{"id":107934,"date":"2013-03-07T08:05:22","date_gmt":"2013-03-07T07:05:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=107934"},"modified":"2013-03-06T21:08:41","modified_gmt":"2013-03-06T20:08:41","slug":"neprofitni-mediji-i-javni-interes","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/03\/07\/neprofitni-mediji-i-javni-interes\/","title":{"rendered":"Neprofitni mediji i javni interes"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Toni Gabri\u0107<\/strong><\/p>\n

“Javno dobro” jedan je od sredi\u0161njih pojmova “novog” shva\u0107anja politike koje se formira posljednjih godina, uglavnom u intelektualnim i civilno-dru\u0161tvenim krugovima, a koja propituje “samorazumljive” postavke vlasni\u010dkih odnosa i dr\u017eavno-privatnih partnerstava na koje smo navikli prethodnih desetlje\u0107a. S tim u vezi, utvr\u0111eno je da i novinarstvo spada u kategoriju “javnog dobra”. Nedovoljno se u na\u0161oj javnosti reflektira \u0161to to zna\u010di.<\/p>\n

I. Novinari i javno dobro<\/strong><\/p>\n

To u svakom slu\u010daju ne zna\u010di da je bilo kakvo, odnosno svako novinarstvo dio javnoga dobra. Ono to jest pod uvjetom da, u skladu s utvr\u0111enim standardima novinarske struke, informira gra\u0111ane o relevantnim temama. Relevantne teme su one \u010dije poznavanje i obavije\u0161tenost o njima gra\u0111anima daje pretpostavku da mogu biti akteri – subjekti – demokratskog dru\u0161tva. Nadalje, dr\u017eava ima legitimitet od takvoga novinarstva zahtijevati i poticati ga da promovira i neke vrednote, te da obrazuje i odgaja gra\u0111ane u duhu tih vrednota. To bi trebale biti one koje su nabrojane kao klju\u010d za tuma\u010denje ustavnog poretka (sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, po\u0161tivanje prava \u010dovjeka, nepovredivost vlasni\u0161tva, o\u010duvanje prirode i \u010dovjekova okoli\u0161a, vladavina prava i demokratski vi\u0161estrana\u010dki sustav). Dr\u017eava ima legitimitet i onemogu\u0107avati radikalnije suprotstavljanje tim vrednotama, koje se u javnom govoru obi\u010dno javlja kao govor mr\u017enje.<\/p>\n

Novinarstvo vi\u0161e ne obavlja tu svoju demokratsku funkciju, i na toj se konstataciji ne treba dulje zadr\u017eavati. Zanimljivije je pitanje – za\u0161to ga ne obavlja.<\/p>\n

Ponudio bih sljede\u0107i odgovor: Njegovo neobavljanje funkcije javnog informiranja uop\u0107e nije, generalno uzev\u0161i, novija pojava.<\/p>\n

Miroslav Krle\u017ea je jo\u0161 1927, pi\u0161u\u0107i “o na\u0161oj inteligenciji”, prigovarao tim “inteligentima” – me\u0111u kojima je bilo i novinara, da pi\u0161u kao da su “prima\u0161i ciganski, koji gude slatko uz dlakave u\u0161i pijandura”. Pozivao ih je da pi\u0161u “mrko, okrutno i neumoljivo!”.<\/p>\n

