{"id":104781,"date":"2013-01-30T08:33:34","date_gmt":"2013-01-30T07:33:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=104781"},"modified":"2013-01-30T08:33:34","modified_gmt":"2013-01-30T07:33:34","slug":"boris-buden-hrvatska-u-europi-nikada-nece-imati-moc-kakvu-je-imala-u-bivsoj-jugoslaviji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/01\/30\/boris-buden-hrvatska-u-europi-nikada-nece-imati-moc-kakvu-je-imala-u-bivsoj-jugoslaviji\/","title":{"rendered":"Boris Buden: ‘Hrvatska u Europi nikada ne\u0107e imati mo\u0107 kakvu je imala u biv\u0161oj Jugoslaviji’"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>\u201cZanimljivo je da su u jugoslavenskom federalnom komunizmu Albanci, Slovenci, Srbi, Hrvati, Makedonci i Crnogorci bez obzira na svoju brojnost imali po jedan glas, bez obzira na brojnost nacije. Danas je sasvim isklju\u010deno da bi hrvatska politi\u010dka elita zahtijevala od postoje\u0107e Europe da ima jednaku te\u017einu glasa kao recimo Francuska, Njema\u010dka ili Engleska. To bi bilo posve apsurdno, svi bi se smijali\u201c, obja\u0161njava Boris Buden, filozof i publicist, u iznimno op\u0161irnom, ali itekako zanimljivom razgovoru. Radi se o radijskom intervjuu, emitiranom na HR3, kojeg je vodio na\u0161 suradnik Jerko Bakotin, a kojeg toplo preporu\u010dujemo<\/em><\/p>\n

S Borisom Budenom – filozofom, publicistom i prevoditeljem, devedesetih godina urednikom i kolumnistom nekada\u0161njeg Arkzina te autorom kultnih zbirki eseja – Barikade i Kaptolski kolodvor u kojima je izuzetno prodorno secirao dru\u0161tvenu, kulturnu i politi\u010dku stvarnost Hrvatske i biv\u0161e Jugoslavije \u2013 razgovarali smo ovog u Berlinu povodom srpskog prijevoda njegove posljednje knjige Zone des Ubergangs (Frankfurt\/Main, 2009), kao i pribli\u017eavanja, odnosno pristupanja, zemalja Zapadnog Balkana Europskoj uniji.<\/p>\n

Ove je godine u beogradskoj izdava\u010dkoj ku\u0107i Fabrika knjiga izdano va\u0161e posljednje djelo \u2013 originalno napisano na njema\u010dkom jeziku \u2013 pod naslovom Zona prelaska: O kraju postkomunizma. \u0160to bi bio postkomunizam i zbog \u010dega u ovom trenutku definirate njegov kraj?<\/em><\/p>\n

Postkomunizam ima jedno op\u0107epoznato zna\u010denje, a to je tranzicijski period od kraja komunizma do demokracije; kao \u0161to se na engleskom ka\u017ee \u2013 \u201etransition to democracy\u201c. Pod tim se procesom podrazumijeva da se dru\u0161tvo osloba\u0111a starih, komunisti\u010dkih formi \u2013 bilo da su politi\u010dke, socijalne ili kulturne, te prisvaja nove, demokratske, i postaje dio takozvanog zapadnog demokratskog kapitalisti\u010dkog svijeta. \u010cesto se taj pojam \u201epostkomunizam\u201c primjenjuje isklju\u010divo na isto\u010dnu Europu. Me\u0111utim, u knjizi polazim od toga da je postkomunizam, u stvari, globalno stanje u kojem nestaju jedna odre\u0111ena svijest o povijesti i pogled na svijet.<\/p>\n

U njemu se nalaze ne samo zemlje koje su bile pod komunisti\u010dkom vladavinom \u2013 bilo da se radi o Srbiji, \u010ce\u0161koj ili Kambod\u017ei \u2013 nego kroz postkomunizam prolaze i zemlje zapada koje nikada nisu imale izravnu komunisti\u010dku vlast. Bez obzira na to govorimo li o postkomunizmu u New Yorku, Pekingu ili negdje u Africi, rije\u010d je o stanju u kojem ne postoji generalna alternativa postoje\u0107em politi\u010dkom, ideolo\u0161kom i dru\u0161tvenom poretku. Dakle, postoji razlika izme\u0111u postkomunizma kao jednog povijesno-kulturno-geografski specifi\u010dnog stanja i onoga \u0161to je moja teza, a to je da je rije\u010d o globalnoj situaciji. Za zemlje zapada, postkomunizam zna\u010di da je glavni neprijatelj \u2013 isto\u010dni komunisti\u010dki blok \u2013 nestao. Osim poznate teze o kraju povijesti i nestanku svake alternative postoje\u0107em, dolazi i do raspada historijske forme socijalne dr\u017eave. Zaboravljamo \u2013 ili namjerno \u017eelimo zaboraviti \u2013 da koncept dr\u017eave blagostanja nije bio samo socijalisti\u010dko-isto\u010dnoeuropski, nego da su i zemlje zapada zasnivale svoju dru\u0161tvenu ideologiju na nekom obliku socijalne dr\u017eave. Rije\u010d je o konceptu dru\u0161tva koje brine za svoje \u010dlanove, nastoje\u0107i da, u epohi industrijskog modernizma, \u017eivot velikoj ve\u0107ini njih bude na neki na\u010din podno\u0161ljiv. Jedna od mojih glavnih teza je da trebamo refokusirati pozornost, i to s revolucija na prijelazu iz osamdesetih u devedesete godine pro\u0161log stolje\u0107a, koje se uzimaju kao taj historijski pad komunizma, na razdoblje raspada industrijskog modernizma. S njegovim raspadom nestaje i koncept socijalne dr\u017eave koji je postojao u razdoblju onog \u0161to zovemo historijskim komunizmom. Radi se o raspadu dru\u0161tava zasnovanih na industrijskoj proizvodnji, \u010dija je baza uvijek bila jedna od formi radni\u010dke klase.<\/p>\n

Doga\u0111a li se to u razdoblju prije formalnog sloma komunizma?<\/em><\/p>\n

Proces po\u010dinje ve\u0107 sedamdesetih godina s pojavom postfordisti\u010dkih formi proizvodnje, s globalnom industrijskom krizom te prvom naftnom krizom, kada i na zapadu dolazi do ne\u010deg \u0161to mo\u017eemo shvatiti kao postkomunizam. Uzmimo kao primjer Francusku. Polovicom tog desetlje\u0107a po\u010dinje definitivno slabjeti utjecaj francuske komunisti\u010dke partije na francusku politiku. Ne samo to, nego se napu\u0161ta ideja da je francuska nacija ro\u0111ena u Francuskoj revoluciji. Kao \u0161to je krajem sedamdesetih Francois Furet napisao: \u201eFrancuska revolucija je kona\u010dno zavr\u0161ena\u201c. Time se misli da je ideja revolucionarne promjene ne\u0161to \u0161to pripada pro\u0161losti, pa se otkriva razdoblje koje joj je prethodilo, ono \u0161to se zove kulturno naslije\u0111e \u2013 patrimoine na francuskom ili cultural heritage na engleskom. Rije\u010d je o globalnoj epohalnoj promjeni – okretanju iz budu\u0107nosti ka pro\u0161losti, ili \u0161to je Groys kasnije pripisao postkomunizmu, povratak iz budu\u0107nosti.<\/p>\n

U knjizi isti\u010dete da, u trenutku sloma komunizma, mase na zapadu vi\u0161e nemaju vjeru u vlastito dru\u0161tveno ure\u0111enje, dakle, vjeru u demokraciju i nu\u017enost dru\u0161tvenog progresa koja je bila karakteristi\u010dna za prethodni period. S druge strane, na istoku su ljudi koji su upravo sru\u0161ili komunizam apsolutno bezrezervno prigrlili kapitalizam i zapadnu demokraciju kao obe\u0107anje boljeg \u017eivota?<\/em><\/p>\n

Podsjetio bih na tezu Immaneula Kanta, koji je \u2013 govore\u0107i o tada\u0161njoj Francuskoj revoluciji \u2013 napisao da istina revolucije nije u samim akterima, dakle onima koji tu revoluciju realiziraju, nego u odu\u0161evljenju vanjskih promatra\u010da. Dakle, tek oni izvana, koji u revoluciji ne sudjeluju, vide njenu istinu. Primijenjena na pad komunizma, ta teza zna\u010di da, s jedne strane, imamo poljske radnike ili mase koje su u Pragu iza\u0161le na ulice tijekom Bar\u0161unaste revolucije. Me\u0111utim, njihov akt je projekcija, odnosno odu\u0161evljenje zapadom kao ve\u0107 ostvarenom revolucijom. Dakle, dok su u Francuskoj revoluciji akteri stvarali ne\u0161to potpuno novo, \u010dega do tada nije bilo, odnos zapada i istoka u trenutku pada komunizma je druga\u010diji. \u010cini se kao da istok ne \u017eeli ni\u0161ta novo, nego se potpuno poistovje\u0107uje s onim \u0161to je na zapadu ve\u0107 realizirano. S druge, zapadne strane, prepoznaje se entuzijazam za ne\u0161to \u0161to ve\u0107 postoji. Odgovor na pitanje \u201e\u0160to je to \u0161to istok \u017eeli?\u201c glasi \u2013 \u201eTo smo mi\u201c. Entuzijazam zapada u tom je smislu neka vrsta narcisti\u010dke deluzije \u2013 vlastito dru\u0161tveno ure\u0111enje i pozicija do\u017eivljavaju se kao najbolje \u0161to je uop\u0107e mogu\u0107e na svijetu.<\/p>\n

