{"id":106841,"date":"2013-02-22T09:53:41","date_gmt":"2013-02-22T08:53:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=106841"},"modified":"2013-02-22T09:53:41","modified_gmt":"2013-02-22T08:53:41","slug":"otklizavanje-u-barbarizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/02\/22\/otklizavanje-u-barbarizam\/","title":{"rendered":"Otklizavanje u barbarizam"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Henry Giroux<\/strong><\/p>\n

U dru\u0161tvenoj klimi koja je uslijedila nakon napada na SAD, mu\u010denje je postalo uobi\u010dajeno mjesto mainstream kulture. Rije\u010d je o antipolitici u kojoj su pravda i odgovornost prema drugima zamijenjeni retorikom straha, nacionalne sigurnosti i rata, \u0161to je Amerikance u\u010dinilo suu\u010desnicima u tiranskom i teroristi\u010dkom dr\u017eavnom aparatu.<\/strong><\/p>\n

Gra\u0111ani Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava \u017eive u vremenu u kojem je “politi\u010dki neprijatelj” postao eufemizam za ukidanje zabrane ciljanih ubojstava, mu\u010denja, otmica i pritvora na neodre\u0111eno vrijeme. Pod izrazito elasti\u010dnim pojmom “trajnog rata” i kori\u0161tenja orvelijanskih etiketa poput “terorista”, “neprijateljskih boraca”, “neprijatelja dr\u017eave” ili sveobuhvatnih zlikovaca, Sjedinjene Dr\u017eave su mu\u010dile zatvorenike u Iraku i Guantanamu vi\u0161e od jednog desetlje\u0107a, kao \u0161to su tijekom istog razdoblja otimale osumnji\u010denike za terorizam, podvrgavaju\u0107i ih mu\u010denju u tajnim zatvorima CIA-e. U potonjem slu\u010daju, radi se o “praksi privo\u0111enja osumnji\u010denih u ameri\u010dke ili druge pritvore bez sudskog procesa…..i nerijetko…..izru\u010divanja tih pojedinaca zemljama koje prakticiraju mu\u010denje”. 1<\/p>\n

Prema novom izvje\u0161\u0107u fondacije Otvorenog dru\u0161tva pod nazivom Globalizacija mu\u010denja, nakon 11. rujna CIA je navodno otela i mu\u010dila vi\u0161e od 136 ljudi, te je u ovoj odvratnoj praksi bila potpomognuta od strane 54 druge dr\u017eave.2 Sve je ovo ra\u0111eno u tajnosti. Kad je praksa na koncu razotkrivena, Obamina administracija odbila je pokrenuti optu\u017enice protiv vladinih du\u017enosnika koji su po\u010dinili u\u017easne povrede ljudskih prava, signaliziraju\u0107i tako vojnim i drugim institucijama kako ne\u0107e biti sankcionirani zbog ovako ne\u010duvenog i nezakonitog pona\u0161anja. Ideja da su mu\u010denja, otmice i ubojstva ameri\u010dkih gra\u0111ana bez propisanog prava na su\u0111enje nelegitimi postupak bilo koje dr\u017eave, pa tako i SAD-a, pretrpjela je na taj na\u010din sudbinu \u017denevske konvencije, koja je o\u010digledno previ\u0161e zastarjela da bi se njome ravnalo.<\/p>\n

Praksa mu\u010denja, okrutnog i neuobi\u010dajenog ka\u017enjavanja, tajni pritvori i kr\u0161enje gra\u0111anskih sloboda nisu samo duboko ukorijenjeni u ameri\u010dkoj povijesti: oni su tako\u0111er postali normalizirani fenomeni u popularnoj kulturi, ali i u politici ameri\u010dke vlade. Na primjer, mu\u010denje i njegovu glorifikaciju imali smo priliku gledati u zloglasnoj televizijskoj seriji 24 ili u recentnom, cijenjenom hollywoodskom filmu, Zero Dark Thirty.3<\/p>\n

Dok su popularizirani prikazi mu\u010denja i drugih ilegalnih praksi prije 2001. bili dominantno sagledavani kao o\u010dajni\u010dki aktovi psihi\u010dki neuravnote\u017eenih pojedinaca ili nesta\u0161nih vlada, u dru\u0161tvenoj klimi koja je uslijedila nakon napada na SAD mu\u010denje je postalo uobi\u010dajeno mjesto mainstream kulture, bilo da je rije\u010d o akcijskim filmovima, televizijskim dramama ili komedijama. U trenutku kad prelaze iz dr\u017eavne politike u domenu filmske kulture, prizori mu\u010denja sadr\u017ee “odjek ne\u010deg pornografskog kroz maksimizaciju u\u017eivanja u nasilju”.4<\/p>\n

