{"id":108736,"date":"2013-03-17T10:42:19","date_gmt":"2013-03-17T09:42:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=108736"},"modified":"2013-03-17T10:42:19","modified_gmt":"2013-03-17T09:42:19","slug":"davo-i-dobri-bog","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/03\/17\/davo-i-dobri-bog\/","title":{"rendered":"\u0110avo i dobri Bog"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Jasna Tkalec<\/strong><\/p>\n

Chiaroscuro<\/span><\/p>\n

Novi rimski episkop \u2013 \u0161to je u stvari papa \u2013 je Argentinac talijanskog porijekla. Otac, iz Piemonta, a majka iz Genove, koji su se 1921 otputili u Argentinu, sa skromnim prihodima \u017eeljezni\u010dkog namje\u0161tenikka podigli su petoro djece: Jorge Mario ro\u0111en je 1936. Dok je zavr\u0161avao \u0161kolu za kemijske tehni\u010dare Jorge nije jo\u0161 mislio na redivni\u010dki poziv. Vrlo mlad radio je kao vratar u nekom lokalu i, kao i svi njegovi vr\u0161njaci, imao je i zaru\u010dnicu. A zatim se ozbiljno razbolio i podnio te\u0161ku operaciju plu\u0107a. Sa napunjenom 21 godinom u\u0161ao je -1958- u isusova\u010dki seminar, gdje se smjesta istaknuo inteligencijom i uspjehom u u\u010denju. Zaredio se sa 33 godine i postao profesor filozofije i psihologije na teolo\u0161kim studijima u St Miguelu. Godine 1979 postao je i rektorom teolo\u0161kog Sveu\u010dili\u0161ta St Miguel. I tu se stvari po\u010dinju komplicirati za budu\u0107eg argentinskog kardinala i dana\u0161njeg papu, Jorgea Bergogliou. Njegovo besprijekornu karijeru u redovima crkve, proverbijalnu skromnost i bliskost sa siroma\u0161nima, naru\u0161ava te\u0161ka optu\u017eba da je bio blizak Videlinoj diktaturi (1976-1983), najgroznijoj i najkrvavijoj od svih ju\u017enoameri\u010dkih hunti. Za vrijeme vlasti te vojne hunte na \u010delu sa Jorgeom Videlom i Emiliom Masserom nestalo je 30.000 politi\u010dkih oponenata, ljevi\u010dara, studenata, radnika, sindikalista te pristalica argentinskog peronisti\u010dkog pokreta. Ovu groznu stranicu Videlinog re\u017eima, podr\u017eavanog od Sjevernoamerikanaca, svijet je upoznao preko\u201dmajki sa trga Mayo\u201d, koje su prvo mjesecima, pa zatim godinama tragale za svojom nestalom djecom, \u0161to ih je progutao mrak. Masovne grobnice gotovo da nisu prona\u0111ene. Tek kasnije se saznalo od malobrojnih pre\u017eivjelih kako su im sinovi i k\u0107eri, nakon mu\u010denja strujom u podrumima gara\u017ea policijskih i vojnih vozila, kako bi progovorili i odali svoje drugove, koje su zatim lovili po stanovima i sveu\u010dili\u0161tima, davani na\u201ddaljnju obradu\u201d vojnim lije\u010dnicima, koji bi ih uspavali injekcijom, a zatim ih trpali u vre\u010de i tovarili u vojne avione, koji bi svoj ljudski teret izbacivali nad oceanom. Tako je u Argentini nestalo bez traga oko 30.000 mladih ljudi. Najupe\u010datljiviji dokument o tim danima je knjiga Miguela Bonassa:\u201dIl ricordo della morte\u201d. Bonasso izme\u0111u ostalog opisuje i zasebnu sobu tog podzemnog zatvora u\u017easa, u kojoj su se nalazile isklju\u010divo trudnice, pristojno hranjene i pod stalnom lije\u010dni\u010dkom paskom. Kad bi rodile, djeca su im bila oduzeta i razdijeljena oficirima, kao \u0161teni\u0107i. Najvi\u0161e su ih uzimali oni \u0161to u braku nisu imali djece, a odgojili su ih u mr\u017enji na ljevicare. O toj neiskazivoj stranici argentinske historije postoje mnoge knjige i filmovi. O njoj je pisao Hugo Verbitsky u knjizi\u201dIsola del silenzio Il ruolo della Chiesa nella dittatura.\u201d (Otok \u0107utanja. Uloga crkve u diktaturi) iza\u0161loj 2005 te opisao otimanje novoro\u0111en\u010dadi od majki, koje su zatim, kao i svi drugi, pobacane u ocean. Knjiga navodi i slu\u010daj dva jezuitska redovnika, Yoria i Jalcisa, koje je hunta otela 1976., odmah poslije pu\u010da i preuzimanja vlasti. Bergoglio se branio, da je ba\u0161 zbog njihovog osloba\u0111anja do\u0161ao u kontakt s Videlom i Masserom, s kojima je nekoliko puta fotografiran. No Maria Elena Fuses ga je, s jednim od poznatih argentinskih advokata i branitelja ljudskih prava, optu\u017eila da je imao izvjesnu ulogu\u201dRabo des bebes\u201d, u otimanju tek ro\u0111enih beba. Ta optu\u017eba je oborena te se kardinalima iz Buenes Airesa u tom procesu javljao samo kao svjedok. Ipak ga je ta sjenka, uprkos njegove svesrdne odbrane, u Argentini obilje\u017eila te se u odnosima s predsjednicom Kirschner s pro\u0161lo\u0161\u0107u ljevi\u010darke\u201dosje\u0107ala hr\u0111a\u201d.<\/p>\n