Ali realna je \u010dinjenica da u tom trenutku barem u nekima od tih zemalja mase zaista pri\u017eeljkuju zapad i kapitalizam, recimo u Poljskoj ili \u010ce\u0161koj. Je li porijeklo te fascinacije bilo u njihovom iskustvu socijalizma, koji je delegitimiran time \u0161to je funkcionirao kao diktatura? Koliko je zapadna hegemonijska naracija o tim doga\u0111ajima zapravo razli\u010dita od toga kako su akteri sami sebe razumijevali?<\/em><\/p>\n

Ne bih upotrebljavao pojmove za koje nam se a priori \u010dini da znamo \u0161to zna\u010de, kao \u0161to je pojam diktature. Pod time uvijek mislimo na politi\u010dku diktaturu, a ne spominje se diktatura financijskog kapitala sa svim njegovim negativnim posljedicama, kao \u0161to su masovno upropa\u0161tavanje ljudi, oduzimanje slobode gra\u0111anima koji su u dugovima i tako dalje. Upravo zato \u0161to ima diktatorsku poziciju taj sistem ne mo\u017ee propasti, jer kao \u0161to se pokazalo na primjeru bail-outa, oni koji su najvi\u0161e zakazali \u2013 banke \u2013 spa\u0161eni su \u0161irokom socijalnom akcijom poreznih obveznika. Rije\u010d je o monopolnoj poziciji u dru\u0161tvu koja posjeduje forme mo\u0107i usporedive s diktaturom. Uvijek je pitanje kome je u diktaturi dobro, a kome lo\u0161e \u2013 elitama je jako dobro. \u0160to se samorazumijevanja samih aktera ti\u010de, u biv\u0161em brodogradili\u0161tu Lenjin u Gdanjsku pobuna je zapravo po\u010dela oko ne\u010deg potpuno banalnog kao \u0161to su bile cijene, mislim, mesa, \u0161to je preraslo u konstantu krizu. Ali, subjekt te krize bila je klasi\u010dna industrijska radni\u010dka klasa. Tko danas do\u0111e u Gdanjsk, u nekada\u0161nje brodogradili\u0161te, vidjet \u0107e tamo potpunu pusto\u0161. Izgra\u0111en je mali muzej, pored njega kulturni centar u kojem umjetnici iz \u010ditavog svijeta odr\u017eavaju radionice, nedaleko je hotel, a postoji i plan o izgradnju vila koje \u0107e imati parkirali\u0161te za jahte. Rije\u010d je o jednoj projekciji boljeg dru\u0161tva, ali u njoj nema nikakvih radnika i nikakve proizvodnje. Dakle, raspad komunizma uvijek je zna\u010dio vi\u0161e od same politi\u010dke promjene. Nestala je cijela industrijska civilizacija i stvara se jedna nova situacija s kojom ta revolucija nije ra\u010dunala. Osim toga, va\u017eno se prisjetiti da u trenutku pada komunizma nitko ne vi\u010de \u201eho\u0107emo kapitalizam\u201c. Rije\u010d koja se spominje je demokracija.<\/p>\n

Zapad je to shva\u0107ao kao \u2013 \u201enema demokracije bez slobodnog tr\u017ei\u0161ta i kapitalizma\u201c.<\/em><\/p>\n

Polazilo se od nekog oblika socijalne dr\u017eave i htjelo se demokratske slobode \u2013 slobodu govora, po\u0161tovanje ljudskih prava, pravo kretanja i tako dalje. Nitko nije \u017eelio nezaposlenost, siroma\u0161tvo, pretvaranje djece u du\u017enike prije nego li se rode. Me\u0111utim, ljudi nisu shvatili da demokracija implicira i kapitalizam, \u0161to se odnosi i na zemlje biv\u0161e Jugoslavije. U trenutku raspada i ratova kapitalizam nitko ne spominje, nego se javlja jedan drugi, klju\u010dni pojam \u2013 nacija. Ne osloba\u0111a se ni\u0161ta apstraktno, nego se osloba\u0111aju nacije, pri \u010demu te nacije komunizam uvijek do\u017eivljavaju kao neko strano tijelo koje je do\u0161lo izvana, pa je oslobo\u0111enje od komunizma ujedno i oslobo\u0111enje od nekog oblika strane vladavine. U Hrvatskoj postoji divna fraza \u201esrbokomunizam\u201c koja komunizam projicira u ne\u0161to srpsko, za Srbe komunizam je oblik vatikansko-kominternovske zavjere protiv srpske nacije, dok je na zapadu on projiciran u ne\u0161to rusko. S obzirom da su Poljaci komunizam do\u017eivljavali kao formu ruske okupacije, oslobo\u0111enje od komunizma zna\u010dilo je i oslobo\u0111enje od Rusa. Zgodno u svemu tome je da se komunizam u identitetskom smislu stalno projicirao negdje na istok, prema Moskvi, sve dok na ulice same Moskve nisu iza\u0161le mase i tra\u017eile da Ruska Federacija istupi iz Sovjetskog Saveza. Komunizam u tom trenutku biva projiciran u onostranost. Posljedica pretvaranja komunizma u neku vrstu tu\u0111e kulture, kulture drugoga, jest da se cijelo historijsko iskustvo \u2013 koje je jednako toliko isto\u010dno koliko i zapadno \u2013 borbe radni\u010dke klase devetnaestog i dvadesetog stolje\u0107a za razli\u010dite oblike socijalne dr\u017eave bri\u0161e iz sje\u0107anja i projicira negdje u onostranost.<\/p>\n

Postoje realni razlozi za\u0161to je u isto\u010dnom bloku \u2013 ne u Jugoslaviji, ali u drugim zemljama da \u2013 komunizam do\u017eivljen kao vid ruske okupacije, po\u010dev\u0161i od toga da je stigao sa sovjetskim osvajanjem tog dijela Europe do intervencija, na primjer, u Ma\u0111arskoj i \u010cehoslov\u010dakoj.<\/em><\/p>\n

Zaboravljamo da su u ve\u0107ini tih zemalja krajem tridesetih godina na vlasti bili razni oblici fa\u0161isti\u010dkih desnokonzervativnih diktatura, recimo u Rumunjskoj ili Horthyevoj Ma\u0111arskoj, u kojima nije bilo puno sloboda, a radni\u010dke partije su sustavno progonjene i uni\u0161tavane. Europa je po\u010detkom \u010detrdesetih, od vi\u0161ijevske Francuske do stare Jugoslavije, ujedinjena pod nekim oblikom fa\u0161isti\u010dkog koncepta. Osim toga, mi vrlo lako projiciramo komunizam u sovjetsku vlast. Podsjetio bih da nakon 1948. Jugoslavija kre\u0107e svojim vlastitim putem te ujedno redefinira i ideju komunizma.<\/p>\n

Jugoslavija je sada pravi komunizam.<\/em><\/p>\n

To je to\u010dno, ali nije rije\u010d samo o zahtjevu za pravim komunizmom, nego je to ujedno i kritika realnog komunizma, ili \u2013 kako se on tada nazivao \u2013 realnog socijalizma. To je kritika sovjetske vlasti ne samo u Sovjetskom Savezu, nego u cijeloj isto\u010dnoj Europi, koja se redefinira te se vi\u0161e ne shva\u0107a kao \u2013 to su rije\u010di \u010dlana politbiroa Borisa Kidri\u010da iz 1950. godine \u2013 niti kao socijalizam niti kao komunizam, nego kao oblik monopolnog dr\u017eavnog kapitalizma koji je gori nego zapadni. Dakle, odri\u010de mu se sama ideja komunizma. Naravno, ne samo da su Sovjeti nasilno okupirali zemlje istoka, nego su i prijetili ratom biv\u0161oj Jugoslaviji. Me\u0111utim, mi vrlo jednostavno koristimo pojmove komunizam, diktatura, totalitarizam, pri \u010demu su njihove uloge \u2013 pogotovo uloga ozna\u010ditelja totalitarizma \u2013 da retroaktivno ujedine cijeli prostor historijskog komunizma. Tako je danas samorazumljivo da komunizam do 1989. vlada i u Rumunjskoj, Poljskoj, SSSR-u, SFRJ i tako dalje, kao da je rije\u010d o jednom te istom historijskom iskustvu. A upravo ta totalizacija \u010ditavog prostora isto\u010dne Evrope upravo pod ozna\u010diteljem totalitarizma kao zajedni\u010dkim nazivnikom za sve \u0161to se ondje tada zbivalo, zapravo dehistorizira taj prostor. Ona naknadno bri\u0161e iz sje\u0107anja \u010ditavu dramu tog komunizma, njegovu povijesnu, politi\u010dku kontingenciju, unutarnje borbe, preokrete, razli\u010dite \u010desto me\u0111usobno suprotstavljene faze, recimo razdoblje od bolj\u0161evi\u010dkog zauzimanje vlasti 1917. godine do dolaska Staljina na vlast, razli\u010ditih ekonomskih politika, razli\u010ditih kulturnih politika. Kultura u Sovjetskom Savezu dvadesetih godina, razdoblje hegemonije avangardnih umjetni\u010dkih praksi razlikuje se radikalno od razdoblja zrelog socrealizma koje dolazi poslije, pa zatim jugoslavenskog osloba\u0111anja pedesetih godina od ideje socijalisti\u010dkog realizma itd. Sve te razlike i unutar vremena i unutar prostora naknadno su izbrisane i sa\u017eete u vidu jednog jedinog iskustva, iskustva totalitarizma.<\/p>\n

