{"id":105896,"date":"2013-02-12T09:01:02","date_gmt":"2013-02-12T08:01:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=105896"},"modified":"2013-02-12T09:01:02","modified_gmt":"2013-02-12T08:01:02","slug":"klasna-basna","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/02\/12\/klasna-basna\/","title":{"rendered":"Klasna basna"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/02\/Patrice-Motsepe.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-105897\" title=\"Patrice Motsepe\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/02\/Patrice-Motsepe.jpg\" alt=\"\" width=\"240\" height=\"149\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/02\/Patrice-Motsepe.jpg 240w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/02\/Patrice-Motsepe-235x145.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/02\/Patrice-Motsepe-75x46.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/02\/Patrice-Motsepe-220x136.jpg 220w\" sizes=\"(max-width: 240px) 100vw, 240px\" \/><\/a>Pi\u0161e: Boris Postnikov<\/p>\n<p>Patrice Motsepe autor je najnovije kapitalisti\u010dke bajke: mo\u0107ni ju\u017enoafri\u010dki biznismen najavio je pro\u0161log tjedna da \u0107e polovicu svoga bogatstva \u2013 skoro milijardu i pol dolara \u2013 donirati projektima medicinske pomo\u0107i i obrazovanja siroma\u0161nih. \u201cTrebamo \u010diniti stvari koje \u0107e svijetu pokazati da Afrika nije samo kontinent koji prima pomo\u0107\u201d, rekla je na prigodnoj sve\u010danosti njegova supruga Precious, \u201cnego da mo\u017eemo pomo\u0107i sami sebi.\u201d<\/p>\n<p>Inspiraciju za gestu koju sada jednoglasno slave komentatori i reporteri Motsepeu je dala poznata inicijativa Billa Gatesa i Warrena Buffetta: drugi i tre\u0107i s \u201cForbesove\u201d liste najbogatijih ljudi svijeta prije ne\u0161to vi\u0161e od dvije godine napisali su \u201cPrisegu darivanja\u201d, obavezav\u0161i se da \u0107e 99 posto imetka preusmjeriti prema vrijednim humanitarnim ciljevima i apelirav\u0161i na ameri\u010dke milijardere da daju barem polovicu svoga. Do sada, odazvalo se skoro stotinu pozvanih; pa ipak, nitko me\u0111u njima nije zainteresirao medije poput afri\u010dkog rudnog magnata. Politi\u010dka korektnost nala\u017ee da se razlog tog interesa pre\u0161uti, ali nemogu\u0107e ga je ne vidjeti: novinarskom frazeologijom re\u010deno, vijest nije kada dobrostoje\u0107i bijelac daruje siroma\u0161ne Afrikance, nego kada to u\u010dini bogati crnac.<\/p>\n<p>Pri\u010da koja je hvaljeni Gatesov i Buffettov projekt trebala kolorirati ideolo\u0161ki po\u017eeljnim tonovima multikulturalizma i ukrasnog rasnog diverziteta preokrenula se tako u jasan simptom dalekose\u017enijih poreme\u0107aja ekonomsko-politi\u010dkog poretka. Bilo je, izgleda, neophodno da se na scenu popne velikodu\u0161ni crnoputi entrepreneur kako bi postalo o\u010dito ono \u0161to su skepti\u010dniji vidjeli od samog po\u010detka: na popisu slavljenih ameri\u010dkih filantropa nema, naime, ba\u0161 nijednog crnca. A uloga dobrotvora i mecene teret je bijelog \u010dovjeka iz vrlo jednostavnog razloga: ve\u0107 letimi\u010dan pogled na \u201cForbesovu\u201d listu, recimo, na sve te krupne zvjerke, investicijske ajkule i debele ma\u010dore, otkriva nam me\u0111u prvih stotinu samo jednog crnog Afrikanca, nigerijskog investitora Alika Dangotea. \u010cak i na samom vrhu kapitalisti\u010dke piramide bogatstva, dakle, tamo gdje se dovr\u0161ava i slavi ideolo\u0161ki narativ o uspjehu vrijednih i sposobnih individualaca, jasno su upisani globalni odnosi radikalne neravnopravnosti; \u010dak i najljep\u0161e bajke, poput Motsepeove, upu\u0107uju nas na nali\u010dje globalnog kapitalisti\u010dkog sistema.