{"id":107098,"date":"2013-02-25T10:20:46","date_gmt":"2013-02-25T09:20:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=107098"},"modified":"2013-02-25T18:10:37","modified_gmt":"2013-02-25T17:10:37","slug":"epidemija-protesta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/02\/25\/epidemija-protesta\/","title":{"rendered":"Epidemija protesta"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

Zbog neke \u010dudne koincidencije ili, jednostavno, zbog sli\u010dnosti izme\u0111u dva dru\u0161tva, ovih dana smo bili svjedoci protesta u Bugarskoj, koji su istakli isti problem kao i gra\u0111anska inicijativa \u201dAman\u201c (visoka cena struje i niski \u017eivotni standard). Nakon ostavke premijera Borisova, mnogi su kod nas jedva do\u010dekali da viknu iz odu\u0161evljenja ili iz o\u010daja \u0161to na\u0161a vlada nije evropska i odgovorna, a \u0161to na\u0161i gra\u0111ani nisu tako odlu\u010dni kao Bugari. Palo je tu dosta viceva na vlastiti ra\u010dun, a najvi\u0161e na ra\u010dun imena Trpe koje je tako \u010desto kod Makedonaca, \u0161to nije slu\u010dajnost, ali i to da je ovo krunski dokaz da nismo s\u2019\u0161to (isto) kao \u0161to tvrde bra\u0107a Bugari.<\/p>\n

Zaklju\u010dak novinara, aktivista i intelektualaca je bio: eto za\u0161to je Bugarska \u010dlanica EU, a mi nismo. Oni imaju razvijenu (evropsku) politi\u010dku kulturu, a politi\u010dari su odgovorni i slu\u0161aju glas svojih gra\u0111ana, posebno kada su ovi gnjevni. U jo\u0161 jednom poku\u0161aju da na\u0111u dobre primere iz susjedstva (nakon pozajmljivanja sprskog \u201eOtpora\u201c), dobar dio posmatra\u010da je zatvorio o\u010di pred nekim \u010dinjenicama (zbog neinformiranosti ili nekih drugih razloga, nije poznato).<\/p>\n

Ako Gruevskog u podsmjehu nazivaju bokserom, onda se mora re\u0107i da Borisov raspola\u017ee sa daleko ve\u0107im i dokazanim borila\u010dkim vje\u0161tinama prije no \u0161to je postao politi\u010dar. Ta\u010dno je da demokratski kapacitet nije ne\u0161to \u0161to se sti\u010de na brzom kursu, ali je \u010dinjenica da je i Borisov pobijedio na izborima (a neki ka\u017eu da nije isklu\u010deno da se ponovo mo\u017ee vratiti na poziciju sa koje je si\u0161ao; kako ka\u017eu neki bugarski analiti\u010dari, ti ga najuri\u0161 kroz vrata, on ti se vrati kroz prozor). Za sada je interesantniji na\u010din na koji je si\u0161ao s premijerske pozicije (navodno) u stilu velikog dr\u017eavnika.<\/p>\n

Naime, odkako se \u201edesio narod\u201c, ostavku je prvo podnio ministar finansija, \u0161to je zaista \u010din kakav mi nismo vidjeli \u010dak ni nakon atentata na predsjednika Gligorova ili potapanja broda sa (bugarskim) turistima u Ohridsko jezero. Respekt! Ali, kako su se protesti pro\u0161irili i postali nasilni, u stilu \u201eja nisam odavde\u201c Borisov je izjavio – \u201ene \u017eelim da budem na \u010delu vlade koja tu\u010de svoj narod\u201c. Pomisli\u0107e neko da je na premijerskoj poziciji bio kao neka protokolarna li\u010dnost ili ekspert, a ne kao neko ko je nadre\u0111en ministru policije. Jo\u0161 komi\u010dnija je bila izjava ministra policije, koji, mada odgovoran, dijeli komplimente svom \u0161efu, govore\u0107i da je njegova ostavka bila postupak istinskog dr\u017eavnika.<\/p>\n

