{"id":110110,"date":"2013-04-03T08:37:09","date_gmt":"2013-04-03T06:37:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=110110"},"modified":"2013-04-03T08:37:09","modified_gmt":"2013-04-03T06:37:09","slug":"moramo-oslobadati-stvarne-ljude","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/04\/03\/moramo-oslobadati-stvarne-ljude\/","title":{"rendered":"Moramo osloba\u0111ati stvarne ljude"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

Sada ve\u0107 \u010dest gost u na\u0161im krajevima, ma\u0111arski filozof G\u00e1sp\u00e1r Mikl\u00f3s Tam\u00e1s odr\u017eao je u Zagrebu, na poziv Centra za radni\u010dke studije i kustoskoga kolektiva WHW, dva predavanja: prvo, u net-kulturnom klubu Mama, bilo je naslovljeno \u201cDvostruki mit o srednjoj klasi\u201d, a drugo, u Galeriji Nova, \u201cJo\u0161 jednom o postfa\u0161izmu\u201d.<\/p>\n

Tam\u00e1s je osebujna pojava na ina\u010de zamrloj srednjoevropskoj intelektualnoj sceni. Ro\u0111en u Cluju u Rumunjskoj, u mladosti je, kao urednik knji\u017eevnog tjednika, imao problema s Ceausescuovim poretkom, pa je 1978. bio prisiljen emigrirati u Ma\u0111arsku. Dvije godine predavao je na univerzitetu s kojega je otpu\u0161ten radi potpisanih pamfleta objavljivanih u samizdatu. Od 1986. gostuje na zapadnim univerzitetima, a 1990. izabran je kao zastupnik Liberalne stranke u ma\u0111arski parlament. Po\u010detkom devedesetih bio je i direktor Instituta za filozofiju Ma\u0111arske akademije nauka, no ubrzo odstupa s tih politi\u010dkih i stru\u010dnih funkcija, a njegovi se pogledi na politi\u010dku filozofiju postupno pomi\u010du ulijevo. I dok je ve\u0107ina intelektualnog svijeta u ovim krajevima tek pro\u0161la put pretvorbe \u201clije\u010denih\u201d ljevi\u010dara u liberale, na\u0161 sugovornik je ve\u0107 \u201c(iz)lije\u010deni\u201d liberal i rijetki suvremeni ma\u0111arski marksist. Djela su mu prevedena na 14 jezika, u nas samo pojedina\u010dni eseji. Ovaj razgovor je vo\u0111en nakon prvog, a prije drugog Tam\u00e1sevog zagreba\u010dkog predavanja.<\/p>\n

Zanimljiva je ra\u0161irenost mita da stabilnost postsocijalisti\u010dkih dru\u0161tava zavisi od stabilnosti polo\u017eaja srednje klase u njima, iako nam dosada\u0161nje iskustvo govori da je istina prije obrnuta. \u0160to to danas sa\u010dinjava dvostruki mit o srednjoj klasi?<\/em><\/p>\n

