{"id":108114,"date":"2013-03-09T09:47:22","date_gmt":"2013-03-09T08:47:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=108114"},"modified":"2013-03-09T09:47:22","modified_gmt":"2013-03-09T08:47:22","slug":"zene-placaju-krizu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/03\/09\/zene-placaju-krizu\/","title":{"rendered":"\u017dene pla\u0107aju krizu"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>\u00a0Autorka: Christine Vanden Doelen<\/strong><\/p>\n

Ba\u0161 kao \u0161to su planovi strukturne prilagodbe iscrpili i osiroma\u0161ili \u017eene zemalja Tre\u0107eg svijeta, mjere \u0161tednje dokraj\u010dit \u0107e \u017eene Europe. Isti mehanizmi koji proizlaze iz iste neoliberalne ideologije trenutno su posvuda na djelu; privatizacije, liberalizacije i prora\u010dunski rezovi u ime mjera \u0161tednje izjedaju socijalna prava i osiroma\u0161uju \u017eene, u\u010dvr\u0161\u0107uju i pogor\u0161avaju nejednakost me\u0111u spolovima te potkopavaju postignu\u0107a feminizma.<\/em><\/p>\n

Dug, trojanski konj besprimjernog socijalnog rata protiv narod\u00e2 Europe, nije nimalo neutralan iz rodne perspektive. Mjere \u0161tednje nametnute u njegovo ime spolno su odre\u0111ene kako prema svojim karakteristikama tako i prema svojim posljedicama. Posvuda su na udaru radnici\/ce, umirovljenici\/ce, nezaposleni i socijalno deprivirani (besku\u0107nici, ilegalni doseljenici, oni bez egzistencijalnog minimuma) kojima se \u017eeli naplatiti posljedice velike krize za koju nisu odgovorni. Posvuda se name\u0107u najgori oblici socijalnih regresija najosjetljivijem dijelu stanovni\u0161tva, najsiroma\u0161nijima me\u0111u nama \u2013 dakle mahom \u017eenama! A najranjivije me\u0111u njima (samohrane majke, mlade \u017eene, starije \u017eene, migrantice, \u017eene etni\u010dkih manjina, ruralnih predjela ili \u017ertve nasilja) bit \u0107e pod najve\u0107im pritiskom da spase one koji su profitirali od duga.<\/p>\n

Ba\u0161 kao \u0161to su planovi strukturne prilagodbe iscrpili i osiroma\u0161ili \u017eene zemalja Tre\u0107eg svijeta, mjere \u0161tednje dokraj\u010dit \u0107e \u017eene Europe. Isti mehanizmi koji proizlaze iz iste neoliberalne ideologije trenutno su posvuda na djelu; privatizacije, liberalizacije i prora\u010dunski rezovi u ime mjera \u0161tednje izjedaju socijalna prava i osiroma\u0161uju \u017eene, u\u010dvr\u0161\u0107uju i pogor\u0161avaju nejednakost me\u0111u spolovima te potkopavaju postignu\u0107a feminizma. Nema sumnje da \u0107e bezbrojne socioekonomske regresije koje danas isku\u0161avaju na \u017eenama kako kapitalisti ne bi morali pla\u0107ati za krizu koju su sami prouzrokovali, sutra biti nametnute i \u017eenama i mu\u0161karcima ni\u017ee klase.<\/p>\n

Pregled socijalnih regresija nametnutih \u017eenama u ime duga u Europi<\/strong><\/p>\n

Me\u0111u glavnim mjerama koje su europske vlade osmislile, pod vodstvom ili utjecajem MMF-a i institucija Europske unije, nalaze se: op\u0107e smanjenje pla\u0107a i mirovina, uni\u0161tenje socijalne za\u0161tite i javnih slu\u017ebi, udari na radno zakonodavstvo i pove\u0107anje oporezivanja potro\u0161nje. Ovakva politika prije\u010di put emancipaciji \u017eena u Europi.<\/p>\n

I. Smanjenje prihoda pla\u0107enog rada \u017eenama<\/span><\/strong><\/p>\n

Jo\u0161 prije recesije polo\u017eaj \u017eena na tr\u017ei\u0161tu rada bio je daleko od ravnopravnoga (u usporedbi s mu\u0161karcima). Zaposlenost \u017eena obilje\u017eena je sna\u017enom segregacijom \u017eena i mu\u0161karaca prema tipu aktivnosti, razlikom u pla\u0107ama, ve\u0107im udjelom rada na nepuno radno vrijeme i radom u slabije pla\u0107enim sektorima ekonomije koji su podcijenjeni, neformalni i donose manju socijalnu sigurnost. Nije za\u010du\u0111uju\u0107e da se u takvim okolnostima \u017eenama te\u017ee suo\u010diti s krizom.<\/p>\n

Pritisak na pla\u0107eni rad \u017eena vr\u0161i vi\u0161e \u010dimbenika koji su u izravnoj vezi s krizom javnog duga i makroekonomskim mjerama koje se uz nju ve\u017eu:<\/p>\n

1. Raste udio nezaposlenih \u017eena<\/span><\/p>\n

Ako je u prvoj fazi kriza najvi\u0161e pogodila sektore u kojima su zaposleni prete\u017eito mu\u0161karci (bankarski sektor, graditeljstvo, automobilska i prijevozna industrija), sektori u kojima su zaposlene prete\u017eito \u017eene (uslu\u017ene djelatnosti, javno financirani sektori, prodaja i trgovina) sada su izravno i iznimno pogo\u0111eni. Takav spolno specifi\u010dan udar krize na zaposlenost \u017eena i mu\u0161karaca razotkriva rasprostranjenost segmentacije rada (kao \u0161to je gore ve\u0107 spomenuto).<\/p>\n