Ne zna \u010dovjek da li da pla\u010de ili da se smije na ovo, ali jasno vidi da su populizam i pranje ruku od odgovornosti na perfidan na\u010din i te kako prisutni u dr\u017eavama \u010dlanicama EU, posebno onima koje su najslabije karike. Ono \u0161to se zaboravlja je \u010dinjenica da su protesti \u017ee\u0161\u0107i i masovniji tamo gdje je nestala disciplinatorna i zavodljiva mo\u0107 EU, jer vi\u0161e nije mogu\u0107e igrati na kartu koja jo\u0161 uvijek ima uticaja u dr\u017eavama koje jo\u0161 nisu \u010dlanice, a koja glasi – \u201ebudite poslu\u0161ni ili \u0107ete dobiti negativni izvje\u0161taj iz Brisela\u201c. Mantre ne poma\u017eu, a i obe\u0107anja su sada ludom radovanja; do\u0161ao je trenutak istine.<\/p>\n

Na\u0161i strastveni \u201eotpora\u0161i\u201c odbijaju da vide jo\u0161 jedna detalj koji se odnosi na \u201enarod\u201c (u ovom slu\u010daju, u susjednoj zemlji). Ispistavilo se, kako mi ka\u017eu kolege iz Sofije, da i Bugari imaju navija\u010dke grupe organizovane po paravojnom modelu, i da su upravo te grupe bile onaj katalizator koji je mirne proteste pretvorio u ne\u0161to daleko dramati\u010dnije, u \u010demu su ljudi sa krvavim glavama pokazivani ispred kamera. Involviranje opozicionih stranaka je ve\u0107 isplivalo na povr\u0161ini, zajedno sa kalkulacijama o uticajima lobi grupa bliskim ruskom kapitalu. I na kraju, da ne zaboravimo, dr\u017eavni\u010dki potez Borisova se de\u0161ava na samo \u010detiri mjeseca pre redovne parlamentarne izbore.<\/p>\n

Dakle, Bugari su uspeeli da sru\u0161e vladu s ulice, ali mnogi i tamo ve\u0107 lupaju glavu: za koga da glasaju na skora\u0161njim izborima? Najbolnija ta\u010dka u jednoj demokratiji je upravo odsustvo alternative u dru\u0161tvu koje je podijeljeno na dva dijela i postalo crno-bijeli svijet. Zvu\u010di tako poznato, zar ne? Protesti ne prestaju, ali su sada ve\u0107 kakofonija glasova, me\u0111u kojima su najinteresantniji oni najradikalniji koji izvikuju: \u201eDolje partije!\u201c, \u201eVratite vlast narodu\u201c, \u201ePromjena svih politi\u010dara\u201c. Izvjesni \u201egra\u0111anski komitet\u201c artikuli\u0161e zahtjeve demonstranata iz svih krajeva Bugarske, a od njega se o\u010dekuje da iza\u0111e sa predlogom novog ustava koji \u0107e uvesti sasvim novi poli\u010ditiki sistem. Ali, \u010dini se, artikulacija zahtjeva staje upravo tu. U bugarskoj javnosti, kao i kod nas, vodi se isti okr\u0161aj izme\u0111u \u201eidiota\u201c (narodna rije\u010d koju upotrebljavaju je ista kao i na\u0161a – seird\u017eije) i \u201epravih gra\u0111ana\u201c, iste optu\u017ebe, pa \u010dak i kontraprotesti (koji su se u me\u0111uvremenu pojavili \u010dak i u Sloveniji). Artikulacija kolektivne frustracije je najjasnije kristalizirana u Gr\u010dkoj u obliku krajnje desnice (Zlatna zora) i krajnja ljevica (Siriza).<\/p>\n

