{"id":105803,"date":"2013-02-11T09:36:43","date_gmt":"2013-02-11T08:36:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=105803"},"modified":"2013-02-11T09:36:43","modified_gmt":"2013-02-11T08:36:43","slug":"muk","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/02\/11\/muk\/","title":{"rendered":"Muk!"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

Iz nedavne TV debate o stanju u medijima ostao mi je urezan u pam\u0107enje komentar predsjednice novinarskog sindikata, koja je rekla da zakone koji reguli\u0161u ovu sferu smatra nelegitimnim jer su bili doneseni bez debate, a mi\u0161ljenja novinara uop\u0161te nisu bila uzeta u obzir. Na svu muku, do\u0161lo mi je da se nasmijem glasno i gorko… A kada su to vlasti obavljale konsultacije, organizovale debate i pitale one na koje se ti zakoni odnose?<\/p>\n

Mogla bih krenuti jo\u0161 od po\u010detka tranzicije, od vremena prvobitne akumulacije kapitala kroz kriminalnu privatizaciju. Gra\u0111ani nisu bili dio deliberacije ni kada se radilo o ustavu ili ma kojem zakonu, a ekspertske grupe su se, po pravilu, sastavljale od ljudi koji ne\u0107e talasati, a koji \u0107e se smatrati \u201esvojima\u201c. Primera ima bezbroj, a zaklju\u010dak je jednostavan: deliberacija je nepoznata, va\u017enije je doneti zakon nego put do dobrih rje\u0161enja; zato, gra\u0111ani su podanici koji tiho prigovaraju, ali ne sudjeluju u javnom \u017eivotu svoje politi\u010dke zajednice (polity), niti uspijevaju da se suprostave rje\u0161enjima kada su suprotna njihovim interesima, pa i sa zdravim razumom. Posljednja kap u \u010da\u0161i je bio neuspjeh zakonodavne inicijative grupe gra\u0111ana (\u201cAman\u201c), koji su skupili 10.000 potpisa i podnijeli parlamentu zakonski predlog. Ipak, to ostaje jedan od malobrojnih svijetlih primjera o tome kako grupa osvije\u0161\u0107enih gra\u0111ana, svesnih zajedni\u010dkih interesa mo\u017ee zakucati na vrata parlamenta.<\/p>\n

Ovo nije prvi \u010din ove vrste, a ne\u0107e biti ni poslednji. Tako se u\u010di i praktikuje demokratija, A ovo je, svakako, i \u0161amar za sve poslanike koji vi\u0161e od dvije decenije ne koriste pravnu mogu\u0107nost da pokrenu ovakav zakonodavni postupak. \u010cak i kada se sva\u0111aju, jedinstveni su jedino kada se treba donijeti zakon o pove\u0107anju plata i beneficija.<\/p>\n

U fokusu ove kolumne je, ipak, jedna druga ti\u0161ina, bolje re\u0107i – muk na univerzitetu…<\/p>\n

Neki, s pravom, pitaju gdje si profesori i za\u0161to ne reaguju na najnovije (ne zna im se vi\u0161e broj) izmjene Zakona o visokom obrazovanju. Samo ubije\u0111eni idealisti i dalje o\u010dekuju burne reakcije nakon skandaloznog otkidanja Medicinskog fakulteta od njegovog korpusa (Univerziteta Sv. Kiril i Metodij) putem posebnog zakona koji ure\u0111uje medicinske studije ili zbog novih izmjena Zakona o visokom obrazovanju u skra\u0107enom postupku, u vrijeme kada opozicija bojkotuje rad parlamenta, a akademska zajednica nije ni znala \u0161ta se sprema. Priznajem, o\u010dekivala sam da bar medicinari odreaguju odlu\u010dnije, onako kao \u0161to se bore (ili su se borili?) protiv idiotskog principa o pla\u0107anju po u\u010dinku. Uzalud! Donesen je lex specialis na ve\u0107 postoje\u0107i lex specialis, pa tako ono \u0161to va\u017ei za ostale na Univerzitetu ne va\u017ei za studije medicine!<\/p>\n

Univerziteti u Makedoniji su najbolji (i najsramniji) primjer efekta kuvane \u017eabe! Tako se dugo \u201ekr\u010dkaju\u201c, pa su se navikli i na temperaturu i na kutla\u010du vlasti i sve za\u010dine koji dodaju onako iz malog mozga. Najnovije promjene zakona su ostale totalno neprimije\u0107ene u \u201ebazi\u201c. Dan nakon \u0161to su zakonske promjene donesene, izme\u0111u kolega je to bila tema za razgovor uz kafu, a ne za raspravu. Ve\u0107ina nije ni znala o \u010demu se radi, a jo\u0161 manje je pro\u010ditalo zakonski tekst. No, rasprava je \u017eivnula kada su na dnevni red stigli li\u010dni interesi i ambicije – izbor \u010dlanova Nastavni\u010dkog vije\u0107a (po delegatskom sistemu)! To je, \u010dini se, jedina \u201epolitika\u201c koja pali strasti; sve drugo ostaje na nivou rekla-kazala, ma hajde vidje\u0107emo kako \u0107e to funkcionisati i kako \u0107emo se sna\u0107i. Neka drugi razmi\u0161lja o tome! Nekoliko dana kasnije, u telefonskom razgovoru kolega iz drugog instituta na Filozofskom fakultetu je napravio (frojdovsku) oma\u0161ku, pitaju\u0107i me jesam li bila izabrana za \u010dlana Glasa\u010dkog vije\u0107a. I prije no \u0161to sam reagovala na gre\u0161ku, on se sam sebi glasno nasmijao jer je, naravno, mislio na najvi\u0161e nau\u010dno i stru\u010dno tijelo, na Nastavno ve\u0107e.<\/p>\n

