{"id":104330,"date":"2013-01-25T09:22:28","date_gmt":"2013-01-25T08:22:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=104330"},"modified":"2013-01-25T09:22:28","modified_gmt":"2013-01-25T08:22:28","slug":"narancasto","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/01\/25\/narancasto\/","title":{"rendered":"Naran\u010dasto"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/01\/narandzasta-revolucija.jpeg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-104331\" title=\"narandzasta revolucija\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/01\/narandzasta-revolucija.jpeg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"193\" \/><\/a>Pi\u0161e: Ennio Raimondino<\/p>\n<p>Naran\u010dasto je jako lijepa boja, \u017eivahna kao i crvena, ali prirodnija, manje agresivna u odnosu na razlike \u010ditave palete. Naran\u010daste su nazvane izvjesne \u201crevolucije\u201d u nekim nama susjednim zemljama. I evo javlja se tendencija da ta boja prevlada i na talijanskom tlu.<\/p>\n<p>Uostalom, tko ne bi glasao naran\u010dastu boju milanskog gradona\u010delnika Pisapia u odnosu na plavu, \u0161to se pretvara u izblijedjelo sivu biv\u0161e gradona\u010delnice Moratti, kakva je u njeno vrijeme bila milanska gradska uprava, sa sjedi\u0161tem u pala\u010di Marino? Naran\u010dasto biv\u0161eg suca De Magistrisa u odnosu na crvenu brlju, bez imalo sjaja, u posva\u0111anom Napulju? Ili u Genovi, izme\u0111u Dorie, koji je bio nametnut izvana, u odnosu na dvostruko ru\u017ei\u010dastu upravnog aparata? Naran\u010dasto je meni li\u010dno simpati\u010dna boja, ali historijske reference takvog su tipa, da moraju izazvati zapanjenost. Bar kod onih me\u0111u nama, koji su s razloga profesije ili zbog godina vidjeli malo vi\u0161e i malo vi\u0161e pamte. Evo mog sje\u0107anja, moje verzije fellinijevskog \u201cAmaracorda\u201d, potsjetnika na \u201cnaran\u010daste revolucije\u201d, koje su se dogodile i kojih se i te kako treba \u010duvati, podvla\u010diti njihove me\u0111usobne razlike i dr\u017eati se \u0161to dalje od njih.<\/p>\n<p>Bile su to naran\u010daste revolucije sa zvijezdama i sa prugama. Tako je pisao \u201cil Manifesto\u201d 30 decembra 2004. Sigurno u RAI-ju postoju o tome snimljeni zapis iz te godine u rubrici \u201cTv 7\u201d(dana) . Tada sam s \u201cmog\u201d Balkana pri\u010dao o \u201cSrbinu iz Novoga Sada\u201d, o jednom od \u201cinstruktora\u201d, koji je uvje\u017ebavao istupe protiv re\u017eima na ulicama i trgovima Kijeva. Zbog ideje, veli, ali i za novce. A ko su bili naru\u010dioci? Vlade SAD-a i Evrope. Tako je postao \u201cspecijalni savjetnik\u201d za Ukrajinu American Freedom House. Imao je profesionalne akreditacije, jer je Milo\u0161evi\u0107 bio u zatvoru u Haagu, Shavernadze je bio prisiljen dati ostavku u Gruziji, a zatim je sru\u0161en i Yanukovi\u010d.<\/p>\n<p>Koliko samo putovanja i koliko seminara \u201co nenasilju\u201d, koje je dr\u017eao biv\u0161i pukovnik CIA-e, za njega i za ostale njegove drugare. \u201cTko pla\u0107a? \u201c -postavio sam tada retori\u010dko pitanje, inervjuiraju\u0107i Stanka Lazendi\u0107a. \u201cOvo je mladi\u0107, koji je mnogo toga vidio u \u017eivotu, po\u010dev\u0161i od zatvora, u koji je po\u010deo odlaziti vrlo \u010desto, otkad je Milo\u0161evi\u0107 do\u0161ao na vlast. Sedamnaest puta bio je hap\u0161en, \u0161to uop\u0107e nije malo za studentskog vo\u0111u, ukoliko je Lazendi\u0107 ikada jedino to i bio.