Izvorna ideja o srednjoj klasi u bur\u017eoaskoj sociologiji stolje\u0107ima se sastojala u uvjerenju da \u0107e mali vlasnici, za koje se u 19. stolje\u0107u vjerovalo da \u017eive nezavisno, samo od svoga rada, biti ki\u010dma liberalnog dru\u0161tva. Materijalna nezavisnost shva\u0107ala se kao brana od utjecaja vlasti, dr\u017eave, nadre\u0111enih, feudalne gospode. Ideal-tipovi su bili mali farmeri, posjednici manufaktura i tvornica s malom proizvodnjom. Ideal srednje klase u kasnom socijalizmu \u2013 a to zna\u010di uglavnom 1970-ih i 1980-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a, kada je zamije\u0107eno odstupanje staroga industrijskog proletarijata i rast uslu\u017enog sektora i poslova za tzv. bijele ovratnike \u2013 poti\u010de od ideje da \u0107e inteligencija nekako proizvesti srednju klasu, koja \u0107e odlu\u010dno pridonijeti modernizaciji. No nije primije\u0107eno bitno odsustvo u tom konstruktu, a to je odsustvo kapitala. Kako imati srednju klasu nevlasnika? Tako se 1989. u Isto\u010dnoj Evropi dogodilo da su poslovi srednjeg menad\u017ementa, poslovi u obrazovnom sustavu, zdravstvu, dru\u0161tvenim servisima i sl., dakle oni koji bi se trebali odnositi na srednju klasu, ostali ovisni o vlastima i institucijama; oni su se okrenuli protiv starih ideja o srednjoj klasi kao onoj koja nije sluganska, nego je ponosna i autonomna bur\u017eoazija, kao osnova liberalnog dru\u0161tva. Vrlo brzo vidjeli su se i u\u010dinci toga novog stava. Ta srednja klasa, vi\u0161e birokratska i institucionalizirana od bur\u017eoazije, svoj je izraz uglavnom pronalazila u nacionalizmu. To je njena glavna ideja kako izraziti sebe i vlastiti interes. Naravno, postoji mnogo vrsta nacionalizama, od liberalnog do ekstremne desnice, no ono \u0161to im je zajedni\u010dko jest preusmjeravanje \u017eelje ljudi za autonomijom prema ovisnosti o nacionalnoj dr\u017eavi. I to se jasno pokazuje. Tako mo\u017eemo re\u0107i da je, dok je jo\u0161 postojala u svome starom obliku u 19. stolje\u0107u, izvorna srednja klasa bila antiklerikalna, antinacionalisti\u010dka, antimilitaristi\u010dka, dakle stvarno individualisti\u010dka. Ova nova srednja klasa uop\u0107e nije takva, ona je organicisti\u010dka i korporativisti\u010dka, a to je velika razlika. Tako da su sve te nade da \u0107e nas spasiti mali poduzetnici tlapnja. Jer nema malih poduzetnika, sav kapitalizam u dana\u0161njoj Isto\u010dnoj Evropi u posjedu je velikih multinacionalnih kompanija, mali su poduzetnici, u najboljem slu\u010daju, njihovi indirektni zaposlenici u podnajmu. Na djelu je dakle mit!<\/p>\n

Kampanje umjesto pokreta<\/strong><\/p>\n

Uza sve razlike tzv. realnog i jugoslavenskog tipa socijalizma mo\u017eemo re\u0107i kako se tada\u0161nja wannabe bur\u017eoazija nadala postati pravom, no u tome uglavnom nije uspjela?<\/em><\/p>\n

Nije. Sje\u0107am se kako su u Ma\u0111arskoj neki dobri filolozi oko 1992., s poslovnim koferima u ameri\u010dkom stilu, i\u0161li na burzu kupovati dionice. Sada su ispali iz igre, ako nisu i nezaposleni. Postojala je nada u brzo boga\u0107enje\u2026<\/p>\n

U na\u0161oj liberaliziraju\u0107oj sociologiji, na djelu od 1970-ih do 1990-ih, neki su, poput Josipa \u017dupanova, govorili o klasnim alijansama izme\u0111u dr\u017eavnih birokrata i radni\u010dkih klasa kao glavnoj konzervativnoj prepreci na putu u zdravo tr\u017ei\u0161no dru\u0161tvo. Nudili su alternativu predvo\u0111enu srednjoklasnim stru\u010dnjacima. No uglavnom nisu napu\u0161tali partiju, vi\u0161e su razmi\u0161ljali kako u njoj uspostaviti hegemoniju\u2026<\/p>\n

U samo dvije evropske socijalisti\u010dke zemlje socijalisti\u010dka je tradicija gotovo do kraja pokazivala znakove \u017eivota \u2013 u Jugoslaviji i Isto\u010dnoj Njema\u010dkoj. I to iz razli\u010ditih razloga. No u oba je slu\u010daja identifikacija s komunisti\u010dkim antifa\u0161isti\u010dkim pogledom na vlastitu pro\u0161lost \u2013 borba protiv fa\u0161izma i nacizma \u2013 bila ki\u010dma dr\u017eavnog identiteta. \u0160to je bila Jugoslavija bez antifa\u0161izma? Ni\u0161ta. \u0160to je bila Isto\u010dna Njema\u010dka bez antifa\u0161izma? Opet ni\u0161ta. Kada su te identifikacije kolabirale, sistem je, ideolo\u0161ki, izgubio razlog postojanja. Izvan ta dva mjesta marksizam je izgubio svoju va\u017enost jo\u0161 u \u0161ezdesetima: u Ma\u0111arskoj ili Rumunjskoj niste mogli sresti ozbiljnog marksista ili ljevi\u010dara. Samo su rijetki preostali i ti su voljeli dolaziti u Jugoslaviju. Ja to i opet \u010dinim.<\/p>\n