Najve\u0107i dio (hrvatskog) novinarstva u jeku “velikih promjena” 1990. godine uop\u0107e se nije odrekao svojih “obaveza” iz prija\u0161nje, dru\u0161tvenopoliti\u010dke “epohe”, da budu dru\u0161tveno-politi\u010dki radnici. A pored obaveza, naravno, nije se odrekao niti privilegija. Biti dru\u0161tveno-politi\u010dki radnik, a ne uistinu novinar, podrazumijevalo je konformizam i kooperativnost prema centrima mo\u0107i. Oni isti koji su do 1990. godine po svoje mi\u0161ljenje i\u0161li u Kockicu bili su nosioci toga kontinuiteta, pa su od te godine, nadalje, po njega i\u0161li na Pantov\u010dak, ili gdje je ve\u0107 trebalo. Upravo oni bili su urednici dominantnih medijskih ku\u0107a, poput HRT-a, pa su s tih pozicija i “ure\u0111ivali” stanje u novinarstvu i u javnom mnijenju. Oni koji su osamdesetih godina, i ranije, u omladinskoj \u0161tampi dekorirali slobodu mi\u0161ljenja, a ustvari slu\u017eili aparatu – nikada se ne izla\u017eu\u0107i propitkivanju tada\u0161njih tabu-tema, devedesetih su se godina obogatili promoviraju\u0107i novu dominantnu ideologiju, koja je tada bila agresivni nacionalizam. \u010cak i kada su kritizirali tada\u0161nji HDZ, njegove zloupotrebe polo\u017eaja i boga\u0107enje pojedinaca, u pravilu nisu dovodili u pitanje dominantnu ideologiju i njegove posljedice, poput progona ljudi i ratne zlo\u010dine- dapa\u010de, davali su svoj dopirnos takvoj djelatnosti. Nije uzalud Igor Mandi\u0107, u polemikama upravo oko Krle\u017ee, ranih osamdesetih nazvao Ninu Pavi\u0107a – “mali od ku\u017eine”. Oni pak, koji su bili “mrki, okrutni i neumoljivi” u osamdesetima, nastavili su biti takvi i u devedesetima, pa i do danas – ukoliko su jo\u0161 \u017eivi i ako nisu klonuli duhom.<\/p>\n

Dakle, ono na \u0161to sada gledamo kao na aktualno stanje u novinarstvu velikim je dijelom posljedica konformizma ljudi koji bi trebali obavljati va\u017enu javnu funkciju, a \u0161to nije nova pojava u ovda\u0161njem mentalitetu. Nemam nikakvih iluzija da novinarski ceh u Hrvatskoj prete\u017eno tvore kreativni aktivisti, entuzijasti utopijskih vizija i naprednih svjetonazora kojima okrutna stvarnost, personificirana u politi\u010darima i poduzetnicima, ne dopu\u0161ta da se iska\u017eu. Me\u0111utim, zanimaju me upravo takvi pojedinci i pojedinke. Kao urednik H-Altera, trudim se prona\u0107i ih u gomili otpu\u0161tene novinarske radne snage i s njima sura\u0111ivati.<\/p>\n

II. Komercijalni subjekti i javno dobro<\/strong><\/p>\n

Medijski nakladnici od po\u010detka devedesetih godina postajali su “privatnici”, \u0161to je uglavnom podrazumijevalo da se radi o komercijalnim subjektima – dru\u0161tvima s ograni\u010denom odgovorno\u0161\u0107u, dioni\u010dkim dru\u0161tvima itsl. “Privatni” i “komercijalni” izdava\u010di nisu sinonim; jer i neprofitni nakladnici tako\u0111er su privatne pravne osobe u vlasni\u0161tvu \u010dlanova udruga-nakladnika, premda se radi o neprofitnim subjektima. Opisivanje utjecaja komercijalnih subjekata na devastaciju novinarstva zahtijevalo bi pomno istra\u017eivanje koje bi netko zaista morao napraviti, a koje bi uklju\u010divalo, izme\u0111u ostaloga, dijakronijsku analizu sadr\u017eaja medija poput Novog lista, Globusa, Nacionala, Feral Tribunea, Radija 101, Slobodne Dalmacije prije i nakon 1993., Nove TV, Indexa, T-portala… Dakle, me\u0111u njima, bez obzira na komercijalni karakter njihova izdava\u010da, prepoznajemo istinske perjanice novinarskih sloboda, kao i one kojima su devedesetih godina posve\u0107ene vrlo kriti\u010dke opservacije i te\u0161ke, vrlo opravdane optu\u017ebe u knjigama poput Kovanje rata Marka Thompsona ili Demokracija i ekskomunikacija uglednog zagreba\u010dkog politologa Jovana Miri\u0107a.<\/p>\n

