{"id":108976,"date":"2013-03-20T09:36:03","date_gmt":"2013-03-20T08:36:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=108976"},"modified":"2013-03-20T09:36:03","modified_gmt":"2013-03-20T08:36:03","slug":"o-jugoslavenstvu-prije-i-poslije-jugoslavije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/03\/20\/o-jugoslavenstvu-prije-i-poslije-jugoslavije\/","title":{"rendered":"O jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Predrag Matvejevi\u0107<\/strong><\/p>\n

Jugoslavenska ideja bila je neko\u0107 Ju\u017enim Slavenima putokaz u povijesti, ponekad i lu\u010d koja je sjala u tami. Ra\u0111ala se, razvijala i propadala na razli\u010dite na\u010dine, kao kulturna, politi\u010dka ili dr\u017eavotvorna ideja. Nosila je u sebi nadu da \u0107emo zajedno biti slobodniji, samostalniji i ja\u010di nego \u0161to smo bili pod tu\u0111inom. Raspad Jugoslavije, na\u010din na koji se odigrao i posljedice koje je ostavio, potisnuo je tu ideju na rub pro\u0161losti.<\/p>\n

Sa\u010duvala se ipak u pam\u0107enju dobrog dijela gra\u0111ana.<\/p>\n

Nisu rijetki oni koji danas priznaju da smo u Jugoslaviji \u017eivjeli bolje. U sedamdesetim i osamdesetim godinama pro\u0161loga stolje\u0107a \u017eivotni standard bio je prili\u010dno visok, nezaposlenost zanemariva, socijalno osiguranje pro\u0161ireno, mirovine zajam\u010dene, \u0161kolstvo besplatno, zdravstvo dostupno. \u017divjelo se, unato\u010d raznim ograni\u010denjima, dostojanstvenije nego u zemljama Isto\u010dne Evrope, koje su stenjale pod totalitarnim re\u017eimima, obilje\u017eenim staljinizmom. Iz godine u godinu osje\u0107ao se napredak, ulijevao je stanovito povjerenje, ohrabrivao. U umjetni\u010dkom stvaranju bili su mogu\u0107i razni izbori i razli\u010dita opredjeljenja. Neki su sadr\u017eaji smatrani nepo\u017eeljnima, ali se naj\u010de\u0161\u0107e nalazilo na\u010dina da se izbjegne ili nadmudri politi\u010dka cenzura. Broj zabranjenih tema s vremenom se smanjivao i ograni\u010davao. Ka\u017enjavani su prije svega kriti\u010dari re\u017eima i ideologije na koju se oslanjao. Ve\u0107ina stvaralaca bila je donekle za\u0161ti\u0107ena u materijalnom pogledu, dio ih je bio podr\u017ean od ustanova i komisija koje su pod stanovitim uvjetima, ne previ\u0161e zahtijevnim, podupirale suradnju i pru\u017eale pomo\u0107.<\/p>\n

Nakon sukoba i obra\u010duna koji su dugo tinjali da bi izbili na povr\u0161inu po\u010detkom devedesetih godina, Jugoslavija je propala, po svemu sude\u0107i nepovratno. Zasnovati novu, zajedni\u010dku dr\u017eavu Ju\u017enih Slavena \u2013 takav pothvat izgleda danas nemogu\u0107 i neostvariv. Krivice za ono \u0161to se dogodilo \u2013 materijalne, moralne, povijesne \u2013 te\u0161ko se priznaju i jo\u0161 te\u017ee prihva\u0107aju. Svaka strana nastoji umanjiti svoju odgovornost i uve\u0107ati tu\u0111u.<\/p>\n