Ipak, Argentina i njezina predsjednica danas slave prvog ju\u017enoameri\u010dkog papu i osje\u0107aju se po\u010da\u0161\u0107enim. Tim vi\u0161e \u0161to je Bergoglio uzeo ime Francesco i tvrdi kako mu je taj svetac- siromah, koji se odrekao blaga- budu\u0107i da je bio sin bogatog trgovca, i krenuo da \u017eivi isposni\u010dkim \u017eivotom te prijateljevao sa pticama i svim bezazlenima, djecom, \u017eivotinjama, suncem i mjesecom-najve\u0107i ideal, kojeg bi \u017eelio dosti\u0107i. Postojao je i izvjesni Francesco Saverio Abate, koji je tak\u0111er proslavio isusova\u010dki red, \u0161to imenu Francesco daje jo\u0161 ve\u0107u te\u017einu.<\/p>\n

Ipak papa je Latinoamerikanac, kao kao svi iz tih krajeva, uprkos velike skromnosti, jako voli nogomet i argentinski tango. Navodno je izabran i da ukroti divljanja i sva\u0111e u rimskoj kuriji, koje su prevr\u0161ile svaku mjeru. Da li \u0107e to uspjeti povu\u010deni i izrazito skromni Bergoglio, za kojeg se strepilo da ne\u0107e htjeti primiti \u010dast i koji navodno nije volio vatikansku kuriju i izbjegavao ju je u svakoj mogu\u0107oj prilici? Ipak, on nije nesposoban \u010dovjek i Wojtili je poslu\u017eio za likvidaciju\u201dteologije oslobo\u0111enja\u201d te je bio papin povjerenik u ovoj nimalo lakoj zada\u0107i. Izgleda da je Bergoglio u tome kao argentinski nadbiskup i predsjednik CALEM-a \u2013 Ju\u017enooameri\u010dke episkopske konferencije- izvrsno uspio te ga je Woytila 2003 za nagradu proglasio kardinalom.<\/p>\n

Nadalje misija pape Francesa trebala bi biti o\u017eivljavanjr rije\u010di bo\u017eje i ljubavi Kristove te sprovo\u0111enje svih onih zaklju\u010daka II Vatikanskog koncuila koji su ostali mrtvo slovo na papiru. Crkva mora biti bliska svom narodu i \u0161iriti rije\u010d Evan\u0111ela i izvan svog dvori\u0161ta. Kao pastir sa svojim stadom i njen vrhovni sve\u0107enik, kao i svi drugi sve\u0107enici, mora \u017eivjeti sa svojom pastvom i s njom nositi kri\u017e.\u201dAko samo radimo svoj posao, kao vjernici ili kao pastiri ili \u010dak kardinali, propovijedamo i ispovijedamo, a ne nosimo kri\u017e Krista, \u2013 kazao je na prvoj propovjedi novi papa- to ni\u0161ta ne vrijedi, mi nismo vojnici Krista, Bog nije s nama i ono \u0161to \u010dinimo bit \u0107e bez konzistencije, kao dje\u010dje kule od pijeska. Samo vjera i kri\u017e dat \u0107e konzistenciju na\u0161em radu. U protivnom, ako se radi bez istinske vjere, onda smo mi samo jo\u0161 jedna multinacionalna kompanija koja se bavi vjerskim poslovima\u201d. Ali tko da prepozna istinski Kristov kri\u017e u srcu vjernika i njihovih pastira?<\/p>\n

