{"id":107442,"date":"2013-03-01T09:49:36","date_gmt":"2013-03-01T08:49:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=107442"},"modified":"2013-03-01T09:49:36","modified_gmt":"2013-03-01T08:49:36","slug":"za-prakticiranje-zajednickosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/03\/01\/za-prakticiranje-zajednickosti\/","title":{"rendered":"Za prakticiranje zajedni\u010dkosti"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

Na zagreba\u010dkom skupu \u201cEkonomija kriznoga kapitalizma i ekologija zajedni\u010dkih dobara\u201d, odr\u017eanom u organizaciji Multimedijalnog instituta, Centra za radni\u010dke studije, Prava na grad i Zaklade Hajnrih Bel Hrvatska, jedan od sudionika bio je Masimo de An\u0111elis, profesor politi\u010dke ekonomije i razvoja na Univerzitetu Ist London, urednik veb-\u010dasopisa \u201cThe Commoner\u201d i autor knjige \u201cThe Beginning of History\u201d (London, Pluto Pres, 2007). Bave\u0107i se vi\u0161e godina kriti\u010dkom teorijom zajedni\u010dkih dobara, odr\u017eao je predavanje \u201cKriza kapitalisti\u010dkih odnosa i potreba za planom C\u201d. Dan nakon izlaganja, razgovarali smo o procesima ogra\u0111ivanja, problemima tr\u017ei\u0161nog discipliniranja i upravljanja te srednjoj klasi, koju i dalje proizvode procesi u okviru krize kapitalisti\u010dkih odnosa, a lajtmotiv razgovora bilo je njegovo shva\u0107anje potrebe za novim planom.<\/p>\n

Inzistirate na svojevrsnoj kritici ideologije zajedni\u010dkih dobara (commons), ali jo\u0161 i vi\u0161e, u autonomisti\u010dkom duhu, na kritici onoga \u0161to zovete tradicionalnim marksizmom. Zauzimate se za prijelaz od zajedni\u010dkih dobara na prakticiranje zajedni\u010dkog (commoning). Mo\u017eete li nam to ukratko elaborirati?<\/strong><\/p>\n

Svakako. Za mnoge se pitanje \u201czajedni\u010dkih dobara\u201d svodi na problematiku resursa, zajedni\u010dkih resursa i njihovog uni\u0161tavanja. Ali stvarni klju\u010d za uspostavljanje, odr\u017eivost i \u0161irenje zajedni\u010dkih dobara, njihovo pretvaranje u transformativnu silu vizavi dr\u017eave i tr\u017ei\u0161ta, mo\u017ee biti samo u prakticiranju zajedni\u010dkog, u \u010dinjenju zajedni\u010dkim. Jer, u tome je konstitutivna snaga zajedni\u010dkih dobara, koja dopu\u0161ta ustanovljenje common sensea, putem uva\u017eavanja raznolikosti. Moramo po\u010deti razmi\u0161ljati o tome kako kreirati zajedni\u010dka dobra kroz raznolikosti. U na\u0161im kozmopolitskim gradovima i u na\u0161em globaliziranome svijetu moramo po\u0107i od raznolikosti, to postaje nu\u017enom premisom. Prakticiranje zajedni\u010dkog je, dakle, konstitutivna sila, to je postajanje zajedni\u010dkim. Sam termin commons, spomenuo sam to na predavanju, nanovo je izumljen i danas ga vjerojatno ne\u0107ete na\u0107i u rje\u010dnicima engleskog jezika. No on je postojao u engleskom jeziku, kao izraz iz stare farmerske tradicije i selja\u010dkih borbi u srednjem vijeku. Zajedni\u010dari su koristili izraz commoning.<\/p>\n

Vi\u0161e od nostalgije<\/span><\/p>\n

Bio je to druga\u010diji pristup gospodarenju zemljom, ali i radu. U nas je praksisovski marksizam poku\u0161ao uz klasi\u010dne marksisti\u010dke pojmove rada i proizvodnje, uvesti i onaj stvarala\u010dke prakse\u2026<\/strong><\/p>\n