Za sve su svakome krivi \u201cdrugi\u201d.<\/p>\n

U prilikama koje su nastupile nakon raspada Jugoslavije, suo\u010deni smo, na raznim stranama, s plja\u010dkom imovine i korupcijom golemih razmjera, s ne\u010duvenom privatizacijom (\u201cprihvatizacijom\u201d, ka\u017ee dosjetka), s dugovima za koje nema pokri\u0107a, s nezaposleno\u0161\u0107u koja je svakim danom ve\u0107a i sve vi\u0161e poga\u0111a osobito mla\u0111i nara\u0161taj. Pritom je o\u010dito da povratka natrag nema \u2013 vara se onaj tko pomisli da bi o\u0161trina izre\u010denih sudova nosila u sebi poziv na obnovu jugoslavenske dr\u017eave, tako surovo razbijene. Unato\u010d svemu, moglo se, da je bila vi\u0161e razbora, mo\u017eda i sre\u0107e, izbje\u0107i barem ono najgore \u0161to se dogodilo \u2013 toliko ljudskih \u017ertava. Temelji su popustili, zidovi popucali, krov propao, zdanje se uru\u0161ilo. Samo \u017ealjenje \u0161to je tome tako nije dovoljno da obnovi uni\u0161teno ili povrati izgubljeno.<\/p>\n

Danas se malo tko javno poziva na jugoslavensko iskustvo iz straha da ga se ne proglasi \u201cjugosnostalgi\u010darom\u201d, izbjegavaju\u0107i optu\u017ebe i osude kojima se slu\u017ei najzagri\u017eeniji dio nacionalizma. Kriti\u010dki pogled u pro\u0161lost i povijest malo tko do\u010dekuje s razumijevanjem i povjerenjem, osobito ako se poziva na neka pozitivna prethodna iskustva i postignu\u0107a. Umjesto imena Jugoslavija sve \u010de\u0161\u0107e \u010dujemo magloviti naziv \u201cregija\u201d. Koja? Gdje je?<\/p>\n

U kulturi su, unato\u010d svemu, uo\u010dljivi stanoviti poku\u0161aji, rijetki i boja\u017eljivi, koji pokazuju da bi se moglo \u2013 prihva\u0107aju\u0107i nove dr\u017eavne granice i prevladavaju\u0107i nepotrebna ograni\u010denja \u2013 saobra\u0107ati ili sura\u0111ivati na civiliziran na\u010din, s uzajamnom kori\u0161\u0107u za svakoga ponaosob. Mogu\u0107e su razmjene i doticaji koji ne dovode u pitanje ni\u010dije identitete i posebnosti, nego \u2013 naprotiv – poti\u010du plodonosan protok ideja i oboga\u0107uju\u0107u razmjenu iskustava. Takve je te\u017enje nu\u017eno osloboditi predrasuda kakve su \u010desto uvrije\u017eene u nacionalnim kulturama malih naroda. \u201cNa\u0161a \u0107e umjetnost biti nacionalna tek kad bude evropska\u201d, upozoravao je i opominjao, davno ve\u0107, Antun Gustav Mato\u0161. Tako su mislili i drugi, valjani stvaraoci u raznim ju\u017enoslavenskim sredinama Krle\u017ea je svojedobno isticao primjere \u201cstalnog i tvrdoglavog uspona i porasta kulturne ju\u017enoslavenske svijesti, koja nije ograni\u010dena na pojedine regije ili provincije nego, tinjaju\u0107i pod zulumom stvarnosti \u010ditavom zemljom uzdu\u017e i poprijeko i ne ugasiv\u0161i se ni za trenutak, svijetli kao jedina moralna svjetlost i utjeha\u201d. Ti su redci napisani davno prije krize jugoslavenske zajednice. Moramo li doista poricati ili prikrivati postojanje takvih stavova samo zato da bismo zadovoljili ostarjelu nacionalnu ideologiju? Nije li mogu\u0107e govoriti o ju\u017enoslavenskim kulturama i njihovim vezama kao \u0161to se govori, primjerice, o nordijskim, o srednjoevropskim ili latinoameri\u010dkim kulturama i literaturama \u2013 a da se pritom ni jednoj od njih ne oduzima ni najmanji dio njezine posebnosti?<\/p>\n