U ovom slu\u010daju, spektakl nasilja imitira novu vrstu njegovog novog poreme\u0107enog oblika koji je zahvatio ameri\u010dko dru\u0161tvo; mu\u010denje je sada potporni stup ne\u010deg \u0161to bi se moglo nazvati karneval okrutnosti s dr\u017eavnim odobrenjem, dizajniranim da odu\u0161evljava i uzbu\u0111uje, dok je u stvarnom \u017eivotu besramno amenovan kao vojna nu\u017enost i dr\u017eavna politika. U isto vrijeme, mu\u010denje, nasilje i kultura okrutnosti su uklonjene iz diskursa etike, pravosu\u0111a, odgovornosti i ljudskih prava.5<\/p>\n

Ovo izuzimanje moralne odgovornosti mnogo je vi\u0161e od pukog politi\u010dkog neuspjeha i perverzne pobjede onih koji se zala\u017eu za prihvatljivost ne\u010deg \u0161to se nekad smatralo nezamislivim u demokraciji; fenomen signalizira pojavljivanje neke vrste antipolitike, koju obilje\u017eava uni\u0161tavanje politike u kojoj su pitanja mo\u0107i, pravde, upravljanja i dru\u0161tvene odgovornosti neraskidivo povezani s demokratskim institucijama, zakonima, vrijednostima i obrazovanju. Suprotno tomu, rije\u010d je o antipolitici u kojoj su pravda i odgovornost prema drugima zamijenjeni retorikom straha, nacionalne sigurnosti i rata, \u0161to je Amerikance u\u010dinilo suu\u010desnicima u tiranskom i teroristi\u010dkom dr\u017eavnom aparatu. U takvim okolnostima, kriti\u010dki projekt demokracije, ako ne i politike same, je zamijenjen kolektivnim strahom i implementacijom kulture, dru\u0161tva i dr\u017eave izvandrednog stanja koja “uni\u0161tava politi\u010dke slobode, demokratske procedure i legalnost kao takvu”. 6<\/p>\n

Pomak ka autoritarnoj i distopijskoj dr\u017eavi – izuzetoj od morala i politi\u010dke odgovornosti – omogu\u0107en je i zahvaljuju\u0107i sveprisutnom pristajanju da se teku\u0107e povrede gra\u0111anskih sloboda – kao temelj vladine politike, militarizacije dru\u0161tva, mainstream medija i op\u0107enito popularne kulture – previde, ako ne i prihvate kao legitimno pona\u0161anje. Mainstream kultura obiluje beskona\u010dnim prikazima individualaca, vladinih du\u017enosnika i pripadnika policijskih snaga koji djeluju s one strane zakona, predstavljaju\u0107i takvo pona\u0161anje kao legitimni oblik zadovoljavanja pravde i opravdanja za kr\u0161enje ljudskih i ostalih prava. TV serije poput Dextera i Person of Interest, kao i brojni hollywoodski filmovi kao \u0161to su Gangster Squad i Django Unchained donose spektakl bezakonja i nasilja – li\u0161enog eti\u010dkih razmatranja – koji se opravdava potragom za plemenitim ciljevima.<\/p>\n

Kultura nasilja, straha i ponekad proizvedenog terora uzima politi\u010dki i eti\u010dki danak u bilo kojem demokratskom dru\u0161tvu, posebice tamo gdje postane dominantni i najpopularniji oblik spektakla. Na\u017ealost, linija izme\u0111u fikcije i realnosti – zajedno sa sferama politike i politi\u010dkog upravljanja – uru\u0161ila se i sve je te\u017ee razlikovati ove dvije krajnosti. Oblici nasilja i povrede gra\u0111anskih prava, koji bi u demokraciji trebali biti nezamislivi, sada su pozdravljeni kao potrebne i u\u010dinkovite taktike u ratu protiv terorizma i kao takvi rijetko podlije\u017eu kriti\u010dkom propitkivanju. Takvo pona\u0161anje posebno je vidljivo u jednoj sramotnoj izjavi biv\u0161eg potpredsjednika SAD-a Dicka Cheneya. U intervjuu za NBC-evu emisiju Meet the Press, Cheney je kazao voditelju Timu Russertu kako \u0107e Busheva administracija morati “djelovati….na tamnoj strani”. Sli\u010dna je izjava Johna Brennana iz 2006. godine, u kojoj je doti\u010dni tvrdio da moramo “skinuti rukavice” u nekim aspektima vladavine, kako bi mogli voditi rat protiv terorizma. I dok je mu\u010denje odba\u010deno od aktualnog predsjednika Baracka Obame, njegova administracija prona\u0161la je nove temelje za kr\u0161enje gra\u0111anskih prava i promicanje nasilja nad ljudima.<\/p>\n

