{"id":105997,"date":"2013-02-13T10:54:33","date_gmt":"2013-02-13T09:54:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=105997"},"modified":"2013-02-13T10:54:33","modified_gmt":"2013-02-13T09:54:33","slug":"plavusko-i-baruh","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/02\/13\/plavusko-i-baruh\/","title":{"rendered":"Plavu\u0161ko i Baruh"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/12\/papa_twitter.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-101871\" title=\"papa_twitter\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/12\/papa_twitter.jpg\" alt=\"\" width=\"270\" height=\"167\" \/><\/a>Pi\u0161e: Jasna Tkalec<\/strong><\/p>\n<p>\u2026 \u201cJa, Celestin V., odustajem slobodno i spontano od slu\u017ebe svetog oca Pape\u201d\u2026 Drhtavim glasom izgovarao je te rije\u010di jedan stari monah, pustinjak, koji je cijeli \u017eivot proveo u spilji na Monte Morrone, pa su ga i nazvali Pietro del Morrone. Bio je jedanaesti sin siroma\u0161nih seljaka iz pokrajine Molise, predzadnji po redu, koji se zamona\u0161io i svoj \u017eivot posvetio siroma\u0161tvu, postu i molitvi. Nije znao ni latinski, a u \u010dasu kad je izabran za papu imao je 85 godina i uop\u0107e se nije tako ne\u010demu nadao. U to vrijeme, nakon dugogodi\u0161nje borbe za posjedovanje Sicilije Aragonaca i napuljskog kralja iz dinastije an\u017euinske, te otimanja za papsku stolicu dvije patricijske porodice iz Rima, prin\u010deva Colonna i princa Caetani, otimanja koje je trajalo pune dvije godine, pa je u me\u0111uvremnu do\u0161lo i do epidemije kuge, te se plemeniti Caetani dosjetio jadu, da, nakon pokore i skandala, izabere za Papu tog neukog i priprostog isposnika sa planine Monte Morrone i imenuje ga papom. Tako je pustinjak postao papa u Aquili 1294. Kao papa dobio je naziv Celestina V. i postao oru\u0111e u rukama plemenitog Caetanija. Potpisao je sve sto je ovaj \u017eelio (da \u0107e Sicilija ponovo pripasti Napuljskom kraljevstvu nakon smrti vladara iz dinastije Aragona) i nakon zbrke koja je nastala u vatikanskim spisima, jer Celestin V. nije bio od ovoga svijeta niti je poznavao latinski, a jo\u0161 manje razumio svjetske mo\u0107nike, ni strasti i zaplete, koje ih rukovode i razdiru, te je upao u mre\u017ee Caetanija, odlu\u010dio se, svega nakon pet mjeseci papstva, na krajnji gest. Papa je odustao\u2026\u0161to naravno nije ostalo bez posljedica. Njegov doju\u010dera\u0161nji za\u0161titnik princ Caetani, po\u0161to se dao izabrati za papu Bonifacija VIII., \u017eelio ga je definitivno maknuti s puta. Nesretni Celestin V. je za to doznao i pobjegao u Gargano na Jadranskoj nobali, odakle se namjeravao prebaciti u Gr\u010dku, ali je zarobljen od napuljske garde odveden u tvr\u0111avu \u2013zamak u Ciociariji, gdje je nakon dvije godine u uzama, umro. Ka\u017eu da je papi Bonifaciju VIII. \u2013 onog kojeg je Dante smjestio u VIII. krug pakla me\u0111u simoniste \u0161to naglava\u010dke stoje dok im vje\u010dna vatra pali tabane \u2013 prorekao: \u201cDobio si papsko prijestolje kao lisica, vladat \u0107e\u0161 ko lav, a umrijeti kao pas\u201d.<\/p>\n<p>\u0160to dakle tog Celestina V. vezuje za Benedicta XVI.? Ista formula izre\u010dena na latinskom jeziku \u201cabdiciram slobodno i spontano\u201d.<\/p>\n<p>A Bendikt XVI. je ovog jutra nastavio \u201c\u2026po\u0161to sam vi\u0161e puta preispitao vlastitu savijest, postao sam siguran da vi\u0161e nisam u stanju da na dovoljno dobar i prikladan na\u010din vr\u0161im slu\u017ebu Petrovog nasljednika. Duboko svjestan odgovornosti te slu\u017ebe, koja zbog svoje duhovne su\u0161tine mora biti vr\u0161ena ne samo rije\u010dima i djelima, nego i patnjom i molitvom&#8230;\u201d odlu\u010dio sam se povu\u0107i od nje\u2026<\/p>\n<p>Na Concistoru koji je imao kanonizirati Otrantske mu\u010denike dana 13 februara 2013. nastalo je zaprepa\u0161tenje kao da je grom udario iz vedra neba. Niko nije znao, niko se nije nadao ovakvoj iznenadnoj odluci i njenoj objavi od onog koji je bio 273 papa po redu na Petrovom prijestolu.