{"id":105035,"date":"2013-02-02T09:59:44","date_gmt":"2013-02-02T08:59:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=105035"},"modified":"2020-06-21T23:09:57","modified_gmt":"2020-06-21T21:09:57","slug":"a-nije-htjela-u-stihove-moje-1998","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/02\/02\/a-nije-htjela-u-stihove-moje-1998\/","title":{"rendered":"&#8220;A nije htjela u stihove moje&#8221; 1998"},"content":{"rendered":"<p><strong>\u00a0<\/strong>Jednog savr\u0161enog ki\u0161nog dana 82 godine, u autobusu koji me je vozio do fakulteta, stao mi je\u00a0 na nogu\u00a0 ko\u0161tunjav mladi\u0107, \u010dupav i osmjehnut, uljudan. Zabezeknuta, prvo \u0161to mi je zabrujalo u u\u0161ima a potom me udarilo, onako kao po \u010delu,\u00a0 bio je refren kojeg mi je drug iz gimnazije \u010desto znao otpjevati, no\u0107u ili danju kad je gitara bila tu. Potom su do\u0161le i rije\u010di ljubavi na jednoj poklonjenoj knjizi za ro\u0111endan. Sada dok autobus pun putnika ide strmom ulicom Kralja\u00a0 Tomislava u Sarajevu gledam u tekstopisca, gitaristu, muzi\u010dara. U Miladina.<\/p>\n<p>Ki\u0161a je padala i padala. Bila bih mokra potpuno, u gradu koji mi je tada stvarao\u00a0 gr\u010deve u stomaku, a strah da propustim\u00a0 predavanje izbezumljivao. Nisam imala malog boga da mu se molim. A ni velikog. Prestravljena provincijalka bi mogla izgubiti svjest, najmanje pokisnuti do gole ko\u017ee,\u00a0 da nije bilo ki\u0161obrana i tog visokog ko\u0161tunjavog, \u010dupavog, osmjehnutog mladi\u0107a. \u0160to je bilo nakon toga\u00a0 sa gradom, djevojkom i s njim, ostalo je\u00a0 u toj ki\u0161i. Tu vrijeme \u010du\u010di onako za sebe. Kad bih \u010dula stihove, sje\u0107anje na tekstopisca se vra\u0107alo. U talasima.\u00a0 Jednom sam ga ponovo vidjela s daljine, nakon dugo godina, djelovao je druga\u010dije i promijenjeno.\u00a0 Ju\u010de mi je ime u\u00a0 izlogu cd-a,\u00a0 autora koji nije do\u017eivio drugo prolje\u0107e poput Rolingstonsa, sko\u010dilo u lice.\u00a0 \u00bbSvratiti \u0107u tebi jer ja do tebi nemam kud\u00bb. I\u00a0 sjetih se\u00a0 te ki\u0161e, tako krupne i vje\u0161te, nesnosne i mokre. Gdje je nestao \u010dovjek? Gdje je Miladin \u0160obi\u0107? Gdje je\u00a0 Crna Gora?\u00a0 Kroz prste sam propustila \u010dovjeka\u00a0 koji je pisao stihove kulture nenasilja i ljubavi, a ja prestra\u0161ena\u00a0 i neosvrnuta.\u00a0 Pisao je tekstove o politici na\u0161ih \u017eivota i imao odgovore na pitanja s kojima smo se mu\u010dili. On je znao, a mi nismo shvatili. On je znao, a mi nismo razumjeli.\u00a0\u00a0 Pripadao\u00a0 je godinama glasnih povika, grafita, koncerata na livadam, rokera koji su ideje mira i ljubavi protiv ratova i atomskih bombi, protiv manipulacije ljudskom ograni\u010deno\u0161\u0107u,\u00a0 imali kao prepoznatljiv znak. Protiv terora i brutalnog zla. Protiv ubijanja.<\/p>\n<p>Miladin \u0160obi\u0107\u00a0 na kulturnom, muzi\u010dkom, na\u0161em nebu bio je original u nesna\u0111enoj i ovisnoj Crnoj Gori, koja je poput alkoholi\u010dara izmi\u0161ljala razloge za sopstvenu pasivnost i parazitizam. Nikad dovoljno priznat u Crnoj Gori,\u00a0 nikad tako popularan kao drugi kantautori\u00a0 u drugim nam bratskim republikama. Mislim da nije snimio niti jednu od svojih pjesama ovdje u nekom studiju, ili mo\u017eda jeste?! Mu\u010di me drugo pitanje &#8211; kako njegova misija\u00a0 mira nije imala ja\u010deg odjeka me\u0111u mladima u Crnoj Gori? Kako smo se proma\u0161ili &#8230; me\u0111u nama u Crnoj Gori? Nema dileme da ga je neko prepoznao kao zaludnjaka sa gitarom. Lokalnu pojavu. Kako autizam \u00a0ovdje u getoiziranoj republici.\u00a0 Miladin se pobunio i ispri\u010dao ve\u0107 tada da lokalno\u00a0 umije\u00a0 da se ugradi u univerzalno.\u00a0 Da je bio\u00a0 dovoljno popularan i va\u017ean, mo\u017eda bismo preuzeli ideju\u00a0 da pu\u0161ku i svijetlo oru\u017eje odlo\u017eimo na\u00a0 u nedogled i \u010duvamo\u00a0 jedno drugo i druge kao \u00abvinograd\u00bb,\u00a0 \u010duvamo pravo na pobunu.