<\/p>\n<p>Jedan detalj iz te bajke, me\u0111utim, jo\u0161 je zanimljiviji od (n)ove potvrde ekonomske rasne diskriminacije. Izvje\u0161tavaju\u0107i o afri\u010dkoj donaciji, BBC je smatrao neophodnim pojasniti otkud Motsepeu toliko bogatstvo: stekao ga je zahvaljuju\u0107i postaparthejdovskim mjerama ja\u010danja gospodarskog polo\u017eaja crnaca ili, konkretno, dr\u017eavnoj odredbi koja nala\u017ee da najmanje 26 posto vlasni\u0161tva nad rudnicima mora pripasti crnim investitorima. Na ovom mjestu, zna\u010denje pri\u010de o humanitarnoj gesti radikalno se mijenja: umjesto da bude iznimka koja indirektno potvr\u0111uje pravilo, ona odjednom izravno p(r)okazuje logiku sistema. To \u0161to je ju\u017enoafri\u010dkom milijarderu u boga\u0107enju pomogao zakonski okvir pozitivne rasne diskriminacije, naime, samo je drugi na\u010din da se ka\u017ee kako ba\u0161 svim milijarderima svijeta zgrtanje golemih bogatstava omogu\u0107uju odre\u0111ena legislativna pravila \u2013 ne\u0161to poput pozitivne klasne diskriminacije \u2013 koja danas stvaraju uvjete koncentracije ogromne financijske mo\u0107i unutar uskog kruga najsnala\u017eljivijih.<\/p>\n<p>Sjedinjene Dr\u017eave su dobar primjer: nedavno je sukob republikanaca i demokrata umalo gurnuo zemlju s tzv. fiskalne litice, da bi opasnost bila uklonjena u posljednji trenutak, konsenzualnim pove\u0107anjem porezne stope najbogatijima na ne\u0161to manje od 40 posto. Sjetimo li se pritom da je ta stopa, primjerice, u doba kada je F. D. Roosevelt izvla\u010dio Ameriku iz pro\u0161le velike recesije iznosila preko devedeset posto, jasnije je do koje mjere dr\u017eavni aparat uve\u0107ava ili umanjuje, ograni\u010dava ili omogu\u0107ava uspjehe milijardera. To je onaj aspekt neoliberalizma koji njegovi apologeti, ali i povr\u0161niji kriti\u010dari, nerijetko zanemaruju: poslovni uspjeh malobrojnih pojedinaca pretpostavlja slo\u017eenu mre\u017eu dr\u017eavnih intervencija, zakona i propisa, radije negoli karikaturalno idealizirani par diskretne \u201cminimalne dr\u017eave\u201d i vakuuma \u201cslobodnog tr\u017ei\u0161ta\u201d.<\/p>\n<p>Filantropski egzibicionizam pobjednika logi\u010dno je cini\u010dan epilog takve igre: nakon \u0161to je pravni aparat omogu\u0107io stjecanje enormnih bogatstava i nakon \u0161to je to stjecanje prikazano isklju\u010divo u domeni osobnih zasluga, sada je njihovoj dobroj volji i lo\u0161oj savjesti prepu\u0161teno da saniraju probleme kojih u uvjetima pravednije distribucije postoje\u0107eg bogatstva ne bi ni bilo. Iznos koji je onih stotinu \u201cForbesovih\u201d ajkula i ma\u010dora zaradilo samo u pro\u0161loj godini, izra\u010dunali su nedavno u me\u0111unarodnoj organizaciji za borbu protiv neima\u0161tine Oxfam, \u010detiri je puta ve\u0107i od cifre potrebne da se ljude koji pre\u017eivljavaju s manje od 1,25 dolara dnevno \u2013 ina\u010de, petinu globalne populacije \u2013 izvu\u010de iz ekstremnog siroma\u0161tva.<\/p>\n<p>U takvim okolnostima, \u010dini se, kratak nas put vodi od spektakla dobrih namjera do debakla svjetskih razmjera, od ideala filantropije do sasvim realne distopije. Mo\u017eda stoga bajka i nije najprikladniji \u017eanr za pri\u010de o bogatim humanitarcima. Prije bi nam trebalo ne\u0161to poput klasne basne: samo je tamo mogu\u0107, naime, privid da se zvjerke pona\u0161aju kao ljudi.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.novossti.com\/2013\/02\/klasna-basna\/\" target=\"_blank\">Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kratak nas put vodi od spektakla dobrih namjera do debakla svjetskih razmjera, od ideala filantropije do sasvim realne distopije. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":105897,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-105896","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/105896","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=105896"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/105896\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/105897"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=105896"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=105896"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=105896"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}