{"id":106202,"date":"2013-02-15T11:01:10","date_gmt":"2013-02-15T10:01:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=106202"},"modified":"2013-02-15T11:01:10","modified_gmt":"2013-02-15T10:01:10","slug":"o-cenzuri","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/02\/15\/o-cenzuri\/","title":{"rendered":"O cenzuri"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e:Salman Rushdie<\/p>\n

Nijedan pisac ne \u017eeli da pri\u010da o cenzuri. Pisci \u017eele da pri\u010daju o stvaranju, a cenzura je suprotna stvaranju, negativna energija, poni\u0161tavanje stvaranja, ili, da upotrijebim opis smrti koji je dao Tom Stoppard, \u201codsustvo prisustva\u201d. Cenzura je stvar koja vas spre\u010dava da radite ono \u0161to \u017eelite, a pisci \u017eele da pri\u010daju o onome \u0161to \u017eele da rade, a ne o onome \u0161to ih spre\u010dava da to rade. Pisci \u017eele da govore i o tome koliko su pla\u0107eni, i \u017eele da tra\u010daju druge pisce i pri\u010daju o tome koliko su oni pla\u0107eni, i \u017eele da se \u017eale na kriti\u010dare i izdava\u010de, i da kritikuju politi\u010dare, i \u017eele da pri\u010daju o onome \u0161to vole, o piscima koje vole, o pri\u010dama ili \u010dak re\u010denicama koje im ne\u0161to zna\u010de, i, na kraju, \u017eele da pri\u010daju o svojim idejama i svojim vlastitim pri\u010dama. Svojim stvarima.<\/p>\n

Britanski humorista Paul Jennings, u svom izvanrednom eseju o Rezistencijalizmu, parodiji na egzistencijalizam, tvrdi da je svijet podijeljen na dvije kategorije, \u201cNe\u0161to\u201d i \u201cNi\u0161ta,\u201d i\u00a0 da se izme\u0111u ove dvije kategorije neprestano odvija rat. Ako je pisanje Ne\u0161to, onda je cenzura Ni\u0161ta, i, kako je Kralj Lir rekao Kordeliji, \u201cOd ni\u010deg samo ni\u0161ta nastaje\u201d.<\/p>\n

Uzmite, na primjer, vazduh. On je tu, svugdje oko nas, ima ga u izobilju, besplatan je i svi ga mogu udisati. I da, znam, nije savr\u0161eno \u010dist, ali ga ipak ima mnogo, dovoljno za sve nas i jo\u0161 puno vi\u0161e. Kada vazduha ima za sve i u tolikim koli\u010dinama, bilo bi suvi\u0161no zahtijevati da se svima obezbijedi besplatan vazduh i u dovoljnim koli\u010dinama za potrebe svih. Ono \u0161to imate mo\u017eete lako uzeti zdravo za gotovo i ignorisati. Jednostavno, nema potrebe da oko toga di\u017eete galamu. Slobodno udi\u0161ete vazduh dostupan svima i nastavljate sa svojim poslom. Vazduh nije tema. To nije ne\u0161to o \u010demu bi ve\u0107ina nas htjela razgovarati.<\/p>\n

Zamislite, sada, da negdje gore postoje velike \u010desme, i da vazduh koji udi\u0161emo te\u010de iz tih \u010desmi, vru\u0107, hladan i mlak vazduh iz nekog nebeskog rezervoara. I zamislite da neko bi\u0107e gore, nama nepoznato, ili mo\u017eda \u010dak poznato, po\u010dne jednog dana da zavr\u0107e \u010desme jednu po jednu, tako da polako po\u010dinjemo primje\u0107ivati da je vazduh koji je i dalje besplatan i koji mo\u017eemo udisati, sve rje\u0111i. Do\u0111e trenutak kada po\u010dnemo te\u017ee da di\u0161emo, mo\u017eda \u010dak i da se borimo za vazduh. Do ovog trenutka, mnogi od nas su ve\u0107 po\u010deli protestovati, osu\u0111ivati redukciju vazduha, i glasno se zalagati za pravo na besplatan vazduh. Nesta\u0161ica, mogli bismo re\u0107i, stvara potra\u017enju.<\/p>\n

Sloboda je vazduh koji udi\u0161emo, a \u017eivimo u dijelu svijeta gdje je vazduh, iako nije savr\u0161en, ipak svima besplatno dostupan, barem onima od nas koji nisu crni gangsteri sa kapulja\u010dama u Majamiju, ili, naravno, osim ako smo \u017eene u republikanskim dr\u017eavama i poku\u0161avamo da donesemo slobodne odluke o vlastitim tijelima. Nesavr\u0161eno dostupan, nesavr\u0161eno \u010dist, ali dok ga ima i dok je besplatan ne osje\u0107amo potrebu da pravimo halabuku oko toga. Uzimamo ga zdravo za gotovo i nastavljamo sa svojim poslom. A uve\u010de, idemo na spavanje sa pretpostavkom da \u0107emo i sutra biti slobodni, jer smo danas bili slobodni.<\/p>\n