\u00a0 Mir je artikulisao mu\u0161karac u Crnoj Gori, a\u00a0 zastavu zamjenio\u00a0 muzikom\u00a0 i kreacijom.\u00a0 Razuman,\u00a0\u00a0 anga\u017eovan\u00a0 tekst i dobri stihovi. I Aj\u0161a studentskih dana.<\/p>\n<p>Ipak, preuzimali smo ga mi.\u00a0 Bio je\u00a0 sastavni dio na\u0161ih ekskurzija,\u00a0 na\u0161ih okupljanja uz more i\u00a0 dru\u017eenja. Negdje u dnu srca \u010du\u010dao je, pa se palio povremeno. Mo\u017eda smo svi susretali studente po vozovima koji su prekra\u0107ivali dugo putovanje sviranjem na gitari. Miladinovim tekstom i muzikom. Bija\u0161e jedan lijepi student jednom &#8230; Sve je nekako bilo usitnjeno i uljuljkano u nekom prividnom blagostanju zemlje koja je \u0161aputala pri\u010du\u00a0 \u00abjednakost za sve i svakoga\u00bb. I ja sam vjerovala.\u00a0 Nije mi naum palo da \u0107e nas jednog dana krv\u00a0 i ru\u0161enje potopiti i stavit nam za vrat isti onaj okovratnik koji\u00a0 mrtve i \u017eive vezuje &#8211; mrtvi da nam prijete u ti\u0161ini,\u00a0 a \u017eivi\u00a0 \u017eivot u oticanju, prebacuju\u0107i svoje krivice\u00a0 na nove poslije nas. Utapaju\u0107i se u pitome smrti i pogano zlo.\u00a0 Program na\u0161e nesre\u0107e. Danas, vjerujem da je\u00a0 sve \u0161to je Miladin radio ostalo bez odjeka u ti\u0161ini i \u0107utanju, u neznanju. I oti\u0161ao. Gdje je\u00a0 Miladin \u0160obi\u0107?\u00a0 Gdje je Svetozara Markovi\u0107a 39? Gdje je\u00a0 urbana\u00a0 mirovna, radosna Crna Gora? Pa\u017eljivim slu\u0161anjem njegovih pjesama izvire kao jasan glas, \u017eivot u kojem se realizuje stalni prenos sirotinje i bjede, ignorisanju\u00a0 istinskih vrijednosti, povik\u00a0 protiv konformizma i saginjanja glave, protest protiv siroma\u0161tva i\u00a0 nepravde, protest protiv politi\u010dkog nasilja. Pjesnik nas\u00a0 suo\u010dava sa razlogom povika &#8211; biti nezavistan, dovoljno sam, i\u00a0 hrabar.\u00a0 Ne\u0161to na tijelu Crne Gore, kao otisnuti \u017eig u miladinovskom stilu,\u00a0 pjeva o ljubavi i\u00a0 usamljenosti\u00a0 koja okiva na daljinu do zvjezda, u\u00a0 vinogradu\u00a0 \u010diji se zagrljaj pamti kao zagrljaj\u00a0 najboljeg druga,\u00a0 i\u00a0 la\u017e kad si ostavljen na cjedilu. Vinograd je doru\u010dkovao, ru\u010dao i ve\u010derao\u00a0 tvoju usamljenost zajedno sa\u00a0 skupljenim\u00a0 suncem\u00a0 i \u010demerom. Ali vina nisu opora. Jaka su i te\u0161ka ba\u0161 kao i Crna Gora. I\u00a0 \u00abkad god me nanese put svrtatit \u0107u tebi jer ja do tebi nemam kud\u00bb. Gdje nam je Miladin, ranoranilac sa dobrim smislom za kvalitet?\u00a0 Danas je\u00a0 to \u017eivo meso, stvarnost u kojoj \u017eivimo, u kojoj\u00a0 stenjemo u totalitarnom sistemu, koja ga svakog dana pora\u017eava i\u00a0 pot\u010dinjava,\u00a0 prave\u0107i od njega politi\u010dkog\u00a0 idiota, \u00abpokvaren telefon u\u00a0 govornici javnoj &#8230;\u00a0 do srca mokar i bez stana, do srca mokar igra\u010d s bolom &#8230;\u00a0 one \u0161to mi pomo\u0107 mogu, \u010dut ne mogu\u00bb, koji se pravda od prava na\u00a0 pobunu, koji strah dr\u017ei kao so u \u0161akama. Politi\u010dno\u0161\u0107u ogla\u0161ava na\u0161e \u017eivote stale u\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 jednu ta\u010dku &#8230;\u00a0 o pasivnosti\u00a0 i slijepilu.\u00a0 Imamo li pravo da se opravdamo ovim?\u00a0 &#8230; \u00abObu\u010dem o\u010dev kaput nimalo novi, svojoj du\u0161i tra\u017eim broj\u00bb &#8230; \u00bbu d\u017eepu bijeda\u00bb, pa da ne talasamo.\u00a0\u00a0 Krik je ostao samo u njegovom uhu. Mi koji smo ostali gluvi, mogli smo spavati dok su nas\u00a0 presvla\u010dili u\u00a0 ubice i ru\u0161itelje.\u00a0\u00a0\u00a0 \u201e zasu\u010di\u00a0 rukave jer ljubav je\u00a0 u krizi &#8230;\u201c nismo slu\u0161ali, zakasnili smo. Sigurno je obavezao sebe na bjeg da ga ne dohvati ravnodu\u0161nost,\u00a0 ili je odustao od nas ravnodu\u0161nih.