S obzirom na to da je Jugoslavija jedina zemlja u kojoj je partija samostalno do\u0161la na vlast te u kojoj je elita toliko vjerovala u taj projekt da su zemlju do 1948. na zapadu nazivali \u201eruskim ideolo\u0161kim satelitom broj jedan\u201c, logi\u010dno je da je nakon raskida sa Staljinom do\u0161lo do redefiniranja. No taj raskid mogli bismo protuma\u010diti potpuno izvan bilo kakve rasprave o komunizmu. Milovan \u0110ilas, tako\u0111er \u010dlan Politbiroa, pi\u0161e o trenutku u kojem je vrh jugoslavenske partije shvatio da se Sovjetski Savez prema SFRJ odnosi potpuno jednako kao i zapadne imperijalisti\u010dke zemlje. Dakle, \u010ditav ideolo\u0161ki sukob mo\u017eemo objasniti kao poku\u0161aj da se na ideolo\u0161koj razini legitimira vlastiti otpor u ne\u010demu \u0161to je zapravo klasi\u010dni geopoliti\u010dki odnos mo\u0107i izme\u0111u velikih sila i malih dr\u017eava.<\/em><\/p>\n

Naravno da je to mogu\u0107e u smislu konkretnog politi\u010dkog iskustva i konkretne politi\u010dke prakse u tom trenutku. Me\u0111utim, pam\u0107enje i historijsko iskustvo samih tih jugoslavenskih naroda u osnovi je traumatsko iskustvo kolonijalizma te oslobo\u0111enja tih naroda od nametnutih imperijalnih vladavina, bilo da je to osmanska ili habsbur\u0161ka. Ne samo titoizam, nego i lenjinizam sadr\u017eava tezu da je upravo komunisti\u010dka ideologija najbolja forma nacionalnog oslobo\u0111enja, jo\u0161 od lenjinovskog principa kritike carske Rusije kao imperijalisti\u010dke tvorevine. To je imanentna kritika uloge vlastite nacije u svjetskoj politici. Lenjinisti\u010dki princip samoodre\u0111enja do odcjepljenja ostao je sastavni dio komunisti\u010dkog projekta i igrao je klju\u010dnu ulogu u razlazu jugoslavenskih nacija po\u010detkom devedesetih.<\/p>\n

Time se svejedno ne opravdavaju nasilne sovjetske intervencije i uvo\u0111enje komunizama. Osim toga, taj je princip, kada je o Sovjetskom Savezu rije\u010d, funkcionirao samo teoretski. Kavkaz i balti\u010dke zemlje ponovno su okupirane.<\/em><\/p>\n

Da, ali su stekle samostalnost pod Lenjinom. Ponavljam, rije\u010d je o povijesnoj dinamici, o fenomenima, politikama koje su ne samo razli\u010dite od vremena do vremena, odnosno od mjesta do mjesta, nego su \u010desto i suprotstavljene. \u0160to se pak ti\u010de prava na nacionalno samoodre\u0111enje koje uklju\u010duje i pravo na odcjepljenje, rije\u010d je o principu koji je u\u0161ao u ustave na\u0161ih republika. Pravo na takozvano odcjepljene Hrvatske i Slovenije nije dakle proturje\u010dilo ustavima jer je ta lenjinisti\u010dka kategorija bila ugra\u0111ena u samu politi\u010dku konstituciju dru\u0161tva. A s druge strane, ideja jugoslavenske partije bila je da \u0107e upravo socijalisti\u010dka revolucija donijeti kona\u010dno oslobo\u0111enje nacijama u biv\u0161oj Jugoslaviji. Stoga ne mo\u017eemo re\u0107i da je komunizam naprosto imperijalizam. To je potpuno neupotrebljivo i falsificira realnu povijest.<\/p>\n

Ostaje \u010dinjenica da je povijesno iskustvo mnogih isto\u010dnoeuropskih naroda takvo da za njih ideja sovjetskog komunizma konvergira s ruskim imperijalizmom. Pa \u010dak i s genocidom \u2013 Ukrajinci danas, recimo, tra\u017ee da se holodomor proglasi genocidom. Mogao bih podsjetiti na re\u010denicu Danila Ki\u0161a \u201eKo tvrdi da je Kolima\u201c \u2013 dakle sovjetski gulag \u2013 \u201ebila razli\u010dita od Au\u0161vica, po\u0161alje\u0161 do sto \u0111avola\u201c. Ako je komunizam bio, kao \u0161to tvrdi Rastko Mo\u010dnik, poku\u0161aj da se na zemljama periferije izgradi socijalna dr\u017eava, je li se to moglo i uz manje nasilne metode?<\/em><\/p>\n

Apsolutno sam protiv teze da postoji jedan univerzalan i nepoliti\u010dki moment ljudske patnje, pa se, dakle, mogu uspore\u0111ivati Kolima i Auschwitz ili Auschwitz i bacanje atomske bombe na Hiro\u0161imu i Nagasaki. Mislim da svaki historijski doga\u0111aj, svaki zlo\u010din ili patnja imaju svoje konkretne politi\u010dke i historijske uzroke te ih se kao takve mo\u017ee i treba razumijevati. Ne postoji apstraktni iznos ljudske patnje, kao \u0161to se radi u tim crnim knjigama, pa se raspravlja tko je pobio vi\u0161e ljudi, Hitler ili Mao. Mo\u017ee se postaviti i pitanje koliko je ljudi pobila katoli\u010dka crkva, ili koliko su kapitalizam i imperijalizam pobili ljudi, koliko je Belgija pobila ljudi u Kongu. To su potpuno bespredmetne usporedbe i uop\u0107e ne pristajem na taj na\u010din razmi\u0161ljanja. Postoje razli\u010dite ideologije, motivi i recepcije, tako da su neki zlo\u010dini istaknuti kao ultimativni, a neki se uop\u0107e ne vide. To je slu\u010daj i danas \u2013 \u010dinjenica je da je 2005. godine samo u kanalu izme\u0111u Kanarskih otoka i Afrike, u samo jednoj godini, pet tisu\u0107a ljudi stradalo u moru u poku\u0161aju da se domognu Europe. To su podaci iz BBC-eve reporta\u017ee. Dakle, koliko je krvi na granicama Europe u koju sada Hrvatska, Srbija i svi ostali \u017eele u\u0107i? Kolike mase le\u0161eva plutaju du\u017e ju\u017ene mediteranske granice Europe? Ti zlo\u010dini \u2013 ka\u017eem zlo\u010dini, jer netko je odgovoran za to, unato\u010d tome \u0161to nama sada u toj divnoj liberalnoj perspektivi izgleda da su svi ti ljudi individualno odgovorni za vlastiti \u017eivot, pa su tako svi oni sami odgovorni za to \u0161to su uop\u0107e htjeli pobje\u0107i od siroma\u0161tva, dakle od situacije koju neprestano proizvodi dani odnos mo\u0107i \u2013 o\u010digledno ne postaju vidljivi u takozvanoj demokratskoj europskoj javnosti, oni se s vremena na vrijeme spomenu, ali ne dolazi ni do kakve moralne katarze u vezi s koli\u010dinom te ljudske patnje, kao da je rije\u010d o mravima a ne ljudima. Ako govorimo o pet tisu\u0107a ljudi, koliko je to afri\u010dkih familija samo u jednoj godini, koliko u deset godina? Rije\u010d je o stotinama tisu\u0107a ljudi koji trpe zbog toga, ali premda svi europski porezni obveznici sudjeluju u izgradnji \u0161engenskog zida, nikome se to ne javlja kao problem. Tvrdim, dakle, ne postoji univerzalna forma ljudske patnje koja se nalazi u svim doga\u0111ajima, pa ih je mogu\u0107e na taj na\u010din kvantitativno uspore\u0111ivati.<\/p>\n

Vratimo se padu komunizma. Karakteristi\u010dno je da se povodom dru\u0161tvenih promjena koje su uslijedila nakon toga pada i koje su \u2013 ne samo kod nas nego, primjerice, i u dr\u017eavama biv\u0161eg Sovjetskog Saveza \u2013 uvelike bile sinonim za plja\u010dku, uvijek isti\u010de da je to zato \u0161to kod nas vlada \u201edivlji\u201c, plja\u010dka\u0161ki kapitalizam. Dakle, neka devijacija ulju\u0111enog zapadnog kapitalizma koji ina\u010de sasvim lijepo funkcionira. Vi ste, s druge strane, napisali da je istina kapitalizma upravo to \u0161to postoji na istoku?<\/em><\/p>\n