Mo\u017eda stignemo u istom \u017eivotu biti i posljednji i prvi ljevi\u010dari ovdje?<\/em><\/p>\n

Mislim, gdje sam ja sada? U Zagrebu sam, ne u Debrecinu. Bilo kako bilo, ideja o posve\u0107enim intelektualcima, o savezu s prezrenim proletarijatom, umrla je u razna vremena u raznim zemljama, ali je umrla. Stari san o mladim mu\u0161karcima i \u017eenama duha koji predvode subverzivnu, pobunjeni\u010dku revoluciju je mrtav\u2026<\/p>\n

Govorite kao Boris Buden o postkomunisti\u010dkom stanju kao stanju globalne tranzicije Istoka i Zapada nakon \u201cpada komunizma\u201d?<\/em><\/p>\n

Govorio sam na predstavljanju Budenove knjige \u201cZona prelaska; o kraju postkomunizma\u201d kada je prevedena u Rumunjskoj, ali ne dijelim sve u njoj iznesene stavove. No mislim da je svjetsko-historijska epoha u kojoj je postojala ravnote\u017ea dvaju velikih blokova mo\u0107i zavr\u0161ila. Ljevica, radni\u010dka klasa, socijalna demokracija, bolj\u0161evizam, armije organiziranih ljudi, milijunske mase \u010dlanova i Sovjetski Savez \u2013 sve je to dovedeno u pitanje. S druge strane, kapitalizam, tradicija i nacija nahrupili su u prostor u kojem je ljevica izgubila svoje subverzivne dimenzije. Sjetimo se da je i socijalna demokracija prije rata bila marksisti\u010dka. Taj veliki diskurs, jer to je bila glavna pri\u010da modernosti, sada je dokraj\u010den. Naravno, stari problemi su ostali, postoje \u010dak osobe i grupe vrlo sli\u010dne starim grupama, ali su masovni karakter i veli\u010dajnost konflikta, te njegove gigantske dimenzije nestali. Sve je zamrznuto i atomizirano, iako se potisnuto vra\u0107a u svakom novom konfliktu, to biva \u010das na jednom, \u010das na drugom izoliranom mjestu. Problemi se adresiraju samo onako kako razdvojeno nadolaze, u reakciji na njihovo pojavljivanje. Ovdje okupacija fakulteta, ondje radni\u010dki \u0161trajkovi, pa demonstracije protiv ekstremnog nacionalizma, za prava \u017eena itd. Sve su te borbe atomizirane. Ameri\u010dki filozof Richard Rorty je u jednoj svojoj knjizi iz 1980-ih profetski predvidio kako \u0107emo sada imati kampanje umjesto pokreta! On je time bio odu\u0161evljen, ja nisam, no kao predvi\u0111anje se pokazalo sasvim primjerenim. To je ono \u0161to se doga\u0111a. Gdje je sada pokret iz Seattlea? Potpuno je zaboravljen i nestao, jer nema institucionalizirano pam\u0107enje. Kao \u0161to su rekli Horkheimer i Adorno, vi\u0161e nema partije pisane velikim slovom, u smislu Internacionale na\u0161ih roditelja. Ideja pripadnosti velikom pokretu, u kojem se ljudi mo\u017eda i ne sla\u017eu u svemu, ali znaju da, na neki na\u010din, stupaju u istom smjeru (makar to ponekad bila i neistina), vi\u0161e ne postoji. Imamo samo te punktualne sukobe, konflikte i borbe, koji ne idu za zahtjevima pravih emancipatora i liberatora \u0161to su inspirirali borbe u posljednja dva stolje\u0107a. To\u010dno 200 godina pro\u0161lo je od 1789. do 1989. i sada smo u totalno novom dobu, a sa svim istim, starim problemima.<\/p>\n

Dr\u017eava je ispra\u017enjena<\/strong><\/p>\n

Stvar se dodatno komplicira u na\u0161im dru\u0161tvima na poluperiferiji. Teorije svjetskog sistema jo\u0161 su 1980-ih uvele kao klase one koje imaju samo neke elemente istih takvih u centru, dakle s dodatkom \u201clumpen\u201d: dok se tada ovdje govorilo da imamo lumpenproletarijat, sada se ispostavlja da imamo lumpenbur\u017eoaziju?<\/em><\/p>\n