\u201d<\/p>\n<p>Davne pri\u010de i korisna sje\u0107anja. Ne mogu se uop\u0107e usporediti s ne\u010dim lijepim, novim, \u010distim, \u0161to se po\u010dinje de\u0161avati u Italiji. Kako bi se izbjegle kromatske konfuzije, ne \u0161kodi malo osvje\u017eiti pamp\u0107enje. Stanko Lazendi\u0107 bio je jedan od osniva\u010da srpskog studentskog pokreta \u201cOtpor\u201d, \u0161to zna\u010di Rezistencija, i odatle je sve po\u010delo. Otpor naroda, nenasilni, Milo\u0161evi\u0107evom re\u017eimu te davne 1998 godine, kad su se tom beogradskom despotu licemjerno udvarale mnoge zapadne vladine kancelarije, koje nisu bile ba\u0161 na\u010disto s tim, da li treba da ga posvoje ili da s njim zarate. Otpor nastaje u tom \u010dasu i vjerojatno je jedini nasljednik \u0161irokog \u201cantistran\u010dkog\u201d pokreta, koji se prija\u0161njih godina razvio na gradskim ulicama i gotovo da je uspio sam zadati odlu\u010dan udarac vlasti porodice Milo\u0161evi\u0107. Zatim su tradicionalne partije, pa \u010dak i one demokratske, progutale i pojele \u201cRevoluciju pi\u0161taljki\u201d u zimu 1996-1997, kao i nade na unutra\u0161nji prevrat bez oru\u017eanih \u201chumanitarnih\u201d intervencija.<\/p>\n<p>Fantaziju na vlast, ali ne samo nju. Otpor je revolucionirao politi\u010dku liturgiju, sa bojama svojih zastava, sa svojim parolama i lozinkama, sa kolektivnim vodstvom, s muzikom koja je grmila na trgovima te permanentnim kreveljenjem i izrugivanjem vlasti. Slavenska du\u0161a, dotad sahranjena pod naslagama sa\u017ealjevanja samih sebe, iskoristila je trenutak da izbije napolje i ispolji svoju poletnu snagu ironiziranja pa i autoironije i ruganja i sebi i drugima s ogor\u010denim nepo\u0161tovanjem. Bili bi to uradili sami i bili bi to uradili bolje oni iz Otpora, uz pomo\u0107 srpskog naroda, da neki va\u0161ingtonski strateg nije ve\u0107 bio odlu\u010dio, tada -polovinom 1998- kako \u0107e Milo\u0161evi\u0107 poslu\u017eiti za kolaudiranje militaristi\u010dke ubojne snage NATO-a , kao \u010duvara isto\u010dnog fronta Imperija. Kada marta mjeseca 1999 po Jugoslaviji po\u010dinju plju\u0161tati bombe, Otpor se javlja u vojsku, kao i cijela Srbija, ne uz Milo\u0161evi\u0107a, ve\u0107 protiv NATO-a. Za njih su te bombe van pameti. Ga\u0111aju despota, a poga\u0111aju srpski narod i narod na Kosovu. No to spada ve\u0107 u sje\u0107anje.<\/p>\n<p>Jo\u0161 jedna mala pomo\u0107 pri prisje\u0107anju. Fantazija protesta na vlast, da, ali i pone\u0161to parica za letke, za parole, za pla\u0107anje advokata, za zastave, za slobodne radio stanice i za piratski Internet. Mnogi od tih studenata, koji su ve\u0107 odavna bili apsolvirali, \u010dini se da su jako mnogo u\u010dili te zime u kojoj je Otpor zaratio s re\u017eimom: u\u010dili su kako izglaviti i razmraditi izvjestan grubi aparat mo\u0107i i sahraniti ga, u\u010diniv\u0161i ga smje\u0161nim, zbog vlastite su\u0161tinske nemo\u0107i. I Stanko Lazendi\u0107 je tako\u0111er to u\u010dio. Premjestiv\u0161i se u Budimpe\u0161tu, u susjednoj Ma\u0111arskoj, koja tada jo\u0161 nije tra\u017eila vize za srpske gra\u0111ane; i drugi njegovi prijatelji iz NATO-ovog protektorata u Bosni i Hercegovini ili iz ameri\u010dkog protektorata u Crnoj Gori bili su tako\u0111er tamo. Organizatori su to nazivali \u201cseminarima\u201d o \u201cnenasilnom otporu\u201d. Dvije stvari uspio sam izvu\u0107i iz Stankovog pam\u0107enja: ime bar jednog od \u201cdocenata\u201d na seminaru i nazive mnogih organizacija, koje su pla\u0107ale ra\u010dune za ta putovanja i \u201cstudijske\u201d boravke.<\/p>\n<p>A kakve to veze ima s na\u0161im \u201cnaran\u010dastima\u201d? Nikakve, ali neka se zna.