To je ta teza o \u010distom kapitalizmu, kapitalizmu s humanim licem koji svim \u010dlanovima dru\u0161tva donosi pone\u0161to. Pri tom nisu na umu zemlje zapada koje su u ovom trenutku zahva\u0107ene krizom, nego se misli na stanje od prije deset-dvadeset godina, prije krize, kad Evropa kao cjelina va\u017ei kao uspje\u0161an oblik dru\u0161tva, politike, kulture \u2013 dakle, razvijeni zapad kao realizirana utopija. Poistovje\u0107enje ljudi na istoku s tom realiziranom utopijom odvija se na vrlo banalnoj razini. Misli se da je mogu\u0107e posti\u0107i isti takav kapitalizam bez njegovih negativnih strana, bez proturje\u010dja, kriza, siroma\u0161tva, plja\u010dke, korupcije i tako dalje. Smatram da je danas ta naivna vizija nestala, shvatilo se da nema kapitalizma bez krize, \u0161to jednako zahva\u0107a zapadne zemlje kao i ostale. Rije\u010d je samo o tome tko i pod kojim okolnostima ima vi\u0161e mo\u0107i i kontrole da smanji te negativne utjecaje, ali to je klasi\u010dni odnos mo\u0107i, a ne vi\u0161i stupanj razvoja. Kapitalizam jest globalni fenomen, ali unutar \u010ditave globalne strukture mo\u0107 je na strani zapada. Napetost koja postoji izme\u0111u onog \u0161to se lijepo ka\u017ee \u201ewest and the rest\u201c proizlazi iz mogu\u0107nosti zapada da izveze, da \u201eoutsourca\u201c svoje nevolje. Dakle, da u\u017eiva u jeftinoj robi, ali u\u017eivanje je mogu\u0107e zato \u0161to je ona proizvedena stravi\u010dnom eksploatacijom radne snage negdje drugdje. Mogu\u0107e je to potisnuti i ne razmi\u0161ljati o tome kada u\u017eivamo u blagodatima kapitalizma. Me\u0111utim, kao \u0161to bi Freud rekao, nemogu\u0107e je sprije\u010diti povratak potisnutog koje prije ili kasnije dolazi u ekscesivnom smislu, bilo u vidu terorizma, bilo u vidu novih centara mo\u0107i \u2013 i ekonomske mo\u0107i \u2013 koji se ne mogu kontrolirati ni ideolo\u0161ki ni politi\u010dki. Uzmimo samo primjer Kine, u kojoj vlada komunizam kao najbolji oblik kapitalizma i eksploatacije, ali ujedno i ekonomskog uspjeha s najvi\u0161im stupnjem rasta. U trenuta\u010dnoj kaoti\u010dnoj situaciji zapad jo\u0161 uvijek mo\u017ee kontrolirati odnos pozitivnih i negativnih karakteristika kapitalizma u vlastitu korist, me\u0111utim to ne mo\u017ee dugo trajati i ve\u0107 vidimo kako se odnosi mo\u0107i mijenjaju.<\/p>\n

Spomenuli ste da se kraj komunizma do\u017eivljava i kao nacionalno oslobo\u0111enje, \u0161to je naro\u010dito sna\u017eno u Hrvatskoj, pa imamo narativ po kojem se Hrvatska vra\u0107a u Europu kojoj je navodno oduvijek pripadala, dok ju je Jugoslavija dr\u017eala zarobljenom na Balkanu. Svojevremeno ste, prilikom ru\u0161enja Starog mosta u Mostaru, napisali da \u201etko danas ru\u017ei na Balkan u ime europejstva, ne samo da je izdao principe humanizma i demokracije, nego je kao svoj najdublji motiv odao barbarstvo koje pripisuje Balkanu\u201c. Dvadeset godina nakon raspada SFRJ i Hrvatska i, \u010dini se, Srbija na nezaustavljivom su putu prema Europskoj uniji. Vrlo je zanimljivo da smo prilikom hrvatskog referenduma o pristupanju EU imali situaciju u kojoj je na \u010ditavom politi\u010dkom spektru \u2013 s izuzetkom krajnje desnice i relativno novih snaga na ljevici \u2013 postojao gotovo stopostotni eurofilski konsenzus. \u010cesto se opet \u010dula teza \u201enije nam mjesto na Balkanu\u201c, ali ovaj put nije je izgovarala desnica, ni akteri nacionalne revolucije devedesetih, nego liberali koji posjeduju legitimaciju antinacionalista. Kako to objasniti?<\/em><\/p>\n

Nikada nisam razumio u kojem su smislu hrvatski liberali imali legitimaciju antinacionalista. Politi\u010dki, oni su bili samo jedna mekana, \u201esoft\u201c verzija hrvatskog nacionalizma. Uzmimo Gotovca kao najuglednijeg hrvatskog liberalnog politi\u010dara, on u politi\u010dkom smislu nije ni\u0161ta drugo nego hrvatski nacionalist kojemu su Hrvatska i hrvatstvo doista sama sredi\u0161nja kategorija razumijevanja svijeta. Dana\u0161nja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusi\u0107 devedesetih je zagovarala liberalni nacionalizam. To nisu nikakvi antinacionalisti ili nenacionalisti, oni su nacionalisti. Druga je stvar \u0161to im se s o\u010dnjaka ne cijedi krv \u2013 to je ta fi na, elitna, gra\u0111anska forma nacionalizma. Ne mislim da je nacionalizam odre\u0111eni oblik negativne svijesti \u2013 on je sama struktura nacionalne dr\u017eave. To je ideja nacionalnog jezika, nacionalnih kulturnih institucija, i tako dalje. Antinacionalizam bi, za mene, bio dovo\u0111enje u pitanje tog strukturalnog nacionalizma, \u0161to liberali nikada nisu napravili, nego su se s njim uvijek i apsolutno identificirali. Dana\u0161nja socijaldemokracija je tako\u0111er apsolutno identificirana s projektom neoliberalne nacionalne dr\u017eave-\u010dlanice EU. \u0160to se same Europe i eurofilije ti\u010de, taj pojam tako\u0111er ima svoju tradiciju te se kroz povijest mijenja. U Drugom svjetskom ratu lokalni se fa\u0161isti tako\u0111er bore za Hitlerovu ideju ujedinjene Europe. Dakle, Europa, ovisno o konstelaciji, mo\u017ee biti lijeva, mo\u017ee biti desna, mo\u017ee kao pojam biti upotrijebljena u bilo kojem smislu.<\/p>\n

Zanimljivo je da je, kada se ovdje govori o Europi, uvijek prisutna odre\u0111ena udivljenost, fascinacija, samoponi\u017eavanje, mogli bismo re\u0107i duboki oblik provincijalnosti, gotovo kolonijalna svijest. \u0160to bi bio uzrok tog kompleksa?<\/em><\/p>\n

Rije\u010d je o ideolo\u0161ko-politi\u010dkoj hegemoniji, odnosno elitnoj reprezentaciji. Na\u0161 pojam Europe je onaj pojam koji reproduciraju gra\u0111anske nacionalne elite kao subjekti javnog diskursa. Te elite sebe u jednom kulturno konzervativnom smislu prepoznaju u europskom identitetu i \u017eele pripadati njemu, a ne nekom drugom, recimo balkanskom. Za\u0161to je to samorazumljivo? S jedne strane to je elitna pozicija, a nitko od tih elita ne o\u010dekuje da se solidariziraju s onima koje Europa izbacuje i marginalizira, koje tjera u smrt i tako dalje. S druge strane, Europa u postkomunisti\u010dkom razdoblju jo\u0161 uvijek funkcionira kao realizirana utopija, kao unutar sebe beskonfliktna politi\u010dka, dru\u0161tvena i ideolo\u0161ka realnost. Me\u0111utim, ne samo \u0161to ta utopija nije realizirana u stvarnosti, nego se ne zna ni koji \u0107e politi\u010dki i demokratski oblik imati ta Europa. Osim toga, zanimljivo je da su u jugoslavenskom federalnom komunizmu Albanci, Slovenci, Srbi, Hrvati, Makedonci i Crnogorci bez obzira na svoju brojnost imali po jedan glas, bez obzira na brojnost nacije. Danas je sasvim isklju\u010deno da bi hrvatska politi\u010dka elita zahtijevala od postoje\u0107e Europe da ima jednaku te\u017einu glasa kao recimo Francuska, Njema\u010dka ili Engleska. To bi bilo posve apsurdno, svi bi se smijali. Nisu promijenjeni sami odnosi mo\u0107i, nego i razumijevanje vlastite pozicije u odnosu na mo\u0107. Konkretno, odnos Hrvatske potpuno je banalan i ima svoj historijat, o \u010demu smo ve\u0107 govorili. Europa kao pozitivni kulturno-politi\u010dko-ideolo\u0161ki pojam postoji i kod fa\u0161ista i kod gra\u0111anskih liberala, pa nije ni\u0161ta nelogi\u010dno u tome \u0161to se liberalna elita mo\u017ee osloniti na klasi\u010dnu usta\u0161ku propagandu, koja je tako\u0111er zagovarala europske vrijednosti \u2013 dotle da su se Hrvati za ujedinjenu Europu borili kod Staljingrada.<\/p>\n

U Hrvatskoj je naro\u010dito prisutna, u identitetskom smislu, opsesija idejom Srednje Europe.<\/em><\/p>\n