Gubitak \u017eenskih radnih mjesta uglavnom se priprisuje neprodu\u017eenim, vremenski ograni\u010denim ugovorima, smanjenju plate\u017ene mo\u0107i potro\u0161a\u010da\/ica i korisnika\/ca usluga te rezanjima prora\u010duna javnih financija zbog mjera \u0161tednje. Budu\u0107i da su \u017eene u Europi najzastupljenije u javnim slu\u017ebama (\u010dine najmanje dvije tre\u0107ine zaposlenih u obrazovnom i zdravstvenom sektoru te socijalnoj slu\u017ebi), financijska ograni\u010denja koja zahtijeva vlast vi\u0161e utje\u010de na \u017eene. Znatan broj \u017eena gubi zaposlenje te se njihovi ve\u0107 ograni\u010deni prihodi jo\u0161 vi\u0161e smanjuju. Sada kada znamo da su danas, kao i dosad, \u017eene te koje osiguravaju osnovne tro\u0161kove prehrane, zdravlja ili obrazovanja u obitelji, mo\u017eemo izra\u010dunati koliko \u0107e pad njihove plate\u017ene mo\u0107i utjecati na djecu i obitelj, ali i na najsiroma\u0161nije \u017eene koje \u010desto u ime obiteljskih zanemaruju vlastite potrebe, \u0161to predstavlja izravan udarac na njihovo fizi\u010dko i psihi\u010dko zdravlje. U tom slu\u010daju \u017eene jedu manje i\/ili manje dobro, zanemaruju palijativnu i preventivnu zdravstvenu skrb, a da i ne govorimo o poha\u0111anju kulturnih i dru\u0161tvenih doga\u0111anja, o \u010ditanju itd. Taj prelazak u nesigurnost \u010desto ih primorava da tra\u017ee drugi ili tre\u0107i posao ili da podignu kredit kako bi se mogle pobrinuti za osnovne potrebe i pre\u017eivljavanje svoje obitelji. Nije slu\u010dajno da se u Europi pove\u0107ao broj malih kredita \u010dija su naj\u010de\u0161\u0107a ciljana skupina \u017eene i njihov “potro\u0161a\u010dki apetit”!<\/p>\n

Mada \u017eene posao gube manje naglo, manje spektakularno te samim time manje vidljivo od mu\u0161karaca, proces zasigurno nije manje bolan. Zapravo su, dugoro\u010dno gledano, posljedice nezaposlenosti tragi\u010dnije za \u017eene. Upravo zato \u0161to u prosjeku imaju manje valoriziranog radnog iskustva od mu\u0161karaca i \u0161to ga uglavnom \u010dine zaposlenja na nepuno radno vrijeme s ugovorima na odre\u0111eno i razdobljima prekida rada, \u017eene su ranjivije na tr\u017ei\u0161tu rada te stoga nailaze na vi\u0161e pote\u0161ko\u0107a pri pronalasku zaposlenja.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, istra\u017eivanja pokazuju da \u0107e \u017eene prije biti otpu\u0161tene kada nema radnih mjesta jer se mu\u0161karce jo\u0161 uvijek smatra glavnim privre\u0111iva\u010dima. Istra\u017eivanje na globalnoj razini iz 2005.[1] otkriva nam da gotovo 40% ispitanika smatra da u takvoj situaciji mu\u0161karci imaju ve\u0107e pravo na zaposlenje od \u017eena. Pravo \u017eena na rad ustavno je pravo mnogih europskih zemalja, po\u010dev\u0161i s Belgijom [autorica je Belgijanka, nap. prev.].<\/p>\n

Na koncu, migrantske radnice koju su zaposlene kao posluga i\/ili za \u010duvanje djece punom snagom poga\u0111a pad plate\u017ene mo\u0107i njihovih “poslodavki”. Budu\u0107i da poslodavke imaju sve manje sredstava da bi si mogle priu\u0161titi takve usluge, primorane su otpustiti ih. Iako poslove migrantskih radnica ve\u0107ina nas ne smatra istozna\u010dnim s dostojanstvenim radom te se na njihovom primjeru prokazuju razlike me\u0111u \u017eenama, ekonomska migracija tih \u017eena daje im priliku da ubla\u017ee siroma\u0161tvo koje im razara obitelji u domovini.<\/p>\n

Zaklju\u010dimo s time da iako su posljedice krize javnog duga na \u017eensku zaposlenost katastrofalne, jo\u0161 uvijek mogu biti podcijenjene. Stvarnost je itekako gora od onoga \u0161to prikazuju slu\u017ebena izvje\u0161\u0107a. Zapravo se osobe zaposlene na nepuno radno vrijeme ne uklju\u010duju u izvje\u0161\u0107a o nezaposlenima. U Europi u 2007. 31,2%[2] \u017eena je bilo zaposleno na nepuno radno vrijeme (\u010detiri puta vi\u0161e nego mu\u0161karci). Da ne okoli\u0161amo: prelazak \u017eena na rad na nepuno radno vrijeme rijetko kad je posljedica vlastitog izbora i predstavlja jednu od izravnih posljedica krize…<\/p>\n

Nekoliko primjera \u017eenske nezaposlenosti u Europi zbog krize javnoga duga:<\/span><\/strong><\/p>\n

U Republici \u010ce\u0161koj[3] nezaposlenost najvi\u0161e poga\u0111a majke pri povratku s porodiljnog dopusta, majke s malom djecom, \u017eene starije od 50 godina te majke migrantice, a u jednom sjevernom gradu u Portugalu koji ima 17 000 stanovnika, 6000 \u017eena je nezaposleno![4]<\/span><\/p>\n

Tekstilna industrija u Poljskoj, u kojoj prevladavaju \u017eene, upala je u krizu kada su glavni sektori koje su opskrbivali u Zapadnoj Europi propali \u2013 izgubljeno je 40 000 radnih mjesta.[5]<\/span><\/p>\n

2. Smanjenje pla\u0107a i mirovina radnica<\/span><\/p>\n

Jedna od najva\u017enijih varijabli prilagodbe je smanjenje pla\u0107a i skra\u0107ivanje radnog vremena radnika u javnom sektora od kojih su ve\u0107ina \u017eene.<\/p>\n