<\/p>\n<p>Revolucija u rukavicama od somota. U martu 2000 godine jedan od \u201cdocenata\u201d, koji je pou\u010davao Stanka u hotelu Hilton u Budimpe\u0161ti, bio izvjestni Robert Helvi, koji je kao pukovnik CIA-e, ve\u0107 bio operativac u Rangoonu i u Burmi. Koliko je to ne\u0161to \u201cparica\u201d, \u0161to su ih dobijali za svoje vrlo originalno profesionalno djelovanje, Stanko Lazendi\u0107 nije \u017eelio kazati. Zato je govorio i opisivao vlastite naru\u010dioce. \u201cRje\u0111e su to same sudentske organizacije, a \u010de\u0161\u0107e direktno oni, koji ih financiraju\u201d.<\/p>\n<p>Demokratska velikodu\u0161nost Srbije, Ukrajine, Gruzije itd, tvrdi nam Stanko Lazendi\u0107, proisti\u010de direktno sa teku\u0107ih ra\u010duna organizacija kao \u0161to je US AID, vladina organizacija Sjedinjenih Dr\u017eava, ili IRI, Internacionalni Republikanski Institut (tada Bushova stranka) ili njegov ro\u0111eni brat, Demokrati (NDI), ili je to fondacija Soros ili pak fondacija Freedom House, ili su to njema\u010dke organizacije \u201cFriedrich Ebert\u201d i \u201cKonrad Adenauer\u201d ili pak britanska \u201cWestminster\u201d. Novac koji zaudara.<\/p>\n<p>Naravno ovo je samo historija. Historija, koju \u0107e malo njih imati prilike \u010ditati u slu\u017ebenim knjigama i ud\u017ebenicima povijesti, koje govore o tim davnim (ali ne predavnim) doga\u0111anjima. U odnosu na talijanske incijative, koje su pokrenute s naran\u010dastom bojom, kao simbolom za nova i \u010dista politi\u010dka zajedni\u0161tva, sve ovo treba da bude samo upozorenje izdaleka, koliko treba vjerovati izvjesnim malo previ\u0161e organiziranim prijateljima. Ili prijateljima malo previ\u0161e \u0161iroke ruke. Stanko mi je to neprestano ponavljao \u2013 s dokumentima u ruci \u2013 kako je pobunu protiv \u0160avernazea u Gruziji platio Soros. Srpski otpor u eksport \u2013formatu potom je porodio \u201cKmara\u201d(Dosta!) u Tbilisiju i \u201cPor\u00e0\u201d (Vrijeme je!) u Kijevu. Nije se samo radilo o krasnim bojama, ve\u0107 i o efikasnim parolama. I, na kraju krajeva, da li je toliko daleka i strana, s obzirom na skora\u0161nja talijanska politi\u010dka iskustva, ta komplicirana i davna pri\u010da? Otkad je reklamni marketing u\u0161ao u politiku i otkad je on ustvari uslovljava? \u0160ta danas mo\u017ee u\u010diniti razbje\u0161njeli web i koliko mogu uraditi indignirani slogani, ukoliko ne postoji autenti\u010dni politi\u010dki prijedlog?<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/noviplamen.net\/2013\/01\/25\/narancasto\/\" target=\"_blank\">Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Demokratska velikodu\u0161nost Srbije, Ukrajine, Gruzije itd, tvrdi nam Stanko Lazendi\u0107, proisti\u010de direktno sa teku\u0107ih ra\u010duna organizacija kao \u0161to je US AID, vladina organizacija Sjedinjenih Dr\u017eava, ili IRI, Internacionalni Republikanski Institut (tada Bushova stranka) ili njegov ro\u0111eni brat, Demokrati (NDI), ili je to fondacija Soros ili pak fondacija Freedom House, ili su to njema\u010dke organizacije \u201cFriedrich Ebert\u201d i \u201cKonrad Adenauer\u201d ili pak britanska \u201cWestminster\u201d.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-104330","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/104330","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=104330"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/104330\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=104330"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=104330"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=104330"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}