Kada se sredinom osamdesetih godina pojavilo pitanje Srednje Europe, ono je imalo funkciju kritike tada\u0161nje podjele na europski istok i zapad, dakle \u017eeljezne zavjese, odnosno totalitarizma. To je bila ideja nekog identiteta s onu stranu te ideolo\u0161ke podjele, i u toj ideji mnogi su se prepoznavali. Me\u0111utim, ve\u0107 sam tada, 1986. godine, pisao da je prepoznavanje u ideji Srednje Europe ambivalentno te da se s tim kulturnim pojmom mogu identificirati i fa\u0161isti\u010dke projekcije. Citirao sam tekst Branimira Donata o srednjoeuropskoj kulturi, koji je objavljen u Gordoganu zajedno s mojim tekstom o Wittgensteinu i be\u010dkoj kulturi u razdoblju fin de sieclea. Bilo je zgodno vidjeti da je Donat svoju tezi o autohtonoj srednjoeuropskoj kulturi zavr\u0161io pozivom da se upotrijebe, ako je potrebno, i nedemokratska sredstva da bi se iz Zagreba protjerali \u2013 uglavnom albanski \u2013 slasti\u010dari koji su uni\u0161tili srednjoeuropsku kulturu kola\u010da. Upravo je to teza klasi\u010dne europske desnice kada ona napada imigrante. U tom smislu treba i razmotriti koliko su unutar biv\u0161eg komunizma \u2013 koji nije postojao kao ne\u0161to jedinstveno i monolitno \u2013 bile prisutne desni\u010darske antiimigracijske tendencije, danas u Europi prisutne u velikom stilu. Treba se podsjetiti kako su se \u2013 unutar same Jugoslaviji \u2013 tretirali, primjerice, Bosanci u Ljubljani. Koji je bio odnos juga i sjevera u Jugoslaviji, koji oblici rasizma unutar jugoslavenskog komunizma, rasizma prema Albancima, muslimanima, doma\u0107im \u201estranim radnicima\u201c? Onog trenutka kad smo rekli \u201eah, znamo \u0161to je komunizam\u201c, time smo potisnuli veoma konkretne momente historijskog iskustva koji nas izravno povezuju s dana\u0161njom situacijom. Bilo bi zgodno napraviti veliko istra\u017eivanje historija unutar jugoslavenskog imperijalizma, kolonijalizma, rasizma, antiimigracijske politike i tako dalje, dakle vidjeti koliko je konzervativno desni\u010darstvo bilo ugra\u0111eno unutar samih politi\u010dkih i dr\u017eavnih formi komunisti\u010dkog projekta.<\/p>\n

Ako je \u010ditava hrvatska opozicija po\u010detkom devedesetih tako\u0111er nacionalisti\u010dka, \u0161to je po vama u tom trenutku \u2013 dok se u Europi ru\u0161i realni socijalizam te tog sustava vi\u0161e nema, u Srbiji je na vlasti Milo\u0161evi\u0107, a Tu\u0111man nudi nacionalisti\u010dku revoluciju \u2013 bila realna alternativa tom liberalnom nacionalizmu?<\/em><\/p>\n

Ne govorim niti prosu\u0111ujem kao politi\u010dar i ne upu\u0161tam se u realpolitiku u smislu da govorim za koga bi trebalo glasati. Rije\u010d je o nekim temeljnim elementima \u2013 ne onog \u0161to se zove politika \u2013 nego samog politi\u010dkog. Primjerice, da li je definitivni i kona\u010dni horizont demokracije nacionalna dr\u017eava? Da li je kona\u010dni horizont onoga \u0161to zovemo dru\u0161tvo \u2013 nacionalni kontejner? Pri tome unutar tog kontejnera postoji obrazovanje na jednom nacionalnom jeziku, postoje klasi\u010dne institucije, ne samo u Hrvatskoj ili Srbiji, nego i u Njema\u010dkoj, dakle u onome \u0161to se zove moderna nacionalna dr\u017eava. Zanima me postavljanje tih temeljnih pitanja. \u010cinjenica da unutar nacionalne dr\u017eave postoji obrazovni sistem na jednom jeziku povla\u010di pitanje da li je monolingvalnost jedini oblik stjecanja znanja. Netko treba postaviti i ta pitanja, a liberalni nacionalizam smatra da je cijeli taj historijski naslije\u0111eni kontekst u redu te ga ne treba dovoditi u pitanje. Nitko od liberalnih nacionalista ne o\u010dekuje da dovede u pitanje smislenost same kulturno-identitetske strukture nacije, odnosno dru\u0161tva okupljenog oko te identitetske osi i njenih institucija. Oni misle da institucije kao \u0161to je HAZU treba podr\u017eavati i pla\u0107ati iz dr\u017eavnog bud\u017eeta. Rije\u010d je o priznavanju te \u010dinjenice kao realnog, gotovog i finalnog horizonta politi\u010dkog djelovanja. Mene zanima dovo\u0111enje u pitanje tog horizonta kao takvog, zanima me politi\u010dka opcija koja bi dovela u pitanje kulturnu produkciju i obrazovanje unutar jednog takvog nacionalno uokvirenog dru\u0161tva. Mo\u017ee se re\u0107i da to nije realno politi\u010dki, ali moramo praviti razliku izme\u0111u onog \u0161to je horizont nekakve realpolitike i horizont politi\u010dkoga koji se otvara nekim historijskim i tehnolo\u0161kim promjenama te promjenama u odnosima glavnih aktera svjetske politike i svjetske ekonomske mo\u0107i. S druge strane, pitanje je koja je razlika izme\u0111u dvije nacionalisti\u010dke opcije, radikalno-konzervativno-tu\u0111manovske, kako god je ve\u0107 zovemo, te liberalne? Pa, stvar je u tome da je liberalna opcija realnija.<\/p>\n

Je li u dana\u0161njem svijetu gotovo s tipom konzervativnog nacionalizma kakav je zastupao Tu\u0111man?<\/em><\/p>\n

Klasi\u010dni nacionalisti su, da tako ka\u017eemo, djetinjasto naivni. Oni vjeruju da suverenost i dalje postoji, da je to vrijednost za koju se isplati boriti. \u010cak misle da su svi ljudi koji su zato poginuli, poginuli smisleno, da je ta borba dakle imala smisla. U odnosu na Europu oni se s punim pravom osje\u0107aju izdanima, jer Hrvatska u Europi nikada ne\u0107e imati takvu mo\u0107, odnosno participirati u njenom politi\u010dkom \u017eivotu onako kako je participirala u biv\u0161oj Jugoslaviji. Svi znamo kakva je pozicija Hrvatske u odnosu na velike igra\u010de te nitko tu i ne o\u010dekuje da je mogu\u0107e konzumirati tu takozvanu suverenost. Liberalna opcija, s druge strane, zauzima cini\u010dnu poziciju. Dakle, mi \u0107emo zastupati ideju suverenosti i govorit \u0107emo da je, konkretno, Hrvatska suverena nacija, da je dobro da imamo nacionalnu dr\u017eavu i da \u0107emo bolje njome upravljati nego drugi, uz to \u0107emo polo\u017eiti vijence za one koji su za nju pali te \u0107emo podr\u017eati na\u0161e nacionalne kulturne institucije kakve su naslije\u0111ene. Me\u0111u nama, me\u0111utim, znamo da ta suverenost ne vrijedi ni\u0161ta, jer se moramo pona\u0161ati onako kako zapovijedaju pravi centri mo\u0107i. Znamo da \u0107emo se prilagoditi standardima i pravilima propisanima izvana, da su ljudi koji su poginuli za suverenost poginuli niza\u0161to, da su elitne kulturne institucije parazitske, jer ne samo da nisu u stanju pratiti suvremene kulturne trendove, nego ih upravo ko\u010de. Tako\u0111er, mi \u0107emo podr\u017eavati klasi\u010dne obrazovne institucije i monolingvalnost, ali mi smo obrazovaniji i govorimo strane jezike, pa \u0107emo biti bolja, elitna reprezentacija tog dru\u0161tva, no tako\u0111er znamo kamo \u0107emo i\u0107i po na\u0161e mi\u0161ljenje. Nasuprot tome, radikalno desna konzervativna opcija naivno misli da jo\u0161 ima pravo na vlastito mi\u0161ljenje.<\/p>\n

No u Hrvatskoj je u posljednje vrijeme aktualan i poku\u0161aj da se ponovno osmisli lijeva ideja, naro\u010dito na ljevici proiza\u0161loj, izme\u0111u ostalog, i iz studentskog pokreta. Dakle ideja koja nema ni\u0161ta s liberalnom opcijom o kojoj smo govorili. Mislite li da je komunizam danas jo\u0161 uvijek nekakav realan horizont, da li njegova ideja jo\u0161 uvijek mo\u017ee biti djelatna te voditi alternativi danas postoje\u0107em stanju?<\/em><\/p>\n