Pla\u0107e su zamrznute [6] ili smanjene (pla\u0107e u javnoj slu\u017ebi u Estoniji su od 2008. do 2010., smanjene za 15%[7]), re\u017eu se mirovine (u Irskoj je odre\u0111en porez od 7,5% na mirovine[8]), prava na dodatke na pla\u0107u poput bonusa i trinaestog i \u010detrnaestog mjeseca pla\u0107e srezana su, brojni poslovi na puno radno vrijeme sada su na nepuno radno vrijeme, rasprostranjena je praksa kori\u0161tenja nepla\u0107enog dopusta (u Rumunjskoj su 2009. radnici i radnice bili prisiljeni oti\u0107i na dva tjedna nepla\u0107enog dopusta[9]).<\/p>\n

U Belgiji se \u017eenama koje rade kao ku\u0107ne pomo\u0107nice ili \u010dista\u010dice ureda, privatnih kao i javnih, radno vrijeme jo\u0161 smanjilo, iako u dosta slu\u010dajeva ve\u0107 rade na nepuno radno vrijeme.[10]<\/p>\n

Ti gubitci pla\u0107e \u010desto prisiljavaju \u017eene da rade vi\u0161e poslova ili da s partnerom\/icom usklade radno vrijeme tako da jedno radi danju, a drugo no\u0107u, kako ne bi morali pla\u0107ati nekome za \u010duvanje djece.<\/p>\n

Trenutno je jo\u0161 nagla\u0161eniji nesiguran polo\u017eaj umirovljenica. Sve vi\u0161e i vi\u0161e \u017eena iskusit \u0107e pakao siroma\u0161tva u starosti iako su radile cijeli \u017eivot. Ne samo da se smanjuju mirovine, nego se i pove\u0107ava dob odlaska u mirovinu, kao u Austriji gdje \u0107e \u017eene, nakon 2014., umjesto da oti\u0111u u mirovinu sa 57 godina, morati \u010dekati \u0161ezdesetu, a u Italiji \u0107e od 1.sije\u010dnja 2012. morati raditi sve do 65. godine[11]!<\/p>\n

Primijetimo da je u Francuskoj, posebice zbog ve\u0107eg broja radnika\/ca na nepuno radno vrijeme (a rad na nepuno radno vrijeme zna\u010di i nepunu mirovinu!), mirovina umirovljenica manja za 40% od mirovina umirovljenika, dok u Poljskoj \u017eene primaju mirovinu manju od minimalne pla\u0107e koja je sama po sebi ve\u0107 iznimno niska.<\/p>\n

Smanjenje pla\u0107a i mirovina pove\u0107ava jaz u pla\u0107ama \u017eena i mu\u0161karaca. Europske \u017eene trenutno za isti posao i istu razinu odgovornosti primaju 18% manje od svojih mu\u0161kih kolega. U nekim zemljama, poput Estonije, razlika u pla\u0107i je 30%[12], a u Belgiji 21%[13].<\/p>\n

3. Kriza javnog duga nagla\u0161ava fenomen prekarizacije \u017eenske zaposlenosti u Europi<\/span><\/p>\n

Pad prihoda ku\u0107anstva zbog recesije primorava ni\u017eu klasu da prihva\u0107a poslove koji nisu u doticaju s njihovim profesionalnim kvalifikacijama i\/ili razinom \u0161kolovanja \u0161to naj\u010de\u0161\u0107e podrazumijeva pogor\u0161anje radnih uvjeta (usp. uslu\u017eni sektor i rad za vrijeme stanke, no\u0107ni rad, smanjenje i mijenjanje radnih sati, ne uzimanje u obzir vremena potrebno za putovanje na posao i nazada). To se posebice odnosi na \u017eene (to\u010dnije na majke) kojima je te\u017ee nego mu\u0161karcima prihvatiti poslove koji im ne omogu\u0107avaju uskla\u0111ivanje profesionalnog \u017eivota i obiteljskih obaveza (poput posla koji je udaljen od mjesta stanovanja, nije lako dostupan i\/ili \u010dija satnica nije uskladiva sa \u0161kolskom satnicom i izvan\u0161kolskim aktivnostima).<\/p>\n

\u017dene danas vi\u0161e no ikada prije \u010dine ve\u0107inu prekarno zaposlenih (na nepuno radno vrijeme, na ugovore na odre\u0111eno vrijeme te privremeni rad)[14] ne samo zbog toga \u0161to su ti poslovi prvi na redu kada krenu otpu\u0161tanja, nego i ote\u017eavaju radnicama da do\u0111u do za\u0161tite koju im nudi radno zakonodavstvo i socijalna sigurnost. Prekarnim se radnicama \u010desto uskra\u0107uje za\u0161tita tijekom trudno\u0107e ili porodiljnog dopusta, kao i ostali glavni oblici socijalne za\u0161tite.<\/p>\n

Propadanje radnih uvjeta \u017eena dovodi do izra\u017eaja nesigurnost njihove zaposlenosti. Pogor\u0161avanje uvjeta rada, pove\u0107anje radnog optere\u0107enja (poku\u0161aji ukidanja ili smanjivanja pauze, smanjenja broja zaposlenih itd.), ve\u0107a fleksibilnost satnice \u2012 sve to pove\u0107ava strah i stres jer onemogu\u0107uje organizaciju vlastitog vremena i uskla\u0111ivanja profesionalnog i privatnog \u017eivota te vodi do iscrpljivanja na radnom mjestu koje se odra\u017eava na zdravlje \u017eena.<\/p>\n

Du\u017eni\u010dka kriza je u cijeloj Europi sinonim financijske, fizi\u010dke i psihi\u010dke nesigurnosti \u017eena, pove\u0107avanja njihovog siroma\u0161tva (sve ve\u0107i broj radnica ima primanja ispod granice siroma\u0161tva) i gubitka financijske neovisnosti \u0161to je osnovna stavka svake stvarne emancipacije \u017eena.<\/p>\n

