{"id":109270,"date":"2013-03-24T08:00:19","date_gmt":"2013-03-24T07:00:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=109270"},"modified":"2013-03-23T18:10:55","modified_gmt":"2013-03-23T17:10:55","slug":"kako-smo-se-u-dalmaciji-oprastali-od-preminulih-clanova-svoje-svojte","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/03\/24\/kako-smo-se-u-dalmaciji-oprastali-od-preminulih-clanova-svoje-svojte\/","title":{"rendered":"Kako smo se u Dalmaciji opra\u0161tali od preminulih \u010dlanova svoje svojte"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Sini\u0161a Vukovi\u0107<\/strong><\/p>\n

U ovo vrijeme, kad se sprovodi sprovode “na traci” pred grobljanskom mrtva\u010dnicom, kad je svaki sprovod skoro navlas isti, vrijedi se prisjetiti kako smo se u Dalmaciji opra\u0161tali od preminulih \u010dlanova svoje svojte na kudikamo dostojanstveniji, intimniji, kolektivniji na\u010din u kojemu, kao hostija u tabernakulu, pohranjena bje – pohvala \u010dovje\u0161tvu.<\/p>\n

Sprovodni obi\u010daji odvajkada su iziskivali da se prema svje\u017eem pokojniku valja odnositi s pijetetom zasi\u0107enim svakim uva\u017eavanjem. Jerbo, u \u010dasu opra\u0161tanja od koga pra\u0161tanje ima biti u prvom redu, te se ne ka\u017ee zalud: “o mrtvima sve najbolje”! Pa makar to bila i kakva ljepokrila budala\u0161tina: sasvim skladno umetnuta u mozaik lica licemjerja, te sasvim sukladno privr\u017eena i pridru\u017eena u mozak na\u0161eg svakodnevlja (znamo i sami da i za one za koje tako\u0111er znamo da ih nisu resile ljudske vrline, nad odrom ili grobom na\u0111u se odreda sve samo rije\u010di hvale!). Jo\u0161 od trogloditskih jedinki koje, oprugama evolucije, uspravile su se na zadnje noge, preko sviju onih iz spilja izbjeglih praljudi do participanata civilizacija \u0161to ih poznajemo (usve) u zadnjih par tisu\u0107a godina, svaki je “sisavac” s epitetom homo u sebi htio, i \u017eelio, zadnji pozdrav od umrloga re\u017eirati na kakav istodobno i sve\u010dan i tugaljiv, i gloriozan i lamentacijski na\u010din: bez obzira na to je li doti\u010dni obred sadr\u017eavao spaljivanje ili pokapanje, balzamiranje ili su\u0161enje svojega – mrtvaca! Uvijek i vazda bila je nekakva \u00e9tude humaine \u0161to je, svaka u svojem vremenu, crtala skice i pisala note po kojima \u0107e se i pisati i pjevati u prilici ovozemnog pozdravljanja s nekim tko je agregatno stanje stanja ovog na\u010dina \u017eivljenja zamijenio stanjem nekim drugim, nama nepoznatim, ali zato sna\u017enom voljom obilje\u017eenim, \u017eivo slute\u0107im, mo\u017eda i pri\u017eeljkivanim\u2026<\/p>\n

Na\u010din odavanja po\u010dasti prema umrlima u svim uljudbama, o\u010dito i jama\u010dno, vazda je bio va\u017enim i utilitarnim receptom nekovrsne priprave na mogu\u0107nost vlastite eternitatnosti, \u00ecm\u0101nja svoje osobne stolice u nepotro\u0161ivoj vje\u010dnosti, u o\u010dima Svevi\u0161njega\u2026 Boga\u2026 Onoga\u2026 Njega\u2026<\/p>\n

Mu\u0161ki i \u017eenski zvonac<\/strong><\/p>\n

Interesantno je za notirati kako i dandanas u bra\u010dkim Selcima, kad premine \u010deljade, postoji dvostruki na\u010din ogla\u0161avanja sumje\u0161taninove smrti zvonjenjem. Jedno je “mu\u0161ki zvonac”, drugo je “\u017eenski zvonac”. Kad umre mu\u0161karac, neko\u0107 bi remeta (danas \u017eupnik ili \u010dasna sestra) u najve\u0107e zvono u kampanelu klatnom zabrecao tri odvojena grozda kratkih udaraca (najprije tri, pa pet, pa sedam takvih otkucaja) nakon \u010dega uslijedi neprekinuta zvonjava tog istog zvonca u trajanju od minute ili dvije, a kad zvon sasvim utihne, tada se iznovice ponovi postupak brecanja in triplo. Kad zgasne ovozemni \u017eivot \u017eene, postupak je stubokom jednak, s tom jedinom razlikom \u0161to se sve ovo zvonjenje ne vr\u0161i posredstvom najprofondnije kampane u zvoniku, nego kla\u0107enjem srednjeg po veli\u010dini zvona, kojim se obi\u010dno zvoni podne, zatim poziv na svakodnevnu misu, te jutarnji zvon (ava Marija) i onaj ve\u010dernji (zdrava Marija).<\/p>\n