Sje\u0107am se kada sam sedamdesetih radio u Italiji na Slobodnom radiju, pa smo trebali reklame \u2013 jedna od prvih bila je za \u010dasopis \u201cPraksis\u201d. Vratimo li se temi: prakticiranje zajedni\u010dkog jest praksis, kao pokret, kao \u017eivotni proces, kao zajedni\u010dki rad. Kao izgradnja, ustanovljenje i razvijanje dru\u0161tvenih odnosa, koji trebaju nadi\u0107i podjelu na teoriju i praksu.<\/p>\n

Problem je \u0161to je u nas, i ne samo u nas, ideja \u201czajedni\u010dkosti\u201d zauzeta od strane desni\u010darske politike, vlasti i op\u0107e korupcije i te\u0161ko ju je nanovo kolonizirati naprednim idejama.<\/strong><\/p>\n

U pravu ste. Ono \u0161to sam nazvao planovima isklju\u010divanja i fa\u0161izma tako\u0111er je bazirano na ideji zajedni\u010dkih dobara. Ne sasvim, ali u nekoj mjeri ima tu elemenata ne samo zajedni\u010dkog kori\u0161tenja resursa nego i, u nekim sferama, elemenata horizontalne \u201czajedni\u010dkosti\u201d i participacije. Naravno, do neke to\u010dke, nakon koje se stvari sla\u017eu od vrha prema dolje, hijerarhijski. Takvi pristupi zajedni\u010dkim dobrima imaju i stroge granice: nacije, posebne etni\u010dke skupine ili rase. Tako da je tu na djelu vi\u0161e isklju\u010divanje nego uklju\u010divanje, u transformativnom smislu. Moramo priznati kako svaka borba za zajedni\u010dko dobro ima svoje granice, ina\u010de bi se pretvorila u samoupravljanje. Politi\u010dko pitanje zato postaje koliko su porozne te granice, koliko komuniciraju s vanjskim svijetom, koje su \u0161anse za anga\u017eman i, na kraju, za transformaciju zajedni\u010dkih dobara samih! U tome je problem i glavni izazov ovog pristupa.<\/p>\n

Na\u0161 je problem i kako \u201cprevesti\u201d jugoslavensko naslije\u0111e, recimo ono samoupravljanja, u trenuta\u010dni kontekst, u kojem bi moglo biti aktualno. Danas nitko ni ne spominje novim generacijama \u0161to su bile osnovne organizacije udru\u017eenog rada, samoupravne interesne zajednice i drugi oblici samoupravljanja na radnom mjestu i u teritorijalnim jedinicama.<\/strong><\/p>\n

Koliko znam, Hrvatska ima stopu nezaposlenosti od oko 20 posto. Kada na mapi Zagreba gledamo broj uni\u0161tenih i privatiziranih tvornica, u nekim slu\u010dajevima i uni\u0161tavanje same infrastrukture grada, vidimo poprili\u010dno toga. U Hrvatskoj, kao i u cijeloj biv\u0161oj Jugoslaviji, imamo posla s dr\u017eavom koja, ako ne uni\u0161tava, obe\u0107ava blagostanje putem \u010dlanstva u Europskoj uniji. A ista ta EU u dubokoj je krizi i to postaje glavna kontradikcija koja gu\u0161i sve u Evropi.<\/p>\n

Razvija se logika centra i periferije EU-a, o kojoj na\u0161 politi\u010dki i medijski mejnstrim \u0161uti?<\/strong><\/p>\n

Postavlja se pitanje kako dalje, a da ne budete samo nostalgi\u010dni za starim samoupravnim sistemom. Koliko znam, taj je sistem bio definiran politi\u010dkim snagama izvan sebe samoga, koje su odre\u0111ivale koliko \u0107e se samoupravljanja prepustiti organizacijskim jedinicama u bazi.<\/p>\n

