{"id":104224,"date":"2013-01-24T09:48:25","date_gmt":"2013-01-24T08:48:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=104224"},"modified":"2013-01-24T09:48:25","modified_gmt":"2013-01-24T08:48:25","slug":"feminizam-se-sustavno-ometa-ngo-izacijom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/01\/24\/feminizam-se-sustavno-ometa-ngo-izacijom\/","title":{"rendered":"Feminizam se sustavno ometa NGO-izacijom"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autorica: Dragan Grozdani\u0107<\/p>\n

Lilijana Burcar je profesorica, publicistkinja i aktivistkinja koja se u svom istra\u017eiva\u010dko-teorijskom radu bavi feministi\u010dkom, postkolonijalnom i neokolonijalnom teorijom, suvremenom ameri\u010dkom i engleskom knji\u017eevno\u0161\u0107u te rodnim studijima. U Zagrebu je imala zapa\u017eeno izlaganje na konferenciji “Dva desetlje\u0107a poslije kraja socijalizma”, odr\u017eanoj u organizaciji Centra za radni\u010dke studije.<\/em><\/p>\n

Rekli ste da je tranzicija u regiji dovela do repatrijarhalizacije. U kolikoj je mjeri to rezultiralo smanjenjem prava \u017eena?<\/em><\/p>\n

Repatrijarhalizacija prvenstveno zna\u010di smje\u0161tanje \u017eene u umjetno odvojeno podru\u010dje onog \u0161to je uspostavljeno kao privatna sfera, \u0161to generira poni\u0161tenje njihovih socio-ekonomskih prava, koja su vezana uz ograni\u010denja u privatnoj sferi. Ograni\u010denja direktno smanjuju mogu\u0107nost sudjelovanja u (s)misaonim procesima na temelju kojih se oblikuju njihovi identiteti, a mogu\u0107nosti samorealizacije i samoispunjenja se ili pro\u0161iruju, kao \u0161to je to bio slu\u010daj u socijalizmu, ili su ograni\u010dene i poni\u0161tavaju se, kao u slu\u010daju redomestifikacije \u017eena, \u010dime su \u017eene konstruirane kao sekundarni gra\u0111ani, prvenstveno kao skrbnice i pru\u017eateljice usluga koje su ograni\u010dene na ku\u0107u. \u017denama se ograni\u010dava pristup tr\u017ei\u0161tu rada, pa svjedo\u010dimo eksploziji fleksibiliziranih i izuzetno nesigurnih poslova koji su ciljano namijenjeni \u017eenama, kao \u0161to je industrijski i uslu\u017eni rad na pola radnog vremena ili onaj koji se obavlja od ku\u0107e. Za razliku od socijalizma, \u017eene u kapitalizmu vi\u0161e ne mogu dobiti va\u017ena, individualno utemeljena socijalna prava, kao \u0161to su pristup socijalnim olak\u0161icama i socijalnom osiguranju, potpuno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, porodiljne naknade u punom iznosu, zajedno s dje\u010djim doplatkom i garancijom za ponovnim zapo\u0161ljavanjem na istom onom radnom mjestu na kojem su radile prije odlaska na porodiljni dopust. Obratimo li pa\u017enju na porodiljnu naknadu, vidjet \u0107emo da ona vi\u0161e ne pokriva stopostotni iznos pla\u0107e koju je \u017eena zara\u0111ivala, ve\u0107 gura \u017eenu u siroma\u0161tvo i financijsku ovisnost o obitelji. U Hrvatskoj se, na primjer, porodiljna naknada drasti\u010dno smanjuje nakon prvih \u0161est mjeseci i iznosi maksimalno 2.500 kuna, \u0161to se svodi na milodare.<\/p>\n