II. Uni\u0161tavanje socijalne za\u0161tite<\/strong><\/p>\n

Velik dio rezova koji su nametnuti javnom sektoru u ime duga pripadaju rezovima socijalnih povlastica. Ali ni dr\u017eavni prihodi ni javna potro\u0161nja nisu rodno neutralni. Ako su mu\u0161karci zbog svojih visokih pla\u0107a glavni doprinositelji poreznim prihodima dr\u017eave, \u017eene su obi\u010dno glavni korisnici javne potro\u0161nje zbog kori\u0161tenja socijalnih slu\u017ebi poput skrbi za djecu, brige za osobe koje trebaju stalni nadzor, javnog upravljanja socijalnim stanovanjem, obrazovanjem, zdravljem itd.<\/p>\n

Stoga postoji ve\u0107a vjerojatnost da \u0107e smanjenja javnih sredstava koja trebaju osigurati socijalnu za\u0161titu izravno utjecati na \u017eene.<\/p>\n

To je posebno uo\u010dljivo unutar ovih dviju domena:<\/p>\n

1. Mjere \u0161tednje onemogu\u0107avaju vladama vo\u0111enje obiteljske politike<\/span><\/p>\n

Smanjenje ili ukidanje povlastica socijalne pomo\u0107i posebno poga\u0111a \u017eene i majke, a ponajvi\u0161e majke koje su \u201eglave obitelji\u201c.<\/p>\n

Evo primjera nekoliko mjera koje po cijeloj Europi prije\u010de svaki proces u korist ravnopravnosti spolova:<\/span><\/strong><\/p>\n

Rumunjska vlada smanjila je obiteljske i porodiljne naknade kao i naknade za samohrane roditelje (u vi\u0161e od 90% takvih slu\u010dajeva radi se o samohranim majkama) te naknade za osobe s invaliditetom.[15]<\/span><\/p>\n

Socijalna pomo\u0107 koja se u \u010ce\u0161koj daje obiteljima niskih primanja (i samim time samohranim roditeljima) ukinuta je, a iznos naknade za porodiljni dopust je smanjen te su postro\u017eeni uvjeti za ostvarenje prava. Naknade za novoro\u0111en\u010dad i ku\u0107nu njegu tako\u0111er su smanjene.[16]<\/span><\/p>\n

U Engleskoj su se ograni\u010dile ili zamrznule subvencije za dobro zdravlje tijekom trudno\u0107e, obiteljske naknade i porezne olak\u0161ice povodom dobivanja novoro\u0111en\u010dadi. I ostali rezovi socijalnih davanja, poput stambene potpore, neproporcionalno poga\u0111aju \u017eene koje zapravo ovise o socijalnoj pomo\u0107i vi\u0161e od mu\u0161karaca. Istra\u017eivanje britanskog Kongresa sindikata (TUC) pokazalo je da zbog ovakvih mjera samohrane majke gube \u010dak 18% neto primanja.[17]<\/span><\/p>\n

Osim toga, \u017eenama je ionako ve\u0107 te\u0161ko do\u0107i do naknade za nezaposlene (u Njema\u010dkoj je u 2010. od 47% nezaposlenih \u017eena samo 28% primalo naknadu za nezaposlene[18],[19]), a mjerama \u0161tednje predvi\u0111a se jo\u0161 rezova. Neke su zemlje postro\u017eile kriterije za dobivanje socijalne pomo\u0107i, a neke su je, poput Irske, smanjile (za 4%[20]) ili skratile razdoblje primanja naknade (Danska je prepolovila s \u010detiri na dvije godine primanje naknade za nezaposlene[21]). Prema belgijskom premijeru Eliju Di Rupu, mo\u017eemo o\u010dekivati jo\u0161 i ve\u0107e progresivno smanjivanje naknada za nezaposlene, ukidanje cjelo\u017eivotnih i postro\u017eenje politika koje se ti\u010du nezaposlenih[22].<\/p>\n

Svi ovi primjeri pokazuju koliko su mjere \u0161tednje proizi\u0161le iz du\u017eni\u010dkog sistema protivne svakom emancipacijskom cilju \u017eena; ne samo da ugro\u017eavaju njihovu financijsku autonomiju, kao i svaku mogu\u0107nost pomirenja razli\u010ditih aspekata njihova \u017eivota (izme\u0111u ostalog i kroz usluge javnih slu\u017ebi), nego jo\u0161 i moraju platiti najve\u0107u cijenu krize.<\/p>\n

2. Mjere \u0161tednje uni\u0161tavaju programe za ravnopravnost spolova<\/span><\/p>\n

Politika ravnopravnosti rodova<\/em><\/p>\n

Budu\u0107i da mjere promicanja ravnopravnosti ne trebaju biti \u201eluksuz\u201c rezerviran samo za razdoblja ekonomskog rasta, iznimno je jasno da kriza javnog duga vodi smanjenju kako pozornosti politi\u010dara tako i financiranju mehanizama za ravnopravnost, ali i ote\u017eava provo\u0111enje tomu srodnih zakona. U \u0160panjolskoj je ukinuto Ministarstvo za ravnopravnost, u Italiji je prora\u010dun za obiteljsku politiku smanjen za 70%[23], a za vrijeme recesije takve su politike posebno va\u017ene. Zbog mjera \u0161tednje sve je te\u017ee priu\u0161titi si usluge koje pru\u017eaju brigu za djecu i uzdr\u017eavane \u010dlanove obitelji koje su primjerene i dostupne te se njihova kvaliteta pogor\u0161ava. Ili, dobre slu\u017ebe jamstvo su za bolju ravnote\u017eu izme\u0111u profesionalnog i privatnog \u017eivota \u017eena, produktivnog i reproduktivnog rada te im olak\u0161avaju sudjelovanje na tr\u017ei\u0161tu rada i poti\u010du ravnopravnost spolova.<\/p>\n

Osim toga, kvalitetne javne slu\u017ebe imaju pozitivnu ulogu u razvoju djece.<\/p>\n

U Bugarskoj je broj struktura za smje\u0161taj i za\u0161titu djece smanjen, u Estoniji je smanjeno njihovo radno vrijeme, a u Irskoj su narasle cijene (u Dublinu cijena varira od 800 do 1000 eura mjese\u010dno!). Takva praksa \u017eenama ote\u017eava uskla\u0111ivanje radnog vremena i brige za djecu.[24]<\/p>\n