Dopis pod nazivom Bijela knjiga, nastao od strane Ureda pravnog savjetnika pri Ministarstvu pravosu\u0111a, dokazuje kako predsjednik Obama provodi politiku koja je toliko ekstremna i brutalna da je aktualna administracija samu sebe pomjerila u paradoks legalnih nezakonitosti. To je djelomi\u010dno evidentno temeljem tvrdnje Obamine administracije – uredno zabilje\u017eene \u010dak i u mainstream medijima – da se mo\u017ee ubijati ameri\u010dke gra\u0111ane bilo gdje na svijetu.<\/p>\n

Pojavljivanje takve prakse ima ponajmanje dodirnih to\u010daka s legitimnom potrebom promicanja nacionalne sigurnosti i pravom dr\u017eave na samoobranu. Upravo suprotno, ovakve politike predstavljaju ameri\u010dko otklizavanje u barbarizam, koje je postalo toliko vidljivo i iz \u010dinjenice da su du\u017enosnici odgovorni za uvo\u0111enje ovakve prakse dobili promaknu\u0107a na najvi\u0161e polo\u017eaje u ameri\u010dkoj vladi, umjesto da su sankcionirani. Na primjer, upravo svjedo\u010dimo nominaciji Johna Brennana za direktora CIA-e. \u0160tovi\u0161e, Obamina administracija u ovom trenutku provodi institucionalizaciju suludog nasilja do krajnjih granica, \u0161to svjedo\u010di \u010dinjenica da nekolicina visokopozicioniranih vladinih du\u017enosnika ima mo\u0107 odlu\u010divanja o tome koji Amerikanci i stranci mogu biti ubijeni kao neprijatelji SAD-a.<\/p>\n

Recentna objava Bijele knjige, potvrda imenovanja Johna Brennana na mjesto \u0161efa CIA-e i objava publikacije Otvorenog dru\u0161tva pod nazivom Globalizacija mu\u010denja: Tajni pritvori CIA-e i nezakonita izru\u010denja7, pru\u017eaju sna\u017ene dokaze da se za vrijeme Busha, i sada Obame, odvija napad na ameri\u010dku demokraciju, kao i uspostavljanje kulture u kojoj strah i ka\u017enjavanje vladaju nesmetano, dok je zakon na strani zastra\u0161uju\u0107ih antidemokratskih praksi i obi\u010daja. Ovi fenomeni otkrivaju, pak, dru\u0161tvo u kojem teror postaje totaliziraju\u0107i u jednakoj mjeri u kojoj iz dru\u0161tva nestaje bilo kakva eti\u010dka i politi\u010dka odgovornost. Ova su saznanja vi\u0161e od same \u010dinjenice da SAD gubi moralni kompas ili da se kr\u0161e gra\u0111anske slobode i ljudska prava, iako se ni to ne smije zanemariti.<\/p>\n

Ono \u0161to ovakve opservacije nedovoljno nagla\u0161avaju odnosi se, naime, na koli\u010dinu prijezira kojeg Obamina administracija prakticira prema demokraciji samoj, u tolikoj mjeri da stvari poprimaju konture autoritarne dr\u017eave. Bijela knjiga, na primjer, otkriva na\u010din vladanja, provo\u0111enja politike i prakse koje su duboko antidemokratske zbog propisane mogu\u0107nosti da se koristi i legalizira smrtonosna – a ipak legalna – sila protiv ameri\u010dkih gra\u0111ana bilo gdje na svijetu.<\/p>\n

U trenutku kad tajnost zamjenjuje pravosudni nadzor, a nekontrolirana predsjedni\u010dka mo\u0107 mo\u017ee slu\u017eiti za ubojstva ameri\u010dkih dr\u017eavljana, iznimno je te\u0161ko prepoznati SAD kao demokratsku dr\u017eavu. Evociraju\u0107i orvelijanski jezik kojim se legitimira ubojstvo Amerikanaca bez su\u0111enja, Bijela knjiga opravdava atentate na ameri\u010dke gra\u0111ane ako su oni “vi\u0161i operativni vo\u0111e al-Qaede ili pridru\u017eenih sila”, odnosno u slu\u010daju da takvi pojedinci “predstavljaju neposrednu prijetnju nasilnih napada na SAD”, odnosno ako je “njihovo privo\u0111enje nemogu\u0107e”.8<\/p>\n