Treba razlikovati dva nivoa. Bazi\u010dni uvjeti za kapitalizam, a to zna\u010di odvajanje proizvo\u0111a\u010da od sredstava za proizvodnju, jo\u0161 su uvijek fundamentalna \u010dinjenica na\u0161ih dana\u0161njih \u017eivota. Kapitalizam funkcionira samo tako da prisvaja rad drugih ljudi. To se nije promijenilo i ne mo\u017ee se promijeniti. Druga je stvar koliko je ljudi anga\u017eirano u tome procesu, no to ne mijenja bazi\u010dnu strukturu kapitalizma, koja je ista ve\u0107 dva stolje\u0107a. Naravno, nova je \u010dinjenica da su glavne regije kapitalisti\u010dke proizvodnje \u2013 zbog razvoja nove tehnologije, demografskih i ekolo\u0161kih, urbanisti\u010dkih i prostornih promjena uop\u0107e \u2013 vrlo ograni\u010dene. Vrlo malo ljudi je potrebno u aktualnoj proizvodnji objekata, planiranju, servisima, transportu itd. Ostali su \u2013 a to je sada ve\u0107ina \u2013 anga\u017eirani u procesima koje mo\u017eemo shvatiti samo biopoliti\u010dki. To je reprodukcija centrirana oko obitelji, navika i sklonosti, kvalitete \u017eivota. Naravno, postoje i borbe oko redistribucije. Liberali su predvi\u0111ali kako \u0107e dr\u017eava izgubiti svoje zna\u010denje, no ona nije nikada bila va\u017enija nego danas. Ve\u0107ina stanovni\u0161tva, \u010dak i u tzv. razvijenim dru\u0161tvima, mo\u017ee pre\u017eivjeti samo zahvaljuju\u0107i redistributivnim funkcijama dr\u017eave. Druge mogu\u0107nosti ne postoje. Ve\u0107inu ljudi kapitalizam jednostavno ne treba! On je postao globalan, a u isto je vrijeme ve\u0107ina \u010dovje\u010danstva njemu postala suvi\u0161na. Istovremeno, dr\u017eava je ispra\u017enjena, manja je no \u0161to je bila, raspola\u017ee s manje resursa i novca nego prije. Sve manje dru\u0161tvene grupe zato se sve ogor\u010denije bore oko istih resursa i to opisuje suvremenu politiku.<\/p>\n

Nije li to ono \u0161to se doga\u0111a \u2013 o\u010dajni\u010dka borba za fondove EU-a, oko stavaka u dr\u017eavnom prora\u010dunu, novca za zdravstvo, \u0161kolstvo itd. Sve ve\u0107i pritisak subalternog stanovni\u0161tva na zadovoljavanje svojih potreba od strane dr\u017eave koja to, naravno, odbija. Kada vide kako nema izgleda da se dr\u017eava vrati u svoj pro\u0161li oblik redistributivne dr\u017eave blagostanja, \u0161to im preostaje nego odgurnuti druge grupe iz natjecanja? To se doga\u0111a: jebe\u0161 imigrante, penzionere, studente, gejeve, bilo koga\u2026 Pravi se konflikt izme\u0111u razli\u010dito pozicioniranih grupa, mladih i starih, mu\u0161karaca i \u017eena, hetero i homoseksualnih, imigranata i starosjedilaca, crnih i bijelih \u2013 svega \u0161to imamo, a sve ne bi li se legitimiziralo neki identitetski naslov prema dr\u017eavi. \u201cDajte nam novac\u201d, svi pla\u010du i vi\u010du: \u201cDajte nama i nikome drugom!\u201d Zato \u010dak i dru\u0161tveni pokreti danas sadr\u017ee u sebi ne\u0161to vrlo ograni\u010deno, ponekad i sebi\u010dno. Op\u0107i trend prema pravednijem dru\u0161tvu vrlo je krhak. Postoji, no samo do izvjesnog stupnja. To obja\u0161njava kako je mogu\u0107e da dru\u0161tveni pokreti ponekad budu na \u010dudan na\u010din kombinirani s rasizmom, nacionalizmom, antiimigrantskom politikom. Ne treba zaboraviti da je jedna od snaga koja je napadala imigrante na Zapadu bio sindikat. Nije to, naravno, uvijek bio slu\u010daj, kao \u0161to su u 19. stolje\u0107u bili protiv dolaska kulija iz Kine, no to je dizanjem klasne svijesti promijenio tek marksisti\u010dki i socijalisti\u010dki pokret.<\/p>\n