Kreativni \u010din zahtijeva ne samo slobodu, ve\u0107 i ovu pretpostavku o slobodi. Ako umjetnik brine da li \u0107e sutra biti slobodan, onda on nije slobodan ni danas. Ako se pla\u0161i posljedica svog izbora teme ili na\u010dina na koji ju je obradio, onda njegovim izborom ne\u0107e upravljati njegovog talenat, ve\u0107 njegov strah. Ako nismo sigurni u svoju slobodu, onda nismo slobodni.<\/p>\n

I, \u0161to je jo\u0161 gore, kada se cenzura upli\u0107e u umjetnost, ona postaje tema; umjetnost postaje \u201ccenzurisana umjetnost,\u201d i tako je svijet vidi i razumije. Cenzori ozna\u010davaju to djelo kao nemoralno ili bogohulno, pornografsko ili kontroverzno, i te rije\u010di zauvijek prate cenzurisana djela, kao albatrosi \u0161to vise oko vratova onih ukletih mornara. Napad na neko djelo ne samo da defini\u0161e to djelo; na neki na\u010din, za \u0161iru javnost, taj napad postaje djelo. Na svakog \u010ditaoca knjige \u201cLjubavnik ledi \u010ceterli\u2019\u201d ili \u201cJar\u010deva obratnica,\u201d svakog gledaoca \u201cPosljednjeg tanga u Parizu\u201d ili \u201cPaklene pomorand\u017ee,\u201d bi\u0107e deset, stotinu, hiljadu ljudi koji \u0107e \u201cznati\u201d da su ova djela pretjerano skaredna\u00a0 ili nasilna ili oboje.<\/p>\n

Pretpostavka o krivici zamjenjuje pretpostavku o nevinosti. Za\u0161to je indijski muslimanski umjetnik morao naslikati hinduisti\u010dku bo\u017eicu golu? Zar nije mogao po\u0161tovati njenu \u010dednost? Za\u0161to je glavni junak iz knjige onog ruskog pisca morao da se zaljubi u maloljetnicu? Zar nije mogao izabrati nekog zakonski prihvatljive dobi? Za\u0161to je britanski dramaturg opisao seksualno napastvovanje u hramu Sika? Zar nije taj napad mogao biti izmje\u0161ten sa svetog tla? Za\u0161to su umjetnici tako problemati\u010dni? Zar nam ne mogu ponuditi ljepotu, moralnost i vra\u0161ki dobru pri\u010du? Za\u0161to misle da ako se ovako pona\u0161aju, da bismo trebali biti na njihovoj strani? \u201cI svi ljudi su rekli sjednite dolje, sjednite dolje, ljuljate brod. Vrag \u0107e vas povu\u0107i na dno, sa tolikim teretom na du\u0161i nikada ne\u0107ete isplivati na povr\u0161inu. Sjednite, sjednite, ljuljate brod.\u201d<\/p>\n

Najve\u0107i uspjeh cenzure je kada la\u017e cenzora zamijeni istinu umjetnika. Kada se smatra da je ono \u0161to je cenzurisano zaslu\u017eilo da bude cenzurisano. Kada se osudi ljuljanje broda.<\/p>\n

To ne va\u017ei samo za svijet umjetnosti. Ministarstvo istine u dana\u0161njoj Kini uspje\u0161no je ubijedilo veliki dio kineske javnosti da su heroji sa Trga Tiananmen zapravo negativci koji \u017eele uni\u0161titi naciju. To je kona\u010dna pobjeda cenzora: kada ljudi, \u010dak i ljudi koji znaju da im se rutinski la\u017ee, prestanu biti sposobni da shvate o \u010demu se zapravo radi.<\/p>\n

Ponekad velika, zabranjena djela prkose cenzuri i uspiju da nametnu sebe svijetu\u2014\u201cUliks,\u201d \u201cLolita,\u201d, \u201cHiljadu i jedna no\u0107.\u201d Ponekad veliki i hrabri umjetnici prkose cenzorima kako bi stvorili veli\u010danstveno knji\u017eevno podzemlje, kao \u0161to je slu\u010daj sa samizdat knji\u017eevno\u0161\u0107u Sovjetskog Saveza, ili kako bi napravili suptilne filmove koji izmi\u010du o\u0161trici cenzorskog no\u017ea, kao u slu\u010daju savremene iranske i kineske kinematografije.<\/p>\n

\u010cak \u0107ete nai\u0107i na ljude koji \u0107e vam re\u0107i da je cenzura dobra za umjetnike jer podsti\u010de njihovu ma\u0161tu. To je kao da ka\u017eete da je dobro kada \u010dovjeku odsje\u010dete obje ruke, jer ga onda mo\u017eete pohvaliti \u0161to je nau\u010dio da pi\u0161e dr\u017ee\u0107i olovku u zubima.<\/p>\n

