{"id":107010,"date":"2013-02-24T08:43:36","date_gmt":"2013-02-24T07:43:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=107010"},"modified":"2013-02-24T08:43:36","modified_gmt":"2013-02-24T07:43:36","slug":"o-ekonomskoj-demokraciji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/02\/24\/o-ekonomskoj-demokraciji\/","title":{"rendered":"O ekonomskoj demokraciji"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Michael R. Kr\u00e4tke<\/strong><\/p>\n

\u0160irom svijeta postoji konsenzus o ideji demokracije kao jedinom odr\u017eivom konceptu dobrog dru\u0161tvenog ure\u0111enja. Me\u0111utim, takav pogled ne prelazi okvire politike. Danas se o dobrom dru\u0161tvu razmi\u0161lja kao o mje\u0161avini politi\u010dke demokracije i kapitalisti\u010dke tr\u017ei\u0161ne ekonomije. Prema takvom pogledu na kapitalizam se gleda kao na komplementaran dio demokracije, no koji je jasno odvojen od nje. Kapitalisti\u010dka ekonomija ne percipira se nu\u017eno kao demokratski poredak sama po sebi; mo\u017ee biti nedemokratska ili demokratska, dok god podrazumijeva demokratski politi\u010dki poredak koji bi bio protute\u017ea despotizmu kapitala i slobodnog tr\u017ei\u0161ta, ili \u010dak pretegnuo nad njime[1].<\/p>\n

Stari i novi dru\u0161tveni pokreti po cijelome svijetu te ljevica u cjelini duboko vjeruju u intrinzi\u010dnu vrijednost demokracije. Ali ograni\u010davanje demokracije kao na\u010dela i kao ure\u0111enja na podru\u010dje politike i isklju\u010divo politike nije obi\u010dno prihva\u0107eno na ljevici. Naprotiv, mijenjanje dru\u0161tvenog ure\u0111enja te mijenjanje svjetske ekonomije, svijeta tr\u017ei\u0161ta i vladavine kapitala smatra se demokratskim procesom, \u010dak i najve\u0107im mogu\u0107im postignu\u0107em demokracije. Demokracija kao proces podrazumijeva potragu za mo\u0107i i njezino osvajanje, kao i kori\u0161tenje politi\u010dke mo\u0107i, a posebno dr\u017eavne vlasti, kao najva\u017enije poluge za promjenu strukture dru\u0161tva i prevladavanje kapitalizma kao ekonomskog ure\u0111enja. Skoro se svi na ljevici sla\u017eu da je preobrazba kapitalizma u dobro i pravedno ekonomsko ure\u0111enje mogu\u0107a samo demokratskim sredstvima. Barem u Europi i Sjevernoj Americi ljevica je napustila sve te\u017enje za benevolentnom diktaturom, \u010dak i za kratko prijelazno razdoblje.<\/p>\n

Antikapitalizam dru\u0161tvenih pokreta i ljevice u cjelini je skepti\u010dan prema novom kapitalisti\u010dkom svjetskom poretku, a posebno prema njegovoj neoliberalnoj poruci. Implicitno, a ponekad i eksplicitno, dana\u0161nji antikapitalisti\u010dki pokreti odbijaju tvrdnju da slobodno tr\u017ei\u0161te samo po sebi predstavlja ekonomsku demokraciju te najbolji i jedini oblik ekonomske demokracije koji jeste i mo\u017ee ostati odr\u017eiv. Dana\u0161nji dru\u0161tveni pokreti kritiziraju\u0107i strukture suvremenog kapitalizma fokusiraju se na rastu\u0107u mo\u0107 financijskih tr\u017ei\u0161ta. Uzimanjem u obzir ogromnu mo\u0107 suvremenog financijskog kapitala, ponovno su zapo\u010deli staru raspravu: je li doista mogu\u0107e pomiriti kapitalizam i politi\u010dku demokraciju, mogu li i ho\u0107e li oni biti dugoro\u010dno kompatibilni. Ako je va\u0161 odgovor na ovo staro pitanje negativan, ako vidite kapitalizam onakvim kakav zapravo jest – prije kao prijetnju nego kao preduvjet ili stabilnu bazu za demokraciju – i ako smatrate da je demokracija puno va\u017enija za dobro dru\u0161tvo nego kapitalizam, onda imate jasan politi\u010dki argument protiv kapitalizma, a koji lako mo\u017ee postati argument u korist drugog ekonomskog ure\u0111enja – ekonomske demokracije. Da bismo o\u010duvali demokraciju, moramo se rije\u0161iti kapitalizma i zamijeniti ga, ako je mogu\u0107e, ne samo ne\u010dim boljim ve\u0107 i onim \u0161to jest i treba biti u skladu s politi\u010dkom demokracijom – a to je ekonomska demokracija.<\/p>\n

