{"id":110386,"date":"2013-04-06T12:19:51","date_gmt":"2013-04-06T10:19:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=110386"},"modified":"2013-04-06T12:19:51","modified_gmt":"2013-04-06T10:19:51","slug":"uloga-gebelsa-u-kulturnoj-revoluciji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/04\/06\/uloga-gebelsa-u-kulturnoj-revoluciji\/","title":{"rendered":"Uloga Gebelsa u kulturnoj revoluciji"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/Teofil-Pancic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-thumbnail wp-image-76449\" title=\"Teofil Pancic\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/Teofil-Pancic-150x150.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"150\" \/><\/a>Pi\u0161e: Teofil Pan\u010di\u0107<\/p>\n<p>Jeste li ve\u0107 \u010duli da&#8230; je novi direktor Sterijinog pozorja, veliki rodoljubac i ne\u0161to manji pesnik Selimir Radulovi\u0107, razjurio redakciju odli\u010dnog pozori\u0161nog \u010dasopisa Scena? Ta\u010dnije, redakcija se sama povukla kada je neopozivo shvatila da joj ne\u0107e biti omogu\u0107eno da normalno radi zbog kojekakvih pritisaka glede sadr\u017eaja \u010dasopisa i personalnog sastava redakcije. Stvar je, jasno vam je, deo fenomena znatno \u0161ireg od &#8220;usko stru\u010dne&#8221; teatrolo\u0161ke tematike, i ti\u010de se &#8220;novog&#8221; kulturalno-intelektualnog ambijenta sve vi\u0161e &#8220;orbanizovane&#8221; (po ma\u0111arskom desni\u010darskom premijeru Viktoru Orbanu) postdemokratske Srbije, pa je otuda i sasvim razumljivo i opravdano privukla ne\u0161to medijske pa\u017enje i izvan &#8220;geta kulturnih rubrika&#8221;. Samo \u0161to, avaj, neki rekao bih va\u017eni aspekti ovog &#8220;skandala&#8221; nisu razmatrani, bar ne javno, a rekao bih da nisu tako nezanimljivi&#8230;<\/p>\n<p>Za bolje uvo\u0111enje u pri\u010du optereti\u0107u vas izvodom iz, \u0161to bi rekla Katja Man, &#8220;mojih nenapisanih memoara&#8221;. Elem, prole\u0107e je pro\u0161le godine, a ja \u017eivim u Srbiji&#8230; Nedelja ve\u010de, u beogradskom Domu omladine odigrava se, hm, ajmo re\u0107i performans (izvo\u0111enje? recitacija?) Oni \u017eive, autorsko-izvo\u0111a\u010dko delo dvoje mladih i afirmisanih dramskih pisaca, Maje Pelevi\u0107 i Milana Markovi\u0107a. Neko me zove da do\u0111em na predstavu, ali ne mogu jer sam u isto vreme gost u Utisku nedelje, gde \u0107u ve\u0107 uspeti da se posva\u0111am s nekim oko predstoje\u0107ih izbora. Ne se\u0107am se vi\u0161e s kim, ali nije ni va\u017eno: lista je ionako impresivna&#8230;<\/p>\n<p>Posle se, me\u0111utim, oko tog dramoleti\u0107a nadiglo dosta (unisono odobravaju\u0107e \u2013 ne pamtim nijedan otvoreno kriti\u010dki komentar) pra\u0161ine po beogradskoj kulturnja\u010dko-intelektualno-medijskoj sceni, da ne re\u010dem po fensi-\u0161mensi \u010dar\u0161ijici \u0161to se sva pru\u017ea otprilike od gornjeg Dor\u0107ola do prednjeg Vra\u010dara. O \u010demu se, dakle, radilo? Dramatur\u0161ki je dvojac izveo nekovrsnu &#8220;gerilsku akciju&#8221; paralelnog upisivanja u sve mogu\u0107e politi\u010dke partije ne bi li &#8220;eksperimentalno&#8221; dokazao kako su sve podjednako besmislene, glupave, tri\u010dave i nikakve (a \u0161to se savr\u0161eno uklapalo u mejnstrim raspolo\u017eenje prete\u017enog dela &#8220;gra\u0111anske \u010dar\u0161ije&#8221;). U tu je svrhu svim partijama kao predlog programa kulturne politike bio podvaljen i nekakav potpuno bezvezan i sporedan citat iz propagandisti\u010dkog opusa Jozefa Gebelsa, a kako ga niko od nesre\u0107nih strana\u010dkih aparat\u010dika s kojima je Dvojac kontaktirao, zamislite, nije prepoznao (i kriknuo u\u017easnut do neba: &#8220;uh, pa to je Gebels, bre! I\u0161, sotone nacisti\u010dke!&#8221;), to je imalo poslu\u017eiti kao neoboriv dokaz kako su sve te partije, sestro moja slatka, zapravo iste, i po\u0161teno \u010deljade treba da ih se kloni. Javno izvo\u0111enje Oni \u017eive bilo je, dakle, javno razmatranje tog njihovog paranormalnog iskustva. Ako niste bili u Domu omladine ni\u0161ta zato: komad je posle objavljen u celini i celosti, a lako \u0107ete ga na\u0107i i na internetu.