Kao naro\u010ditost valja nazna\u010diti i obi\u010daj da, ako netko premine u kasnijim ve\u010dernjim satima, ili u no\u0107i, “mrtva\u010dki zvonac” ne ogla\u0161ava se ako je ve\u0107 odzvonio ve\u010dernji zvon. To \u0107e se dogoditi tek sutradan, kad odzvoni i jutarnji zvon.<\/p>\n

Okupljanje pred pokojnikovom ku\u0107om<\/strong><\/p>\n

Veli\u010dajnost sahrane u dalmatinskim mjestima (napose na \u0161kojima), svoje je fundamente imala u \u010dinu okupljanja \u017eitelja pred pokojnikovom ku\u0107om. Uru ili ne\u0161to vi\u0161e vremena prije samog funerala sumje\u0161tani i ini pristi\u017eu u dom mrtvaca na \u017ealovanje ucviljenim \u010dlanovima familije. U Dalmaciji je bio obi\u010daj izraziti su\u0107ut iliti kondolijancu otprilike ovim rije\u010dima:<\/p>\n

– Ja ti se \u017ealujen za tvojin ocen, neka ti se Bog da radovat.<\/p>\n

A na te rije\u010di o\u017ealo\u0161\u0107eni bi \u010dlan obitelji odgovorio rije\u010dju:<\/p>\n

– Fala.<\/p>\n

\u0160iroko po Dalmaciji dugo je trajao obi\u010daj da se no\u0107 ili dvije – u interregnumu izme\u0111u preminu\u0107a i sprovoda – bdije u ku\u0107i s pokojnikom, \u010daste\u0107i u karminama povazdan i povazno\u0107 namjernike koji nai\u0111u samoinicijativno, kao i one \u0161tono zateko\u0161e se uz lijes bilo iz rodbinske, bilo iz prijateljske obligacije. Iz tog obi\u010daja, koji se lijepim i zaboravljenim hrvatskim rije\u010dima zove podu\u0161je ili da\u0107a, ba\u0161 se i razvila jedna duhovita po\u0161alica. Naime, kad se nekoga upozori da mu je otvoren rasporak s patentom na hla\u010dama (gri\u017ea), a osobito ako je posrijedi kakav stariji gospodin, on \u0107e vam odgovoriti: “Kad je mrtvac u ku\u0107i vrata su uvik otvorena!”<\/p>\n

U onim sredinama gdje se vas puk na sprovodu okupljao u ku\u0107i preminule ili preminuloga, nakon dolaska sve\u0107enika s podvorbom i obavljene za tu priliku specifi\u010dne molitve, svekolika mno\u017eina svijeta formira se u povorku na na\u010din da na \u010delo iste stane ministrant (ili tko ini od vjernika) s vitkim kri\u017eem u rukama. Kri\u017eono\u0161i za le\u0111ima kora\u010daju mu\u0161karci u dvoredu, pa onda \u017eene s vijencima od mirte ili buketima cvije\u0107a u rukama, zatim limena glazba (ako je ima) i pop s ministrantima zdesna i slijeva. Ako i njih ima, pred prezbiterom idu i kantaduri, pu\u010dki pjeva\u010di, i pjevaju psalam “Pomiluj mene, Bo\u017ee”. Iza du\u0161obri\u017enika u ljubi\u010dastom ornatu i ministranata u koti hodaju nosa\u010di lijesa ilitiga kase (njih \u0161est, obi\u010dno susjedi ili netko izrazito blizak obitelji umrloga), a po njima \u010dlanovi familije: najbli\u017ee drvenom sanduku najbli\u017ei pokojnikovi, djeca i udovica\/udovac, te potom svi ostali poredani u hijerarhiji slijeda neke njihove logike.<\/p>\n