Koncept ekonomske demokracije<\/strong><\/p>\n

Ekonomska demokracije je neizbje\u017eno – upravo kao i socijalizam, komunizam i anarhizam – istovremeno i politi\u010dki i ekonomski koncept. Kao politi\u010dki koncept, ekonomska demokracija ne zna\u010di samo vi\u0161i stupanj dr\u017eavne intervencije i kontrole nad ekonomskim procesima; demokratski izabrane i legitimirane vlade odavno to \u010dine u mnogim dijelovima svijeta. Isto tako ne zna\u010di ni pone\u0161to vi\u0161e osnovnih prava za radnike, \u010dak ni ako pro\u0161irimo model na sudjelovanje radni\u010dkih predstavnika u slu\u017ebenom politi\u010dkom procesu odlu\u010divanja. [2] Kada bi ekonomska demokracija zna\u010dila sve to, zemlje s \u010dvrsto ukorijenjenim korporativizmom poput Austrije ili Nizozemske smatrale bi se punokrvnim ekonomskim demokracijama ve\u0107 vi\u0161e desetlje\u0107a. Me\u0111utim ekonomska demokracija nije samo oblik radni\u010dkog samoupravljanja na razini pogona ili tvrtke (iako demokracija na radnom mjestu i samoupravljanje u tvorni\u010dkoj hali ostaju neophodni elementi bilo kojeg koncepta ekonomske demokracije). Prije \u0107e biti da, kada govorimo o ekonomskoj demokraciji, zapravo adresiramo raznolike odnose mo\u0107i koji pro\u017eimaju cjelokupnu ekonomsku strukturu i utje\u010du na svaki aspekt dru\u0161tva i njegova ekonomskog \u017eivota. Pod time mislimo na prava i du\u017enosti, kontrole i zajedni\u010dki nadzor koji mogu pru\u017eiti protute\u017eu nelegitimnoj privatnoj i javnoj ekonomskoj mo\u0107i. U krajnjoj liniji – i potpuno na tragu dana\u0161njih antikapitalisti\u010dkih i antiglobalizacijskih pokreta – tako\u0111er govorimo o ekonomskom ure\u0111enju za me\u0111unarodnu ekonomiju, o ure\u0111enju koje bi moglo u\u010dinkovito iza\u0107i na kraj s globalnim katastrofama, s bogatstvom i siroma\u0161tvom narod\u0101 te s eksploatacijskom strukturom svjetskih tr\u017ei\u0161ta. Upravo taj koncept demokratskog svjetskog ekonomskog ure\u0111enja jo\u0161 je uvijek najslabija karika suvremenog antikapitalizma.<\/p>\n

Od ranih 1980-ih, a naro\u010dito nakon Velike preobrazbe 1989-1990., \u0161irom svijeta se ponovno vodi opse\u017ena rasprava o modelima mogu\u0107eg ili izvedivog ”demokratskog socijalizma”. Demokratski socijalizam trebao bi predstavljati alternativu i kapitalizmu u njegovom razli\u010ditom obli\u010dju i svim oblicima dr\u017eavne, centralno upravljane, “socijalisti\u010dke” ekonomije koja je dramati\u010dno propala u biv\u0161em sovjetskom bloku. [3] Iako je rasprava uglavnom ograni\u010dena na akademsko polje, njezina je va\u017enost vi\u0161e nego o\u010dita ako uzmemo u obzir najve\u0107i suvremeni socijalisti\u010dki eksperiment: kineski napor za izgradnjom i o\u010duvanjem onoga \u0161to se jo\u0161 uvijek slu\u017ebeno naziva “socijalisti\u010dkim tr\u017ei\u0161nim gospodarstvom.”<\/p>\n

Rasprava se uglavnom vrti oko modela (ekonomske) demokracije. Model “participativne ekonomije” Michaela Alberta, samo je jedan od najnovijih primjera. [4] On obra\u0111uje tematiku ostvarive ekonomske alternative kapitalizmu, tj. pitanje ekonomskog ure\u0111enja koje ne bi bilo ni\u0161ta manje u\u010dinkovito, ali bi bilo mnogo pravednije od svog povijesnog prethodnika: alternativa koja bi bila po\u017eeljna i prihvatljiva u smislu osnovnih demokratskih vrijednosti: jednakosti, slobode, samoupravljanja i participacije.<\/p>\n

Samoupravljanje na radnom mjestu nije najva\u017eniji kamen spoticanja u trenutnoj raspravi oko razli\u010ditih modela ekonomske demokracije, ve\u0107 demokratska priroda planiranja i koordinacijskih procesa na makroekonomskoj razini (gdje su u pitanju mnoge tvrtke, grane, cijele regije i zemlje, \u010dak i svjetsko gospodarstvo). Zbog lo\u0161eg glasa koji prati centralno dr\u017eavno planiranje, rasprava ostaje na jednom krucijalnom pitanju: \u0161to \u0107e biti (ako uop\u0107e bude) uloga tr\u017ei\u0161ta u novom ekonomskom ure\u0111enju? Je li neka vrsta ”tr\u017ei\u0161nog socijalizma” mogu\u0107a i po\u017eeljna, odnosno vrsta ekonomskog ure\u0111enja u kojem tr\u017ei\u0161ta ne vladaju, ve\u0107 su zauzdana ili ”podru\u0161tvljena”, stavljena i zadr\u017eana pod dru\u0161tvenom kontrolom te njima upravljaju demokratska politi\u010dka tijela umjesto anonimnih “tr\u017ei\u0161nih aktera”?<\/p>\n