Ne mislim da postoji tako ne\u0161to kao ideja komunizma uop\u0107e. Mo\u017ee se \u010ditati Marx i analizirati povijest onoga \u0161to se zove historijski komunizam, recimo oblici vlasti komunisti\u010dkih partija u dvadesetom stolje\u0107u. Me\u0111u tim oblicima postoje ogromne razlike \u2013 komunizam kao element antikolonijalne borbe u tre\u0107em svijetu jedan je element komunizma, zatim imamo sovjetski tip komunizma, potom samoupravni jugoslavenski komunizam, pa eurokomunizam, odnosno reformirani komunizam u zapadnoj Europi \u0161ezdesetih i sedamdesetih godina. Postoji mogu\u0107nost da se to prou\u010dava, ali ne postoji nekakva ideja komunizma po sebi. Ti su komunizmi, kao jugoslavenski i sovjetski, pri tom \u010desto u sukobu. Socijaldemokraciju bi se isto moglo utrpati u taj pojam komunizma, pa bi se onda moglo govoriti o zapadnom, isto\u010dnom i samoupravnom tipu socijalne dr\u017eave. Mislim da nije mogu\u0107e danas odgovoriti na pitanje da li je ideja komunizma jo\u0161 valjani realpoliti\u010dki horizont. No mo\u017ee se postaviti pitanje \u2013 koje bi moglo biti produktivno \u2013 da li je socijalna dr\u017eava horizont mogu\u0107e reforme i promjene? Onda se, me\u0111utim, postavlja i pitanje da li je ta na\u0161a mlada ljevica \u2013 koja protestira, okupira fakultete i tako dalje \u2013 po sebi nenacionalisti\u010dka? Ne mislim da je to pitanje ideolo\u0161ke afilijacije, ti ljudi po sebi mogu biti potpuno nenacionalisti\u010dki i misliti transnacionalno. Me\u0111utim, ako do\u0111emo do ideje da je ponovno uspostavljanje socijalne dr\u017eave pravi put rje\u0161avanja problema kao \u0161to je pitanje komodifikacije i pla\u0107anja obrazovanja, pokre\u0107e se jedna logika koja automatski mora proizvesti nacionalizam. Da bi mogla funkcionirati, socijalna dr\u017eava mora imati klasi\u010dne, na neki na\u010din zatvorene granice, mora imati kontrolu nad svojim gra\u0111anima, kontrolu migracije, manjine i ve\u0107ine, socijalna prava mogu se dodijeliti samo gra\u0111anima socijalne dr\u017eave, a onima koji nisu gra\u0111ani ta \u0107e se prava odricati. Stalno \u0107e biti u igri kontrola granica, a upravo to se doga\u0111a na zapadu.<\/p>\n

S te strane doima se licemjernim \u0161to je ljevica prozivala Sarkozya zbog deportacije imigranata ili njegove izjave kako \u201eFrancuska ne mo\u017ee primiti svu bijedu svijeta\u201c?<\/em><\/p>\n

Ovisi o tome kakva je pozicija te ljevice. Ako misli da je njen ultimativni cilj obnoviti francusku socijalnu dr\u017eavu iz pro\u0161log stolje\u0107a, onda je to, naravno, cini\u010dno. Ali pretpostavljam da postoje i artikulacije lijevih politi\u010dkih opcija koje napu\u0161taju, odnosno dovode u pitanje taj okvir.<\/p>\n

Okvir nacionalne dr\u017eave ili okvir socijalne dr\u017eave? Mo\u017eemo li uop\u0107e razdvojiti ta dva pojma?<\/em><\/p>\n

Moja bi poanta bila da ne mo\u017eemo. Mo\u017eemo imati socijalnu dr\u017eavu koja \u0107e svoj nacionalizam dr\u017eati pod kontrolom, ali kako \u0107e ona biti definirana ako ne nacionalno, pitanje je koje tek treba postaviti. Da li je mogu\u0107e postaviti pitanje o Europi kao socijalnoj dr\u017eavi, koja bi s jedne strane bila transnacionalna, a opet bi s druge strane morala imati fiksne granice? Pri tom je pitanje granica otvoreno. Kojom bi logikom one bile definirane, da li mo\u017eda identitetskom? Da li Europa predstavlja kulturni identitet, ili neki drugi? Govorimo o Europi, ali ne znamo \u0161to je to. Da li je to kulturna forma? Treba se sjetiti da je Europa bila kulturna forma i u razdoblju fa\u0161izma.<\/p>\n

Dobro, ali postoje razli\u010dite konstelacije tog pojma. Prvoborci Europske unije rekli bi da se fa\u0161isti\u010dka i njihova definicija Europe nikako ne mogu uspore\u0111ivati.<\/em><\/p>\n

Ne mislim da je to lako razlikovati. Kod pitanja da li Turska mo\u017ee postati \u010dlan Unije, vrlo je sna\u017ean bio argument da ne mo\u017ee jer pripada islamskoj kulturi, \u0161to zna\u010di da ne pripada Europi. Te\u0161ko je razlikovati takav stav od neofa\u0161isti\u010dkog, to je ne\u0161to s \u010dime bi se Anders Breivik slo\u017eio, dapa\u010de, on bi se za to borio. Mi jo\u0161 \u017eivimo u uvjerenju da je zapad centar svijeta, a Europa najvi\u0161i stupanj politi\u010dkog, ekonomskog i kulturnog razvoja zapada. Zapravo je Europa jedan ograni\u010deni koncept, koji ne mo\u017ee artikulirati nekakvu univerzalisti\u010dku poziciju. Poistovjetiti se nekriti\u010dki i bez ostatka s ne\u010dim \u0161to se zove Europa zna\u010di \u2013 budu\u0107i da je politi\u010dki apsolutno heterogena \u2013 da se \u010dovjek poistovje\u0107uje i s nekim fa\u0161isti\u010dkim ili rasisti\u010dkim vrijednostima koje su i danas va\u017ean dio europskog identiteta i europskih politi\u010dkih opcija. Ne samo na ultradesnoj razini, nego u smislu same ideje Europe kao kulturne zajednice. Mislim da bi ve\u0107ina europskih klasi\u010dnih politi\u010dkih partija podr\u017eala takvu ideju Europe, a smatram da je to rasisti\u010dki.<\/p>\n

Govore\u0107i o demonta\u017ei ne samo socijalne, nego i nacionalne dr\u017eave, u posljednjoj knjizi tvrdite da smo tijekom prijelaza iz komunizma na dana\u0161nje stanje pre\u0161li put od dru\u0161tva bez klasa do klasa bez dru\u0161tva. \u0160to \u017eelite re\u0107i \u2013 da dru\u0161tvo vi\u0161e nije horizont borbe protiv destruktivnih procesa kapitalizma, ali da u isto vrijeme i dalje imamo eksploatatorske odnose?<\/em><\/p>\n

Globalizacija se poistovje\u0107uje sa slabljenjem uloge nacionalne dr\u017eave. Misli se da \u0161to je ve\u0107a globalizacija, to je slabija nacionalna dr\u017eava, \u0161to nije to\u010dno. Nacionalna je dr\u017eava vrlo va\u017ena, ali ne vi\u0161e u smislu suverenosti, nego u smislu transmisije mo\u0107i. Danas je njena uloga posve promijenjena, jer je ona va\u017ena poluga u artikulaciji suvremene hegemonije. Njen suvereni gospodar vi\u0161e nije \u2013 kao \u0161to je bio u klasi\u010dnom smislu \u2013 narod doti\u010dne dr\u017eave, nego su to transnacionalni financijski, politi\u010dki i ostali centri mo\u0107i. Hrvatska nacionalna dr\u017eava, dakle, ne obavlja posao u korist svog naroda, nego koristi nacionalni legitimitet da bi provela reforme koje su nu\u017ene da bi neoliberalni kapitalizam mogao besprijekorno funkcionirati, odnosno da bi se uklju\u010dila u globalnu podjelu rada. Dr\u017eava je, primjerice, efikasno prilagodila pravni sustav, \u017eivot i tako dalje standardima koji su propisani od strane EU, u tome je njen legitimitet danas, a ne recimo u tome da ispunjava volju svoga naroda. Nacionalna dr\u017eava dakle i dalje igra klju\u010dnu \u2013 samo posve druga\u010diju \u2013 ulogu, a liberalni su nacionalisti njeni najbolji predstavnici, dakako ne kao predstavnici naroda, nego kao zastupnici transnacionalnih, globalnih playera, bilo da je rije\u010d o institucijama me\u0111unarodnog financijskog kapitala ili pak o NATO-u, odnosno politi\u010dkim nalogodavcima iz Sjedinjenih Dr\u017eava, odnosno takozvanog Zapada. Uostalom jo\u0161 su jugoslavenski komunisti osamdesetih po\u010deli plesati po njihovim komandama pa smo vidjeli kamo je to dovelo.<\/p>\n

Pa se govori o tome da moramo biti konkurentni, odnosno dr\u017eava mora biti ta aparatura koja \u0107e stvoriti povoljno okru\u017eenje za kapital?<\/em><\/p>\n

To\u010dno, a osim toga Hrvatska ulaze\u0107i u Uniju preuzima odgovornost za europske granice, to zna\u010di za filtriranje potrebnog i nepotrebnog dijela me\u0111unarodne armije proletarijata. U svakom slu\u010daju, za nacionalnu dr\u017eavu ima mnogo posla.<\/p>\n

Knjigu ste posvetili upravo studentima zagreba\u010dkog Filozofskog fakulteta koji su blokirali vlastitu instituciju u borbi za javno financirano obrazovanje. Da li bi takvi dru\u0161tveni pokreti mogli biti akter koji bi donio realnu alternativnu, mo\u017eda transnacionalni s obzirom na to da smo govorili o mogu\u0107nosti transnacionalne socijalne Europe?<\/em><\/p>\n