Globalna \u0161ok-terapija<\/span><\/p>\n

I takvo polovi\u010dno samoupravljanje uni\u0161teno je jo\u0161 u drugoj polovici osamdesetih, puno prije disolucije zemlje, mo\u017eda i kao njezin uvjet. Govorite i o drugim planovima prakticiranja zajedni\u010dkog?<\/strong><\/p>\n

\u017divimo u aktualnoj krizi, dubokoj krizi kapitalisti\u010dkih dru\u0161tvenih odnosa, u vrijeme op\u0107e dru\u0161tvene nestabilnosti. Puno je razli\u010ditih borbi oko nas. Kriza kapitalisti\u010dkih odnosa direktno ugro\u017eava samu dru\u0161tvenu reprodukciju, samu \u017eivotnost \u017eivota. Pitanje je onda kako da ponovno osvojimo \u017eivotne uvjete. Jedna je tendencija unutar kapitalizma vi\u0161e tradicionalno lijeva: to je zahtjev za zapo\u0161ljavanjem, sve do zahtjeva za punom zaposleno\u0161\u0107u; pitanje je, naravno, u kojoj su mjeri sami najamni odnosi problem. Postoji i plan neoliberalnog kapitalizma, kao vladaju\u0107e strate\u0161ke paradigme posljednjih 30 godina koja je bazirana na tr\u017ei\u0161nom fundamentalizmu, komodifikaciji \u017eivota na svim nivoima. Komodifikacija se \u0161iri pretvaranjem svega u robu, uklju\u010duju\u0107i sredstva temeljne dru\u0161tvene reprodukcije. Doga\u0111a se proces financijalizacije, zavisnost ljudi od dugova. Po tom se planu manipulira krizom, i to od strane onih koju su je sami izazvali pretvaranjem naru\u0161ene dru\u0161tvene sigurnosti u dugove, \u0161to je nemogu\u0107e rje\u0161enje.<\/p>\n

Neoliberalizam je oblik odgovora na krizu kasnog kapitalizma u interesu vladaju\u0107e manjine?<\/strong><\/p>\n

Da, i to se upravo doga\u0111a. Pogledajmo kako se Evropa nosi s financijskom krizom pod firmom strukturnih prilagodbi situacijama duga. Gr\u010dka posu\u0111uje novac samo da bi platila kamate, \u0161to je potpuno identi\u010dno situaciji u kojoj su mnoge zemlje globalnog juga bile u ranijoj fazi neoliberalizma, jo\u0161 osamdesetih. Na djelu je ista dinamika: posu\u0111ujete novac da biste otplatili kamate, dok su istovremeno sva pitanja socijalne sigurnosti, od primarnog zna\u010denja za ve\u0107inu ljudi, potisnuta. Postoje dvije verzije takvog plana. Po jednoj, desit \u0107e se globalna rekonstrukcija globalne ekonomije, a time i dru\u0161tava. Svaka kriza restrukturira globalnu ekonomiju. Primjerice, ljudi se bore u Kini za bolje stanje okoli\u0161a, za podizanje niskih nadnica itd. A Kina je klju\u010dni igra\u010d u globalnoj ekonomiji: ona omogu\u0107uje da jeftini proizvodi do\u0111u do potro\u0161a\u010dkih ko\u0161arica ameri\u010dkih radnika, \u0161to istovremeno omogu\u0107uje niske nadnice i u SAD-u. One su danas, u realnim omjerima, ni\u017ee negoli prije 30 godina. Netko drugi danas nosi teret tvornica s ekstremnom eksploatacijom radnika (sweatshops) i reindustrijalizacije, pod pretpostavkom vrlo niskih nadnica. Danas, primjerice, dijelovi Afrike nude takve mogu\u0107nosti. Tra\u017ei se na\u010din da se velikim restrukturiranjima globalne ekonomije ponovno uspostavi naru\u0161ena profitabilnost. Postoji i podvarijanta toga plana, koja \u017eeli jo\u0161 dublju recesiju i op\u0107e pogor\u0161anje uvjeta \u017eivota\u2026<\/p>\n