\u0160to se samom pape ti\u010de, on se vozi kombijem i sam pla\u0107a ra\u010dune u vjerskim hostelima, gdje je boravio i mada krajnje skroman, ima rafiran i pomalo romanti\u010dan ukus u muzici, gdje mu je posebna ljubav H\u00f6ndel, a od likovnih umjetnosti najvi\u0161e voli Chagallovu sliku razapetog Krista, vrlo realisti\u010dnu, na kojoj Kristove bokovo pokriva jevrejski talit. Ka\u017eu da je ta Chagallova slika bila predskazanje holokausta.<\/p>\n

Padobranac ili revolucionar?<\/span><\/p>\n

I dok tako u Rimu uzimaju pod lupu i analiziiraju \u017eivot i geste pape Francesca alias Jorgea Bergaglie, za koga se nitko nije nadao da \u0107e postati papa, Venezuela jo\u0161 uvijek \u017eali za netom sahranjenim vlastitim nacionalnim herojem, predsjednikom Hugom Chavezom, o kojem je zapadna \u0161tampa pisala sa omalova\u017eavanjem i posprdno\u0161\u0107u, iako je taj\u201d\u010dovjek iz naroda\u201d, od kojega su bogati strahovali kao od \u0111avola, zaslu\u017eivao mnogo vi\u0161e pa\u017enje i simpatije no \u0161to ju je imao me\u0111u evropskim ljevi\u010darima. Ovaj padobranac-indios, sin u\u010ditelja, bio je u djetinjstvu toliko siroma\u0161an, da je predan na odgoj djedu i baki. Kako bi se mladi Hugo \u0161kolovao, bila je tu vojska, jer drugih sredstava nije bilo. Ali su i u vojsku punu sirotinje u Venezueli prodirale napredne ideje i \u010duvala se tradicija Simona Bolivara, revolucionara i oca nacije. Da li je Hugo Chavez bio autoritarni populista ili revolucionarni socijalista, \u010dija \u0107e djela braniti venezuelanski narod, kao \u0161to je vi\u0161e puta taj narod branio i odbranio svog voljenog predsjednika, pokazat \u0107e vrijeme koje dolazi. A Hugo Rafael Chavez ro\u0111en 1954, koji se na\u0161ao izbornom pobjedom na \u010delu Venezuele 1999, vodio je tu zemlju do 2013, kad ga je odnijela bolest, koja nikom ne opra\u0161ta. Od njega su se pak oprostili svi predsjednici zemalja Ju\u017ene Amerike i mnogi od vo\u0111a dr\u017eava omra\u017eenih u tako zvanom demokratskom svijetu, s kojima je Chavez znao na\u0107i zajedni\u010dki jezik i interese.<\/p>\n

Venezuela je jedna od najsiroma\u0161nijih zemalja ju\u017enoameri\u010dkog kontinenta, ali ujedno je i najbogatija naftom. Nacionalizaciju te sirovine Sjevenoamerikanci nikad nisu oprostili Chavezu, iako je, pored napetih odnosa, trgova\u010dka razmjena (\u010ditaj prodaja nafte) toj zemlji uvijek bila najve\u0107a stavka nacionalne ekonomije. U posljednje vrijeme Chavez se nastojao pribli\u017eiti Kini i s njom uspostaviti intenzivne trgova\u010dke odnose i na polju eksploatacije naftnih nalazi\u0161ta, za \u0161to je potrebna visoka tehnologija, kojom siroma\u0161na Venezuela nije raspolagala. Niska cijena nafte po barelu na svjetskim tr\u017ei\u0161tima nije pogodovala venzuelanskoj privredi, koja je zbog tih privrednih nestabilnosti trpjela stalni rast cijena i inflaciju. Ipak, kako bi se oslobodio ovisnosti od stranaca, Chavez je ulo\u017eio ogroman novac u znastvena istra\u017eivanja i u toj zemlji analfabeta razvio visoko \u0161kolstvo i \u0161iroke ruke davao stipendije nadarenim u\u010denicima, tako da je danas Venezuela po broju visokoobrazovanih kadrova jedna od prvih zemalja Ju\u017ene Amerike. Slijede\u0107i \u201cbolivarsku liniju\u201d Chavez je bio protivnik najbogatijih slojeva u Venezueli i u toj zemlji ogromne bijede neumorno se zalagao za demokratski socijalizam, za integraciju i ve\u0107u povezanost me\u0111u zemljama latinoameri\u010dkog kontinenta, dok je antii-imperijalizam bio ne samo slogan ve\u0107 i glavni pravac njegove politike, koja je u njemu na\u0161la ljutog protivnika liberisti\u010dke globalizacije. Svi no global pokreti nalazili su u predsjedniku Chavezu za\u0161titnika i oca. Njegova bliskost s Kubom bila je notorna, a prijateljstvo s Luka\u0161enkom iz Bjelorusije i sli\u010dnim vo\u0111ama priu\u0161tilo mu je sa\u017ealni osmjeh zapadnih intelektualaca i slavnih pera lijevog novinarstva, koji su ga prezrivo okrstili\u201dpadobrancem\u201d.<\/p>\n

