{"id":108196,"date":"2013-03-10T08:00:18","date_gmt":"2013-03-10T07:00:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=108196"},"modified":"2013-03-10T08:00:18","modified_gmt":"2013-03-10T07:00:18","slug":"zasto-ovcara-treba-biti-i-na-cirilici","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/03\/10\/zasto-ovcara-treba-biti-i-na-cirilici\/","title":{"rendered":"Za\u0161to Ov\u010dara treba biti i na \u0107irilici"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/razoreni-Vukovar.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-67116\" title=\"razoreni Vukovar\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/razoreni-Vukovar-300x198.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"198\" \/><\/a>Autor: Igor Palija<\/strong><\/p>\n<p>Niti jedan zakon u Hrvatskoj nije prouzrokovao toliko reakcija, frustracija i polemika kao \u0161to je to slu\u010daj s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Taj zakon posljednjih 10 godina stvara tolike opstrukcije u provo\u0111enju te javne polemike oko gotovo svakog manjinskog standarda iz njega, da se \u010dovjek s pravom pita: nismo li taj zakon donijeli s namjerom da ga nikada ne provodimo? Za\u0161to danas, u demokratskoj Hrvatskoj te\u0161ko provodimo zakone koji manjinama, zna\u010di onima kojih ima malo i koji su u indiferentnom polo\u017eaju i kao takvi ne mogu ugroziti hrvatski nacionalni identitet, daju odre\u0111ena prava koja velike (ve\u0107inski narod) \u010dine jo\u0161 ve\u0107ima, a male (nacionalne manjine) manje malima. Za\u0161to ne mo\u017eemo implementirati zakonski i civilizacijski standard dvojezi\u010dnosti koji je jedan od temeljnih manjinskih prava reguliranih \u010dak i dokumentima OESS-a i me\u0111unarodnim konvencijama. Pitanje dvojezi\u010dnosti nije samo pitanje po\u0161tivanje zakona ove zemlje. Ono je civilizacijska ste\u010devina kojoj bi trebalo te\u017eiti svako napredno dru\u0161tvo koje svoju demokrati\u010dnost, otvorenost i pravednost testira upravo na ovakvim standardima. Pitanje dvojezi\u010dnosti je pitanje tolerancije i pravednosti, pitanje demokratskog potencijala Hrvatske, njezine vjerodostojnosti, politi\u010dke zrelosti te kredibiliteta kao \u010dlanice Evropske unije.<\/p>\n<p>Sve teze koje smo mogli \u010duti posljednjih mjeseci; da je \u0107irilica, tako\u0111er, hrvatsko pismo, da je Hrvatska pravna dr\u017eava koja mora provoditi vlastite zakone, da nas gledaju iz Unije i prate \u0161to \u0107emo u\u010diniti, te sli\u010dna opravdanja za uvo\u0111enje dvojezi\u010dnosti uop\u0107e nisu bitna. Nije niti va\u017eno da li je pro\u0161lo deset, dvadeset ili sto godina od rata, neva\u017ena je i politizacija ovog pitanja pred predstoje\u0107e lokalne izbore, manipulacije s kolektivnim sje\u0107anjima, ljudskim patnjama i zloupotreba ratnih strahota za vlastitu politi\u010dku i dru\u0161tvenu promociju. Nije va\u017ena niti banalizacija dvojezi\u010dnosti od nekih pripadnika srpske nacionalne manjine koji smatraju da postoje va\u017enija pitanja za rje\u0161avanje kao \u0161to su posao ili egzistencija. Ono \u0161to je uistinu va\u017eno je demokratski odgovor koji kao dru\u0161tvo trebamo dati kada pred nama stoje izazovi u stvaranju naprednog, demokratskog i pravednog dru\u0161tva. Imamo li kao dru\u0161tvo, ali i kao pojedinci snage za tolerantno prihva\u0107anje drugog i druga\u010dijeg. Mo\u017eemo li implementirati standard koji napredno dru\u0161tvo diferencira od nazadnog. Idemo li na Gaussovoj krivulji demokracije prema gore ili se strmoglavljujemo tamo gdje bi razni dru\u0161tveni profiteri, povla\u0161tene kaste i samoprogla\u0161ene de\u017eurne moralne vertikale \u017eeljeli da budemo, tako da na miru mogu nastaviti da glo\u0111u kost, jer meso su odavno po\u017ederali. I kona\u010dno, \u017eeli li Hrvatska uistinu biti slobodna dr\u017eava koja dopu\u0161ta svim svojim gra\u0111anima da pi\u0161u vlastitim pismom i slobodno se slu\u017ee vlastitim jezikom u javnoj i slu\u017ebenoj komunikaciji.<\/p>\n<p>Uvo\u0111enje dvojezi\u010dnosti, pa \u010dak i Vukovaru, nije provokacija kao \u0161to se to \u017eeli prikazati, niti pitanje dvojezi\u010dnosti u demokratskoj i pravnoj dr\u017eavi mo\u017ee biti provokativna radnja, isto kao \u0161to provo\u0111enje hrvatskih zakona ne mo\u017ee biti provokacija. Upravo suprotno, spre\u010davanje dvojezi\u010dnosti, tra\u017eenje moratorija za njezino provo\u0111enje ili zahtjevi za postupno ili selektivno uvo\u0111enje dvojezi\u010dnosti u Vukovaru, grube su provokacije spram temeljnih vrijednosti demokratske Hrvatske. Toleriraju\u0107i takve stavove pravnu dr\u017eavu dovodimo do karikature te hranimo stvaranje teze da Domovinski rat nije bio rat za slobodu i nezavisnost, ve\u0107 sukob koji je imao za cilj da u Hrvatskoj nema \u0107irilice, pa shodno tome