Zajedni\u010dka je osobina svih nabrojanih medija da se oni financiraju, ili su se financirali, po tr\u017ei\u0161noj osnovi, dakle od reklamiranja ili prikrivenog reklamiranja, ili, neki od njih, na osnovu razli\u010ditih politi\u010dko-poslovno-kriminalnih ortakluka. Izuzetak me\u0111u njima bio je Feral Tribune, \u010diji su oslonac, najve\u0107im dijelom njegova postojanja, bile inozemne donacije, dijelom zarada od prodaje, dok mu je tr\u017ei\u0161te ogla\u0161avanja bilo uglavnom nedostupno (ili se njegovi vlasnici i \u010dlanovi uprave u poslovnom smislu na njemu nisu snalazili). Imajmo na umu da se Feral po svojem bitnom sadr\u017eaju izrazito razlikovao od svih gore navedenih medija, i to beskompromisnom zalaganjem za vladavinu prava. Takva orijentacija bila je u poslovnom smislu mogu\u0107a upravo zbog donacija od strane subjekata koji su \u017eeljeli da u Hrvatskoj za\u017eivi diskurs vladavine prava. Me\u0111utim u Feralu je u kasnijoj fazi njegova postojanja do\u0161lo do nesuglasica na relaciji poslodavac-sindikat, \u0161to je bila posljedica njegove vlasni\u010dke strukture, koja se sastojala od petero vlasnika nad tvrtkama koje su izdavale Feral.<\/p>\n

Financiranje po tr\u017ei\u0161noj osnovi postupno je dovodilo do devastiranja novinarstva, o \u010demu je odli\u010dan temat objavljen u posljednjem broju Novinara, na primjeru EPH. EPH-ovim izdanjima, kao i drugim “komercijalnim” medijima bez ostatka pripada zasluga za sustavni nadzor nad postupcima vlasti, pogotovo u devedesetim godinama – ako im ve\u0107 ne pripada zasluga za kritiku tada\u0161njeg (ili sada\u0161njeg) dominantnog diskursa. Ipak, u tematu se pokazuje prerastanje Globusa iz njegove, ideolo\u0161ki tobo\u017ee nezainteresirane watch dog funkcije u funkciju igra\u010dke u zakulisnim poslovnim igrama Mandi\u0107evog “malog od ku\u017eine”.<\/p>\n

III. Neprofitni mediji i javno dobro<\/strong><\/p>\n

Sintagma “neprofitni mediji” uvedena je u na\u0161 oficijelni jezik sa Zakonom o medijima i Zakonom o elektroni\u010dkim medijima, koji su stupili na snagu 2003. godine. U oba zakona taj termin je ostao nerazra\u0111en, tako da nije bilo posve jasno o \u010demu je rije\u010d, koja su njihova prava i obaveze. Me\u0111utim, o\u010dito je da je ne\u0161to kao “neprofitni mediji” postojalo i prije 2003. godine, dakle dok jo\u0161 u zakonu nije bilo ni spomena o njima. Vjerojatno je najzna\u010dajniji takav medij bio dvotjednik Arkzin, koji je izlazio od 1993. do 1997. godine, \u010diji je nakladnik bila Antiratna kampanja Hrvatske, i \u010dija je osnovna ure\u0111iva\u010dka orijentacija bila promicanje vrednota mira, nenasilja i ljudskih prava, a koji se u poslovnom smislu oslanjao na inozemne donatore.<\/p>\n