Lako je uo\u010diti za\u0161to mogu\u0107nost ili po\u017eeljnost demokracije na radnom mjestu ili na razini poduze\u0107a pobu\u0111uje malo rasprava: jednostavno postoji dovoljno dokaza koji pokazuju da radni\u010dke kooperative mogu voditi tvrtke jednako u\u010dinkovito kao i privatni poduzetnici ili kapitalisti i njihovi menad\u017eeri, ako ne i puno bolje. Radni\u010dke kooperative u pravilu imaju ni\u017ee nadzorne i administrativne tro\u0161kove, ni\u017eu stopu izostajanja s posla i ni\u017eu fluktuaciju radne snage od privatnih kapitalisti\u010dkih poduze\u0107a. Kooperacija, radni\u010dko samoupravljanje i participiranje na radnom mjestu zapravo pove\u0107avaju produktivnost. [5] Demokracija \u2013 odnosno pravo upravljanja i organiziranja vlastitih aktivnosti zajedno i u skladu sa svima koji su u njih izravno uklju\u010deni \u2013 uspijeva na razini mjesta rada. Uspijeva ako postoje prava koja ljudima na radnom mjestu stvarno daju glas i mo\u0107 slobodnog odlu\u010divanja, prava koja im nedostaju u “normalnim”, strogo hijerarhijskim radnim odnosima koji danas prevladavaju u privatnom i javnom sektoru. Takva prava \u010dak nisu neizbje\u017eno povezana s pojedina\u010dnim ili kolektivnim vlasni\u0161tvom poduze\u0107a (ili imovine poduze\u0107a, njegovih proizvodnih resursa). Ustvari, oduvijek su postojali razli\u010diti oblici radni\u010dkih kooperativa, jednako kao \u0161to su postojali razli\u010diti oblici radni\u010dkog suodlu\u010divanja u privatnim kapitalisti\u010dkim poduze\u0107ima.<\/p>\n

Ekonomska demokracija mo\u017ee biti ograni\u010dena na osnovno pravo biranja vlastitih upravitelja (bilo samostalnih rukovoditelja, bilo \u010dlanova radni\u010dkih vije\u0107a) ili mo\u017ee biti toliko \u0161iroka da omogu\u0107uje pravo na trajnu uklju\u010denost u sve relevantno dono\u0161enje odluka na razini radnog mjesta i\/ili tvrtke. Na\u017ealost, ovdje postoji problem: strukturu rada, nejednakost poslova i kvalifikacija, hijerarhiju poslova (\u0161to je posljedica visoke razine specijalizacije u suvremenim radnim organizacijama) ne mo\u017ee se tek tako prevladati. Upravo ovakva struktura potkopava demokratski princip “jedan \u010dovjek – jedan glas” jer stru\u010dnjaci ili specijalisti u bilo kojem podru\u010dju neizbje\u017eno postaju va\u017eniji, a onda i mo\u0107niji od laika ili ne-stru\u010dnjaka.<\/p>\n

Zbog toga se susre\u0107emo sa starim Lenjinovim problemom: kuharica bi trebala upravljati ako ne dr\u017eavom, onda barem kuhinjom \u2013 no mo\u017ee li ona to? Je li bilo koja kuharica ili skupina kuharica sposobna upravljati kuhinjom, a da ne uni\u0161ti obrok? Kako bi se uravnote\u017eila hijerarhija znanja, odgovornosti, iskustva i njima posljedi\u010dne “stru\u010dnosti”, problemu se mo\u017ee dosko\u010diti rotacijom na poslu ili redizajniranjem radnih mjesta. Mo\u017ee se zamisliti struktura u kojoj su znanje, stru\u010dnost i mo\u0107 odlu\u010divanja u kriznim situacijama sistemati\u010dno razdvojeni tako da filozofi ne vladaju; pa ni birokrati ni profesionalni politi\u010dari. Umjesto toga funkcionirala bi vije\u0107a organizirana prema prastaroj praksi porote gra\u0111ana.<\/p>\n

Problem makroekonomskog planiranja<\/strong><\/p>\n

Na jo\u0161 ve\u0107e probleme nailazimo ako se odva\u017eimo zamisliti neku vrstu procedure demokratskog planiranja na makroekonomskoj razini. Nitko ne pori\u010de nu\u017enost pa\u017eljivog planiranja – sve velike i male tvrtke planiraju u odre\u0111enoj mjeri. No mnogo se rasprava vrti oko triju glavnih pitanja: (a) \u0161to planirati, (b) tko \u0107e planirati i, zadnje ali ne i najmanje va\u017eno, (c) kako bi se trebalo demokratski organizirati takvo makroekonomsko planiranje?<\/p>\n

Planiranje je danas na lo\u0161em glasu, iako je sveprisutno; npr. planiranje prora\u010duna u cijelom javnom sektoru, dugoro\u010dno planiranje proizvodnje i ulaganja u svim ve\u0107im korporacijama. Ali institucije za makroekonomsko planiranje koje postoje u ovom ili onom obliku u mnogim zemljama (sredi\u0161nje banke, pa \u010dak i uredi za centralno planiranje u Francuskoj ili u Nizozemskoj) zapravo nemaju nikakvog autoriteta nad pojedinim tvrtkama ili granama. Njihovo je planiranje besmisleno zato \u0161to nije osmi\u0161ljeno za pou\u010davanje tvrtki koje pripadaju javnom sektoru (kao, primjerice, u slu\u010daju francuske planifikacije).<\/p>\n