niti Srba. Treba otvoreno re\u0107i, da onima koji se protive dvojezi\u010dnosti u Vukovaru, ali i drugim mjestima gdje Srbi na to imaju zakonsko pravo, ne smeta \u0107irilica jer se mnogi od njih slabo slu\u017ee i latinicom, ve\u0107 im smetaju Srbi. Ako pristanemo na izgradnju dru\u0161tva vode\u0107i se antagonizmom prema Srbima, razvijamo bolesno dru\u0161tvo koje \u0107e se ugu\u0161iti u vlastitoj bljuvotini. Sva ta koli\u010dina nacionalne energije usmjerene protiv Srba zapravo je destrukcija moderne evropske Hrvatske bez koje bilo kakva druga &#8211; mra\u010dna i crna Hrvatska &#8211; ne mo\u017ee postojati. Naivno je za o\u010dekivati da dr\u017eava \u010dlanica Evropske unije mo\u017ee sebi dozvoliti luksuz da gazi elementarna prava nacionalnih manjina te gradi dru\u0161tvo na antagonizmu i mr\u017enji prema drugom i druga\u010dijem. Ako bi, mo\u017eda, neki \u010dinovnik u Briselu to i progledao kroz prste, mi sami ne bismo smjeli. Takva dr\u017eava ru\u0161ila bi osnovne postulate svog nastanka. Bila bi kontradikcija samoj sebi, a ideja moderne demokratske dr\u017eave bila bi neodr\u017eiva i potpuno zga\u017eena.<\/p>\n<p>Pojavljuju se i kompromisni stavovi da se Spomen podru\u010dje Ov\u010dara i Memorijalno groblje \u017ertava rata u Vukovaru izuzmu od dvojezi\u010dnosti. Ovakve konformisti\u010dke teze su jo\u0161 vi\u0161e dru\u0161tveno opasne i demokratski nezrele, jer pretpostavljaju ekskluzivno pravo na \u017ertvu te unaprijed diskreditiraju onog drugog da se identificira s \u017ertvom. Oba spomen podru\u010dja trebaju biti univerzalna mjesta pijeteta prema \u017ertvi i ljudskoj patnji, te izme\u0111u ostalog, slu\u017eiti kao mjesta sje\u0107anja, ali i opomene za sve gra\u0111ane Vukovara, Hrvatske i \u0161ire. Svi trebaju biti upoznati s tragi\u010dnom sudbinom ljudi koji su zavr\u0161ili na Ov\u010dari i od toga ne bi trebala biti izuzeta bilo \u010dija kolektivna svijest. \u017drtva ljudi pobijenih na Ov\u010dari nije ni\u010dija privatna tapija i mjesto za stvaranje mitova, ve\u0107 to\u010dka integracije, pijeteta i stapanja s boli i patnjom koju svi trebaju osje\u0107ati kao svoju. Bez izuzetka da li se slu\u017ee latinicom ili \u0107irilicom. Upravo zbog toga, takva mjesta u kojima je \u010dovjek pokazao svu svoju \u017eivotinjsku narav, a rat besmisao i bestijalnost, trebaju biti obilje\u017eena na \u0161to vi\u0161e jezika i pisama. To nisu strati\u0161ta na koja samo Hrvati imaju pravo sje\u0107anja. To su mjesta univerzalne boli onoliko koliko je \u010dovjek univerzalno bi\u0107e koje mo\u017ee osje\u0107ati empatiju prema drugom \u010dovjeku kojeg nije niti poznavao, koji mu nije bio netko blizak ili koji mu je \u010dak bio i neprijatelj, ali \u010diju \u017ertvu i patnju po\u0161tuje i zbog koje suosje\u0107a i iskreno \u017eali. O takvoj boli i takvim strati\u0161tima, gdje god se ona nalazila, treba govoriti na \u0161to vi\u0161e jezika. Niti jedan nije manje va\u017ean, nepotreban ili nepo\u017eeljan. Upravo suprotno. I zbog toga je \u0107irilici mjesto na Ov\u010dari, jer \u0107irilica nije sinonim za zlo\u010din. Nije poanta u slovima, ve\u0107 uvijek u ljudima. Za dobro, ali i zlo &#8211; krivi su ljudi. Pa po\u010dnimo \u010diniti dobro, a dvojezi\u010dnost je, bez obzira na sve prijepore, ratna iskustva ili osobne traume, dobra i ispravna stvar. Ona je zalog ispravne sada\u0161njosti i bolje budu\u0107nosti.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.identitet.info\/tekst_3.html\" target=\"_blank\">Identitet<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Prijedlozi da se Spomen podru\u010dje Ov\u010dara i Memorijalno groblje \u017ertava rata u Vukovaru izuzmu od dvojezi\u010dnosti su dru\u0161tveno opasni i demokratsko nezreli poku\u0161aji koji pretpostavljaju ekskluzivno pravo na \u017ertvu te unaprijed diskreditiraju onog drugog da se s njom identificira. Ov\u010dara nije ni\u010dija privatna tapija i mjesto za stvaranje mitova, ve\u0107 ishodi\u0161na to\u010dka dru\u0161tvene integracije, pijeteta prema brutalno ubijenim ljudima i stapanja s boli i patnjom obitelji \u017ertava koju bi svi trebali osje\u0107ati kao svoju bez obzira pi\u0161u li latinicom ili \u0107irilicom <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":67116,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-108196","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108196","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=108196"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108196\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/67116"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=108196"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=108196"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=108196"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}