“Neprofitni medij”, po razumijevanju ovoga autora, je medij koji je u potpunosti posve\u0107en objavljivanju “neprofitnih” sadr\u017eaja. Ako bismo to negativno odre\u0111enje preveli u ne\u0161to pozitivno, to bi zna\u010dilo – posve\u0107en je temama koje su od javnog interesa, i koje su novinarski i ure\u0111iva\u010dki prezentirane na na\u010din da zadovolje kriterij da javnost o njima bude temeljito informirana. Javni interes je, da ne bude dvojbe, ono \u0161to je javno relevantno, a ne ono \u0161to je velikom broju ljudi intrigantno; informacija koja je ljudima nu\u017ena da bi bili u punom smislu rije\u010di gra\u0111ani. Termin “neprofitnost” bih, dakle, tijesno povezao s javnim interesom, a izveden je iz pretpostavke da je na osnovu ovakve ure\u0111iva\u010dke orijentacije nemogu\u0107e stjecati profit; radikalnije, da bi dr\u017eava trebala dodjelom javnih sredstava podupirati medije koji su potrebni za zadovoljavanje interesa javnosti da bude informirana u pravom smislu te rije\u010di.<\/p>\n

Za\u0161to smatram da medij mora u potpunosti biti posve\u0107en objavljivanju neprofitnih sadr\u017eaja da bi ga se smatralo “neprofitnim”? Poslu\u017eit \u0107u se poglavljem o cinizmu medija u Weimarskoj republici iz knjige Kritika cini\u010dkog uma Petera Sloterdijka. Sloterdijk pokazuje da dovo\u0111enje razli\u010ditih informacija jedne pored drugih, kopuliranih veznikom “i” proizvodi niz pseudoekvivalencija (nogometna utakmica, gu\u017eva na cestama, poplava u Indiji, Zakon o strate\u0161kim ulaganjima, nesre\u0107a na Velebitu, udaja kraljice, ne\u010dije ga\u0107ice…). Posljedica je duhovna dezintegracija i ravnodu\u0161nost, u kojoj ljudi gube sposobnost razlikovanja ispravnog i krivog. Na semanti\u010dkom planu odvija se odvajanje medijskih prikaza od samih doga\u0111aja. Na filozofskom planu, Sloterdijk koristi Marxovu analizu robe i zaklju\u010duje da te sve, razli\u010dite, informacije na isti nazivnik dovodi – njihova tr\u017ei\u0161na vrijednost. A tr\u017ei\u0161na vrijednost osnovna je motivacija vlasnika i urednika takvih novina: selekcija i na\u010din obrade informacija ovisi isklju\u010divo o uredni\u010dkoj procjeni njihove tr\u017ei\u0161ne potentnosti. Ideologija marketinga ultimativna je poruka takvih medija, i u nju se uklapaju, ili ne uklapaju, njihovi eventualni “neprofitni” sadr\u017eaji, sadr\u017eaji od javnog interesa. Oni se zato na pojedinim radio-stanicama i emitiraju u gluho doba no\u0107i, kako bi se opravdala dodijeljena javna sredstva, a ujedno ostavio prime time za teme koje \u0107e vi\u0161e obradovati ogla\u0161iva\u010de i ostale ortake i “stakeholdere”. U kontekstu komercijalnih medija, dakle, \u010dak i posebno dotirani “neprofitni sadr\u017eaji” zadobivaju feti\u0161ki karakter robe.<\/p>\n

Neprofitni mediji kod nas su uzeli maha posebno unazad desetak godina, nakon \u0161to je kriti\u010dna masa usvojila internetske tehnologije. Zbog jednostavnosti i jeftine tehnologije oni su najprisutniji u formi portala, i danas znatno doprinose pluralnosti medijske scene. Raznovrsni su s obzirom na tematiku kojom se bave, geografskim podru\u010djem koje pokrivaju, senzibilitetom, izrazom i ideologijama, vrstama nakladnika, kao i posje\u0107eno\u0161\u0107u i kvalitetom. No pored portala, na\u0161u medijsku scenu karakteriziraju i zna\u010dajni tiskani neprofitni mediji, te radijske, televizijske i video produkcije.<\/p>\n