Udarci \u010deki\u0107a u dvoru<\/strong><\/p>\n

Danas se lijes u ve\u0107ini slu\u010dajeva gura na prigodnim kolicima, uz nezaobilaznih i tradicionalnih “njih \u0161est”, a u ne tako davna vremena – svatko to ima \u010dvrsto ubodeno u u\u0161ima! – posebnost sprovoda bili su oni udarci \u010deki\u0107a u dvoru pred samim domom, kad je kov\u010deg s mrtvim tijelom netom iznesen iz ku\u0107e, te kad su se u nj \u010davlima zakucavale popre\u010dne letve \u0161to su \u0161estorici nosa\u010da slu\u017eile kao ru\u010dice. Udarci \u010deki\u0107a nagla\u0161avali su ti\u0161inu koja je tada glasno vladala: jedino se \u010duo glas onoga \u0161to \u010dek\u00ec\u0107\u0101, kad bi se kakvom sugestijom obratio onome koji dr\u017ei “nogu” lijesa, a to bubnjanje mlatom – \u0161to se refleksno ubrzavalo u acellerandu bli\u017ee\u0107i se zadnjem udarcu – mamilo bi pla\u010d, naricanje ili vrisak (obi\u010dno) \u017eene, k\u0107erke ili sestre onoga koji u sanduku uko\u010deno le\u017ei u svojoj hladnosti. Pamtim i sad te slike ne\u010dijeg zadnjeg odlaska od ku\u0107e – ustvari, taj ili ta ne odlazi, nego ga, ili je, zavazda odnose! – kao i reakcije onih \u0161to svojom vrlo vidnom emocijom to razumiju i pokazuju. Pamtim i sad te slike nosa\u010da mrtvaca nosa zabijenog u pod u crnim ve\u0161titima i bijeloj ko\u0161ulji, s crnom kao remen tankom jednoobraznom kravatom i tome sli\u010dnoj kurdili oko desne mi\u0161ice; vidim ih i sad kao i onda, te ljude \u0161to nose prijatelja ili susjeda, nekog od svojte ili kolegu s posla, kako im se nadimaju vratne \u017eile kao u opernih tenora, kako su im na drobu oslonjeni prsti ruku crveno-modri od te\u017eine kao mlijeko u smutici\u2026 Tempi passati\u2026<\/p>\n

Iz doma pokojnikovog ravno se odlazi u crkvu, gdje se odmah slu\u017ei misa zadu\u0161nica. A kad bi preminuo nevjernik, (govorilo se: “Partijac”), tada je sprovodna povorka od ku\u0107e i\u0161la ravno na mjesno grobi\u0161te (govorilo se: “bez popa”).<\/p>\n

Pamtim rije\u010di mojih davnih Sel\u010dana, koji su mi pripovijedali o na\u010dinu ispra\u0107anja smr\u0107u poko\u0161enog susjeda ili uop\u0107e umorenog onoga \u0161to je prebivao u zajedni\u010dkom naselju, mjestu, selu\u2026 A isti obi\u010daj – ili njegov kakav varijetet – vladao je i drugdje po dalmatinskim otocima, odnosno u mjestima na litoralu iz kojih se ti otoci sa \u010dvrste teraferme gledaju pogleda uprtog i upravljenog prema pu\u010dini i obzoru. Tako, u tri takozvana “razreda” obavljao se crkveni obred \u0161to neposredno prethodi misi zadu\u0161nici, pa se ve\u0107 i po samom opijelu znalo tko je pripadao kakvoj dru\u0161tvenoj skupini. Svaki od “razreda” imao je cijenu svojega ko\u0161tanja.<\/p>\n

Stale\u017e klate\u017ei, dakle sirotinja u puku, bila je, naravno, tre\u0107i razred, oni srednjega posjedovnog stanja stavljali su se u drugi, dok je prvi razred pripadao vi\u0111enijim i imu\u0107nijim seljanima, najbogatijima u mjestu. Dakle, ipak se vrednovala materijalna snaga, jakost opipljiva u imovinskom ekvivalentu, a ne ona duhovna, nemjerljiva tuzemnim menzurama! Jerbo, za pretpostaviti je da je me\u0111u svakog bogatstva li\u0161enoj neja\u010di, jama\u010dno bilo puno vi\u0161e onih u \u010distoj vjeri i ljubavi prema Bogu, nego li \u0161to je to bio slu\u010daj u redovima tobo\u017ee uglednih i mo\u0107nih grupacija me\u0111u malomi\u0161\u0107anskim bogatunima!? Pa se i u tome, i po tome, vidi snaga jednog negdje davno napisanog, i ostavljenog, aforizma kako: “i u znaku jednakosti, jedna se crtica nalazi povi\u0161e druge”\u2026!<\/p>\n