\u010cinjenica da su preuzeli stvari u svoje ruke je vrijednost po sebi, to zna\u010di da su postali akteri, odnosno otvorili pukotinu u postoje\u0107oj realnosti zadanog horizonta. Najva\u017enije je \u0161to se u toj pukotini sva pitanja mogu druga\u010dije postaviti. Ne znam da li su studenti u stanju artikulirati alternativu, ali rije\u010d je o artikulaciji koja ozna\u010dava kraj ne\u010dega. Iza\u0161lo se iz podru\u010dja neslobode u kojem sve izgleda kao da je zadano, bilo da je rije\u010d o konzervativnom konceptu nacionalne dr\u017eave, bilo da je rije\u010d o neoliberalnom kapitalizmu, koji \u017eeli izgurati dr\u017eavu sa scene, ali kada do\u0111e u krizu on se njome itekako koristi da bi pre\u017eivio. \u0160to \u0107e se razviti iz tog pokreta potpuno je otvoreno pitanje i to zato \u0161to je rije\u010d o kontingentnom \u010dinu. Najva\u017enije je da je kontingencija pokrenuta, da je horizont ponovno otvoren te da je time zavr\u0161ena epoha postkomunisti\u010dke tranzicije u kojoj je sve bilo poznato i svedeno na dostizanje ve\u0107 postoje\u0107ih zadanih zapadnih standarda.<\/p>\n

Blokada je, dakle, zna\u010dila neku vrstu emancipacije?<\/em><\/p>\n

Emancipacije u svakom slu\u010daju, ali to nije samo emancipacija u lokalnom smislu. U izvedbi te pobune pokazala se jedna kreativnost koja je usporediva s aktivisti\u010dkom i politi\u010dkom kreativno\u0161\u0107u bilo gdje u svijetu, kreativnost u postavljanje vlastitih standarda politi\u010dke borbe koji nisu kopirani izvana, nego su autohtono proizvedeni.<\/p>\n

Ujedno to zna\u010di i simboli\u010dki kraj ovoga o \u010demu govorite u Zoni prijelaza, da \u010ditava tranzicijska ideologija zastupa tezu da su isto\u010dnoeuropski narodi u nekom smislu nesposobni za demokraciju, da su djeca koju tek treba privesti nekim standardima, recimo onima civilnog dru\u0161tva?<\/em><\/p>\n

Upravo tako, \u010ditav isto\u010dnoeuropski svijet je iz perspektive Zapada percipiran kao jedinstveni prostor propalog totalitarizma, neka vrsta tabula rasae u kojoj postoje ostaci biv\u0161eg sistema koji se moraju radikalno reformirati da bi se implementirale zapadne demokratske kapitalisti\u010dke vrijednosti. To je odnos u\u010denika i u\u010ditelja, odnos \u2013 \u0161to je bolnije \u2013 zrelog i nezrelog. Nezrelog u kantovskom smislu samoskrivljene nezrelosti, nespremnosti da se ljudi slu\u017ee vlastitim razumom. Kod Kanta nije rije\u010d o manjku razuma, nego o nedostatku hrabrosti da se poslu\u017eimo tim razumom. Upravo su studenti i oni koji su ih podr\u017eali pokazali taj element prekida s tom takozvanom samoskrivljenom nezrelo\u0161\u0107u, odnosno nedostatak hrabrosti da se vlastitim razumom intervenira u postoje\u0107u realnost. Zbog toga mislim da je to kraj postkomunizma kao ideolo\u0161kog koncepta i kao nove hegemonijalne forme.<\/p>\n

Me\u0111utim, uzimaju\u0107i u obzir \u0161to se \u2013 od Balkana, preko Me\u010diara u Slova\u010dkoj do Rusije \u2013 sve na istoku doga\u0111alo, dalo bi se argumentirati da ta percepcija zapada o nezrelosti isto\u010dnoeuropskih dru\u0161tava nije bila posve proma\u0161ena? Sami ste pisali da je Jugoslavija bila dr\u017eava bez gra\u0111ana, bez javnosti, bez demokratskog parlamenta. Doima se logi\u010dnim da je za pad istoka Europe u ruke autoritarnih re\u017eima krivo nezrelo i pasivno gra\u0111anstvo koje, kada se i uklju\u010duje u politi\u010dke procese, to radi kao pobornik tih re\u017eima?<\/em><\/p>\n

To bi pitanje trebalo postaviti u sasvim konkretnom historijskom smislu. Proces demokratske transformacije nije pokrenut krajem osamdesetih, on ima svoju tradiciju u pobunama koje su trajale kroz cijelo razdoblje komunizma u isto\u010dnoj Europi. \u0160to je nezrelo \u2013 ba\u0161 o tome govorim u knjizi \u2013 u borbi poljskih radnika i Solidarnosti po\u010detkom osamdesetih? Da li su to bila nezrela djeca koja ne znaju \u0161to su demokracija, sloboda i politi\u010dka borba? Naravno da to nije to\u010dno. Uostalom ako uvedemo pojam nezrelosti, moramo imati kriterij zrelosti, a pitanje je \u0161to bi taj kriterij bio. Da li je to, recimo, Europska unija, ili politika koju u Afganistanu i Iraku provodi SAD? Ili je to, naprotiv, prostor jedne potpune politi\u010dke nezrelosti, rezultat masovne i efikasne upotrebe vojne mo\u0107i koja, me\u0111utim, rezultira politi\u010dkim katastrofama? U vrijeme bombardiranja Beograda napisao sam da su SAD politi\u010dki patuljak koji nema globalnog koncepta za politi\u010dko rje\u0161enje problema ondje gdje intervenira. Primjer mi nije bila Srbija, nego Bosna i Hercegovina, u kojoj je nametnuti mir zna\u010dio priznanje onog najgoreg \u0161to se tamo ratom proizvelo, rasisti\u010dkog koncepta nacionalne isklju\u010divosti. Neka su dru\u0161tva, naravno, bolja za \u017eivot, ali to je zato \u0161to imaju bolju poziciju u me\u0111unarodnoj podjeli rada, \u0161to je rezultat sasvim odre\u0111enih historijskih odnosa mo\u0107i odnosno hegemonija.<\/p>\n

Studenti se u posljednje vrijeme sve vi\u0161e povezuju s radnicima, koji su potom sami po\u010deli spominjati pojmove kao \u0161to je samoupravljanje. Zanimljivo je u tom kontekstu spomenuti, da se po\u010detkom devedesetih u Hrvatskoj zapravo dogodila nacionalizacija, odnosno eksproprijacija radnika s obzirom na to da u biv\u0161oj federaciji industrijska postrojenja nisu bila definirana kao dr\u017eavno, nego kao dru\u0161tveno vlasni\u0161tvo. Sudionik Subversive film festivala, na kojem sudjelujete i vi, Samir Amin, tvrdi da bi jedino rje\u0161enje za promjenu paradigme bilo odvajanje od svjetskog kapitalisti\u010dkog sistema te povezivanje na nekim drugim osnovama. U tom se smislu u sklopu festivala odr\u017eava i Balkanski socijalni forum. Smatrate li da je to put ka alternativi?<\/em><\/p>\n

Ne mislim da je to alternativa globalnom kapitalizmu, ali umre\u017eavanjem postoje\u0107ih aktivisti\u010dkih lijevih grupacija svakako se mo\u017ee dijeliti iskustvo i mnogo nau\u010diti. Zanimljivo je da se tu misli transeuropski te se povezuju ljudi koji imaju traumatska iskustva privatizacije. Ona su druga\u010diji u Jugoslaviji od onih Bugarskoj, tamo je postojalo dr\u017eavno vlasni\u0161tvo, a u Jugoslaviji takozvano dru\u0161tveno. Taj pojam sistemi zapadnog kapitalizma uop\u0107e ne poznaju, pa je ta ideja morala biti likvidirana sa scene kako bi se kapitalizam mogao pro\u0161iriti na taj prostor. \u010cinjenica je, me\u0111utim, da nije likvidiran samo pojam dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva te ideja radni\u010dkog samoupravljanja, odnosno vlasni\u0161tva nad sredstvima za proizvodnju, nego su likvidirana i sama ta sredstva. Tako danas mo\u017ee biti veoma anakrono misliti u kategorijama povezivanja studenata i radnika jer je socijalna masa industrijskih radnika na kojoj je baziran kompletni industrijski modernizam dvadesetog stolje\u0107a \u2013 likvidirana. \u017divimo u postfordisti\u010dkom razdoblju i pitanje je \u0161to podrazumijevamo pod pojmom radnika. Da li su to isklju\u010divo radnici iz industrijskih postrojenja, ili mo\u017eemo protegnuti taj pojam na veoma \u0161irok segment ljudi, recimo postoji li pregled nad time kako u Hrvatskoj funkcionira kulturna industrija? Ne mislim da je od industrijskog proletarijata povezivanjem s bilo kime mogu\u0107e napraviti subjekt nekakve promjene ili revolucije.<\/p>\n

Da li je mogu\u0107e od ikoga napraviti takav subjekt? Prekarni radnici, na primjer, oni u kreativnim industrijama, ve\u0107 zbog uvjeta rada \u2013 rade individualno ili u malim grupama \u2013 imaju daleko manju tendenciju razvijanja solidarnosti i klasne svijesti.<\/em><\/p>\n