Ovaj orvelijanski jezik funkcionira u mrtvoj zoni moralnosti i pravosu\u0111a. \u0160tovi\u0161e, potonji diskurs postaje besmislen u svjetlu tvrdnji Obamine administracije da uporaba tako \u0161irokih ovlasti i djelovanja ne treba sudski blagoslov, odnosno da se mogu obavljati u tajnosti, daleko od javne sfere, bez prikupljanja dokaza za suca, prije ili nakon planiranih akcija.9 No, uistinu \u0161okantna \u010dinjenica jest ta da ameri\u010dki dr\u017eavljanin temeljem ovakve odluke mo\u017ee biti ozna\u010den kao meta za atentat, bez da je ameri\u010dka vlada prije toga na bilo koji na\u010din du\u017ena dokazati njegovu krivnju, dok je takav pojedinac li\u0161en prava dokazivanja vlastite nevinosti. Radi se o praksi koja je puno vi\u0161e od pukog napada na ustavna i ljudskih prava; ovo je kapitulacija prema autoritarizmu. Kako ka\u017ee Glenn Greenwald u svom pronicljivom komentaru:<\/p>\n

“Najekstremnija snaga koju bilo koji politi\u010dki vo\u0111a mo\u017ee uvrditi jest mo\u0107 targetiranja vlastitih gra\u0111ana za egzekuciju bez ikakvih optu\u017enica ili pravnih procesa, daleko od bilo kakvog boji\u0161ta. Obamina administracija ne samo da je potvrdila narav takove mo\u0107i u teoriji, ve\u0107 ju je sprovela u praksu… Definicija mentaliteta ekstremnog oblika autoritarnosti ‘krasi’ one koji slijepo vjeruju da su vladine optu\u017ebe istinite bez ikakvog dokaza ili prilike za osporavanje takvih optu\u017ebi. Ovaj dopis (Bijela knjga, op.prev.) – i cijela teorija koja opravdava Obaminu listu za odstrel – oslanja se u potpunosti na autoritarnom stapanju vladinih optu\u017ebi i vladinih dokaza za krivnju. Ove kategorije nisu iste niti su ikada bile. Politi\u010dki vo\u0111e koji odlu\u010duju o ne\u010dijoj krivnji u tajnosti i bez ikakvog nadzora, neizbje\u017eno podlije\u017eu gre\u0161kama i\/ili zlouporabi ovlasti. To je razlog za\u0161to je pravo na su\u0111enje ustavno zajam\u010dena kategorija i za\u0161to je sudski nadzor vladinih optu\u017ebi temelj zapadnog poimanja pravde jo\u0161 od Magna Carte: zato \u0161to se politi\u010dkim vo\u0111ama ne mo\u017ee povjeriti zadatak da samostalno okrivljuju pojedince te ih ka\u017enjavaju, bez ikakvog dokaza ili sudskih procesa. To je prastara logika protiv koje Obama i njegova administracija trenutno vode rat”.10<\/p>\n

Zbog retorike Obamine administracije koja zaziva legalnost i prakse koju takva retorika legitimira, SAD sve vi\u0161e nalikuje na okrutne latinoameri\u010dke diktatorske re\u017eime iz 1970-ih godina, koje su funkcionirale na principima paranoje, straha i uporabe leksika legalnosti kojima su se pravdali barbarski \u010dinovi atentata, mu\u010denja i otmica gra\u0111ana. Publicistkinja Isabel Hilton pravilno podsje\u0107a na ovaj represivni dio povijesti, u kontekstu onoga \u0161to ta povijest govori o aktualnoj administraciji Baracka Obame. Ona pi\u0161e:<\/p>\n

“Zabluda da izvr\u0161na politika zna bolje od zakona je profesionalni rizik mo\u0107nih i onih koji su posebno skloni imperijalisti\u010dkom na\u010dinu razmi\u0161ljanja. Kontrola i odmjerenost – ustavno podupiranje demokratske ideje da se niti jednom pojedincu ne mo\u017ee povjeriti neograni\u010dena mo\u0107 – postoje upravo zato da bi se takove zablude dr\u017eale pod kontrolom… Kad je ‘nestanak’ gra\u0111ana postala praksa latinoameri\u010dkih re\u017eima u 70-im godinama, demokratske dr\u017eave reagirale su s gnu\u0161anjem na takve poteze, upravo iz razloga jer je temeljno na\u010delo legitimne vlade da niti jedan dr\u017eavi du\u017enosnik ne mo\u017ee pritvoriti ili ubiti drugo ljudsko bi\u0107e bez da za takvo ne\u0161to odgovara pred zakonom”.11<\/p>\n