\u017divimo u postfa\u0161izmu<\/strong><\/p>\n

Sa svim \u017ertvama u zadnjem ratu oko jugoslavenskog naslje\u0111a ovdje, zapetljali smo se u simboli\u010dke i stvarne analogije s povijesnim fa\u0161izmom, ne uo\u010div\u0161i dobro razlike. Mo\u017ee li tu pomo\u0107i va\u0161 pojam postfa\u0161izma?<\/em><\/p>\n

Svakako. Vi\u0161e ne trebate diktaturu da biste postigli fa\u0161isti\u010dke ciljeve i svrhe. To se sada mo\u017ee i pod tzv. demokratskim okolnostima. Fa\u0161izam je najzna\u010dajnije politi\u010dko sredstvo u ograni\u010davanju dr\u017eavljanstva.<\/p>\n

Tako je bila mogu\u0107a ironija da ba\u0161 Milo\u0161evi\u0107 i Tu\u0111man budu prvi predsjednici vi\u0161estrana\u010dkih demokracija?<\/em><\/p>\n

Naravno, ina\u010de bi im vlast doveli u pitanje. No ne radi se ovdje samo o vi\u0161estrana\u010dju. Ako biti gra\u0111anin uistinu zna\u010di mogu\u0107nosti participacije u odlukama koje se ti\u010du sudbine cijele zajednice \u2013 \u0161to je hipoteza bur\u017eoaske demokracije \u2013 to pravo mora biti, barem na\u010delno, ako ne uvijek i u praksi, nekome oduzeto (najspektakularnije u zakonodavstvu o imigrantima). To zna\u010di da pravo gra\u0111anstva nije univerzalno, da nije svojstvo svakoga, nego da mo\u017eemo razlikovati gra\u0111ane i \u201csamo ljude\u201d. Ti \u201ctek ljudi\u201d, homo sacer u Agambenovom smislu, koje mo\u017ee\u0161 neka\u017enjeno ubiti, ne uva\u017eavati njihova prava itd., uvode klasifikaciju koja prolazi kroz cijelo \u010dovje\u010danstvo, na gra\u0111ane zemlje i one koji to nisu. A to je, apstraktno gledaju\u0107i, nacisti\u010dka ideja; znate ono da \u017eidovi, komunisti itd. nisu \u010dlanovi nacionalne zajednice. Pojavilo se nastojanje, i to posvuda, da se redefinira nacionalna zajednica. Pa je njezin pripadnik bijelac, podrijetlom iz srednje klase, mu\u0161karac, kr\u0161\u0107anin\u2026 Postizanje fa\u0161isti\u010dkih ciljeva ne svodi se jednostavno na rasizam, mr\u017enju i sli\u010dno \u2013 \u0161to je uznemiruju\u0107e, ali i marginalno. Najva\u017enije je zakonodavstvo. Sve se doga\u0111a u pravu i u ekonomiji, a to su najzna\u010dajniji nivoi na kojima po\u010diva sila kapitalisti\u010dke dr\u017eave.<\/p>\n

Tako je u nas ozakonjena subkultura ratnih veterana, koja ponekad ispunjava neko\u0107 radni\u010dki prostor, upu\u0161taju\u0107i se u pregovore s poslodavcem-dr\u017eavom. Sve je vi\u0161e i ugro\u017eenog subproletarijata, ljudi koji nemaju \u0161anse ni da budu eksploatirani kao radnici. Mo\u017ee li se u takvoj situaciji ljevica odre\u0107i mobilizacijskog potencijala pozivanja na narod i prepustiti ga desnici?<\/em><\/p>\n

Mislim da ne i ja se toga ne odri\u010dem, iako mo\u017eemo vidjeti promjene u karakteru pojma \u201cnarod\u201d. No centralna struktura i dalje je prisutna. Kada se, u smislu Francuske revolucije, ka\u017ee \u201cmi narod\u201d, misli se, naravno simplificirano, na sve osim vladara. A to je i dalje realnost. Postoji narod i postoje vladari. Opasnost je da u silnoj \u017eelji za sofisticirano\u0161\u0107u zaboravimo tu bazi\u010dnu \u010dinjenicu.<\/p>\n