Sve bi se ovo trebalo radikalno promijeniti u bilo kojem obliku “demokrati\u010dne” ekonomije: osnovna pravila upravljanja ne\u0107e biti nametnuta samo samostalnim tvrtkama, ve\u0107 bi i samoupravljanje radni\u010dkih kolektiva bilo podvrgnuto nekoj kontroli i smjernicama odozgo, koje bi bile legitimirane demokratskim dono\u0161enjem odluka o pravilima upravljanja\/menad\u017ementa na vi\u0161em (dru\u0161tvenom) nivou. \u0160tovi\u0161e, sve vrste osnovnih ekonomskih aktivnosti – proizvodnja, potro\u0161nja, \u0161tednja, investiranje, dezinvestiranje, prodaja, kupnja, kreditiranje, marketing itd. – ne\u0107e vi\u0161e biti samo privatna stvar, ve\u0107 \u0107e biti u potpunosti politizirane. U demokratskom ekonomskom ure\u0111enju osnovne ekonomske aktivnosti moraju biti legitimirane, vladavina “tr\u017ei\u0161nih silnica” osporena, a pojedinci i kolektivi moraju dobiti svoja prava: umjesto “tr\u017ei\u0161ta” (\u0161to je u praksi na\u010din da se uka\u017ee na privatne odluke i vladare pojedinih tr\u017ei\u0161ta), proizvo\u0111a\u010da i potro\u0161a\u010da, svi (zainteresirani) sudionici trebaju raspravljati, pregovarati i na kraju odlu\u010diti o smjeru i toku ekonomskog razvoja.<\/p>\n

Naravno, niti se mo\u017ee niti se treba sve planirati; tvrtke i radni\u010dke kooperative trebaju i dobit \u0107e visok stupanj autonomije u svojim svakodnevnim poslovima. Ali predvi\u0111eno je i mnogo dogovaranja o pitanjima od presudne va\u017enosti za investicijske odluke: na razini poduze\u0107a, grana i regija. Investicijske odluke – na razini tvrtke kao i na dru\u0161tvenoj razini – uklju\u010duju odluke o inovacijama, o novim proizvodima, o kori\u0161tenju i\/ili razvoju novih tehnologija, o restrukturiranju cjelokupnih industrija, o otvaranju novih poduze\u0107a ili zatvaranju drugih. Op\u0107enito govore\u0107i, \u010detiri su zadatka dio rada na makroekonomskom investicijskom planiranju: (1) odlu\u010divanje o ukupnoj veli\u010dini fondova za socijalno investiranje; (2) odlu\u010divanje o investicijskim prioritetima me\u0111u postoje\u0107im alternativama; (3) odlu\u010divanje bilo o ve\u0107im ili manjim inovacijama (po pitanju rizika i \u0161ansi koje se ti\u010du i obuhva\u0107aju proizvode i proizvodne procese) ili o pitanju pokretanja ili prestanka odre\u0111ene vrste ekonomske aktivnosti; (4) odlu\u010divanje o kriterijima uspjeha i provedbe za tvrtke i grane. O\u010digledno, odluke (2) i (3) zajedno odre\u0111uju put rasta i razvoja ekonomije kao cjeline. Prema tome temeljno pravo koje gra\u0111ani moraju dobiti u bilo kojem demokratskom ekonomskom ure\u0111enju jeste pravo sudjelovanja u kolektivnom dono\u0161enju odluka o akumulaciji i investiranju.<\/p>\n

Modeli ekonomske demokracije temelje se, u najmanju ruku, na nekoj vrsti dru\u0161tvene kontrole neto investicija. Na dru\u0161tvenoj razini one zahtijevaju oblik demokratskog dono\u0161enja odluka koriste\u0107i ovaj ili onaj oblik predstavni\u010dke demokracije i uklju\u010divanja proizvo\u0111a\u010da i potro\u0161a\u010da te dr\u017eave, \u0161to predstavlja “op\u0107e interese” kao \u0161to su razvoj prirodne sredine ili interesi budu\u0107ih generacija. Dodjela postoje\u0107ih investicijskih sredstava (danas izme\u0111u 5% i 12% BDP-a u naprednim kapitalisti\u010dkim zemljama) ne\u0107e biti podlo\u017ena odlu\u010divanju privatnih vlasnika, kapitalista ili njihovih zaposlenih menad\u017eera, ve\u0107 kolektivnom dono\u0161enju odluka u tijelima izabranih predstavnika koji zastupaju sve ljude uklju\u010dene i zahva\u0107en procesom ekonomske reprodukcije. U demokratskom ekonomskom ure\u0111enju pojedina\u010dne tvrtke ili korporacije morat \u0107e pridonijeti fondovima dru\u0161tvenog investiranja redovitim pla\u0107anjem poreza nametnutih na neto dobit. Da bi mogle ulagati, morat \u0107e se prijaviti za investicijska sredstva koja \u0107e biti dodijeljena kao kredit; morat \u0107e podnijeti pojedina\u010dne investicijske planove na odobrenje, a sve u skladu s op\u0107im standardima koje \u0107e ustanoviti javna tijela zadu\u017eena za kontrolu dru\u0161tvenih investicijskih fondova. Sustav javnih investicijskih banaka funkcionirat \u0107e kao posrednik izme\u0111u dru\u0161tva (ili predstavni\u010dkih tijela) kao vlasnika op\u0107ih investicijskih fondova s jedne strane i pojedina\u010dnih tvrtki (uklju\u010duju\u0107i i radni\u010dke kooperative) kao privremenih korisnika dijela tih sredstava s druge strane. Takav minimalni sustav demokratske kontrole i planiranja, naravno, zahtijeva odre\u0111ene institucije – vije\u0107a za investicijsko planiranje i javne investicijske banke – koje \u0107e djelovati pod kontrolom op\u0107ih predstavni\u010dkih tijela (vije\u0107a i\/ili parlamenata) odgovornih za sve vrste politi\u010dkog dono\u0161enja odluka.<\/p>\n