\u00a0 Ili je nastavio da \u017eivi u skladu sa sopstvenim ubje\u0111enjem, \u0161to pripada svima koji originalnost nose pod jastukom na koji naslone glavu prije sna.To je jedina zastava.<\/p>\n<p>Neka odbjegla bol,\u00a0 oteta luta unaokolo. Gdje je nestao Miladin \u0160obi\u0107? Sve vi\u0161e se suo\u010davam sa \u010dinjenicama\u00a0 da su neke vrijednosti davno protjerane, poput dr\u017eave koja je usisana na veliku \u0161tetu svih nas. Sto godina je nema. I danas.<\/p>\n<p>A sad minuti za stih &#8230; I\u00a0 tetrapak onaj trokutasti, da li se jo\u0161 neko njih sje\u0107a sem mene danas u toj ki\u0161i. Vu\u010de\u00a0 na neko vrijeme koje je pro\u017eivljeno i odneseno kao s vjetrom, pomolilo nos pobunjenim \u0160obi\u0107em kojeg ni sama nisam tada ba\u0161 najbolje \u010dula sem ljubavi i lirike,\u00a0 zbog toga \u0161to sam htjela biti ona Marija &#8230; iz autobusa &#8230; ona s rado\u0161\u0107u u \u0161akama. Danas nekako ta Marija i taj Miladin imaju veze sa Crnom Gorom me\u0111u prstima, onom koja visi negdje u zraku &#8230; kao jabuka koja jo\u0161 nije pala na zemlju. Onom Crnom Gorom u kojoj bi bilo mjesta za muzi\u010dara i kriti\u010dara i misao koja slobodno probija nebo, leti i mazi sve nas, pecka nas onako da orno gradimo sva mjesta urbana, razli\u010dita a na\u0161a, da ostavimo vrijeme krvi i ratova na stranice istorije koju rijetki izu\u010davaju i koja\u00a0 ne uti\u010de na na\u0161e \u017eivote jer mi smo u drugom krugu gdje ljudi\u00a0 vjeruju i znaju da smisao zavisi od nas samih. I da smo odgovorni za tu jabuku koja jo\u0161 nije pala. A ako se\u00a0 Miladin \u0160obi\u0107 pojavi na trgu i zapjeva: \u00abSunce tebi, sunce meni\u00bb &#8230; ili &#8230; \u00abNi\u0161ta ljep\u0161e izme\u0111u nas no \u0161to je\u00a0 pjesma i stih\u00bb &#8230; po\u010det \u0107u da vjerujem da smo okrenuli u drugom, nekom boljem pravcu &#8230; nekom \u017eivotu koji\u00a0 nam svima bolje stoji. Od Marije iz autobusa &#8211; do stvarnosti\u00a0 pobune protiv jednoumlja i krvi. Od Marije iz autobusa &#8211; do feministkinje.\u00a0 Gdje je\u00a0 Miladin \u0160obi\u0107 i nenasilje, mir za\u00a0 Crnu Goru, da se ne pale opet loma\u010de kada se misli druga\u010dije, i kad se ne sla\u017eemo sa istosti, i kada tra\u017eimo tu razli\u010ditost, i kada\u00a0 detroniziramo autoritet &#8230; gdje je? Nikad nije imao svoje vrijeme i nikada se neko vrijeme nije zvalo po njegovim stihovima &#8230; Nikad nam\u00a0 taj\u00a0 koncept nije bio potrebniji.\u00a0 Nikad mi ono \u0161to je pjevao nije bilo bli\u017ee &#8230; Jedno sam sigurna &#8211; danas u toj ki\u0161i i jugu koje je divljalo nad Bokom, u sjevanju i grmljavini \u017eivota kojem smo tako blizu, dlan o dlan, bilo je tog bola iz ulice Svetozara Markovi\u0107a 39 i te strasti za \u017eivotom koji puca kao jabuka pod zubom, a nije mi stao na nogu, ali negdje je pomakao \u00abkamenolom\u00bb u mom srcu.<\/p>\n<p>1998. god.<\/p>\n<p>PS- Gdje god da si ostao je trag. Neizbrisiv.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Ervina Dabi\u017einovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":52,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-105035","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/105035","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/52"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=105035"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/105035\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":294187,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/105035\/revisions\/294187"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=105035"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=105035"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=105035"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}