Malo je koja kultura poput hrvatske, posebice u uvjetima pot\u010dinjenosti kakvi su joj bili nametnuti u pro\u0161losti, otvorila svoje prostore onima koji su joj prilazili i nalazili mjesta u njoj kao glasnici dobre volje i neimari kulturnog razvoja: imena stranoga porijekla nose Strossmayer, \u0160enoa, Gaj, Demeter, \u0160toos, Vraz, Zajc, Lisinski, \u0160ulek, Bukovac (prezivao se zapravo Faggione), Meduli\u0107 (Mendola), Papandopulo, Gavella, Ru\u017ei\u010dka (na\u0161 prvi Nobelovac, \u010ceh porijeklom), Sorko\u010devi\u0107 \u2013 iz albanske obitelji koja je prodavala Dubrovniku sijerak: sorgo )itd.. Gotovo zaboravljeni Haramba\u0161i\u0107 je srpskoga roda, kao i Tesla, Preradovi\u0107 ili Desnica me\u0111u inim. Lista bi se lako dala produ\u017eiti i upotpuniti, ona sama po sebi obvezuje jednom vrstom, moglo bi se re\u0107i, ekumenske otvorenosti, koju u hrvatskoj kulturi isti\u010du i potvr\u0111uju spomenuti predstavnici. Svaki od njih stoji nasuprot onim shva\u0107anjima koja se ne uspijevaju osloboditi jalovog samoljublja i provincijalne uskogrudnosti. Davno je to shvatio Vatroslav Jagi\u0107 i povjerio Franji Ra\u010dkome: \u201e\u010cim tko manje u\u010di i zna, time je bjesniji Hrvat ili Srbin\u201c (godine 1890)<\/p>\n

Oni koji su uvijek spremni optu\u017eiti druge za sve \u0161to nije i\u0161lo s Jugoslavijom ili bez nje te \u0161to je stvarno oti\u0161lo naopako, morali bi priznati i to da je jugoslavenskoj ideji otvorio put hrvatski ilirizam. Priznati stanovite \u010dinjenice koje je potvrdila povijest ne zna\u010di ni u kojem slu\u010daju izdati svoju pripadnost, niti pak odricati se vlastite nacije ili dr\u017eave. U Zagrebu je osnovana Jugoslavenska akademija, u Beogradu srpska, u Ljubljani slovenska. Hrvatsku je himnu uglazbio Josip Runjanin, Srbin iz Hrvatske. Ustoli\u010denje bana Jeli\u010di\u0107a obavio je srpsko-pravoslavni patrijarh Raja\u010di\u0107. Rije\u010d Jugoslavija skovao je polovicom devetnaestog stolje\u0107a gotovo zaboravljeni dubrova\u010dki pjesnik Matija Ban – u poslanici koju je iz Dubrovnika uputio u Beograd, Aleksandru Kara\u0111or\u0111evi\u0107u. Ideja ujediniteljskog Piemonta nije bila strana obrazovanom dijelu hrvatske inteligencije. I nesretna ORJUNA (Organizacija jugoslavenskih nacionalista), kojom se ne mo\u017eemo podi\u010diti, rodila se u na\u0161im krajevima, napose dalmatinskim, da bi u svom zanosu veli\u010dala kara\u0111or\u0111evi\u0107evsko \u017eezlo. Stanovite zablude u vezi s jugoslavenskim zajedni\u0161tvom prisutne su manjim ili ve\u0107im dijelom na raznim stranama biv\u0161e nam dr\u017eave \u2013 va\u017eno bi bilo vidjeti sebe i svoj udio u dobru i zlu prije nego \u0161to za to optu\u017eimo i osudimo drugoga. Pokazalo se na djelu i u naravi kako je taj nauk te\u017eak i bolan. Dodajmo tome da je Srbija, posjeduju\u0107i vlastitu dr\u017eavu prije ju\u017enoslavenskoga ujedinjenja, imala posve druk\u010diji put nego Hrvati ili Slovenci te da je za nj platila visoku cijenu, ulog u \u017ertvama, patnjama, stradanjima.<\/p>\n