U drugoj krajnosti, morali bismo zamisliti ekonomiju u kojoj je sve pod javnom, demokratskom kontrolom i u kojoj ba\u0161 svaku ekonomsku odluku donose svi ljudi na koje ona utje\u010de. Sukladno tome potro\u0161a\u010di moraju odlu\u010diti o svojim potrebama i zahtjevima kako bi proizvo\u0111a\u010di bili upoznati s njihovim preferencijama. Radni\u010dke kooperative s druge strane moraju osigurati potrebne informacije o tro\u0161kovima za nekoliko proizvodnih alternativa. Kona\u010dno, odluke o tome \u0161to, kada, gdje, kako i po kojoj cijeni proizvoditi moraju se razmotriti u interaktivnom procesu u kojemu pojedina\u010dni potro\u0161a\u010di (ili \u0161ire zajednice potro\u0161a\u010da) pregovaraju s pojedina\u010dnim radni\u010dkim kooperativama (ili ve\u0107om skupinom poput udruge kooperativa). Klju\u010dno pitanje ostaje ho\u0107e li ili ne, i u kojoj mjeri mogu i trebaju, tr\u017ei\u0161ni odnosi i konkurencija me\u0111u proizvo\u0111a\u010dima (autonomne tvrtke ili radni\u010dke kooperative) igrati ulogu u tom procesu – i ako u njemu budu sudjelovali, mo\u017ee li ih se dr\u017eati pod demokratsku kontrolom. \u0160to se ti\u010de bitnog pitanja kako uklopiti dijelove “tr\u017ei\u0161nog socijalizma” u demokratski ekonomski poredak, predlagalo se da tr\u017ei\u0161ta budu promptno “podru\u0161tvljena”.[6] Ako bi se tr\u017ei\u0161ta zauzdala unutar pojedinih institucija koje su zadu\u017eene za organizaciju i nadzor djelovanja svih sudionika na tr\u017ei\u0161tu, bilo bi mogu\u0107e uvesti transparentnost, regulirati konkurenciju i zapravo “ovladati tr\u017ei\u0161tem “.<\/p>\n

Povijest kapitalizma pru\u017ea mnogo primjera kontinuiranih napora da se “ovlada tr\u017ei\u0161tem” koji su bili poprili\u010dno uspje\u0161ni, pogotovo u slu\u010daju novoindustrijaliziranih zemalja. U pravilu bi se dr\u017eave i dr\u017eavne birokracije koje organiziraju tr\u017ei\u0161ta i njima upravljaju jedva mogle okarakterizirati kao demokratske. [7] Analima novoindustrijaliziranih zemalja 19. i 20. stolje\u0107a dominiraju autokratski re\u017eimi. Za odr\u017eiv oblik ekonomske demokracije potrebno je vi\u0161e od \u010disto politi\u010dke volje i sna\u017enog poticanja u smjeru gospodarskog razvoja. Naprotiv, vitalna ekonomska demokracija bila bi u skladu s ni\u017eim stopama gospodarskog rasta i temeljila bi se na kvalitativnim zajedni\u010dkim ciljevima razvoja, koji mogu biti definirani u organiziranim javnim raspravama. Naravno, demokratsko ekonomsko ure\u0111enje koje politizira sve makroekonomske probleme, te stoga zahtijeva mnogo vi\u0161e sofisticiranih argumenata i legitimacija, predstavljalo bi jo\u0161 vi\u0161e pote\u0161ko\u0107a upravljanja za one koji kreiraju politiku.<\/p>\n

To je povezano s pitanjem opsega i razmjera tr\u017ei\u0161nog socijalizma: ho\u0107e li tr\u017ei\u0161te rada, tr\u017ei\u0161te kapitala, tr\u017ei\u0161te za prirodne resurse postojati ili ne. U socijalisti\u010dkoj\/komunisti\u010dkoj tradiciji postoji jaka sklonost da se ili ukine ili ozbiljno ograni\u010di takva tr\u017ei\u0161ta. “Socijalizirana” tr\u017ei\u0161ta koja omogu\u0107uju demokratsku kontrolu i dono\u0161enje odluka u vezi tr\u017ei\u0161nih procesa mogu osigurati alternativu. Budu\u0107i da bi javna nadzorna i regulatorna tijela upravljala takvim tr\u017ei\u0161tima i kontrolirala ih, mogla bi se primijeniti na\u010dela demokratskog dono\u0161enja odluka. I danas postoje mnoge takve agencije ili tijela. To je ono \u0161to nam je u trenutnom \u017eargonu poznato kao BINGO, tj. nevladine organizacije s izra\u017eenom poslovnom orijentacijom. Zapravo se radi o formalno organiziranim i institucionaliziranim poslovnim zajednicama koje su izvan dosega demokratske kontrole i djeluju kao d\u017eentlmenski klubovi koji se me\u0111usobno umre\u017eavaju. Njih \u0107e biti lako, \u010dak i nu\u017eno, zamijeniti demokratski organiziranim, legitimnim javnim tijelima u onom trenu kada privatni vlasnik kapitala i poduzetnik budu uklonjeni iz sredi\u0161njeg mjesta u ekonomskom \u017eivotu dru\u0161tva. U novom kontekstu socijaliziranih tr\u017ei\u0161ta, javna tijela trebala bi uspostaviti norme, standarde i pravila za sudionike na tr\u017ei\u0161tu: cjenovne norme, dohodovne norme ili platne norme kao i proizvodne ili kvalitativne norme te norme proizvodnje (uzimaju\u0107i u obzir na primjer potro\u0161nju energije, utjecaje na okoli\u0161, zdravlje i pona\u0161anje). Uz dodatak sna\u017enog segmenta kolektivnog, demokratskog dono\u0161enja odluka o investicijama (kao \u0161to je gore navedeno), socijaliziranje alokacijske funkcije tr\u017ei\u0161ta, pa \u010dak i socijaliziranje “poduzetni\u010dke” funkcije, uz promicanje inovacija i “novih kombinacija”, posve bi se pribli\u017eili punopravnom demokratskom ekonomskom ure\u0111enju.<\/p>\n