Tre\u0107i razred bio je naj\u010de\u0161\u0107i. Lijes je bio postavljen na tzv. baraturu ilitiga katafalo, a mjedeni svije\u0107njaci s utaknutim vo\u0161tanicama pri vrhu bili su metnuti postrance. Pri drugom razredu sanduk se lijegao na jo\u0161 jednu razinu ponad prethodne, dok je prvi razred bio najvi\u0161i i tada bi lijes bio na najuzdignutijem postolju. Ovaj se pijedestal jo\u0161 nazivao i “pod \u0107oku”, jer je bio visoko, gotovo do pod sam onaj rasko\u0161ni stakleni kru\u0161koliki luster sa \u0161terikama \u0161to visi s plafona sredi\u0161njeg broda u crkvi. Ovisno o veli\u010dini bogomolje, takvih je lustera nekoliko, a u Dalmaciji njegov je naziv – \u0107oka. Kad je bio sprovod djetetu, lijes je bio bijele boje (“bila kasa”), i ispra\u0107alo ga se obredom prvog razreda.<\/p>\n

U crkvi, pred zadu\u0161nicu, pjevao se Psalam 94 (“Kralju kojemu sve \u017eivi”), nakon \u010dega je slijedila Jutrenja za mrtve koja se sastojala od tri no\u0107nice. Svaku no\u0107nicu \u010dine po tri psalma i poslanice. Izvodilo se to na antifonijski na\u010din, u dvije grupe mu\u0161kih pjeva\u010da, “u dva banka” ili “u dva kora”. Prvi razred pratila je cijela Jutrenja, drugi dvije no\u0107nice, a tre\u0107i samo jedna no\u0107nica. Zadnji psalam u nizu pjevao se razvu\u010denijom melodijom, dok su se svi oni ostali pjevali recitativno. Sve to, “salmi” i “pi\u0161tule”, neko\u0107 se pjevalo na \u0161\u0107avetu, ali se rekvijem iliti “mrtva\u010dka misa” izvodio na latinskom jeziku. Najpopularnija poslanica za sprovod, koja se i danas najra\u0161irenije \u010duje, jest Prosti mi Gospodine (Job, 16-21).<\/p>\n

Diljem Dalmacije pjeva se i bratimska pjesma “Bra\u0107o brata sprovodimo”. Koliko uzvi\u0161enosti mo\u017ee biti na pjevanim sprovodima potvrdio je i legendarni Ljubo Stipi\u0161i\u0107 Delmata, kojega sam imao priliku \u010duti govoriti za sprovod u Solinu: “Ovod se isplati umrit!” “U bi\u010dvi” \u010duvali \u0161olde za “ukopat se”<\/p>\n

Ceremonijal sprovoda obi\u010dno nam odaje kakva je preminula osoba bila i \u0161to je zna\u010dila za sredinu u kojoj je \u017eivjela i u koju ju se ukapa, makar se na sam sprovod mo\u017ee gledati dvojako: nekad se na sahranu dolazi radi pokojnika, a nekad se dolazi iz po\u0161tovanja naspram nekome od \u017eivih \u010dlanova obitelji. Miljenko Smoje svojevremeno je spominjao slu\u010dajeve u kojima je “kapsil du\u017ei od sprovoda” (taj je usud i njega zatekao), \u0161to na jedan vrlo slikovit, i duboko filozofski na\u010din opisuje fenomenologiju sprovodnog okupljanja.<\/p>\n

Kad se pe\u010datira administrativni dokument, to se \u010dini tragom voska pe\u010datnjaka (\u010dere\u0161panja, reklo bi se u Dalmaciji), a kad se me\u0107e biljeg na dokument \u017eivota, lijepak plo\u010di nadgrobnici jest vapno, japanj, spaljena stijena kojoj je podan neki novi vid \u017eivota, \u0161to mo\u017ee simbolizirati i novi vid \u017eivota mrtvaca poslije smrti, pa se njegov grob, tako, zape\u010da\u0107uje biv\u0161om stijenom, mrtvom, ali sa – \u017eivim vapnom.<\/p>\n

Stari ljudi u Dalmaciji na svoj su sprovod mislili jo\u0161 dok su bili \u017eivi, pa su “u bi\u010dvi” \u010duvali \u0161olde za lijes i pogreb. Radije su bili “gladni kruha”, nego da se im dogodi nemanje sredstava za “ukopat se”. Na\u0161i stari nisu \u017eeljeli umrijeti u nekoj vrsti procjepa inter spem et metum, izme\u0111u nade i straha, ve\u0107 su \u017eeljeli biti sigurnim da \u0107e ih dote\u0107i \u010deljadetu pripadaju\u0107i bokuni\u0107 posthumne pomnje: dostojanstveni funeral i tijela svojeg sarkofag.<\/p>\n

Dalmacija News<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Legendarni Ljubo Stipi\u0161i\u0107 Delmata, kojega sam imao priliku \u010duti govoriti za sprovod u Solinu: “Ovod se isplati umrit!”<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-109270","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/109270","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=109270"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/109270\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=109270"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=109270"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=109270"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}