Jedan pravi narodni pokret, koji mo\u017ee biti samo lijevi ili radni\u010dki, danas se te\u0161ko pomalja. Mo\u017eda stoga \u0161to iza takti\u010dkih pomaka u dnevnim bitkama nema nikakve strategije?<\/p>\n

Kako da imate strategiju ako nemate organizaciju? Strategije prave institucije.<\/p>\n

Poznat je Marxov stav (ne samo njegov) o tragediji i farsi u historiji. Uvedemo li motiv ponavljanja, treba primijetiti da se kapitalizam sada i ovdje \u201cponavlja\u201d u tre\u0107oj ili \u010detvrtoj reinkarnaciji, a socijalizmu to \u201cbrane\u201d?<\/em><\/p>\n

Naravno. No ne radi se prvenstveno o problemu ponavljanja, nego o tome da je ne\u0161to nezavr\u0161eno i neuspje\u0161no. Prvi projekt revolucije formuliran je u Rousseaua i drugih, recimo u pravu naroda da se odupre tiraniji i u smislu radikalnoga politi\u010dkog egalitarizma, koji ne tolerira nikakvo pravilo ni vlast po sebi. Ako je Rousseau bio u pravu kada je tvrdio da su ljudi ro\u0111eni slobodni a svuda ih vidimo u lancima, postoji jasna moralna obaveza sviju nas da ljude tih lanaca oslobodimo. To onda nije samo stvar ukusa, nego moralna obaveza onih koji imaju mogu\u0107nost i priliku da ne\u0161to u\u010dine. Nisam se slu\u010dajno zatekao na ljevici, takvo rezoniranje je sranje. Tvrdi li netko da ljudi nisu ro\u0111eni slobodni (a volio bih vidjeti njihove argumente, za\u0161to nisu), iz toga proizlaze ozbiljne politi\u010dke obaveze. Ako smo pak slobodni, onda su stege sluganstva neprirodne i trebaju biti uklonjene. U tom se smislu ono \u0161to zovemo ljevicom, socijalizmom ili komunizmom pokazuje kao moralna obaveza, ako ve\u0107 ne kao politi\u010dka realnost. Shva\u0107amo li slobodu ozbiljno, fundamentalna je potreba obavezati se.<\/p>\n

U traganju za savezni\u0161tvom odozdo, na \u0161irokoj se skali ponovno nude recepti narodnog fronta, koje desnica \u2013 recimo u slu\u010daju pokreta Occupy Croatia \u2013 lako zloupotrebljava?<\/em><\/p>\n

Ljudi sve poku\u0161avaju, jer smo slabi i mnogi o\u010dajni\u010dki te\u017ee izumljivanju politi\u010dke taktike. Nevolja je s tim pokretima \u0161to su oni demokratski u jednom smislu prakticiranja participativne demokracije itd. Ali pokret bez institucionalnog okvira ne mo\u017ee demokratski odlu\u010divati; on se onda ili kloni odlu\u010divanja uop\u0107e ili ima skrivenu mre\u017eu vo\u0111a \u2013 jer je to neizbje\u017eno, a ne zato \u0161to bi neki sudionici bili zli. Od horde do dr\u017eave, taj se problem ponavlja. Zato mislim da uop\u0107e nije produktivno govoriti o suvremenoj ljevici kao pokretu, jer ona to nije. To je senzibilitet koji dijeli iznena\u0111uju\u0107e mnogo ljudi. A razlog za\u0161to se danas \u010dini da intelektualci imaju vode\u0107u ulogu jednostavno je u tome \u0161to je samo nas \u0161a\u010dica lijevih intelektualaca poznata. Mi ne predvodimo pokret, mi ga simboliziramo, a to je velika razlika. Ja nisam ni\u010diji vo\u0111a.<\/p>\n

Vi i Slavoj \u017di\u017eek to ste bili probali, sudjeluju\u0107i u parlamentarnom \u017eivotu po\u010detkom 1990-ih?<\/em><\/p>\n