O\u010duvanje nekih tr\u017ei\u0161nih elemenata kombinacijom “ekonomske demokracije” i “tr\u017ei\u0161nog socijalizma” na prvi pogled mo\u017ee djelovati neobi\u010dno, kompromitiraju\u0107i \u010dak cijeli projekt novog ekonomskog ure\u0111enja u kojem bi dru\u0161tvo ponovno vodilo vlastitu ekonomiju umjesto da ekonomija dominira dru\u0161tvom kao u kapitalizmu. Me\u0111utim tr\u017ei\u0161ta, \u010dak i ona vrlo regulirana, imaju odre\u0111ene prednosti: mogu izbje\u0107i beskrajne i bezuspje\u0161ne me\u0111usobne bitke izme\u0111u sukobljenih pojedina\u010dnih interesa. Tr\u017ei\u0161ni rezultati mogu biti prihva\u0107eni kao privremeno rje\u0161enje za stvarne sukobe izme\u0111u pojedinih legitimnih ekonomskih interesa. Me\u0111utim u demokratskom ekonomskom ure\u0111enju tr\u017ei\u0161ta nikada ne mogu biti ultimativni autoritet odgovoran za kona\u010dno rje\u0161avanje sukoba. Budu\u0107i da su tr\u017ei\u0161ta slijepa i gluha, da su rijetko “u\u010dinkovita” i budu\u0107i da se “tr\u017ei\u0161ni neuspjesi” doga\u0111aju posvuda, bilo koji koncept tr\u017ei\u0161nog socijalizma treba se sna\u017eno osloniti na korektive tr\u017ei\u0161ta ugra\u0111ene u sustav kao cjelinu. Uvijek treba postojati mogu\u0107nost \u017ealbe na ishode tr\u017ei\u0161ta, \u017ealbe vi\u0161em, politi\u010dkom autoritetu, onom autoritetu koji je sposoban i ovla\u0161ten pokrenuti javnu raspravu i demokratsko dono\u0161enje odluka o bilo kojem srazu ekonomskih interesa. Ekonomska demokracija doista bi zahtijevala mnogo vremena. Stoga bi jedna od njezinih pretpostavki bila razumno smanjenje radnih sati za sve [radnike].<\/p>\n

Sada\u0161nja rasprava o demokratskom socijalizmu i izvedivom obliku ekonomske demokracije progonjena je propalim iskustvom visokocentraliziranog dr\u017eavnog planiranja u tzv. “socijalisti\u010dkim zemljama”. Mo\u017ee li se neuspjeh izbje\u0107i demokratizacijom procesa planiranja? U principu mo\u017ee. Ali koji je oblik dono\u0161enja odluka, koji oblik sudjelovanja pri dono\u0161enju odluka potreban kako bi proces planiranja bio u\u010dinkovit? Socijalisti su danas skloni misliti da tehni\u010dki problemi centralnog planiranja mogu biti prevladani zahvaljuju\u0107i ve\u0107oj mo\u0107i ra\u010dunala koju imamo na raspolaganju. Na temelju interneta kao novog na\u010dina kako za razmjenu i distribuciju informacija tako i za dono\u0161enje odluka, Michael Albert koncipirao je participativni proces koji je istodobno i vrlo uklju\u010div (svima daje vlastito pravo glasa) i interaktivan. Mada se \u010dini da oduzima mnogo vremena, izgleda vrlo jednostavan: \u017eelimo znati \u0161to ljudi \u017eele? Samo upitamo. \u017delimo znati koji su tro\u0161kovi povezani s tim \u017eeljama? Samo upitamo. [8] Ali kako kasnije odlu\u010diti o prioritetima ako ne pretpostavimo osnovni uvjet “izuzetno obilnog bogatstva”, gdje svaka \u017eelja mo\u017ee biti ispunjena bez obzira na cijenu? O\u010digledno je da je potreban proces pregovaranja, ali moramo donijeti i kona\u010dnu odluku. Kako odlu\u010diti o takvim pitanjima?<\/p>\n