Od 2006. godine neprofitni mediji dobivaju sustavnu podr\u0161ku Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga dru\u0161tva, koja je posljednjih godina iznosila oko 1 200 000 kn ukupne godi\u0161nje potpore (a ne 500 000, \u0161to je brojka kojom se – neistinito – barata u okviru javne rasprave o izmjenama Zakona o elektroni\u010dkim medijima). Neki od njih se financiraju na osnovu posebnih propisa, poput neprofitnih medija \u010diji su nakladnici udruge nacionalnih manjina, ili oni \u010diji su nakladnici vjerske organizacije.<\/p>\n

Grupa neprofitnih nakladnika \u010diji je financijer Nacionalna zaklada, prije nekoliko godina se me\u0111usobno povezala u mre\u017eu, s ciljem unapre\u0111enja svojega sistemskog polo\u017eaja. Izradili smo dokument u kojem je opisana problematika njihova rada, i taj je dokument dostavljen nadle\u017enim adresama. Osim toga, grupa portala je prije nekoliko godina predlo\u017eila Ministarstvu kulture, Nacionalnoj zakladi i Gradskom uredu za kulturu – Zagreb kriterije za vrednovanje portala na javnim natje\u010dajima, \u0161to je nai\u0161lo na relativno prihva\u0107anje od strane tada\u0161njeg Ministarstva kulture.<\/p>\n

Neprofitni mediji nisu \u010darobni \u0161tapi\u0107 koji \u0107e rije\u0161iti bitne probleme u novinarstvu i medijima. U tom “sektoru” su vidljivi za\u010deci bole\u0161tina koje bi, u slu\u010daju ja\u010dega financiranja, ako se na njih u startu ne obrati pa\u017enja, mogle poprimiti kroni\u010dan oblik: od guslanja niz dlakave u\u0161i donatora, do slatke uljuljkanosti u \u017eivot na dr\u017eavnim jaslama. Sam proces doniranja ote\u017ean je, i bit \u0107e ote\u017ean uslijed klanskih pripadnosti i razli\u010ditih klijentelizama. Model javnog financiranja neprofitnih medija mo\u017ee uspjeti samo pod uvjetom da se jasno zna \u0161to se ho\u0107e, pod uvjetom postojanja jasnih kriterija i efikasne kontrole dodijeljenih sredstava.<\/p>\n

IV. Dr\u017eava, vlast i javno dobro<\/strong><\/p>\n

Dr\u017eava ustrojena po liberalno-demokratskom uzoru po samodefiniciji bi trebala biti jamac za o\u010duvanje javnog dobra. U novinarstvu, to bi zna\u010dilo da ona kreira i provodi politike kojima se uspostavljaju pretpostavke za gore opisano relevantno informiranje gra\u0111ana. Nosioci javnog dobra u sferi medija trebali bi biti javni (dr\u017eavni) mediji, dakle oni koje dosad, na empirijskoj razini, uglavnom poznajemo kao poligone najgorih manipulacija javnim mnijenjem.<\/p>\n

Propisi koji su danas na snazi u Hrvatskoj, uglavnom ukazuju na odsustvo brige za javno dobro kod njihovih donositelja, ili barem na izokrenute vrijednosti kojima se oni rukovode.<\/p>\n

Na izokrenute vrijednosti ukazuje posve apsurdno tretiranje vrhunskog sporta kao prvorazrednog javnog interesa. Prije Nove godine Vlada je donijela novi propis, koji utvr\u0111uje staro “ste\u010deno pravo” Hrvatskog olimpijskog odbora: 35 posto sredstava dodjeljuje se za razvoj sporta, od \u010dega 87 posto pripada Hrvatskom olimpijskom odboru – istom onom \u010diji predsjednik ne dozvoljava javnu financijsku kontrolu vlastite organizacije, jer da bi se takvom kontrolom ugrozila njezina autonomija. Usporedbe radi, manje od 12 posto sredstava usmjereno je na kulturu, a 13 posto za razvoj civilnog dru\u0161tva (od \u010dega, opet, dio odlazi na socijalnu i humanitarnu pomo\u0107, a ne za unapre\u0111enje demokracije i gra\u0111anskih vrijednosti).<\/p>\n