Povijest i pro\u0161lost nas suo\u010davaju s raznim iskustvima s kojima valja ra\u010dunati kad je rije\u010d o nacijama i dr\u017eavama, vezama i savezima me\u0111u njima: \u010cesi i Slovaci nedavno su se mirno razi\u0161li premda ih je autoritet, neosporan poput Havelovog, nastojao po svaku cijenu odvratiti od takve nakane; Rusi i Ukrajinci su sve dalji jedni drugima, danas ih najvi\u0161e povezuje plin; \u0160panjolci i Katalonci tako\u0111er se me\u0111usobno udaljuju \u2013 zajedni\u010dka ih je dr\u017eava jedva zadr\u017eala u svojim granicama; u Belgiji, Flamanci i Valonci s mukom uspijevaju formirati zajedni\u010dku vladu (kao i na\u0161i bosansksohercegova\u010dki Srbi, Hrvati i Bo\u0161njaci); \u0160koti i Englezi odavno su na pragu razlaza, o kojem ma\u0161taju i brojni Vel\u0161ani kao i Irci; Crnogorci i Srbi su se neo\u010dekivano i naglo rastali, ne bez muke; \u0160ve\u0111ani i Norve\u017eani su to u\u010dinili poodavno, mirno i sabrano \u2013 u parlamentu su jedni brisali suze, drugi pak nazdravljali \u010da\u0161om \u0161ampanjca; Nijemci i Austrijanci su se podijelili dva puta u jednom stolje\u0107u; Frankofoni Qu\u00e9bec isti\u010de sve odlu\u010dnije svoju razliku spram anglofone Kanade; dio Lombardije, \u201cPadania\u201d, prijeti Italiji da \u0107e je napustiti. Ajme! U razdoblju vi\u0161estruke krize koju danas \u017eivi i svijet, i Evropa, i Hrvatska \u2013 i \u201cregija\u201d tako\u0111er, tj. na\u0161a ju\u017enoslavenska bra\u0107a \u2013 taj fenomen valja uzeti u obzir ne precjenjuju\u0107i ga ni ne podcjenjuju\u0107i, daju\u0107i mu zna\u010denje i pridaju\u0107i va\u017enost kakvu zaslu\u017euje. Nu\u017eno je suo\u010diti se i s perspektivama moderniteta, tra\u017eenjima vlastitoga mjesta i smisla u njemu. To smo vjerojatno propustili prije suludog stupanja u ovaj na\u0161 posljednji rat \u2013 daj Bo\u017ee da je doista posljednji.<\/p>\n

U raznim povijesnim razdobljima zna\u010denja jugoslavenstva bila su razli\u010dita. U devetnaestom stolje\u0107u i na po\u010detku dvadesetoga, ono se oslanjalo na slavenstvo uop\u0107e, posebice na ideje ponikle u Pragu s kojima su Hrvati bili u najtje\u0161njem odnosu. (Rusija je, prije oktobra 1917, vi\u0161e povijesna sveslavenska referenca nego stvarni uzor, usprkos kri\u017eani\u0107evskom nadahnu\u0107u). Nakon ujedinjenja, jugoslavenstvo je dobilo dr\u017eavni okvir i te\u017eilo da se potvrdi ideologijom kojoj nije bio u svemu stran integralizam. Atentat na Radi\u0107a u Beogradu i na kralja Aleksandra u Marseilleu duboko su uzdrmali krhku zajednicu, koja \u0107e se raspasti u Drugom svjetskom ratu, ostaviv\u0161i za sobom tragi\u010dnu memoriju iz toga razdoblja. Otpor fa\u0161izmu, obra\u010dun s usta\u0161tvom i \u010detni\u0161tvom, donosi na povijesnu scenu jedno druk\u010dije jugoslavenstvo, potvr\u0111eno odlukama AVNOJ-a i, nakon drugoga svjetskog rata, federativnim ustrojem zemlje. Ono je kao zajedni\u010dki stav, pripomoglo na\u0161em raskidu sa Staljinom i Sovjetskim savezom. Pridonijelo je da se priznaju pojedine nacije (narodnosti) poput makedonske, crnogorske, muslimanske u Bosni (danas Bo\u0161njaka) kao i raznih manjina me\u0111u kojima i one albanske s Kosova \u2013 da bi, nakon ponovnih sukoba i progona, do\u0161lo i do ustanovljenja srpske manjine u Hrvatskoj. O\u010dito je da u svakom od spomenutih razdoblja jugoslavenstvo nema isto zna\u010denje i pogre\u0161no je poistovje\u0107ivati ga s onim \u0161to je prije bilo, na po\u010detku ili na kraju.<\/p>\n