Cenzura nije dobra za umjetnost, a jo\u0161e je gora za umjetnike. Djela Ai Weiwei opstaju, ali je samom umjetniku \u017eivot sve te\u017ei. Pjesnika Ovidija prognao je na Crno more nezadovoljni Cezar, i on je proveo ostatak svog \u017eivota u nekoj zabiti po imenu Tomis, ali Ovidijeva poezija je nad\u017eivjela Rimsko Carstvo. Pjesnik Mandelstam umro je u jednom od Staljinovih radnih kampova, ali je njegova poezija nad\u017eivjela Sovjetski Savez. Pjesnik Lorka ubijen je u \u0160paniji po nare\u0111enju Generala Franka, ali Lorkina poezija je nad\u017eivjela fa\u0161isti\u010dku falangu. Mo\u017eda mo\u017eemo tvrditi da je umjetnost ja\u010da od cenzure, i mo\u017eda \u010desto i jeste tako. Umjetnici su, me\u0111utim, ranjivi.<\/p>\n

U Engleskoj je pro\u0161le sedmice, englesko udru\u017eenje PEN protestovalo jer je Londonski sajam knjiga pozvao samo \u201czvani\u010dne\u201d pisce iz Kine, koje je dr\u017eava odobrila, dok se glasovi najmanje tridesetpet pisaca koje je re\u017eim zatvorio, uklju\u010duju\u0107i nobelovca Liu Xiaobo i politi\u010dkog disidenta i pjesnika Zhu Yufu, nisu mogli \u010duti. U Sjedinjenim Dr\u017eavama, svake godine, religijski fanatici poku\u0161avaju zabraniti pisce kao \u0161to su Kurt Vonnegut ili \u010dak J. K. Rowling, kojoj spo\u010ditavaju da zagovara \u010darobnja\u0161tvo i crnu magiju; da ne pominjemo nesre\u0107nog, bezbo\u017enog Charlesa Darwina, protiv koga zagovara\u010di inteligentnog dizajna nastavljaju mar\u0161irati. Jednom sam napisao, i jo\u0161 uvijek mi se \u010dini istinito, da napadi na teoriju o evoluciji u nekim dijelovima Sjedinjenih Dr\u017eava i sami na neki na\u010din pobijaju tu teoriju, demonstriraju\u0107i da prirodna selekcija ne funkcioni\u0161e uvijek, ili barem ne na podru\u010dju Kanzasa, i da su ljudska bi\u0107a tako\u0111e sposobna da evoluiraju unatrag, prema \u201ckarici koja nedostaje\u201d.<\/p>\n

Jo\u0161 gora jeste sve ra\u0161irenija reakcija – ne ljuljajte \u010damac – na one umjetnike koji ga ljuljaju, i rastu\u0107e slaganje da cenzura mo\u017ee biti opravdana kada odre\u0111ene interesne grupe, ili rodne ili religijske, izjave da ih vrije\u0111a odre\u0111eno umjetni\u010dko djelo.<\/p>\n

Velika umjetnost, ili, hajde da to ka\u017eemo skromnije, originalna umjetnost nikada nije “u zlatnoj sredini\u201d, ve\u0107 je uvijek na ivici. Originalnost je opasna. Ona izaziva, propituje, pobija pretpostavke, talasa moralne norme, ne po\u0161tuje svete krave ili druga sli\u010dna bi\u0107a. Ona mo\u017ee biti \u0161okantna, ru\u017ena ili, da upotrijebim sveobuhvatni termin koji tabloidna \u0161tampa toliko voli – kontroverzna. A ako vjerujemo u slobodu, ako \u017eelimo da vazduha koji udi\u0161emo i dalje bude u izobilju, ovo je umjetnost \u010dije pravo na postojanje moramo ne samo braniti, ve\u0107 slaviti. Umjetnost nije zabava. U svom najboljem izdanju, ona je revolucija.<\/p>\n

Iz predavanja “Arthur Miller: Freedom to Write”, koje je Rushdie odr\u017eao 6. maja 2012. godine u sklopu festivala\u00a0 PEN World Voices Festival.<\/p>\n

Preuzeto sa The NewYorker.<\/p>\n

Za BUKU <\/a>prevela Milica Plav\u0161i\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako vjerujemo u slobodu, ako \u017eelimo da vazduha koji udi\u0161emo i dalje bude u izobilju, ovo je umjetnost \u010dije pravo na postojanje moramo ne samo braniti, ve\u0107 slaviti. Umjetnost nije zabava. U svom najboljem izdanju, ona je revolucija.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-106202","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/106202","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=106202"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/106202\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=106202"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=106202"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=106202"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}