Ipak je taj padobranac gorljivo nastojao u\u010diti i obrazovati se: uz pomo\u0107 jednog profesora iz Bologne prou\u010davao je Gramscijevo djelo, a po izjavi samog Chaveza njegovi su ideali bili kao vojnik i revolucionar Garibaldi, a kao mislilac Gramsci.<\/p>\n

Chavez je \u017eelio obrazovatii i svoje sunarodnjake indiose, koji su mahom bili nepismeni, pa je iz Kube u Venezuelu upu\u0107eno 15.000 u\u010ditelja i nastavnika, koji su radili i jo\u0161 uvijek rade na obrazovnom planu, dok se 25.000 kubanskih lije\u010dnika brine za zdravlje onih \u010dije zdravlje kao i \u017eivot nikada nikog nisu zanimali. Oni lije\u010de siroma\u0161ne i zapu\u0161tene mase indiosa o dobrobiti kojih venzelanski gornji slojevi kao i strane naftne kompanije nikada nisu vodile nimalo ra\u010duna. Zato je Hugo Chavez jo\u0161 davne 1992 organizirao politi\u010dki pokret nazvan Peta republika, s kojim je pobijedio na izborima 2000, 2006 i ponovo 2012, ali je ve\u0107 bio isuvi\u0161e bolestan da bi morgao polo\u017eiti zakletvu.<\/p>\n

No najve\u0107a je ostav\u0161tina Chaveza na socijalnom planu. Osim poticanja nauke i u\u010denja Chavez je gradio stanove za siroma\u0161ne, koji su ranije \u017eivjeli u zapu\u0161tenim \u010detvrtima u kolibama sklepanim od pleha i trske i kao prijatelj sirotinje poveo je bespo\u0161tednu bitku sa u\u017easnom venezuelanskom bijedom, pa je u tu svrhu stvorio niz banaka za siroma\u0161ne sa solidarnim pozajmicama.<\/p>\n