Postoji jugoslavenstvo koje ne mora biti ni dr\u017eavnost ni nacionalnost, koje ne zaboravlja i ne bri\u0161e zajedni\u010dki dio pro\u0161losti i povijesti u kojima su nara\u0161taji dijelili ideje i ideale, nade i zablude, odu\u0161evljenja i razo\u010daranja. Ju\u017enoslavenski i jugoslavenski stavovi bivali su, uz ostalo, osloncem na\u0161ega razvitka, jamstvom opstanka. To vi\u0161e nije slu\u010daj.<\/p>\n

\u201cJugonostalgija\u201d je danas najvi\u0161e prisutna u njedrima manjih naroda biv\u0161e Jugoslavije i potomaka razli\u010dita nacionalnog porijekla: \u0161to si ako ti je otac Hrvat a majka Srpkinja, kao \u0161to je to bio slu\u010daj \u201eoca domovine\u201c Ante Star\u010devi\u0107a, koji se natjecao za nastavnika u srpskoj gimnaziji u Zagrebu. Ili obrnuto, kad je otac Srbin a majka Hrvatica ? Mora\u0161 li se odricati polovice sebe samoga? \u017dao mi je kad vidim kako se moji prijatelji, pripadnici stare i nove srpske manjine, ne osje\u0107aju dobro u suo\u010davanju sa stanovitim izrazima nacionalizma koji ih okru\u017euje i opominje.<\/p>\n

Povijesna kriza koju pro\u017eivljavamo nije kadra ponuditi nove sadr\u017eaje uzajamnim odnosima naroda koji su do ju\u010der bili u istoj dr\u017eavi. Evropska unija, u koju Hrvatska ulazi nakon Slovenije, uklanja tvrdu granicu me\u0111u svojim \u010dlanicama, poti\u010de ih da potra\u017ee prikladna mjerila i oblike kulturne, politi\u010dke i ekonomske suradnje. Takve veze nemaju gotovo ni\u0161ta zajedni\u010dkog s pre\u017eivjelim oblicima unitarizma i asimilacije, kojima ideolozi pla\u0161e ili ohrabruju svoju klijentelu. Pru\u017ei li nam se sre\u0107a da se zajedno s drugim ju\u017enoslavenskim zemljama na\u0111emo u takvu savezu, mogli bismo imati, uza sve \u0161to smo ve\u0107 prije stekli, i ne\u0161to vi\u0161e i bolje od toga: suvremeniju i zna\u010dajniju vezu sa svijetom i pozitivnim svjetskim tekovinama, koja ne umanjuje samostalnost i posebnost. Te rije\u010di ne zapisujem ovdje kao utjehu ili opravdanje \u2013 tje\u0161iti se ne mogu a pravdati ne \u017eelim. Jugoslavenska ideja \u010desto je zapisivana lo\u0161im rukopisom na stranicama na\u0161e povijesti. Ono \u0161to je od nje ostalo mo\u017ee se upotrijebiti u evropskome sklopu na bolji na\u010din nego \u0161to se to \u010dinilo. Jugoslavija je u svoje doba zaslu\u017eila me\u0111unarodno priznanje zahvaljuju\u0107i borbi protiv fa\u0161izma, otporu staljinizmu, politici nesvrstanoga pokreta u kojem se okupilo vi\u0161e od milijarde stanovnika planete \u2013 me\u0111u kojima je ta na\u0161a biv\u0161a dr\u017eava imala doista zna\u010dajno mjesto, va\u017enije neko ikad u povijesti Ju\u017enih Slavena.<\/p>\n

Bilo bi \u0161tetno i nedostojno odbaciti sve to na smetli\u0161te povijesti. Sama povijest mo\u017ee kazniti onoga tko to poku\u0161a.<\/p>\n

Ta\u010dno.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jugoslavenska ideja bila je neko\u0107 Ju\u017enim Slavenima putokaz u povijesti, ponekad i lu\u010d koja je sjala u tami. Ra\u0111ala se, razvijala i propadala na razli\u010dite na\u010dine, kao kulturna, politi\u010dka ili dr\u017eavotvorna ideja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-108976","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108976","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=108976"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108976\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=108976"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=108976"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=108976"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}