{"id":108774,"date":"2013-03-18T08:34:28","date_gmt":"2013-03-18T07:34:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=108774"},"modified":"2013-03-17T19:38:37","modified_gmt":"2013-03-17T18:38:37","slug":"kako-prezivjeti-izbore","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/03\/18\/kako-prezivjeti-izbore\/","title":{"rendered":"Kako pre\u017eivjeti izbore"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

\u010cak i neko kao ja, a ko prati politi\u010dke procese iz profesionalnih razloga, dolazi do ta\u010dke predoziranosti. Do ta\u010dke kada popu\u0161ta mo\u0107 primanja i analiziranja svih \u201einformacija\u201c i poruka (bile one otvorene ili skrivene, svejedno), do ta\u010dke na kojoj se, ako se prekora\u010di, dovodi u pitanje mentalno zdravlje.<\/p>\n

Ovdje se vi\u0161e ne radi samo o teku\u0107oj izbornoj kampanji, pa \u010dak ni o tome da odmah nakon zavr\u0161etka lokalnih po\u010dinju pregovori oko prevremenih parlamentarnih. Problem je u tome \u0161to su kampanje i reklame (pa i anti-reklame) postale tehnologija vladanja, poku\u0161aj da se nasilno penetrira u glavu, u srce i du\u0161u. Bez prestanka, s jednih izbora na druge, Marry goes around!<\/p>\n

Problem je i u tome \u0161to smo kao javnosta stavljeni u ta\u010dku gdje se sukobljavaju dva ekstrema, dvije antagonizirane slike dru\u0161tva u kome \u017eivimo. Povremena primirja, kao sada\u0161nja, po etni\u010dkoj osnovi, nisu izuzetak, nego dokaz o \u0161izofrenoj prirodi dru\u0161tva bez dru\u0161tvenog sporazuma, u kome se od gra\u0111ana tra\u017ei da se pona\u0161aju kao u Orvelovoj 1984: ono \u0161to je ju\u010de bilo istina (t.j. vladaju\u0107a) koalicija, danas vi\u0161e nije. Ali ovo va\u017ei samo do sjutra, jer odmah nakon zavr\u0161etka lokalnih izbora, vra\u0107a se idili\u010dna slika binacionalne koalicije na centralnom nivou.<\/p>\n

Zaboravi\u0107e oni i te\u017enje ka \u201eprirodnoj Albaniji\u201c, kao i poruke tipa \u201eako im se ne s vi\u0111a ovdje, neka odu tamo preko, u Albaniju\u201c; i, naravno, vrati\u0107e se svom braku iz interesa i onome zbog \u010dega i sjede zajedno u vlasti – privilegije. Iza sebe \u0107e ostaviti lom i konfuziju, a mnogi (posebno mladi) \u0107e se pitati da li je ono \u0161to su slu\u0161ali bila java ili san\/ko\u0161mar (kako za koga). Ne znam kako je vama, ali meni je svega dosta. Imam urgentnu potrebu za dekontaminacijom, od pronala\u017eenja same sebe, tra\u017eim da mi vrate \u017eivot natrag, uz sve ono \u0161to \u017eivit \u010dini \u017eivotom.<\/p>\n

Bunt je nai\u0161ao kao bujica: prelistala sam dnevne novine koje su se pretvorile u (otvoreni) strana\u010dki bilten – odbacila sam ga sa ga\u0111enjem; po obi\u010daju sam sjela ispred televizora da pogledam neke debate, ali pla\u0107eni politi\u010dki program se nije mogao izbje\u0107i, kao ni podijeljena mi\u0161ljenja \u201enezavisnih eksperata\u201c. Po\u010delo me je gu\u0161iti, imala sam potrebu za svje\u017eim vazduhom, i iza\u0161la sam napolju. Sre\u0107om, put me je nanio do knji\u017eare, gdje sam kao dijete ispred izloga slatki\u0161a,gledala sa \u017eeljom u rafove pune predivnih knjiga, one koje sam \u010ditala ili koje sam \u017eeljela da pro\u010ditam ali nisam imala vremena. Nisam odoljela, (a i kako bih?), ugrabila sam koliko sam mogla nositi u rukama i tako sam darovala samu sebe (mada sam se kraji\u010dkom uma pitala gdje \u0107u na\u0107i mjesta u ku\u0107i ionako pretrpanoj knjigama).<\/p>\n