No, nije pogrije\u0161io mnogo, jer izborne kombinatorike, lobiranja i vizantijske igre imaju jedinstveni cilj: stvaranje odgovaraju\u0107eg glasa\u010dkog tijela koje \u0107e dekanu osigurati drugi mandat. Redovni profesori, posebno oni glasni – out, docenti i studenti – in. Ovo ka\u017eem kako bih opisala trenutnu atmosferu i \u201ebrige\u201c na univerzitetu…<\/p>\n

Gdje su profesori? Dio njih je u Glasa\u010dkim vije\u0107ima, dio gura nauku (do makedonske granice prema Srbiji, a oni ambiciozniji \u201e\u010dak\u201c do Ljubljane), dok su tre\u0107oj grupi politi\u010dke ambicije ispred svega, pa sada odra\u0111uju ili za opoziciski \u201eotpor\u201c ili su dobro pla\u0107eni (vladinim i nevladinim) projektima. Istini za volju, u opoziciskim redovima ima profesora koju su se osvrnuli na zakonske promjene, ali uglavno u kontekstu zahtjeva za prijevremene izbore i ispred gra\u0111ana koji pojma nisu imali o \u010demu se radi. Ali, i to je bilo dovoljno da izazove jedno kolektivno \u201euaaa, dolje vlada\u201c.<\/p>\n

Sasvim sam slu\u010dajno saznala da je elitisti\u010dka grupa koja sebe naziva Vox Academica odr\u017eala debatu u klubu nevladine grupacije GEM (Gra\u0111ani za evropsku Makedoniju). Ostalo je nejasno za\u0161to tamo, a ne na Univerzitetu? Navodno, nisu mogli dobiti prostorije. I koja je tu poruka? Da su i oni kapitulanti, jer izme\u0111u odabranih ima senatora i prodekana, a eto nisu se uspjeli izboriti ni za vra\u0107anje\/kori\u0161\u0107enje autonomije time \u0161to bi organizovali debatu na teritoriju Univerziteta, gdje bi pozvali sve profesore i studente! Autonomija se brani i ostvaruje, prije svega, unutar univerziteta, i to nasuprot razli\u010ditih instanci mo\u0107i, pa ako u tome nismo uspjeli, koji je smisao za sve optu\u017eivati vladu sa ulice?<\/p>\n

A \u0161to se zaista desilo? Tamo gdje je prethodni ministar Todorov stao (a sada kao ministar zdravstva uni\u0161tio medicinske studije), produ\u017eio je njegov nasljednik, ministar Kralev. Dakle, ne radi se o ministrime, nego o konzistentnoj politici vlade koja, uz navodno usagla\u0161avanje makedonskog univerzitetskog obrazovanja s evropskim standardima, koristi priliku da uspostavi kompletnu kontrolu, a pri tom se vodi zahtjevima korporativnog kapitala i neoliberalne ekonomske logike. \u0160to se vlasti ti\u010de, sasvim je jasno za\u0161to ne \u017eeli autonomni univerzitet, ali ono \u0161to brine je \u0161to i profesori (s rijetkim izuzecima) ne znaju ni da defini\u0161u autonomiju, a jo\u0161 manje su spremni da je brane. Mla\u0111i kolega, s pravom i s puno rezignacije, primje\u0107uje da se vlast ne treba ni pla\u0161iti ovakvog univerziteta, koji \u0107e ostati po strani \u010dak i da ima netaknutu autonomiju.<\/p>\n

Ustavni sud \u0107uti \u201emudro\u201c i nije se izjasnio ni po zahtjevu za preispitivanje ustavnosti prethodnih daleko ve\u0107ih i zna\u010dajnijih izmjena iz 2011.<\/p>\n