Organizirao je trajnu besplatnu lije\u010dni\u010dku pomo\u0107 i cijepljenje za 17 milijuna Venezuelanaca, \u0161to zna\u010di 70% stanovni\u0161tva te zemlje, koje prije toga nikada nije dospijevalo do bilo kakve medicinske njege. Mora se imati u vidu da u Venezueli ima jako puno tako siroma\u0161nog stanovni\u0161tva, da je glad i podhranjenost permanentni socijalni problem. Ra\u010duna se da je 4 i pol milijuna ljudi u Venezueli podhranjeno, \u0161to je otprilike 7% od svih pothranjenih stanovnika zemlje. Za njih je Chavez nabavio 1 milijun i 700 tisu\u0107a tona hrane, koja je siroma\u0161nima dijeljena po najni\u017eoj mogu\u0107oj cijeni, a milijun najsiroma\u0161nijih dobijao je hranu potpuno besplatno. Ovakve su mjere smjesta smanjile smrtnost djece za 2% godi\u0161nje. Stoga nije \u010dudo \u0161to su siroma\u0161ni slojevi u Venezueli voljeli svog predsjednika iz sveg srca i \u0161to su ga branili vlastitim tijelima, kad je po scenariju vojnog pu\u010da u \u010cileu, izdajom Chavezog prvog vojnog pomo\u0107nika, grupa oficira, potaknuta od sjeveroameri\u010dkih tajnih slu\u017ebi 2002 uhapsia Chaveza i nastojala izvr\u0161iti vojni udar i oboriti ga s vlasti. Po znanom scenariju pu\u010d je zapo\u010deo \u0161trajkom u koji se umije\u0161ala grupa visokih oficira, a kad je narod uzbu\u0111en iz\u0161ao na cestu, snajperisti su osuli paljbu. Me\u0111u vo\u0111ama pu\u010da, pored nekih generala, bio je venezuelanski nadbiskup, \u0161to nije smetalo Chaveza da do kraja \u017eivota ostane smjerni katoli\u010dki vjernik. I dok su oficiri pu\u010disti premije\u0161tali Chaveza iz jednog zatvora u drugi, a on i dalje zazivao u pomo\u0107\u201dsvog\u201d suradnika, koji ga je ustvari izdao, narod je primijetio da je prevaren, da na njega ne pucaju Chavezovi vojnici, nego pu\u010disti\u010dki provokatori i da su Chaveza smjestili na neki otok, kako bi ga odvojili od naroda. Razbje\u0161njela masa, njih vi\u0161e od 60.000 okupila se oko predsjedni\u010dke pala\u010de i zahtijevala povratak predsjednika. Pritje\u0161njeni bijesom, koji je postojao masovan i vrlo opasan, pu\u010disti su morali odustati od svojih namjera. I dok je avion s nadbiskupom slijetao na otok da Chaveza nagovori da ostavi vlast, doletjela su dva helikoptera po tobo\u017ee svrgnutog i uhap\u0161enog predsjednika, jer je Chavezov narod zahtijevao njegov povratak i prijetio da \u0107e golim rukama rastrgati pu\u010diste\u2026.<\/p>\n

Naravno, nije sve u toj zemlji nafte i cvije\u0107a bilo med i mlijeko. Inflaciju je te\u0161ko zauzdati, a ona najte\u017ee poga\u0111a najbjednije. Naftne kompanije i mo\u0107ni susjed sa sjevera stalno rovari te je posljednja promjena Ustava zemlje, koja je produ\u017eavala Chavezovu vlast, kako bi on sproveo dalje reforme u socijalisti\u010dkom smjeru, osu\u0111ena od tako zvanih demokrata kao znak opasnog autoritarizma. Isto tako Caracas je vrlo nesiguran grad, bande mahom do\u0161le iz Kolumbije, plja\u010dkaju, orobljuju i ubijaju. Ali taj nered nije zapo\u010det s Chavezom. U najgorem slu\u010daju, on ga nije uspio obuzdati. I mada je pri posljednjim izborima Chavez samo za malo vi\u0161e od 10% uspio pobijediti svog politi\u010dkog protivnika iz liberisti\u010dkih redova imu\u0107ne klase zemljovlasnika i industrijalaca, velika ljubav i o\u010dita \u017ealost Venezuelanaca kao i strahovanje za sutra\u0161njicu nisu bili glumljeni, nego najiskreniji. Svi koji su vidjeli taj sprovod ili ga pratili kao novinari pri\u010daju o iskrenom bolu, ali i porodi\u010dnoj toplini koja je zra\u010dila iz gubitkom o\u017ealo\u0161\u0107enih venzuelanskih masa. Iako je Chavez imenovao svog nasljednika do budu\u0107ih izbora na kojima opet treba da odlu\u010di narod, ne zna se kako \u0107e se stvari odvijati. Ka\u017eu da \u0111avo koji put uzima najneobi\u010dnija i najprimamljivija obli\u010dja i krije se tamo, gdje ga se najmanje o\u010dekuje.<\/p>\n

Za novog papu Francesca \u0111avo je mondenost rimske kurije i \u017eivot bez vjere i bez Kristovog kri\u017ea, koji simbolizira ozbiljnost \u017ertve. Za Chaveza \u0111avo je bio imperijalizam i neoiliberalna globalizacija u ameri\u010dkom izdanju. Za Sjevernoamerikance nije bilo sumnje: Chavez je bio \u0111avo.<\/p>\n

A tko \u0107e u ovom zamr\u0161enom svijetu, u kojem je sve vi\u0161e zbrke i gu\u017eve, a sve manje vjere i nade, ne samo one religiozne, pouzdano kazati gdje je \u0111avo, a gdje dobri Bog?<\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nakon gubitka Chaveza i izbora novog pape Ju\u017ena Amerika u prvom planu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-108736","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108736","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=108736"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108736\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=108736"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=108736"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=108736"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}