Propadanje slu\u017ebi za brigu ve\u0107 je primoralo europske \u017eene da smanje satnicu pla\u0107enog rada te tako prije\u0111u na nepuno radno vrijeme ili da napuste tr\u017ei\u0161te rada. U Europi tako pada postotak zaposlenih \u017eena s djecom za 12,4% (ove su brojke iz 2009., stanje je sada zasigurno puno gore)[25] \u0161to nam pokazuje koliko mjere \u0161tednje ugro\u017eavaju feministi\u010dku borbu i osna\u017euju postoje\u0107e stereotipe mu\u0161karca kao privre\u0111iva\u010da te \u017eene kao ku\u0107anice.<\/p>\n

Neprofitni sektor<\/em><\/p>\n

Udruge koje pru\u017eaju pomo\u0107 \u017eenama poput udruga za planiranje obitelji, sigurnih ku\u0107a za zlostavljane \u017eene, telefonskih linija za pomo\u0107 \u017eenama, uto\u010di\u0161ta za \u017eene i djecu, tako\u0111er su na udaru prora\u010dunskih rezova nametnutih u ime duga.<\/p>\n

Iako su posvuda u Europi doprinijele zna\u010dajnim promjenama za \u017eene i samim time dobrobiti dru\u0161tva, takve udruge moraju se suo\u010diti sa smanjenjem javne i privatne potpore. \u0160tovi\u0161e, zbog ekonomske recesije privatni donatori sve manje podupiru sektore takvoga tipa.<\/p>\n

Stoga, iako kriza zna\u010di i feminizaciju siroma\u0161tva i ve\u0107u egzistencijalnu nesigurnost \u017eena \u2012 financijsku, psihi\u010dku i fizi\u010dku (dokazano je da se s krizom pove\u0107ava i broj \u017ertava ku\u0107nog nasilja), \u017eenske udruge koje im mogu pru\u017eiti podr\u0161ku postaju sve manje dostupne te moraju smanjiti kvantitetu i kvalitetu usluga koje pru\u017eaju.<\/p>\n

Ostatak sociokulturnog sektora tako\u0111er je pogo\u0111en mjerama \u0161tednje. Budu\u0107i da mu je prioritet osiroma\u0161eno stanovni\u0161tvo, on uglavnom \u017eenama nudi pomo\u0107 i podr\u0161ku. Nije tajna da su upravo \u017eene one koje \u0107e prve pogoditi rezovi javnih kuhinja, prihvatili\u0161ta, te\u010daja trajne edukacije i kulturnih aktivnosti.<\/p>\n

Na kraju mo\u017eemo potvrditi da dug uni\u0161tava svaku praksu i proces koji vodi emancipaciji \u017eena u Europi.<\/p>\n

III. Uni\u0161tavanje javnih slu\u017ebi<\/strong><\/p>\n

Uni\u0161tavanje javnih slu\u017ebi prvo i trostruko poga\u0111a \u017eene. Za\u0161to?<\/p>\n

Budu\u0107i da \u010dine ve\u0107inu u javnoj slu\u017ebi[26], \u017eene su prve \u017ertve masovnih otpu\u0161tanja zbog mjera \u0161tednje. U Engleskoj se planira ukinuti 500 000 radnih mjesta do 2015., u Rumunjskoj je 2010. ve\u0107 ukinuto njih 100 000 i Francuska planira ove godine ukinuti 31 000 radnih mjesta[27;]<\/span><\/p>\n

Javne slu\u017ebe najvi\u0161e koriste \u017eenama te je njihovo postojanje klju\u010dno za sudjelovanje \u017eena na tr\u017ei\u0161tu rada i za njihovu ekonomsku autonomiju. Kvalitetne javne slu\u017ebe i ustanove koje su broj\u010dano dostatne i financijski dostupne, bitne su poluge za emancipaciju \u017eena;<\/span><\/p>\n

\u017dene su te koje \u0107e u kona\u010dnici morati, preko pove\u0107anja nepla\u0107enog i nevidljivog rada, osigurati skrb i obrazovanje koje su javne slu\u017ebe napustile. Tu vidimo pravu zamjenu uloga i odgovornosti, koje je dr\u017eava prepustila privatnom sektoru, te tako i \u017eenama, \u0161to \u017eene spre\u010dava u potpunom sudjelovanju u svim sferama \u017eivota. Dogodio se prijenos u ime javnoga duga, od koncepta \u201esocijalne dr\u017eave\u201c prelazimo na onaj \u201esocijalne majke\u201c. I to sve napravljeno je besplatno da bi se smanjili tro\u0161kovi i vratio novac bankarima. Nije li kriza divna?<\/span><\/p>\n

Rezovi u zdravstvenom sustavu<\/em><\/p>\n

Napadi na zdravstvo u Europi temeljni su element mjera \u0161tednje. \u017dene su prve koje doti\u010du ta ograni\u010denja prora\u010duna i to zbog tri razloga:<\/p>\n

Kao \u0161to smo vidjeli, \u017eene \u010dine najve\u0107i dio radne snage u zdravstvenom sektoru te ih najvi\u0161e poga\u0111aju otpu\u0161tanja. I u tom sektoru obavljaju najmanje pla\u0107ene i necijenjene poslove. Radi se o prekarizaciji ugovora i uvjeta rada (npr. vi\u0161e se ne zapo\u0161ljava toliko pomo\u0107nih sestara na puno radno vrijeme s ugovorom na neodre\u0111eno nego na kratke periode i nepuno radno vrijeme).<\/span><\/p>\n

Iako seksualno i reproduktivno zdravlje omogu\u0107ava \u017eenama kontrolu nad vlastitim tijelom te samim time nad \u017eivotom, ipak se predvi\u0111a smanjenje financiranja zbog mjera \u0161tednje. Taj specifi\u010dni sektor javnoga zdravlja temelj je u\u010dinkovitog promoviranja ravnopravnosti spolova. Smanjene su javne subvencije za spre\u010davanje HIV-a, poba\u010daja, planiranja obitelji, za prenatalne i postnatalne slu\u017ebe te za preventivnu zdravstvenu skrb za \u017eene.<\/span><\/p>\n