Ali, ta 2011. godina je, ipak, bila druga\u010dija. Usred talasa nezadovoljstva, stvorila se mala skupina, unikatna po svom karakteru jer je, po prvi put, uspjela na jedno mjesto da skupi profesore i studente u vrijeme protesta profesora i kontraprotesta studentske organizacije (odana vlastima) i stvorila jezgro onih koji su shvatili da smo na univerzitetu zajedno i da treba da branimo autonomiju i zbog sebe i zbog onih koji dolaze iza nas. Ta skupina koja je sebe simboli\u010dki nazvala \u201eSokratovcima\u201c je otvorila teme, ali i dijalog i, naravno, odmah zaslu\u017eila epitet sumnjivih partibrejkera. I oni su imali prakti\u010dne probleme, ali su uporno sastanke odr\u017eavali na teritoriji Univerziteta. To vrijeme ne\u0107u nikada zaboraviti, jer sam bila svjedok kako se mladala\u010dka energija i buntovnost spajaju i razgovaraju sa iskustvom i mudro\u0161\u0107u starijih kolega, a sve u duhu uzajamnog po\u0161tovanja. Neki od profesora su davali podr\u0161ku, ali iz daleka, da se ne vidi previ\u0161e.<\/p>\n

Dvije godine kasnije i ta mala iskra je skoro nestala, osim u o\u010dima\/rije\u010dima pojedinaca koji se sje\u0107aju tog nevjerovatnog iskustva. A dijagnoza je ostala ista kao i tada: odavno se ne mo\u017ee govoriti o upadu u autonomiju univerziteta, ve\u0107 o totalnom padu. Autonomija je odavno prestala da postoji, pa se nema u \u0161ta upadati. Retorika kojom se elaborirao zakon je jasno ona tipi\u010dna za neoliberalni kapitalizam, koji ne mari za slobodnu akademsku misao i kriti\u010dku nauku, nego te\u017ei pragmati\u010dnosti i primjenljivosti, a klju\u010dni standardi su oni koji vode ka \u201eemployability\u201c, a centri za karijeru trebaju stvoriti sinergiju izme\u0111u akademije, dr\u017eave i biznisa. Oni koji ne znaju da \u010ditaju izme\u0111u redova mogu vidjeti i dobre stvari u novim rje\u0161enjima. Priznajem, \u010dak se i meni dopada kako mali \u0110okica zami\u0161lja transformaciju makedonskih univerziteta u svjetske, tako \u0161to \u0107e se svake godine dio profesora i najboljih studenata slati na jedan od 500 najboljih univerziteta u svijetu i tako \u0161to \u0107e se uspostaviti institucionalna saradnja s njima preku programa i joint diploma!<\/p>\n

Ne umri magar\u010de do zelene trave, ka\u017ee narod. Vidim, Harvard je jedva do\u010dekao ovo zakonsko \u010dudo u Makedoniji. Ukoliko se ovo ne ostvari, sleduju visoke nov\u010dane kazne, za makedonske institucije naravno. Paradoks je u tome da vlasti smi\u0161ljaju nerealne planove i drakonske kazne, a pri tome ne ula\u017eu ni denar u univerzitete ili u stipendiranje najboljih studenata. Neki fakulteti su ovih mjeseci zatvoreni jer nemaju grijanje, mu\u010dimo se sa elementarnim uslovima za pristojnu nastavu (predajem u predavaoni u kojoj je polomljeno staklo na prozoru ve\u0107 par mjeseci), a o istra\u017eivanjima i da ne pri\u010dam (to nam dolazi kao li\u010dni hobi, pa ko se kako sna\u0111e).<\/p>\n

Ali, dekanati i rektorati \u0107ute. Muk! Ka\u017eu, te\u0161ko je, ali \u0107emo se sna\u0107i nekako. Oni su se oduvijek najlak\u0161e uklapali u ovakve promjene, jer su yes-sayeri i znaju menad\u017eerisati novcem (za\u0161to bi se, ina\u010de, tukli za nove mandate)!<\/p>\n

Znate li na \u010dija \u0107e le\u0111a pasti svi ovi novi centri i \u0161etnje po svijetu? Razumije se, na le\u0111a studenata i njihovih roditelja! \u010cak nisam ni sigurna da \u0107e ba\u0161 najbolji izme\u0111u njih dobiti \u0161ansu da posjete neki strani univerzitet. Studenti su i dosada bili \u017ertve komercijalizacije studija, a nije daleko dan kada \u0107e se plate na univerzitetima morati smanjiti da bi se ispunile nove obaveze ili \u0107e se morati otkriti novi na\u010dini za izvla\u010denje novca od na\u0161ih \u201emu\u0161terija\u201c, studenata. Tek \u0107e profesore i student tada zaista postaviti na suprotne strane fronta klasne borbe. Dok \u0107e vlasti u populisti\u010dkom stilu vjerovatno pokazivati na profesore kao na glavne krivce za sve studentske muke.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Napomena: Prevod je autorkin.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Univerziteti u Makedoniji su najbolji (i najsramniji) primjer efekta kuvane \u017eabe! Tako se dugo \u201ekr\u010dkaju\u201c, pa su se navikli i na temperaturu i na kutla\u010du vlasti i sve za\u010dine koji dodaju onako iz malog mozga<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-105803","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/105803","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=105803"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/105803\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=105803"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=105803"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=105803"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}