dru\u0161tvenim ja. Pona\u0161amo se na odre\u0111eni na\u010din jer \u017eelimo ostaviti odre\u0111eni utisak. Tako \u0107emo biti pristojniji, uvi\u0111avniji ili nesebi\u010dniji nego \u0161to uistinu jesmo, jer \u017eelimo da nas tako do\u017eive drugi. Nekim je ljudima va\u017enije kako ih do\u017eivljavaju drugi, nego \u0161to o sebi govore svojim djelima. Sve to se raskrinka kada su za\u0161ti\u0107eni anonimno\u0161\u0107u jer tada se uop\u0161te vi\u0161e ne brinu za svoje dru\u0161tveno ja i kako \u0107e ih neko do\u017eivjeti i onda se razma\u0161e ta primitivnost i nepromi\u0161ljenost. \u010cesto se doga\u0111a i to da se \u017eele suprotstaviti ljudima u svom \u017eivotu, ali za to nemaju ni hrabrosti ni mudrosti pa ono \u0161to bi \u017eeljeli re\u0107i svojim \u0161efovima, roditeljima ili partnerima istresu na neku javnu osobu koju uop\u0161te ne poznaju. A \u010desto se dogodi i to da ta osoba u svom intervjuu ka\u017ee ne\u0161to \u0161to negira njihova uvjerenja pa umjesto da preispitaju utemeljenost svojih uvjerenja, jednostavnije je napasti tog ‘glupana ili glupa\u010du’. Koji god da je razlog, takva komunikacija pokazuje intelektualno i \u017eivotno siroma\u0161tvo’, zaklju\u010duje \u0160imle\u0161a.<\/p>\n

tportal.hr<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Profesori sa univerziteta u Madisonu u Wisconsinu nau\u010dno su potvrdili kako je uticaj negativnih komentara na ostale korisnike i \u010ditaoce daleko ve\u0107i nego \u0161to mislimo. Odaberite bilo koju vijest na nekom portalu, temu na nekom forumu ili neki status na Facebooku, a zatim pogledajte komentare ispod tih tekstova. Sigurno vam ne\u0107e trebati puno vremena da […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":110611,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-110610","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/110610","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=110610"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/110610\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/110611"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=110610"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=110610"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=110610"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}