Zatvaranje domova zdravlja, kao \u0161to se dogodilo u Bugarskoj u kojoj je nakon rujna 2009. zatvorena 21 bolnica i to uglavnom u malim gradovima i selima[28]. To sve pove\u0107ava odgovornost \u017eena u reproduktivnom radu i skrbi.<\/span><\/p>\n

Rezovi u obrazovanju<\/em><\/p>\n

Ograni\u010denja prora\u010duna u podru\u010dju obrazovanja prvenstveno utje\u010du na \u017eene koje uostalom \u010dine ve\u0107inu zaposlenih u tom sektoru. One su, kao i u zdravstvu, prve koje se otpu\u0161ta (u Bugarskoj je zatvoreno \u010dak 50 \u0161kola, u Latviji i Gr\u010dkoj zatvaranje \u0161kola postaje ra\u0161irena pojava), a njihovi se uvjeti rada pogor\u0161avaju (broj u\u010denika na jednog profesora u Estoniji ve\u0107 se pove\u0107ao)[29].<\/p>\n

U Francuskoj zatvaraju javne i besplatne pred\u0161kolske ustanove za djecu stariju od dvije godine \u0161to ide u korist privatnih \u0161kola koje nisu besplatne. Tako dolazi do gubitka zaposlenja u javnom sektoru i pove\u0107anja tro\u0161kova skrbi za djecu. Druge mjere \u0161tednje poput smanjenja pomo\u0107i za kupovinu knjiga i \u0161kolskog pribora (usp. Estonija) ili smanjenje subvencija za jelo u \u0161koli za pred\u0161kolsku i \u0161kolsku dob (smanjenje do 2\/3 u Ma\u0111arskoj) pove\u0107avaju tro\u0161kove za obrazovanje djece za koje se uglavnom brinu majke[30].<\/p>\n

Privatizacija socijalnih slu\u017ebi<\/em><\/p>\n

Mjere \u0161tednje zao\u0161travaju privatizaciju socijalnih slu\u017ebi. Nedostatke njihovih usluga svaka \u017eena mora individualno nadoknaditi, ali posebno ih nadokna\u0111uju \u017eene-migrantice i ilegalne doseljenice. Te su \u017eene \u010desto neprijavljene i nemaju pristupa za\u0161titi te socijalnim i profesionalnim beneficijama, k tome su izlo\u017eene uvjetima rada bliskima prisilnom radu kao i seksisti\u010dkom i\/ili rasisti\u010dkom nasilju.<\/p>\n

IV. Udari na radno zakonodavstvo<\/strong><\/p>\n

Mjere \u0161tednje koje vlade \u017eele nametnuti, uz podr\u0161ku MMF-a i europskih institucija, vode sna\u017enoj deregulaciji tr\u017ei\u0161ta rada u vidu naru\u0161avanja pravnog okvira regulacije rada i gubitka prava na samoorganizaciju. Prekarni rad \u017eena postupno postaje pravilom, a ne iznimkom. U ime vra\u0107anja javnog duga \u017eene posvuda u Europi rade vi\u0161e da bi dobile manje.<\/p>\n

Fleksibilni, prekarni i povremeni rad<\/em><\/p>\n

Neki su poslodavci, suo\u010deni s padom stope profita zbog recesije, u ku\u0161nji da im kriza bude izgovor da jo\u0161 vi\u0161e izrabljuju \u017eene. Zbog njihove lo\u0161e pozicije na tr\u017ei\u0161tu rada i manjoj mogu\u0107nosti pregovaranja, \u017eene “lak\u0161e” nego mu\u0161karci prihva\u0107aju prekarne uvjete rada, s manjom pla\u0107om i bez socijalnog osiguranja. Da ne bi morale zaposliti nikoga novoga, uprave fleksibiliziraju radno vrijeme \u017eena i ne obnavljaju njihove ugovore na odre\u0111eno vrijeme. Da bi smanjili socijalne doprinose, izbjegli pla\u0107anje poreza i srodnih tro\u0161kova rada neki se poslodavci ne ustru\u010davaju tako poticati povremeni rad \u017eena.<\/p>\n

Ve\u0107i broj ilegalnih postupaka nad \u017eenama<\/em><\/p>\n

Da bi “u\u0161tedjeli” novac neki se poslodavci suzdr\u017eavaju od praksi i inicijativa u korist \u017eenama ili \u010dak prihva\u0107aju ilegalne prakse poput otpu\u0161tanja trudnica. \u010cinjenica da ravnopravnost me\u0111u spolovima nije vi\u0161e prioritet vladama, naravno, ohrabruje taj trend. Iako su \u017eene oduvijek suo\u010dene s rizikom gubitka zaposlenja ako su trudne ili nakon porodiljnog dopusta, taj rizik jo\u0161 je ve\u0107i tokom recesije. Tako u Engleskoj Komisija za jednake mogu\u0107nosti (Equal Opportunity Commission) ka\u017ee da \u0107e se broj otpu\u0161tenih trudnica pove\u0107ati s krizom duga, iako ih se godi\u0161nje ve\u0107 otpusti 30 000 (2009)[31]. Ova \u0161okantna posljedica mjera \u0161tednje nije samo nemoralna i kontradiktorna ravnopravnosti spolova na radnom mjestu, nego je i ilegalna.<\/p>\n

V. Pove\u0107anje poreza na dodanu vrijednost \u2013 PDV<\/strong><\/p>\n

Mjere \u0161tednje ne vr\u0161e pritisak na bogate i tvrtke, nego na ni\u017eu klasu. Pove\u0107anje PDV-a na hranu, robu i usluge savr\u0161eno to pokazuje \u010dime se \u017eene naro\u010dito stavlja u nepovoljan polo\u017eaj jer one osiguravaju osnovne potrebe i prehranu obitelji te se tako pove\u0107ava siroma\u0161tvo ku\u0107anstava. U Engleskoj je, primjerice, PDV pove\u0107an sa 17,5% na 20%[32]!<\/p>\n