Onda sam krenula u bioskop. Ipak, nisam sasvim pobjegla od politike, jer je i \u201eLincoln\u201c ni\u017eno nosio poruku da moral i politika rijetko idu ruku pod ruku, \u010dak i kada se radi o stvarima kao \u0161to je ukidanje robovlasni\u0161tva. (I jedna digresija: dok sam gledala, palo mi je napamet da su moji preci \u017eivjelu u \u201epustom turskom\u201c kada su se u Americi ljudi jo\u0161 tretirali kao stvari, a sada nas upravo oni u\u010de multikulturi i toleranciji). Ispred bioskopske sale sam primijetila ameri\u010dkog ambasadora, onako casual, sa svojom suprugom; na tren sam pomislila da je to dobra prilika da mi pri\u0111em i da mu ka\u017eem da ve\u0107 godinu dana \u010dekam odgovor na zahtjev da ga sretnem povodom REKOM-a, ali sam odustala.<\/p>\n

Isklju\u010dila sam se od svega, bar na par sati. U tami kino-sale, ududbljena u film, dio mene je bio svjestan da je to jedan od rijetkih trenutaka kada se dru\u017eim sama sa sobom, da me niko ne ometa i ne tra\u017ei ne\u0161to od mene. Film je zavr\u0161io, ali tu je i dalje bilo ono malo bogatstvo u kesi pored mene.<\/p>\n

Narednih dana, otkako bih zavr\u0161ila s poslom i bacila brz pogled samo na naslove iz medija (kolko da budem sigurna da negdje nije pala krv), uvalila bih se udobno u neki \u0107o\u0161ak, da bih u\u017eivala u knjigama pore\u0111anim pored mene do duboko u no\u0107. Uz tihu muziku sa radija, u\u017eitak bi postao kompletan. Zadubila sam se u storije o \u201eobi\u010dnim ljudima\u201c, o (ne)obi\u010dnim ljubavima, o starosti i mladosti, o vje\u010ditoj potrazi za smislom \u017eivota… Sa tugom bih se sjetila da sam zaboravila na ovakve trenutke: tako sam preokupirana nau\u010dnom literaturom (\u010ditaju\u0107i ili pi\u0161u\u0107i po ne\u0161to) da me prati kao prokletstvo godinama, a tu je i stvarnost koja je empirijska potvda tih saznanja, kao i mediji za koje godinama tuma\u010dim \u0161ta se de\u0161ava.<\/p>\n

Ovakvi trenutci nisu bjekstvo od (politizirane, konfliktne, ru\u017ene) stvarnosti, koja se \u010desto grani\u010di sa konstruktom, nego, naprotiv: oni su povratak ka va\u017enijim stvarima u \u017eivotu, vra\u0107anje svojoj ljudskoj su\u0161tini. To je otkrivanje samog sebe kao \u010dovjeka sli\u010dnog mnogim drugima i kroz druga vremena i na razli\u010ditim meridijanoma. To \u0161to mi je dobro kada se isklju\u010dim od svega i od svih, onako udubljena u ne\u010dije tu\u0111e misli koje su eho nekih mojih zaboravljenih i zanemarenih, to otkriva i tu\u017enu istinu o potrebi distanciranja od ljudi oko sebe, u vrijeme kada jedina tema za razgovor je vezana za politiku, skandale, politi\u010dku\/etni\u010dku netrpeljivost. Zablu\u0111eni, zara\u017eeni, poludjeli, mnogi to i ne primje\u0107uju. \u010cak se po\u010dinje vjerovati da je to nekakva (voajerska) politi\u010dka participacija: i jesi posmatra\u010d, kibicer u tu\u0111oj partiji u kojoj je i tvoj \u017eivot ulog, ali ima\u0161 i onaj la\u017eni osje\u0107aj da si aktivan. Igra\u010di ove velike partije su postigli svoj cilj: stvaraju privid politi\u010dkog \u017eivota, uznemiravaju, siju strah, dr\u017ee tenzije, la\u017eu da od nas zavisi, i najgore od svega – okre\u0107u nas jedne protiv drugih, samo da se ne bi prepoznali kao ljudska bi\u0107a. Ne, ja nemam namjeru da u\u010destvujem u tom cirkusu.<\/p>\n