Tu je, zatim, “Popis zna\u010dajnih doga\u0111anja” koji je Vije\u0107e za elektroni\u010dke medije donijelo 2008. godine, a koji zahtijevaju poseban tretman na televiziji: me\u0111u 15 “zna\u010dajnih doga\u0111anja” 14 ih je iz vrhunskog sporta: Olimpijske igre, Svjetsko i Evropsko nogometno prvenstvo, Liga prvaka i Kup UEFA ako u njima igraju hrvatske – pazite, mom\u010dadi; finala Svjetskog i Evropskog prvenstva u rukometu ako u njima sudjeluje hrvatska – pazite, seniorska, mu\u0161ka reprezentacija… vaterpolo, mu\u0161ki, skijanje, plivanje… i kao 15. to\u010dka – kulturni festivali od nacionalnog zna\u010daja. Splitsko ljeto, Dubrova\u010dke ljetne igre, Vara\u017edinske barokne ve\u010deri, Osorske glazbene ve\u010deri. To\u010dka.<\/p>\n

Izokrenute vrijednosti ilustrira i podatak da su nakladnici novina koje nemaju apsolutno nikakvu relevantnost glede javnog interesa oslobo\u0111eni pla\u0107anja 15 posto PDV-a. Bliska tome je i \u010dinjenica da 100 posto sredstava Fonda za pluralizam elektroni\u010dkih medija ve\u0107 deset godina pripada komercijalnim lokalnim radijima i televizijama, premda njihov program vrlo \u010desto nema nikakve veze s medijskim pluralizmom, ve\u0107 se radi o najogoljenijem mainstreamu. Neprihvatljivo je i da nakladnici kojima je ustanovljeno grubo kr\u0161enje Zakona o medijima ili Zakona o radu budu korisnici bilo kakve dr\u017eavne potpore ili olak\u0161ice.<\/p>\n

Mnogo od ovoga nadilazi temu Zakona o elektroni\u010dkim medijima, pa i medijske politike kao takve. Da bi se promijenilo, trebalo bi zarezati duboko u klijentelisti\u010dke odnose koji su imali priliku pu\u0161tati korijenje skoro \u010detvrt stolje\u0107a. Bez rije\u0161enosti da se ti i takvi odnosi ukinu, \u0161to zahtijeva politi\u010dki, a ponegdje i pravosudni konflikt, ne moramo se ozbiljno ni\u010dem nadati ni od novog Zakona o elektroni\u010dkim medijima, ni od nove medijske politike, kao ni pobolj\u0161anju prilika u novinarstvu, ni koje\u010demu drugom \u0161to izlazi iz okvira ove rasprave. Dr\u017eava i vlast moraju ne samo tolerirati “mrko, okrutno i neumoljivo” pisanje o dru\u0161tvenoj i politi\u010dkoj stvarnosti, nego upravo takvo pisanje moraju prihvatiti, izri\u010dito proglasiti za prvorazredni nacionalni interes i stvoriti uvjete za njega. Na njima je red da svojim postupcima demantiraju dojam kako im vi\u0161e pa\u0161e guslanje niz dlakave u\u0161i, u na\u0161oj kulturnoj, politi\u010dkoj i medijskoj kloaki.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Novinarstvo vi\u0161e ne obavlja svoju demokratsku funkciju informiranja gra\u0111ana o relevantnim temama, i na toj se konstataciji ne treba dulje zadr\u017eavati. Njegovo neobavljanje te funkcije uop\u0107e nije pojava novijega datuma.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-107934","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/107934","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=107934"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/107934\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=107934"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=107934"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=107934"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}