Op\u0107enito iscrpljivanje \u017eena<\/em><\/p>\n

Ne samo da se mjere \u0161tednje ne\u0107e rije\u0161iti stvarne uzroke krize, nego \u0107e i gurnuti milijune ljudi u bijedu i nesigurnost. A \u017eene su u prvim redovima, paralizirane psiholo\u0161kim pritiskom sve ve\u0107eg siroma\u0161tva, izmorene prekomjernim radom i stresom zbog toga \u0161to moraju vr\u0161iti vi\u0161e dru\u0161tvenih uloga. Kao \u0161to smo vidjeli, dug i mjere \u0161tednje nisu nimalo neutralni iz rodne perspektive. Upravo suprotno, uzrok su feminizacije siroma\u0161tva, prekarizacije \u017eenske zaposlenosti te znatnog rasta optere\u0107enja nepla\u0107enog rada \u017eena koje su prisiljene ponijeti teret kako bi ubla\u017eile najte\u017ee posljedice krize, a osim toga kriza i dug gaze tekovine feminizma. Me\u0111utim, iako \u017eene snose najgore posljedice krize, to nije njihov dug. One su prave vjerovnice na nacionalnoj i internacionalnoj razini, nositeljice su ogromnog dru\u0161tvenog duga i bez njihova nepla\u0107enog rada proizvodnje, reprodukcije i skrbi o ljudima, na\u0161e bi dru\u0161tvo jednostavno propalo!<\/p>\n

Feministi\u010dke alternative dugu<\/em><\/p>\n

Sve ove socijalne regresije nametnute \u017eenama pokazuju koliko svaki pravi emancipacijski proces podrazumijeva borbu protiv duga koji zajedno s patrijarhatom zarobljava \u017eene i gazi njihova najosnovnija prava.<\/p>\n

Feministi\u010dki pokreti diljem svijeta rade na ja\u010danju svojih me\u0111usobnih veza. Po\u010detkom 2011. u Gr\u010dkoj osnovana je inicijativa “Pokret \u017eena protiv duga i mjera \u0161tednje”[33]. Cilj te mre\u017ee u nastajanju jest doprino\u0161enje stvaranju politi\u010dkog prostora u Europi za promi\u0161ljanje i djelovanje \u017eena protiv duga te za razradu feministi\u010dkih alternativa logici financijskog kapitalizma koja je pogubna za ljudska bi\u0107a. Namjera je te feministi\u010dke inicijative postati dijelom europskog pokreta protiv duga i mjera \u0161tednje te sudjelovati u razli\u010ditim susretima i mobilizacijama s dugom kao sredi\u0161njom temom. (usp. Europska konferencija protiv duga i mjera \u0161tednje u Ateni 6. i 7. travnja 2011.[34], u Bruxellesu 31. svibnja u Europskom parlamentu[35] i u Londonu 1. listopada 2011)[36]. Inicijativa tako\u0111er namjerava promicati Europsku feministi\u010dku kampanju koja bi pridonijela uru\u0161avanju du\u017eni\u010dkog sistema, neprijatelja svake prave emancipacije \u017eena i svih naroda Europe. U svim zemljama u kojima su organizirani procesi revizije duga (Francuska, Irska, Gr\u010dka, Portugal, \u0160panjolska), Inicijativa nastoji pripremiti feministi\u010dki pokret da bi ih se moglo podr\u017eati i aktivno sudjelovati u njemu; na taj na\u010din odra\u017eavaju\u0107i odlu\u010dnost feministkinja da se bore protiv duga koji je u potpunosti podre\u0111en financijskim interesima i da doprinesu razradi novog tipa stvaranja i raspodjele bogatstva koji bi bio oslobo\u0111en od kapitalizma i patrijarhata.<\/p>\n

S francuskog prevela Dorotea-Dora Held<\/p>\n

Redaktura: Marija \u0106a\u0107i\u0107<\/p>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n

Bilje\u0161ke<\/p>\n

[1] European Woman's Lobby, “Women, the Financial and Economic Crisis \u2013 the Urgency of a Gender Perspective”, rujan 2009., http:\/\/www.womenlobby.org\/spip.php?article184&lang=en<\/em><\/p>\n

[2] Ibid.<\/em><\/p>\n

[3]Oxfam International\/ European Women\u2019s Lobby, “Women\u2019s poverty and social exclusion in the European Union at a time of recession \u2013 An Invisible Crisis?”, o\u017eujak 2010., str.15, http:\/\/www.oxfam.org.uk\/resources\/policy\/economic_crisis\/downloads\/rr_gec_an_invisible_crisis_240310.pdf<\/em><\/p>\n

[4] Trades Union Congress, “Bearing the brunt, leading the response \u2013 Women and the global economic crisis”, o\u017eujak 2011., London, str. 7, http:\/\/www.tuc.org.uk\/extras\/TUC_Global_Women.pdf<\/em><\/p>\n

[5] Ewa Charkiewicz, “L\u2019impact de la crise financi\u00e8re sur les femmes d\u2019Europe Centrale et de l\u2019Est”, Awid, o\u017eujak 2010., str. 8-9, http:\/\/www.awid.org\/fre\/Library\/L-impact-de-la-crise-internationale-sur-les-droits-des-femmes2<\/em><\/p>\n

[6] Automatska indeksacija pla\u0107e koja je najbitnija onima s najmanjim prihodima, dakle \u017eenama, dovodi se u pitanje posvuda u Europi.<\/em><\/p>\n

[7] Conf\u00e9d\u00e9ration europ\u00e9enne des syndicats \u2013 CES, “Enqu\u00eate du 8 mars 2011 \u2013 Section III. L\u2019impact de la crise \u00e9conomique sur l\u2019emploi f\u00e9minin”, o\u017eujak 2001., str. 18, http:\/\/www.etuc.org\/IMG\/pdf\/8_March11_analysis_FINAL_FR.pd<\/em><\/p>\n

[8] Ibid.<\/em><\/p>\n

[9] Conf\u00e9d\u00e9ration europ\u00e9enne des syndicats \u2013 CES, op. cit., str. 19.<\/em><\/p>\n