Tzv. kreativna destrukcija novom \u0161ok-terapijom?<\/strong><\/p>\n

Velikom \u0161ok-terapijom na globalnom nivou, koja bi uklju\u010divala propast na\u0161ih glavnih financijskih institucija, poput \u017eivotnih osiguranja i mirovinskih fondova. Oni misle da bi to u \u010detiri-pet godina stvorilo uvjete za novu globalnu akumulaciju, ve\u0107e podjele u radni\u010dkoj klasi \u0161irom globusa, sna\u017enije hijerarhizirana dru\u0161tva, koja mar\u0161iraju prema globalnom zagrijavanju bez kraja.<\/p>\n

Postoji i plan koji nazivam \u201ckejnzijanizmom plus\u201d: on zagovara povratak na dr\u017eavni intervencionizam u ekonomiji, kakav smo imali u kejnzijanskom periodu, u razdoblju od Drugoga svjetskog rata do kasnih sedamdesetih. Tada je dr\u017eava intervenirala promoviraju\u0107i rast, punu zaposlenost i socijalno osiguranje, do krajnjih mogu\u0107nosti. No tu nastaje niz problema. Trebate sistem reprezentacije, koji danas ne mogu iznijeti birokratizirani sindikati. Radni\u010dka je klasa, u prekarnim uvjetima rada, vrlo fragmentirana i jako se razlikuje od uniformnog industrijskog radni\u0161tva. Za mnoge unificirana birokratska reprezentacija nije ni po\u017eeljna, s obzirom na to da zanemaruje mnoga pitanja koja su va\u017ena ljudima, ali ne i kapitalu koji zanima samo rast i akumulacija. Drugi problem s kejnzijanizmom je \u0161to svaka dr\u017eavna intervencija, u smislu ozbiljnog rasta, uklju\u010duje jaku kontrolu kapitala, sve do ukidanja autonomije trgovinskih protoka i sli\u010dnog.<\/p>\n

\u201cEksplozija\u201d srednje klase<\/span><\/p>\n

I danas je na djelu, kao \u0161to ka\u017eu u pokretu Okupiraj, kapitalizam za siroma\u0161ne i socijalizam za bogate, recimo za vlasnike vojno-industrijskoga kompleksa. Kejnzijanizam ne spre\u010dava militarizaciju dru\u0161tva?<\/strong><\/p>\n

\u0160to zna\u010di utjecaj dr\u017eave kada promovira odre\u0111ene tehnologije, nije uvijek jasno. To mogu biti napredne i zelene tehnologije, a mo\u017ee biti i proizvodnja sredstava za masovno uni\u0161tavanje. No postoji i plan \u0161irenja zajedni\u010dkih dobara i demokracije. Potrebna nam je transformativna politika, pomo\u0107u koje \u0107emo ponovno zauzeti sredstva za proizvodnju. Potrebno je pokrenuti na\u0161e snage nasuprot kapitalu i dr\u017eavi. Nije dovoljno svaku mogu\u0107u problematiku borbe reducirati na pitanje novih formi prakticiranja zajedni\u010dkog. Borbe treba pro\u0161iriti tako da uvijek postavljamo politi\u010dko pitanje na\u0161e zajedni\u010dke proizvodnje. Mnogo je primjera koji govore da je to mogu\u0107e, podsjetit \u0107u na samo dva: jedan je pokret okupiranja tvornica u Argentini, u jeku tamo\u0161nje velike krize 2001. Primjer je to ne samo samoorganiziranja konvencionalne industrijske proizvodnje, nego i pretvaranja tih isprva tvorni\u010dkih mre\u017ea u laboratorije novoga dru\u0161tvenog \u017eivota, rje\u0161avanja problema solidarne ekonomije i sl. Drugi je primjer tzv. rat za vodu iz 2000. u bolivijskom gradu Ko\u010dabambi: zbog privatizacije gradskog vodovoda od strane multinacionalnih kompanija ju\u017eni dio grada ostao je bez pristupa vodi, \u0161to su privatni poduzetnici iskoristili tako \u0161to su prodavali skupu i nezdravu vodu iz cisterni. Ujedinjena susjedstva reagiraju zauzimanjem izvora desetak kilometara udaljenih od grada, pa stupaju u pregovore s dr\u017eavom \u0161to, nakon \u010detiri mjeseca organiziranoga komunalnog otpora, daje rezultate \u2013 povla\u010di se plan privatizacije. Tako borbe za zajedni\u010dka dobra postaju transformativna sila i name\u0107u klju\u010dno pitanje: kako komunalizirati dr\u017eavu, kako ovladati mehanizmima kojima raspola\u017ee vlada \u2013 na dobro svih, a onkraj tradicionalnoga socijalisti\u010dkog shva\u0107anja.<\/p>\n