Ne samo da je Obamina administracija odbacila principe pravde, pravnog poretka i me\u0111unarodnog zakona u svom naumu da ubija Amerikance bez ikakvog sputavanja, ve\u0107 se takvim pona\u0161anjem otvoreno razme\u0107e, \u0161to je su\u0161tinsko definiranje SAD-a u svijetu poslije 11. rujna. Nedavna odluka da se objavi pravno obrazlo\u017eenje za ubijanje ameri\u010dkih gra\u0111ana bespilotnim letjelicama donesena je jedino iz razloga da “se smanji pritisak na Johna Brennana, arhitekta strategije bespilotnih letjelica, uo\u010di njegovog saslu\u0161anju u Senatu, gdje bi trebao biti potvr\u0111en kao direktor CIA-e”.12 Kako bilo koji Amerikanac uop\u0107e mo\u017ee govoriti o \u017eivotu u demokraciji u kojoj predsjednik tvrdi da on i nekoliko visokorangiranih dr\u017eavnih du\u017enosnika imaju pravo i “mo\u0107….da izvr\u0161e ubijanje ameri\u010dkih gra\u0111ana koji se nalaze daleko od rati\u0161ta, \u010dak i u slu\u010daju kad nisu optu\u017eeni za zlo\u010din i kad ne predstavljaju nikakvu trenutnu prijetnju u bilo kojem smislu te rije\u010di.”13?<\/p>\n

Gra\u0111ani u demokraciji imaju ustavna prava, a ograni\u010denje djelovanja neodgovorne vlade osigurava se preko trodiobe vlasti, pa se u takvom politi\u010dkom ambijentu vlast vi\u0161e pridr\u017eava ljudskih prava nego li ih svojim postupcima otvoreno ismijava. Politi\u010dko upravljanje i vo\u0111enje u takvim sustavima ne slu\u017ei za promicanje opasnih politika, nego za ispravljanje nepravdi nakupljenih u pro\u0161losti i sada\u0161nosti te za odbacivanje patriotskog militarizma kojim se opravdavaju nelegalne \u010dinidbe u ime permanentnog rata protiv terorizma. No, ovdje su ulozi znatno ve\u0107i od pukih poziva na transparentnost, ljudska prava i odbacivanje vlade koja pritvara i prislu\u0161kuje ameri\u010dke gra\u0111ane ili ih ubija bez optu\u017enica i su\u0111enja. Radi se i o du\u017enosti demokratski odabranog vodstva da provodi odgovornost i ispravi politike i prakse koje ukazuju na dugu povijest mu\u010denja kojeg je provodio SAD; povijest koja se prote\u017ee od genocida nad prastanovnicima Amerike i porobljavanja milijuna Afrikanaca i njihovih potomaka pa do ubojstva 21 tisu\u0107e vijetnamskih stanovnika pod egidom zloglasnog CIA-inog programa Phoenix. Svrha ove povijesti nije u tome da izaziva sram, ve\u0107 da se preko nje shvati kako su ovakvi zlo\u010dini bili legitimirani preko tada\u0161njih politika i politi\u010dkih uvjeta, zbog \u010dega se danas moraju izgnati iz ameri\u010dke vanjske i unutarnjopoliti\u010dke prakse, ako ne \u017eelimo da se pro\u0161lost ponovi u budu\u0107nosti.<\/p>\n