Makedonski \u201eOtpor\u201c je pokazao da nema ve\u0107ih ambicija od izazivanja prevremenih parlamentarnih izbora, odnosno smjene vladaju\u0107eg re\u017eima sa ulice, kroz aktivni bojkot i gra\u0111anski neposlu\u0161nost, ali sa jasnom idejom da nakon toga demokratiju mo\u017ee dovesti natrag samo postoje\u0107a opozicija. Najradikalnija vizije staje kod teze: da mi sru\u0161imo ove, pa posle \u0107emo videti \u0161ta \u0107emo i koga glasati. Nekada\u0161nji doktorant-ponavlja\u010d, danas uticajan intelektualac i profesor, agituje, ali nikako da do\u0111e do operacionalizacije onoga \u0161to imenuje kao aktivni bojkot. Vratio se sve do Locka da doka\u017ee da je pravo gra\u0111ana da sru\u0161e vlast svim sredstvima demokratska tekovina. Nasuprot tome, profesor Puhovski (za hrvatski Index) je decidiran: “Jedino \u0161to je gore od lo\u0161e vlade su prostaci na ulicama. Zazivanje prosvjeda je pokazalo katastrofalne rezultate u Sloveniji, gdje su ljudi prvo tra\u017eili smjenu jednih, pa onda i drugih, zazivali su diktaturu, bez ikakvog cilja. Jednostavno su rekli ne\u0107emo ovu vladu, ali nisu znali \u0161to \u017eele, da su imali neku ideju i tra\u017eili da se to provede tada bi mo\u017eda bili i uspje\u0161ni prosvjedi.\u201c Govore\u0107i o bugarskom, ali i hrvatskom slu\u010daju, jo\u0161 ka\u017ee: \u201eTi prosvjedi zbog kojih je pala vlada je ne\u0161to \u0161to veseli promatra\u010de, novinare ili aktiviste, ali po mom sudu, ja tu ne vidim ni\u0161ta \u0161to bi se na ulici moglo rije\u0161iti. To je falsifikat, mnogo vi\u0161e se doga\u0111a zbog galamljenja \u0161to nipo\u0161to ne li\u010di na demokraciju…. Ovakvi prosvjedi po mom sudu ja\u010daju vladu, a ako je slu\u010dajno i slabe dovodi do toga da \u0107e na vlast do\u0107i tko? Oni koji su bili prije, oni koje nismo htjeli i opet idemo sve ispo\u010detka…\u201c<\/p>\n

Poenta je jasna: moderno dru\u0161tvo ne mo\u017ee bez upravljanja, a u trenu kada se neko skine sa vladaju\u0107e pozicije, njegovo mjesto se odmah popunjava, ne nu\u017eno boljom elitom. Neposredna demokratija ima mo\u0107 samo da bude korektiv predstavni\u010dke, ali ne mo\u017ee je u ovakvim uslovima zamijeniti. Dana\u0161nje stanje je rezultat dugoro\u010dnog procesa koji je doveo do tiranije demokratskih institucija u odnosu na demokratsku politiku, pa su tako ostale li\u0161ene njene dinamike i duha, \u0161to je na kraju dovelo do slabljenje i institucija i politi\u010dkog procesa. Institucije zauzete od strane (prakti\u010dno) neodgovornih elita, \u010diji su istinski gospodari korporacije i bankari, i koje prestaju da brinu o legitimitetu ili o brigama razo\u010daranih i pauperizovanih gra\u0111ana.<\/p>\n

Arapsko prolje\u0107e nije bio fenomen koji se o\u010dekivao da procvate na evropskom tlu. Sada, njegova evropska verzija postaje pomodarstvo ili izraz nemo\u0107i, u obliku epidemija protesta, koji se redom pokazuju neproduktivnim gledano i kroz deliberaciju i kroz krajnji ishod. Ako je ru\u0161enje postoje\u0107ih elita glavni cilj, kao \u0161to tra\u017ee gra\u0111ani od \u0160panije do Bugarske, da li je to zagovaranje \u201e\u010diste\u201c vladavine naroda, odnosno promovisanje neizabranih koji \u0107e (navodno) pretstavljati narod? Kada smo ve\u0107 po\u010deli da se vra\u0107amo natrag izvorima, posebno Aristotelu, onda nije lo\u0161e sjetiti se da je on bio protiv vladavine masa, rulje (nazvali to mobokratijom ili oklokratijom, svejedno), iza koje uvijek stoji harizmati\u010dni demagog koji \u010deka svoj \u010das da na talasu nezadovoljstva i gnjeva ispliva kao spasitelj.<\/p>\n

Dok je mi uglavnom idealizujemo, drugi ve\u0107 odavno govore o krizi pretstavni\u010dke demokratije u razvijenim zemljama sa daleko du\u017eom tradicijom. Utoliko je jasnije za\u0161to ona ne funkcioni\u0161e u zemljama kao \u0161to su Makedonija ili Bugarska. Stranke su odavno prestale biti (ako su to ikada i bile) demokratski ustrojene, reprezentativne, ideolo\u0161ki prepoznatljive (naprotiv, sve su catch all parties). \u010clanstvo je relativno malo i elitno, a simpatizeri su uglavnom oni koji \u010dekaju da im se udijeli ne\u0161to kao prosjaku nakon izbora, kao i razo\u010darani koji dopu\u0161taju da ih vodi bujica i prije ka\u017enjavaju one na vlasti nego \u0161to zaista biraju nekoga ko nudi re\u0161enja. Kako je krenulo, pitanje vremena je kada \u0107e krucijalno pitanje glasiti: koliko ljudi treba izvesti na ulice i koliko dugo treba da izdr\u017ee u protestima (po mogu\u0107nosti da se pojave i sa nekom razlupanom glavom i nasilnom scenom koja bi pokrenula masovnost) da bi se sru\u0161ila (svaka) vlada, koja je bila izabrana na legitimnim i legalnim izborima? U takvom scenariju, izbori koji su do sada bili emanacija (makar i formalne) demokratije, postaju nepotrebni.<\/p>\n