Obi\u010dnom ve\u0107inom glasova, kvalificiranom ve\u0107inom ili pak drugim pravilima kolektivnog odlu\u010divanja? U svakom slu\u010daju, prvi potez institucionalizacije demokratskog ekonomskog ure\u0111enja uvijek podrazumijeva zajedni\u010dku odluku o tome kako odlu\u010diti u gospodarskim pitanjima. Kako organizirati planiranje kao proces koji omogu\u0107uje da u\u010dimo iz pogre\u0161aka i izbjegavamo slijepe ulice i krize? Neizbje\u017eno je da se ponekad sukobe ekonomski interesi. Kako ih procijeniti i odmjeriti? Koji ekonomski interes treba prevladati jednom kada je mo\u0107 kapitala ukinuta kao kvaziprirodna osnova gospodarskog odlu\u010divanja? \u010cak i ako smo du\u017eni prihvatiti sva\u010diji ekonomski interesi kao jednako va\u017ean, nisu svi interesi iste vrste. Ono \u0161to jednome mo\u017ee biti od vitalne va\u017enosti, nekome drugome izgledat \u0107e kao marginalno pitanje. Stoga trebamo pravilo (ili pravila) za odlu\u010divanje izme\u0111u ekonomskih interesa razli\u010dite hitnosti i dometa. \u0160to se ti\u010de osna\u017eivanja i sudjelovanja u dono\u0161enju ekonomskih odluka, mogla bi se zamisliti primjena prili\u010dno rolsovskog pravila: osna\u017eiti one koji izravno snose teret kolektivne odluke o kojoj se radi (mo\u017eda im \u010dak dati i mo\u0107 veta i blokiranja kolektivnog dono\u0161enja odluka u kojima su manjina), \u010dak i ako su zanemariva manjina – primjerice oni ljudi koji \u0107e zbog ekonomske promjene o kojoj se radi izgubiti ne\u0161to \u0161to im je od vitalnog zna\u010daja, poput domova, radnih mjesta, vje\u0161tina ili okoli\u0161a, trebaju dobiti priliku ulo\u017eiti veto i prisiliti ve\u0107inu da jo\u0161 jednom promisli i pregovara o tom pitanju.<\/p>\n

Strategija i strategije<\/strong><\/p>\n

Socijalisti\u010dke strategije preobrazbe uvijek su se temeljile na uvjerenju da \u0107emo na\u0107i elemente, osnovne sastojke kojima \u0107emo graditi novu ekonomiju unutar kapitalisti\u010dkih ekonomija kakve trenutno poznajemo. [9] Zapravo, jo\u0161 uvijek primje\u0107ujemo elemente, pa \u010dak otoke ekonomske demokracije u dana\u0161njem kapitalisti\u010dkom svjetskom gospodarstvu. Primje\u0107ujemo ih u kooperativnom pokretu rasprostranjenom \u0161irom svijeta (u koji je na svjetskoj razini uklju\u010deno vi\u0161e od 800 milijuna), primje\u0107ujemo ih u razli\u010ditim oblicima organizirane solidarnosti i samopomo\u0107i u mnogim dijelovima svijeta koji se pojavljuju u razli\u010ditom ruhu. U nekim dijelovima svijeta, \u010dak i u nekim europskim zemljama, “socijalna” ekonomija jo\u0161 uvijek pru\u017ea zaposlenje i sredstva za \u017eivot mnogim ljudima. Kooperativni je pokret izuzetno \u017eiv \u0161irom svijeta i u svojoj horizontalnoj organizaciji uklju\u010duje vi\u0161e od 800 milijuna ljudi na globalnoj razini. U zemljama EU-15 trenutno postoji 135.000 kooperativa s vi\u0161e od 84 milijuna \u010dlanova koje osiguravaju radna mjesta za oko 2,7 milijuna ljudi. Ovo mo\u017eda ne izgleda posebno impresivno s obzirom da je ve\u0107ina proizvo\u0111a\u010dkih kooperativa vrlo mala (oko 4,5% do 5% udjela u ukupnoj zaposlenosti u zemljama poput \u0160panjolske ili Finske), iako je njihov tr\u017ei\u0161ni udio puno ve\u0107i (18% do 35% u trgovini na malo i zdravstvenoj za\u0161titi, 55% do 83% u poljoprivredi u razli\u010ditim europskim zemljama). Ako promatramo cjelokupnu “socijalnu” ekonomiju (uklju\u010duju\u0107i ne samo kooperative ve\u0107 i razli\u010dite vrste neprofitnih organizacija) dobivamo puno ve\u0107i udio zaposlenih (od 8,2% u Italiji do 16,6% u Nizozemskoj).<\/p>\n