[10] Conf\u00e9d\u00e9ration des syndicats chr\u00e9tiens \u2013 CSC, “Femmes Vs Crise”, str. 3-5, http:\/\/www.world-<\/em><\/p>\n

psi.org\/TemplateEN.cfm?Template=\/ContentManagement\/ContentDisplay.cfm&ContentFileID=35299<\/em><\/p>\n

[11] D. Millet, E. Toussaint (ur.), La dette ou la vie, CADTM\/Ed. Aden, June 2011, Brussels, str. 343-358.<\/em><\/p>\n

[12] European Women\u2019s Lobby, “Women, the Financial and Economic Crisis \u2013 the Urgency of a Gender Perspective”, op. cit.<\/em><\/p>\n

[13] Conf\u00e9d\u00e9ration des syndicats chr\u00e9tiens \u2013 CSC, “Femmes Vs Crise”, op. cit, str. 17.<\/em><\/p>\n

[14] U Zapadnoj Europi, izme\u0111u \u010detvrtine i tre\u0107ine radne snage trenutno je zaposleno na privremeno i \/ ili sa skra\u0107enim radnim vremenom, posebno u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, \u0160panjolskoj i Italiji. W. Harcourt, “L'impact de la crise economique sur l’emploi feminin”, AWID, o\u017eujak 2010, str. 8-9.<\/em><\/p>\n

[15] Conf\u00e9d\u00e9ration europ\u00e9enne des syndicats \u2013 CES, op. cit., str. 12<\/em><\/p>\n

[16] Ibid.<\/em><\/p>\n

[17] Op. cit., str. 13<\/em><\/p>\n

[18] M. Jespen, European Trade Union Institute (ETUI), “Aspects contemporains de la crise au f\u00e9minin”, tijekom seminara “Le nerf de la guerredes sexes. Rapports sociaux et argent organis\u00e9 par L\u2019Universit\u00e9 des femmes”, Bruxelles, 16. prosinca 2010.<\/em><\/p>\n

[19] Sustavi socijalne za\u0161tite i dalje su orijentirani oko koncepta neprekinutog radnog odnosa u radnom vijeku od 40. do 45. godina, \u0161to je rijedak slu\u010daj me\u0111u \u017eenama.<\/em><\/p>\n

[20] Oxfam International\/ European Women\u2019s Lobby, op. cit., str. 31<\/em><\/p>\n

[21] M. Jespen, op. cit.<\/em><\/p>\n

[22] Collectif Solidarit\u00e9 contre l\u2019Exclusion, “Un gouvernement anti-ch\u00f4meur”, br. 72 Ensemble pour la solidarit\u00e9, contre l\u2019exclusion, listopad 2011., str. 18-47 i objavljeno u Le Soir 26. listopada 2011., “Saigner les ch\u00f4meurs pour soigner les banquiers? Inacceptable!”, http:\/\/www.netevents.be\/ExternalLink.cfm?lang=fr&EventsID=189514&Link=www.asbl-csce.be<\/em><\/p>\n

[23] D. Millet, E. Toussaint, op. cit., str.343-358.<\/em><\/p>\n

[24] Oxfam International\/ European Women\u2019s Lobby, op. cit., str. 25<\/em><\/p>\n

[25] W. Harcourt, op. cit., str. 10.<\/em><\/p>\n

[26] \u017dene u Europi predstavljaju 78% radne snage u socijalnim i zdravstvenim slu\u017ebama te 60% osnovno i srednjo\u0161kolskih nastavnika. V. Oxfam International\/ European Women\u2019s Lobby, op. cit., str. 24-25.<\/em><\/p>\n

[27] D. Millet, E. Toussaint (ur.), op. cit., str. 343-358<\/em><\/p>\n

[28] Oxfam International\/ European Women\u2019s Lobby, op. cit., str. 25.<\/em><\/p>\n

[29] Ibid.<\/em><\/p>\n

[30] Oxfam International\/ European Women\u2019s Lobby, op. cit., str. 6.<\/em><\/p>\n

[31] H. Philomena, “Les femmes et la crise de la civilisation “, srpanj 2009., http:\/\/www.europe-solidaire.org\/spip.php?article15254<\/em><\/p>\n

[32] J. Leschke and M. Jespen, “The economic crisis \u2013 Challenge or opportunity for gender equality in social policy outcomes. A comparison of Denmark, Germany and UK”, ETUI, Brussel, travanj 2011., str. 53.<\/em><\/p>\n

[33] M. Karbowska, S. Mitralias, C. Vanden Daelen, “Femmes en Mouvement. Vers une Initiative pour la construction d\u2019un r\u00e9seau f\u00e9ministe contre la dette et les mesures d\u2019aust\u00e9rit\u00e9 en Europe”, o\u017eujak 2011.<\/em><\/p>\n

[34] S. Mitralias, “Une exp\u00e9rience pionni\u00e8re en Gr\u00e8ce: l\u2019Initiative des Femmes contre la Dette et les Mesures d\u2019Aust\u00e9rit\u00e9”, 31. svibnja 2011., http:\/\/cadtm.org\/Une-experience-pionniere-en-Grece<\/em><\/p>\n

[35] Ewa Charkiewicz, “Austerity, debt and social destruction in Europe”, tijekom “Conf\u00e9rence \u2013 Stop \u00e0 la dette, \u00e0 l\u2019aust\u00e9rit\u00e9 et au d\u00e9mant\u00e8lement social: coordonnons nos luttes!” odr\u017eane 31. svibnja u Europskom parlamentu, http:\/\/www.ekologiasztuka.pl\/pdf\/ECh_31_May_edited.pdf<\/em><\/p>\n

[36] Govor Sonie Mitralias 1. listopada 2011., http:\/\/cadtm.org\/Discours-de-Sonia-Mitralia-a-la<\/em><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ba\u0161 kao \u0161to su planovi strukturne prilagodbe iscrpili i osiroma\u0161ili \u017eene zemalja Tre\u0107eg svijeta, mjere \u0161tednje dokraj\u010dit \u0107e \u017eene Europe.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":108115,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-108114","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108114","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=108114"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108114\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/108115"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=108114"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=108114"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=108114"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}