Ono \u0161to nedostaje da bi vidljivim u\u010dinili otklizavanje SAD-a u autoritarnost jest nu\u017enost da ameri\u010dki narod vidi \u0161to nije u redu s ovakvim praksama, tko bi za njih trebao odgovarati, za\u0161to se ovakva okrutnost ne bi smjela ponoviti i \u0161to se sve treba poduzeti da bi se omogu\u0107ilo podizanje dru\u0161tvene svijesti koja bi odbacivala prija\u0161nje pogre\u0161ke i jam\u010dila da se iste ne ponove u budu\u0107nosti. \u0160tovi\u0161e, kako tvrdi profesorica filozofije Maria Pia Lara, odbijanje da se govori o ljudskoj okrutnosti jednako je kao i odricanje od moralnog imperativa izgradnje transformirane demokratske zajednice. Pia Lara, nadalje, tvrdi kako je razotkrivanje takvih skrivenih dimenzija okrutnosti i zlouporabe ljudskih prava dio moralnog imperativa “kojemu je cilj da potakne ljude na razumijevanje za\u0161to se ono \u0161to se dogodilo nije smjelo dogoditi.” \u0160tovi\u0161e, ovakve “pri\u010de nam daju moralnu obavezu da uporno istra\u017eujemo pro\u0161lost kako bismo \/…\/ izgradili prostor za samorefleksiju i definirali proces uspostavljanja veze izme\u0111u kolektivnog kriti\u010dkog propitkivanja pro\u0161lih katastrofa i procesa u\u010denja u kojima dru\u0161tva sudjeluju.”14<\/p>\n

U povijesnim trenucima u kojima ameri\u010dko dru\u0161tvo postaje pretjerano podvrgnuto kvazimilitarizaciji svakodnevnog \u017eivota te komodificiranom i ritualiziranom nasilju u visoko produciranim spektaklima, kultura okrutnosti i barbarizma postaje duboko ukorijenjena te se kao takva lak\u0161e tolerira. Osim stvaranja, u ovom slu\u010daju moralne i afektivne praznine u kolektivnoj svijesti – odbijanje da se prepozna i otkloni ilegalno i moralno odvratno nasilje, zlouporabe i patnje nametnute onima koji su navodno opasni i “odbacivi” Drugi – takva kultura doprinosi poni\u0161tavanju same sr\u017ei zna\u010denja rije\u010di civilizacije i pravde. Srozavanje u barbarizam mo\u017ee poprimiti mnoge oblike, a jedna od verzija mo\u017ee se nazrijeti u trenutku kad mu\u010denje postane definiraju\u0107e obilje\u017eje onoga \u0161to zemlja smatra da je “prihvatljiva politika”, ili kad ve\u0107ina stanovni\u0161tva pasivno promatra predsjednika SAD-a dok ovaj tvrdi kako ima pravo sastaviti listu za odstrel ameri\u010dkih gra\u0111ana. Kako druga\u010dije objasniti \u010dinjenicu da 49 posto ameri\u010dke javnosti “mu\u010denje smatra opravdanim barem u nekim slu\u010dajevima, dok punih 71 posto ispitanika odbija takvu praksu isklju\u010diti u potpunosti”?15<\/p>\n

Frank Rich smatra kako se jedan od razloga za indiferentnost ameri\u010dke javnosti prema pitanjima nacionalne sigurnosti krije i u patnjama i te\u0161ko\u0107ama u kojima su se ameri\u010dki gra\u0111ani na\u0161li nakon Velike Depresije.16<\/p>\n

Ovo mo\u017ee biti to\u010dno, ali pritom se zaboravlja spomenuti trajno rastu\u0107e antidemokratske snage – odnosno ono \u0161to bi se moglo nazvati mek\u0161im oblikom autoritarizma – koje opsjedaju ameri\u010dku politiku i moderne demokratske ideale. Gra\u0111anska vizija se sve vi\u0161e povla\u010di u ameri\u010dkom dru\u0161tvu, a javna sfera koja omogu\u0107uje viziju takve budu\u0107nosti postupno nestaje.<\/p>\n

\u017delimo li da ameri\u010dka demokracija pre\u017eivi kao ne\u0161to vi\u0161e od dalekih i neispunjenih obe\u0107anja, evidentno je da se politi\u010dka i popularna kultura moraju propitivati, reeducirati i transformirati putem kriti\u010dke edukacije i javne rasprave. Amerikanci su \u017eivjeli predugo s vladama koje su koristile mo\u0107 za promicanje nasilnih \u010dinova, skrivaju\u0107i pritom vlastiti krimen iza pojmova tajnovitosti i \u0161utnje koja selektivno ka\u017enjava one koji se gledaju kao potro\u0161na roba – u zatvorima, javnim \u0161kolama, udomiteljskim institucijama i urbanim slumovima. Kako isti\u010de Tom Engelhardt, ve\u0107ini Amerikanaca – uklju\u010duju\u0107i i mainstream medije – nije jasno da je SAD postala ka\u017enjeni\u010dka, ili, mo\u017eda prikladnije, autoritarna dr\u017eava, \u0161to proizlazi iz sljede\u0107ih ovlasti koje Obamina administracija ba\u0161tini:<\/p>\n