Ljevica treba promicati i podr\u017eavati takve alternative i sve vi\u0161e ili manje ne-kapitalisti\u010dke oblike gospodarskog \u017eivota te ih koristiti kao temelj za vlastite dugoro\u010dne strategije preobrazbe. Potrebno je obnoviti ranije postoje\u0107a savezni\u0161tva dru\u0161tvenih pokreta izme\u0111u kooperativnih pokreta, sindikata i lijevih politi\u010dkih stranaka. U strate\u0161kom je smislu posve logi\u010dno podupirati i promicati “tre\u0107i sektor” u svim kapitalisti\u010dkim zemljama i poku\u0161ati formalizirati “neformalnu ekonomiju”. Uz potro\u0161a\u010dka prava moraju se pro\u0161iriti i oja\u010dati i radni\u010dka prava. Dru\u0161tveni pokreti, sindikati i lijeve politi\u010dke stranke moraju se uklju\u010diti u borbu za javne investicije, za povratak i obnovu javne sfere u kojoj se donose odluke o na\u0161em zajedni\u010dkom ili javnom bogatstvu (u smislu javnih dobara i usluga). Ljevica se mora ponovno uklju\u010diti u rasprave o ekonomskim reformama i ekonomskim eksperimentima \u0161irokih razmjera u socijalisti\u010dkim zemljama – s tim da je opasna cesta prema kineskom tr\u017ei\u0161nom socijalizmu daleko najva\u017enija tema. Isto tako mora promisliti ekonomsko i dru\u0161tveno ure\u0111enje koje se nalazi s onu stranu kapitalizma, a koje te\u017ei ostvariti. Ako u tome ne uspije, jedina preostala opcija bila bi reforma kapitalizma smanjenjem njegove destruktivnosti i pove\u0107anjem njegove odr\u017eivosti. Ako bi s druge strane uspjela afirmirati ekonomsku demokraciju, ljevica bi imala jake razloge za obnovu saveza s milijunima ljudi koji ve\u0107 sudjeluju u \u201esocijalnoj\u201c ekonomiji i kooperativnim pokretima u Europi i drugdje. \u0160tovi\u0161e, tako bi vratili argumentaciju za radikalne reformisti\u010dke strategije reguliranja, pa \u010dak i upravljanja tr\u017ei\u0161tima – povla\u010de\u0107i za sobom ustrajne napore za demokratiziranje (stoga “socijaliziranje”) institucija koje danas zapravo upravljaju razli\u010ditim vrstama tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Bilje\u0161ke<\/p>\n

[1]Usp. Dan Usher, The economic prerequisites to democracy, New York: Columbia University Press 1981. Usherova knjiga dobro ilustrira konvencionalan liberalni pogled: nema demokracije bez kapitalizma.<\/em><\/p>\n

[2] Kao i kod “suodlu\u010divanja” u Njema\u010dkoj koje radni\u010dkim predstavnicima daje pravo sudjelovanja u dono\u0161enju odluka na razini uprave – naravno ne u svim sektorima, ve\u0107 samo u odre\u0111enim, odabranim podru\u010djima privatnog gospodarstva. \u010cak i u svojem ograni\u010denom i oklja\u0161trenom obliku, kapitalisti i menad\u017eeri \u017eestoko se protive radni\u010dkom “suodlu\u010divanju” jer ugro\u017eava njihov despotizam. Neki prosvijetljeniji kapitalisti\u010dki despoti, naravno, nau\u010dili su \u017eivjeti s time.<\/em><\/p>\n

[3] Za pregled lijevih analiti\u010dara koji su napustili bilo koji koncept centralnog makroekonomskog planiranja vidi Christopher Pierson, Socialism after Communism. The New Market Socialism, Cambridge: Polity Press 1995.<\/em><\/p>\n

[4] Usp. Michael Albert, Parecon. Life after capitalism, London \u2013 New York: Verso 2003.<\/em><\/p>\n

[5] Vidi dokaze dostupne u detaljnoj studiji najve\u0107eg kompleksa radni\u010dkih kooperativa u Europi, \u0161panjolske kooperative Mondragon: H. Thomas \/ D. Logan, Mondragon: An Economic Analysis, London: Allen & Unwin 1982. Ve\u0107 sredinom 19. stolje\u0107a izvje\u0161taji britanskih sindikata o radni\u010dkim kooperativama potvr\u0111uju da su zapravo radile u\u010dinkovitije, tj. imale ni\u017ee “upravlja\u010dke tro\u0161kove” i daleko ni\u017ee administrativne tro\u0161kove od usporedivih privatnih poduze\u0107a. Kada je Marx hvalio ve\u0107u u\u010dinkovitost radni\u010dkih kooperativa u rukopisu iz 1864-1865 (koji je kasnije postao tre\u0107i svezak Kapitala), oslanjao se na dokaze iz izvje\u0161taja sindikata.<\/em><\/p>\n

[6] Usp. Diane Elson, Market socialism or socialization of the market?, in: New Left Review 172, 1988, str. 3 \u2013 44.<\/em><\/p>\n

[7] Usp. Osvrt Robert Wadea na iskustvo azijske dr\u017eave u razvoju: Governing the Market: Economic Theory and the Role of Government in East Asian Industrialization, Princeton: Princeton University Press 1992.<\/em><\/p>\n

[8] Usp. Michael Albert, Op. cit., str. 128 e.s.<\/em><\/p>\n

[9] To je, u su\u0161tini, sr\u017e Marxovog pojma ‘”znanstvenog” socijalizma: ako ne mo\u017eemo prona\u0107i materijalne, moralne i intelektualne elemente za izgradnju nove ekonomije i dru\u0161tva u okviru stvarno postoje\u0107eg \u2013 iako preru\u0161enog \u2013 kapitalizma, sva na\u0161a nastojanja da prevladamo kapitalizam doista \u0107e biti uzaludna. Naravno, ne samo da moramo prona\u0107i takve elemente ve\u0107 ih moramo koristiti kako bismo gradili novo dru\u0161tvo. Usp., Michael R. Kr\u00e4tke, Jenseits des Kapitalismus. Oder wo die kapitalistische Entwicklung \u00fcber sich hinausweist, in: Marcus Hawel i Gregor Kritidis (ur.), Aufschrei der Utopie, Hannover: Offizin Verlag 2006, str. 163\u2013183.<\/em><\/p>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Je li bilo koja kuharica ili skupina kuharica sposobna upravljati kuhinjom, a da ne uni\u0161ti obrok? <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":107011,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-107010","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/107010","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=107010"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/107010\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/107011"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=107010"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=107010"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=107010"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}