<\/p>\n<p>Na trgu Sv. Petra toga jutra \u0161etkali su turisti i prodava\u010di krunica, molitvenika i svetih sli\u010dica kao svakog jutra i s nevjericom su primili vijest, koja je munjevito obi\u0161la globus. Kako? Ostavka? Nije mogu\u0107e!? Da nije neka \u0161ala? Neki su se odmah sjetili nesretnog Celestina V., koji je umro u uzama, neki filma Nannija Morettija, koji se pokazao profetskim, u kojem papa, francuski glumac Michel Piccoli, daje sjajan lik pape, koji to postaje protiv vlastite volje te bje\u017ei iz Vatikana, zatim ide na psihoanaliti\u010dke seanse kod mlade lije\u010dnice, kako bi se oslobodio svojih strahova, a na kraju ipak pred zapanjenim kardinalima, koji ostaju bez rije\u010di, daje ostavku, jer se ne osje\u0107a sposobnim\u2026Prozor na kojem se pojavljuje papa ostaje sablasno i tragi\u010dno prazan. A on je ove ve\u010deri, dok je hladna ki\u0161a plju\u0161tala od zapanjenih posjetilaca napu\u0161tenim trgom Sv. Petra, bio osvijetljen iznad mra\u010dnog i mokrog trga. Ka\u017eu da se iznenada iz mra\u010dnih oblaka prolomio grom i udario u crkvu sv. Petra. Posljedica nije bilo \u2013 do\u010dekao ga je gromobran!<\/p>\n<p>Neki su se opet sjetili posljednje knjige poznatog komunisti\u010dkog pisca Ignazia Silonea, napisane 1968. (kad su mnogi komunisti odustajali i izlazili iz partije zbog invazije \u010cehoslova\u010dke) \u201cLa vita di un povero cristiano\u201d (\u017divot jednog sirotog kr\u0161\u0107anina) u kojoj opisuje u obliku dijaloga \u017eivot i patnje siroma\u0161nog i zlosretnog Celestina V., zatvorenog u uze u kojima umire, po\u0161to je do\u017eivio \u010dast, koju nije \u017eelio. A Ignazio Silone pi\u0161e :\u201dU bilo kojem vremenu i u bilo kojem dru\u0161tvu najuzvi\u0161eniji \u010din ljubavi jeste dati cijeloga sebe, shvatiti i uzeti samog sebe, kako bi se obnovio. Posjeduje se samo ono \u0161to se daje\u201d\u2026<\/p>\n<p>O ovom dramti\u010dnom koraku Pape, koji je u krizi, Crkve koja je u krizi, vjere koja je u krizi, kr\u0161\u0107anstva koje je u krizi, svijeta koji je u krizi, raspravljat \u0107e se jo\u0161 dugo.<\/p>\n<p>Da li je papa Benedikt XVI konzervativan ili nije? Da li je ovaj ne\u010duveni gest, gest moderniteta ili relativiziranja svega, pa i stolice svetog Petra, protiv \u010dega se papa kao u\u010den i rafiniran teolog toliko borio? U kakvom mu je svijetu bilo dano da vr\u0161i svoju te\u0161ku slu\u017ebu Pontifexa Maximusa, Petrovog nasljednika, u Rimu? Da li se bojao fizi\u010dke slabosti i nemo\u0107i te nije \u017eelio da svijet gleda njegovu patnju, kako se to dogodilo sa njegovim prethodnikom Wojtilom? \u0160ta se to u Rimu desilo sa profinjenim profesorom teologije iz Regensburga, da je on, koji je vodio dijalog sa Habermasom, kasnije postao konzervativni teolog i Papa koji se bori protiv suvremenosti? Kako se kao Papa hrvao sa apostazijom Evrope, sa identitetom Crkve na \u010dijem se \u010delu na\u0161ao (sa 78 godina) i kako je do\u017eivljavao odnos crkve i svijeta? On koji je u svojim napisima nastojao pokazati vezu izme\u0111u racionalizma i vjere, da li je patio zbog svijesti o ljudskoj ograni\u010denosti, o ljudskoj neslobodi, jer svi \u0107emo postati prah (iz kojeg smo nastali) i sve \u0107e postati prah, samo je crkva vje\u010dna\u2026No dana\u0161nji svijet je prazan i bez vjere\u2026<\/p>\n<p>Da li su ga kardinali ostavili samog, ili se prirodno mora osje\u0107ati usamljen svaki \u010dovjek koji se na\u0111e na \u010delu takve kolosalne i hiljadugodi\u0161nje institucije kakva je sveta rimska crkva? Da li je, pi\u0161u\u0107i svoje enciklike, osje\u0107ao koliko su udaljene od svakodnice dna\u0161njih ljudi, on, koji je pisao o ljubavi, \u0161to je za njega bila prije svega kr\u0161\u0107anska \u201ccaritas\u201d i o \u201cduhu i vjeri\u201d te o svom do\u017eivljavanju Isusa Krista, mislima i osje\u0107ajima toliko dalekom i druga\u010dijem od svijesti i preokupacija XXI stolje\u0107a? Da li je svijet u kojem mora jo\u0161 uvijek \u017eivjeti svijet prazan, bez ideologija, bez vjere i na kraju krajeva i bez nade? Ili