Pravo na protest je duboko legitimno, ali \u0161to se \u010de\u0161\u0107e koristi, to je jasniji znak da ne\u0161to nije u redu. Kao \u0161to je slu\u010daj i sa svim drugim demokratskim metodama, i pravo na protest mo\u017ee postati neupotrebljivo (pa i kontraproduktivno) ako se fokusira samo na problem ili uglavnom na simptom i dijagnozu, a nema ideju o re\u0161enju (terapiji). Demokratske institucije u kapitalizmu nikada nisu ni imale cilj da prigrle demokratsku politiku. Naprotiv, one su je umrtvile i napravile impotentnom, tako da su obeshrabrile stvaranje novih oblika participacije i samoupravljanja u d\u017eepovima dru\u0161tva, svuda gdje je to mogu\u0107e i bli\u017ee gra\u0111anima, a \u0161to bi se nu\u017eno odrazilo i na one na vrhu. Kontrolni mehanizmi ostaju u rukama politi\u010dkih stranaka, koje su i rivali, ali i sijamski blizanci, a ne kod gra\u0111ana.<\/p>\n

Gra\u0111anski pokret \u201eAman\u201c se, i pored poraza usred parlamenta, svojom fokusiranom akcijom i ciljem pokazao se kao daleko demoktraski zreliji poku\u0161aj da se ne\u0161to promijeni u vezi monopola i regulatorne politike u oblasti energetike, nego \u0161to su to bugarski protesti (mada su ovi spektakularniji, jer su doveli do pada vlade). Ovekve inicijative se \u010dine da su istinski i malo kori\u0161\u0107eni oblik participacije i kontrole, a porazi se ne smiju primati sa defetizmom i transformisatu u gnjev. Ovo je, ipak, zemlja koja praktikuje (kakvu-takvu) demokratiju samo 20 godina. Ni Rim nije bio izgra\u0111en za jedan dan. Pogubno je koristiti (ili stvarati) vanredno stanje kao shortcut, a da se prije toga ne nau\u010de koristiti svi mehanizmi koji stoje na raspolaganju. To \u0161to se stranke \u201emaskiraju\u201c ili prika\u010de kao krpelji na autenti\u010dne inicijative (opozicija), ili \u010dak i sami formiraju t.z. \u201efront naroda\u201c (taktika vladaju\u0107e stranke), nije ni\u0161ta drugo do dokaz poraza unutra\u0161nje strana\u010dke demokratije, postojanja la\u017enog i u osnovi bezidejnog pluralizma, odsustva tradicija i znanja o kori\u0161\u0107enju kontrolinih mehanizama, kao i nemo\u0107 da se prepozna op\u0161ti interes i javno dobro. Na kraju krajeva, niko od nas nije nevin kada dopu\u0161ta da se skandalozne i nezakonite stvari de\u0161avaju ispred nosa, od obdani\u0161ta do univerziteta i dr\u017eavnih institucija, svuda gdje \u017eivimo i radimo. Dok bacamo prljavu vodu, ne smijemo baciti i bebu, govorio je stari dobri Marx.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Demokratske institucije u kapitalizmu nikada nisu ni imale cilj da prigrle demokratsku politiku. Naprotiv, one su je umrtvile i napravile impotentnom, tako da su obeshrabrile stvaranje novih oblika participacije i samoupravljanja u d\u017eepovima dru\u0161tva, svuda gdje je to mogu\u0107e i bli\u017ee gra\u0111anima, a \u0161to bi se nu\u017eno odrazilo i na one na vrhu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-107098","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/107098","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=107098"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/107098\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=107098"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=107098"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=107098"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}