To je dobro pitanje, kojim se postoperaisti u Italiji bave jo\u0161 od sedamdesetih, ali ipak ne mislim da je to klju\u010dno. Klju\u010dni problem jest pitanje u kojem smislu su ti novi oblici povezivanja i politi\u010dkih akcija prevodivi u klasi\u010dnu politiku parlamentarne demokratske dr\u017eave, stranaka, parlamenta, vlada i tako dalje. Mislim da vi\u0161e nisu, da dolazi do definitivnog odvajanja jedne politi\u010dke artikulacije koja je sve aktivnija i efektnija, no u isto vrijeme nije prevodiva u klasi\u010dnu parlamentarnu vlast i klasi\u010dni politi\u010dki oblik borbe unutar demokratskog sustava nacionalne dr\u017eave, dakle jednog dru\u0161tva zatvorenog u nacionalni kontejner. Mislim da je ideja svijeta kao klaster\u0101 odvojenih nacionalnih dr\u017eava u krizi, ali da nije mogu\u0107e ponoviti ni ono \u0161to se nazivalo internacionalizam, dakle borbe pojedinih radni\u010dkih klasa za prevlast na nacionalnoj razini, pa potom nadnacionalno povezivanje te internacionale.<\/p>\n

Ako nemamo vi\u0161e mogu\u0107nosti borbe unutar horizonta parlamentarne demokracije i nacionalne dr\u017eave, \u0161to nam preostaje? Da li bi bilo mogu\u0107e, po uzoru na Ju\u017enu Ameriku, provoditi povezivanje dru\u0161tava u kojima su na vlasti progresivno lijeve opcije?<\/em><\/p>\n

Ne znam koliko je Ju\u017ena Amerika dobar primjer. Mislim da je nemogu\u0107e zamisliti da bi udru\u017eene Hrvatska, Bosna, Slovenija i ostale ovda\u0161nje zemlje bile subjekt artikulacije neke konkurencije zapadnom kapitalizmu, odnosno da izazivaju Europu. Mislim da samostalni prostor u kojem funkcionira ekonomska solidarnost nije mogu\u0107, pogotovo u trenutku u kojem je u hrvatskoj javnosti potpuno napu\u0161tena svaka ideja izvanzapadne opcije. Da se unutar globalnog kapitalizma mijenjaju odnosi mo\u0107i, da se javljaju novi subjekti, Brazil, Kina, Argentina, to je poznato, ali kakva je tu uloga Hrvatske? Ne vidim nikakve mogu\u0107nosti. Mo\u017ee se razmi\u0161ljati u smislu protestnog politi\u010dkog aktivizma, ali borba za parlamentarnu vlast, pa pokretanje procesa osamostaljenja od Europske unije, odnosno poku\u0161aj Hrvatske da prona\u0111e vlastiti put mimo zapadnog kapitalizma \u2013 mislim da je to nerealno. Kao \u0161to je nerealna i svaka opcija koja u na\u0161em konkretnom geopoliti\u010dkom kontekstu ra\u010duna s klasi\u010dnim oblicima politi\u010dke borbe \u2013 parlamentarnim sistemom, strankama, javno\u0161\u0107u, nacionalnom dr\u017eavom \u2013 te koja smatra da se tim sredstvima mo\u017ee ugroziti globalni kapitalizam ili artikulirati alternativu.<\/p>\n

Ako bi procesi povezivanja na osnovi socijalnih dr\u017eava, a ne kapitala, zapo\u010deli u vi\u0161e va\u017enih europskih zemalja, zbog \u010dega bi to bilo nerealno?<\/em><\/p>\n

Pokazalo se da se socijalne dr\u017eave zatvaraju \u010dim do\u0111e do krize, a mislim da je ideja da bi odjednom, iz \u010dista mira, formirale transnacionalnu alternativu globalnom kapitalizmu apsolutno nerealna.<\/p>\n

U toj situaciji u kojoj su, dakle, mogu\u0107e samo partikularne borbe kojima se otvaraju pukotine u sistemu, a sistem kao takav nije mogu\u0107e promijeniti, da li nam preostaje samo rezignacija?<\/em><\/p>\n

Nije to\u010dno da nam preostaje rezignacija. Ne znamo da li je mogu\u0107e promijeniti sistem, ali postoji razlika izme\u0111u sistema s pukotinama i onog bez njih. Postoji razlika izme\u0111u ljudi koji misle da je horizont njihove djelatnosti i ideje slobode zadan te da o tome nemaju razloga uop\u0107e misliti \u2013 nego moraju prihvatiti stvarnost takvu kakva je \u2013 i ljudi koji su shvatili da stvarnost mo\u017ee biti druga\u010dija, da je mogu\u0107e politi\u010dki se artikulirati i izvan zacrtanog horizonta. Ako \u0107e se ne\u0161to novo tek otvoriti, ne mogu unaprijed re\u0107i da je nemogu\u0107e ugroziti sistem.<\/p>\n

Za kraj: u Barikadama ste se, parafraziraju\u0107i Brechta, zapitali \u201e\u0161to je obi\u010dni huliganizam prema zasnivanju nove dr\u017eave\u201c. Dakle, zasnivanje novih dr\u017eava bilo je pra\u0107eno velikim traumama. Nakon toga do\u0161lo je doba, da vas ponovno citiram, u kojem smo \u201ezazivali Europu kao \u0161to uro\u0111enici zazivaju ki\u0161u\u201c. Kako biste sa\u017eeli procese promjena horizonta vlastitog samorazumijevanja koji se dogodio na zapadnom Balkanu od kraja osamdesetih godina, odnosno uni\u0161tenja Jugoslavije, do priklju\u010denja tih dru\u0161tava Europi?<\/em><\/p>\n

To se samorazumijevanje u prvom redu ti\u010de vlastitog povijesnog iskustva. Neminovno \u0107e se postaviti pitanje \u010demu je slu\u017eilo tih dvadeset godina patnji, katastrofa, uni\u0161tenja ekonomske baze dru\u0161tava, kulturne regresije, upravo barbarstva, sjetimo se samo divlja\u010dkog uni\u0161tavanja spomenika, a da ne spominjem sve pobijene i prognane, ili takvu politi\u010dku mrtvoro\u0111en\u010dad kao \u0161to je Bosna, koja ne mo\u017ee funkcionirati i paradni je primjer zakazivanja i liberalne demokracije i identitetskog modela dru\u0161tva. Odgovor na to pitanje mora i sam dovesti u pitanje postoje\u0107i horizont mogu\u0107eg, odnosno pitanje o tome \u0161to su parametri stvarnosti u kojoj \u017eivimo, \u0161to je realno, a \u0161to nerealno. Mislim da dolazi vrijeme nove radikalizacije, \u0161to po sebi nije ni\u0161ta lo\u0161e. Biti radikalan nije nikakva devijacija u odnosu na nekakvu hipostaziranu normalnost, odnosno realnost. To nije pitanje pretjerivanja. \u0160to to konkretno zna\u010di, recimo, politi\u010dki?<\/p>\n

Umjesto da se Bosnu i Hercegovinu beskona\u010dno prilago\u0111ava konceptu nacionalne demokratske dr\u017eave, da ju se gura u tu Prokrustovu postelju koja o\u010digledno nije rje\u0161enje za nju, ne bi li bilo bolje ne samo postaviti pitanje o mogu\u0107nostima transnacionalne politi\u010dke artikulacije i borbe, nego prakti\u010dki po\u010deti djelovati na tome. To nije pitanje nu\u0111enja drugog modela, jer takav model ne postoji. On mo\u017ee biti tek rezultat dru\u0161tvene akcije, prakti\u010dnog politi\u010dkog djelovanja, koje mora biti radikalno upravo zato \u0161to ne slijedi nikakav zadani model. Je li Europa taj ultimativni horizont koji \u0107e donijeti rje\u0161enje za sve na\u0161e tegobe, bilo ekonomske, bilo politi\u010dke? Nema odgovora na pitanja kao \u0161to su kakav \u0107e ona poprimiti oblik \u2013 da li \u0107e se raditi o modelu jedan \u010dovjek jedan glas, ili za\u0161to neki imaju vi\u0161e mo\u0107i, a neki manje. Sve je to otvoreno, a pitanje je samo u kojoj mjeri smo mi motivirani da damo kona\u010dni odgovor. Uvijek se govori da rje\u0161enje problema le\u017ei u kona\u010dnoj europeizaciji, ali to nije rje\u0161enje gr\u010dkog problema danas. Europeizacija je i moment krize i konflikta. Europa je konfliktni politi\u010dki horizont, a ne beskonfliktni, jer kada bi bio beskonfliktni, ne bi bio politi\u010dki. Oni koji vjeruju da je Europa taj kona\u010dni horizont, ne samo da su naivni, oni misle u klasi\u010dnom smislu ideolo\u0161ki i unaprijed isklju\u010duju druge mogu\u0107nosti, i to ne u geopoliti\u010dkom smislu, nego mogu\u0107nosti druga\u010dijih oblika politi\u010dke borbe i subjektivacije.<\/p>\n

Razgovarao: Jerko Bakotin<\/p>\n

Lupiga.Com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zanimljivo je da su u jugoslavenskom federalnom komunizmu Albanci, Slovenci, Srbi, Hrvati, Makedonci i Crnogorci bez obzira na svoju brojnost imali po jedan glas, bez obzira na brojnost nacije. Danas je sasvim isklju\u010deno da bi hrvatska politi\u010dka elita zahtijevala od postoje\u0107e Europe da ima jednaku te\u017einu glasa kao recimo Francuska, Njema\u010dka ili Engleska.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-104781","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/104781","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=104781"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/104781\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=104781"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=104781"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=104781"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}