mo\u017eda nije tako? Da li su ga crkveni velikodostojnici, episkopi i kardinali pratili u njegovoj namjeri da Crkvu o\u010disti \u201cod prljav\u0161tine\u201d, kako je sam izjavio? Zar nije napisao dirljivo pismo irskom kleru i vjernicima, ispri\u010davaju\u0107i se zbog sramnog zla \u2013 sve\u0107eni\u0107kog zlostavljanja djece? Da li su ga dobro shvatili u Francuskoj kad se poku\u0161ao pomiriti s biskupima lefevrijancima? Zar nije imao dobar odnos s hebrejstvom, kojeg je smatrao temeljem kre\u0161\u0107anske vjere? Zar se nije poku\u0161ao pomiriti s drugim jednobo\u0161kim crkvama, pa nakon nespretnog citiranja bizantskog imperatora, \u0161to je izazvalo cijelu pobunu u islamskom svijetu, zar nije oti\u0161ao i Turskoj u Aja Sofiju i molio zajedno s Velikim Muftijom?<\/p>\n<p>I zar nije bio dobar komunikator on koji je twiterom razgovarao \u010dak s djevoj\u010dicom iz Japana, koja se bojala potresa\u2026Kako se nosio sa skandalima JOR-a, Vatikanske banke, te s ostavkom njenog direktora Tedeschija? Ili sa skandalom Gabrielija, koji mu je kao li\u010dni sobar, krao dokumente? Sa optu\u017ebama da Crkva propovijeda siroma\u0161tvo, a sama je prebogata. S tvrdnjama protestanata, da treba da i \u017eene budu sve\u0107enici? Sa praksom priznavanja istospolnih brakova, \u010dak u najkatoli\u010dkijoj \u0160paniji? Ili sa burnim negodovanjem zato \u0161to na pastoralnom putu u Afriku nije odobrio upotrebu prezervativa, uprkos epidemije AIDS-a, koja tim kontinentom hara\u2026Sve su to pitanja na koja mora odgovoriti Vatikan i njegova crkva, ali i svijet pi\u0161e historiju svakoga dana. Benedikt XVI. iz nje je \u2013 kako re\u010de \u2013 svojevoljno iza\u0161ao- da pro\u017eivi ostatak svojih dana prvo u Castel Gandolfu, dok mu se ure\u0111uje ku\u0107ica u Vatikanskim vrtovima, lijepi klauzurni objekt, kojeg vode opatice. A on \u0107e \u0161etati Vatikanskim vrtovima, razmi\u0161ljati, \u010ditati i pisati teolo\u0161ke spise, koliko mu to zdravlje bude dopustilo. Tako misli baruh \u2013 blagosloveni u ostavci papa \u2013 Benedictus XVI., nakon klamoroznog gesta, koji je, potaknut ko zna \u010dim (ve\u0107 se izmi\u0161ljaju urote i zapleti) zgranuo svijet odlukom da u\u010dini svojevoljno ono na\u0161to je Celestino V. mo\u017eda bio prisiljen. Do 28. ovog mjeseca bit \u0107e Papa, a onda \u0107e na slikovitoj ceremoniji vratiti mitru i klju\u010deve svetoga Petra\u2026i bijelu halju.<\/p>\n<p>No da li \u0107e se on ba\u0161 tako \u0161etkati prelijepim vrtovima Vatikana i \u010davrljati s budu\u0107im Papom? Crkveni velikodostojnici ve\u0107 govore kako \u0107e to biti samo \u201cvrijeme tranzicije\u201d do kona\u010dnog odlaska u neki udaljeniji samostan u potpunu klauzuru. Sedam je vjekova pro\u0161lo od nesretnog Celestina V 1297 godine. Treba se nadati da u svijetu ljudi koji se neprestano klanjaju zlatnom teletu i zaboravljaju Boga, hrabri ili umorni papu Benedikta ne\u0107e biti ni zaboravljen ni napu\u0161ten od bo\u017eje proivdnosti te da \u0107e imati ljep\u0161i kraj od sirotog Plavu\u0161ka \u2013Celestina V.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/noviplamen.net\/2013\/02\/12\/plavusko-i-baruh\/\" target=\"_blank\">Novi plamen <\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Da li je Benedikt XVI, borac protiv relativizma u suvremenom svijetu, svojom gestom odustajanja od prijestolja Svetog Petra i ostavkom na slu\u017ebu papstva relativizirao i samog sebe, ili u\u010dinio korak koji zna\u010di izlaz iz historije, iskorak iz hiljadugodi\u0161nje tradicije i ulazak crkve u modernitet?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-105997","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/105997","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=105997"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/105997\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=105997"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=105997"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=105997"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}