Da, ali onda smo bili liberali. Da se razumijemo, meni se svi\u0111aju neformalne participativne forme. Ja nisam zaboravio za\u0161to sam u ma\u0111arskom socijalizmu postao disident. Neki moralni obziri meni su barem jo\u0161 validni. Istovremeno, istina je da se mora prona\u0107i neka nova sinteza potrage za istinom i institucija. Masovna proleterska partija u starom smislu je mrtva, ali neki novi oblik, u kojem \u0107e se emancipatorne i oslobodila\u010dke ideje historijske ljevice \u2013 ili kako neki ka\u017eu \u201cvje\u010dne ljevice\u201d \u2013 operacionalizirati, u\u010diniti djelatnima, mora se izna\u0107i. Moramo osloba\u0111ati stvarne ljude. I taj posao nije zavr\u0161en. \u010cak ni program Francuske revolucije jo\u0161 nije ispunjen. Je li Francuska danas zemlja jednakosti? Naravno da nije. Gdje smo, dakle?<\/p>\n

Orban je klasi\u010dni reakcionar<\/strong><\/p>\n

Ma\u0111arski je parlament upravo izglasao ustavni amandman kojim se ograni\u010davaju akademske slobode i po kojem bi studenti kojima dr\u017eava pla\u0107a \u0161kolovanje morali u Ma\u0111arskoj odraditi dvostruko vrijeme studiranja. Zabranjuje se besku\u0107ni\u0161tvo, obitelj redefinira kao zajednica mu\u0161karca, \u017eene i djece, ukida pravo Ustavnog suda da preispituje ustavnost nekih zakonskih odredbi i sve u tom stilu?<\/em><\/p>\n

Sve je to poznato iz me\u0111unarodne \u0161tampe, pa se ne\u0107u upu\u0161tati u detalje. Mogu samo re\u0107i kako u Ma\u0111arskoj imamo jaku autoritarnu vladu, koja je uni\u0161tila ve\u0107inu elemenata bur\u017eoaske demokracije. Ta vlast, u kojoj dominira stranka Fidesz, poduzima sve mjere pomo\u0107i srednjoj klasi, npr. spu\u0161ta cijene komunalija, struje i vode. Ve\u0107u korist od toga imaju ve\u0107i posjednici nekretnina; \u0161to vam je ku\u0107a ve\u0107a, ve\u0107e su i u\u0161tede na grijanju, jer je stopa za sve jednaka. Iako dakle od tih mjera profitira uglavnom samo nova vi\u0161a srednja klasa, one su do\u017eivljene kao simbol nacionalne solidarnosti, utemeljen s jedne strane na nacionalizmu, a s druge na dr\u017eavnom preuzimanju nekih poslova od strane vlade, svojevrsne polunacionalizacije. To je klasi\u010dna reakcionarna politika i tu nema mnogo novoga. Premijer Orbansposoban je i talentiran politi\u010dar koji uspijeva uvjeriti barem polovicu stanovni\u0161tva kako je svaka kritika njegove vlade pla\u0107ena od strane SAD-a, \u017eidovskog lobija, EU-a ili onih doma\u0107ih zlonamjernika koji nisu sposobni ni da budu izabrani. Va\u017eno je i optu\u017eivanje manjina koje, kao, ne prihva\u0107aju Ma\u0111arsku za domovinu, pa je olajavaju u inozemstvu. Tako bi i ovaj intervju, u kojem kritiziram svoju vladu, mogao biti klasificiran kao izdaja.<\/p>\n

I mi, u srpskoj manjini i izvan nje, znamo \u0161to zna\u010di optu\u017eba za izdaju. Mo\u017eda sti\u017ee vrijeme da se i \u201cizdajice\u201d na ljevici po\u010dnu me\u0111unarodno udru\u017eivati, posebno s obzirom na to da smo iz zemalja koje su, kao i cijeli Balkan, gubitnice u procesima evropskih integracija?<\/em><\/p>\n

Preslabi smo, a na\u0161e su zemlje premalene. No stare ljevi\u010darske ideje isto\u010dnoevropskih i balkanskih integracija postaju opet zadatak i nu\u017enost, ne samo zbog toga \u0161to bismo to vi i ja \u017eeljeli.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

G\u00e1sp\u00e1r Mikl\u00f3s Tam\u00e1s: Op\u0107i trend prema pravednijem dru\u0161tvu vrlo je krhak. Postoji, no samo do izvjesnog stupnja. To obja\u0161njava kako je mogu\u0107e da dru\u0161tveni pokreti ponekad budu na \u010dudan na\u010din kombinirani s rasizmom, nacionalizmom, antiimigrantskom politikom. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-110110","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/110110","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=110110"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/110110\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=110110"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=110110"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=110110"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}