<\/p>\n<p>Bila je to, dakle, kojih par nedeljica takore\u0107i &#8220;glavna stvar&#8221;, i bilo je vrlo pomodno ispu\u0161tati zvukove o\u010daranosti tim &#8220;svetlim primerom kulturnog aktivizma&#8221; kojim &#8220;mladi anga\u017eovani autori&#8221; pogodite \u0161ta: &#8220;razobli\u010davaju na\u0161u partokratiju&#8221;, ili tako ve\u0107 ne\u0161to. A posle je bilo&#8230; \u0161to je bilo posle.<\/p>\n<p>Dobro, za\u0161to sada pi\u0161em o lanjskom snegu tog primenjenog dramolikog \u0161tivceta? Eh, pa zato \u0161to su i Maja Pelevi\u0107 i Milan Markovi\u0107 bili do pre neki dan u uredni\u0161tvu Scene, ba\u0161 onom koje je rodoljubni Selimir R. razjurio na buljuke. I koje je uredni\u0161tvo sada s pravom iznenadjeno &amp; uvredjeno&#8230;<\/p>\n<p>Znam da \u0107e neko u ovom mom podse\u0107anju videti iskre zluradosti, ali to je sasvim pogre\u0161an trag. Scena je bila u poslednjih desetak godina jedan od retkih vrhova ukupne na\u0161e (prete\u017eno jadne, i sve jadnije) kulturne periodike, i za njom treba iskreno \u017ealiti (&#8220;patriotsko&#8221; rukovodstvo ve\u0107 je formiralo novu redakciju, prete\u017eno od totalnih anonimusa nepoznatog intelektualnog porekla, uz ponekog ve\u010ditog pikzibnera a la Jug &#8220;Konstantin&#8221; Radivojevi\u0107). Nema ba\u0161 ni\u010dega &#8220;dobrog&#8221; u ovakvom raspletu i nema mesta nikakvoj zluradosti ni utukovanju: samo ose\u0107anju bezna\u0111a i poni\u017eenosti, tako nam dobro poznatom iz ranih devedesetih kada su &#8220;ovla\u0161\u0107ene patriote&#8221; isto ovako juri\u0161ni\u010dki preuzimale i &#8220;\u0107irilizovale&#8221; sav javni, a napose kulturni prostor.<\/p>\n<p>Dvadeset godina kasnije \u2013 eto i reprize. Ah, a bilo je tako lako i seksi praviti performanse i glumiti vaskoliki radikalizam &#8220;dr\u017eanja iznad situacije&#8221; u prestoni\u010dkom Domu omladine (nego, \u010dek\u2019 da se i ovde promeni gradska vlast, pa ne\u0107ete mo\u0107i u Dom omladine ni kao gledaoci kad ga zaposedne neki Tomin jurodivi delija!) i blazirano mantrati o tome kako su &#8220;svi isti&#8221; \u2013 sve dok ne do\u0111e onaj \u0161to je gle &#8220;istiji&#8221; da vas najuri&#8230; Nadobudni \u0107u\u0161pajz od citata iz Gebelsa s tim nema ba\u0161 nikakve veze, samo \u0161to se niko nije na\u0161ao da mla\u0111anom duetu na vreme ka\u017ee koliko im je ta ve\u0161ta\u010dki i usiljeno &#8220;subverzivna&#8221; dosetka banalna i preglupa.<\/p>\n<p>Organizovana glupost ponovo je u Srbiji u mar\u0161iraju\u0107em nadiranju i protiv nje ni mnogo bolje dosetke ne\u0107e vam pomo\u0107i. Ni\u010dega tu sme\u0161nog vi\u0161e nema. Ipak, ako vam je jo\u0161 do smeha: znate li \u0161ta je meni najsme\u0161nije? E pa, ba\u0161 to \u0161to mu\u010deni Selimir ne\u0107e valjda nikada ni saznati da za to \u0161to je uop\u0161te do\u0161ao tu gde je ima bar maleckim delom da zahvali i ovim dvoma beogradskim Progresivnim Intelektualcima&#8230; I tako im on sad vra\u0107a, huncut jedan, dabili huncut najobi\u010dniji nezahvalni?!<\/p>\n<p>Vreme<\/p>\n<p>http:\/\/www.vreme.com\/cms\/view.php?id=1107878<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jedno je izigravati radikalizam &#8220;dr\u017eanja izvan situacije&#8221; po fensi \u010dar\u0161iji od gornjeg Dor\u0107ola do prednjeg Vra\u010dara \u2013 a drugo suo\u010diti se sa posledicama u stvarnom svetu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-110386","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/110386","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=110386"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/110386\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=110386"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=110386"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=110386"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}