Ovih dana, na \u201emakedonskom\u201c dijelu Facebooka, hit je status u kome je bukvalno \u201epuko film\u201c poznatog glumca albanske nacionalnosti, koji je poru\u010dio (najeksplicitnije) da mu je do\u0161lo preko … znate ve\u0107 \u010dega, da su svi (politi\u010dari) gnjide od kojih mu se ogadila i vlastita zemlja, od koje \u017eeli da pobjegne i da se nikada ne vrati. (Mo\u017eda je za pri\u010du va\u017eno i to da je momak u ozbiljnoj vezi sa Makedonkom, \u0161to je velika retkost po sebi). Nevjerovatan broj \u201elajkova\u201c i \u0161erovanja je pokazalo da je zaista mnogima do\u0161lo preko glave, i da jedva \u010dekaju da neko otjera do\u0111avola sve one za koji se oni sami ne usu\u0111uju napisati\/re\u0107i ne\u0161to. Lajkovi mu do\u0111u kao psihoterapija, olak\u0161anje za du\u0161u. Ushi\u0107enje za psovke i pogrde upu\u0107ene onima gore je dobilo takve razmjere da vjerovatno ve\u0107ina politi\u010dara usred izborne kampanje umire od muke i gricka nokte od nervoze \u0161to niko ne reaguje tako na njihove pokli\u010de. Mi zaista nismo Bigarska, ali metafori\u010dki gledano ovo je pretstavljalo jedan vid \u201esamospaljivanja\u201c, \u010din koji je postao ventil za nakupljene frustracije izazvane neprestanom politi\u010dko-psihi\u010dkom torturom.<\/p>\n

Ipak, moj bi savjet bio druga\u010diji: nemojte se \u201esamospaljivati\u201c, ne vrijedi; niko ne\u0107e ni suzu pustiti, a dobar dio onih koji se vama odu\u0161evljavaju, ostaju podanici \u010dija je hrabrost samo da ostavi like. Takav je \u010din izraz nemo\u0107i, a ovo su ipak samo lokalni izbori. Pitam se za\u0161to svi ovi mitinzi (na kojima u\u010destvuje najmanje lokalaca, jer je ve\u0107ina dovu\u010dena iz drugih krajeva)? Za\u0161to bilbordi, reklame, pa i TV debate u kojima je stolica rezervisana za one iz vladaju\u0107e stranke uvijek prazna, po\u0161to oni u svojoj aroganciji i gluposti ne shva\u0107aju da su reklame ravne bezobrazluku, i zbog primitivnosti i zbog cijene ko\u0161tanja. Sve \u0161to treba da bi pre\u017eivjeli jo\u0161 ovu posljednju nedjelju do izbora je okretanje sebi.<\/p>\n

Pogledajte vlastito dvori\u0161te, ulicu u kojoj \u017eivite, ambulantu, \u0161kolu, vrti\u0107 – tu \u0107ete na\u0107i odgovore za va\u0161e dileme. Po\u0161tujte sebe vi\u0161e od onoga \u0161to su vam dodijelili oni koji vam bacaju la\u017ei u o\u010di, otpatke ili velike doze patriotizma (ili bolje, nacionalizma). Pozdravite svoje kom\u0161ije, jer s njima \u0107ete i dalje \u017eivjeti kada ode cirkus iz va\u0161eg grada. Popijte zajedno kafu ili \u010daj, pitajte se za obi\u010dne, ljudske stvari, zaboravite ovakvu politiku. Odluka o izborima je ispred va\u0161ih o\u010diju, a ne u kampanji. A nakon toga… Nakon toga slijedi nova epizoda sapunice, sa istim likovima, istim temama, istom patetikom.<\/p>\n

Alternativa je nu\u017ena – ili \u0107emo spaliti i sebe i druge.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Alternativa je nu\u017ena – ili \u0107emo spaliti i sebe i druge.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-108774","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108774","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=108774"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108774\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=108774"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=108774"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=108774"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}