Tu se doti\u010dete i problema s kojim se suo\u010davaju svi koji se bore za alternative postoje\u0107em. Ono \u0161to nazivate \u201cpo\u010detkom povijesti\u201d nije mogu\u0107e ni bez srednje klase ni s njom?<\/strong><\/p>\n

Za mene srednja klasa nije distinkcija od radni\u010dke klase, nego njezin modalitet. To je polje subjektiviteta, vi\u0161e nego jedan poseban nivo prihoda, koje je disciplinirano normama pona\u0161anja modernog dru\u0161tva i u kojem kapital igra fundamentalnu ulogu u organiziranju dru\u0161tvene proizvodnje. U tom procesu tr\u017ei\u0161ta discipliniraju a ne osloba\u0111aju, dobra se ogra\u0111uju, a menad\u017ementi se u svojim pothvatima vode isklju\u010divo profitom. Srednja klasa je duh koji proganja svakoga od nas kada djeluje unutar granica sistema i time ga reproducira. Jer, i srednja klasa se bori, ali kao srednja klasa, a to zna\u010di da, u krajnjoj liniji, ona \u017eeli \u201cporedak\u201d. Primjerice, kada od tzv. dr\u017eave blagostanja zahtijevamo da nas za\u0161titi granicom od migranata, da isklju\u010di one koji nemaju pravo gra\u0111anstva\u2026<\/p>\n

Govorite o \u201ceksploziji\u201d srednje klase?<\/strong><\/p>\n

Eksploziju ovdje mislim metafori\u010dki, jer bismo ina\u010de u pitanje doveli samu perspektivu po\u010detka povijesti. Eksplozija stvara udarni val, osloba\u0111a energiju. Izrazom \u201ceksplodiranje srednje klase\u201d opisujem iznenadni porast u obujmu dru\u0161tvene suradnje, otpu\u0161tanje razigranih energija na na\u010din koji stvara sociokulturni udarni val. To je istinski pokret, koji mora biti pod utjecajem onoga \u0161to je ve\u0107 izvan srednje klase. Ovo su vremena revolucije, vremena prestupanja mre\u017ee granica, kako onih koje nadziru vojske dr\u017eava tako i onih koje nadziru predrasude, patrijarhalnost i rasizam. Kako \u0107e do\u0107i do te eksplozije? To ne znam, no jasno je da \u0107e, ako do nje uop\u0107e do\u0111e, to biti jedna izvanjskost kapitalu, puno ve\u0107a od dosada\u0161njih.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Masimo de An\u0111elis: Kriza kapitalisti\u010dkih odnosa direktno ugro\u017eava samu dru\u0161tvenu reprodukciju, samu \u017eivotnost \u017eivota. Pitanje je onda kako da ponovno osvojimo \u017eivotne uvjete<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-107442","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/107442","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=107442"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/107442\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=107442"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=107442"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=107442"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}