Time je smanjena i politi\u010dka mo\u0107 \u017eena?<\/em><\/p>\n

Ona je danas ograni\u010dena na vi\u0161u klasu. Ako postoji ekonomska neovisnost, iz nje proizlaze individualno uspostavljena socijalna prava, no kada se radi o ekonomskoj ovisnosti, gotovo da nema socijalnih prava i ne mo\u017ee se ispoljavati politi\u010dka mo\u0107.<\/p>\n

Ako govorimo o dr\u017eavnom patrijarhatu, rekli bismo da tu nema ni\u010deg novog, dr\u017eava je po svojoj vokaciji patrijarhalna institucija.<\/em><\/p>\n

Istina je, no rije\u010d je o produbljenju patrijarhalnih struktura u institucionalnom patrijarhatu. Socijalizam je u velikoj mjeri likvidirao takozvani privatni patrijarhat, koji je bio vezan uz model po kojem jedan \u010dlan obitelji privre\u0111uje za \u017eivot. Na ovoj mikro-razini \u017eene su imale vi\u0161e utjecaja i mo\u0107i po pitanju dono\u0161enja odluka u svojim obiteljima. Kada govorimo o dr\u017eavnom patrijarhatu, apsorpcija \u017eena u najvi\u0161im strukturama politi\u010dkih stranaka i najvi\u0161im strukturama pri dono\u0161enju odluka nije bila jednaka, ali njihova osnovna prava, i vi\u0161e od toga, su postojala. Vrlo je bitno razumjeti da ostaci patrijarhata, koji se prakticirao prije Drugog svjetskog rata i prije socijalisti\u010dke revolucije, nisu u potpunosti eliminirani zbog dugotrajnih kulturolo\u0161kih stereotipa o \u017eenama koji su se nastavili nakon strukturnih reformi, a ne treba zanemariti ni utjecaj crkve. Za takve promjene u percepciji potrebno je mnogo vremena i generacija kako bi isparile. Me\u0111utim, va\u017eno je razumjeti da se takve promjene ne mogu desiti a da ponajprije ne do\u0111e do kolapsa institucionalizirane podjele \u017eivota na tzv. produktivnu javnu i reproduktivnu privatnu sferu.<\/p>\n

U Hrvatskoj je rad na pola radnog vremena rijetkost, dok u Njema\u010dkoj 70 posto \u017eena tako radi. Kako je u Sloveniji?<\/em><\/p>\n

Podaci unazad tri godine ka\u017eu da je u Sloveniji 11 posto \u017eena zaposleno na pola radnog vremena. To \u0107e se pove\u0107avati upravo zbog politika koje se uvode. Mlade majke poti\u010du se na rad na pola radnog vremena i to \u0107e se prvo dogoditi u administrativnim poslovima. Posao na pola radnog vremena i, donekle, posao od ku\u0107e prili\u010dno su konstantni kada se radi o zapo\u0161ljavanju \u017eena na Zapadu nakon Drugog svjetskog rata. U Zapadnoj je Njema\u010dkoj dvije tre\u0107ine \u017eena bilo zaposleno na pola radnog vremena. U Nizozemskoj tako\u0111er. U SAD-u 45 posto \u017eena koje rade u znanosti i obrazovanju, rade na pola radnog vremena. Na fakultetu na kojem radim osobno poznajem \u017eene koje su zaposlene na pola radnog vremena. Situacija je jednako lo\u0161a i u srednjem i osnovnom \u0161kolstvu, \u0161to prisiljava u\u010diteljice da se zapo\u0161ljavaju na pola radnog vremena, dakle to zna\u010di da same upla\u0107uju doprinose i zdravstveno osiguranje.<\/p>\n

Kako politike usmjeravane putem institucija EU-a utje\u010du na eksploataciju \u017eena?<\/em><\/p>\n

Devedesetih godina dogodila se neka vrsta kontrarevolucije i naravno da su se morala ra\u0161\u010dlaniti neka temeljna prava koja su uspostavljena i koja su se u\u010dvrstila tijekom prija\u0161njih 40 godina. Lokalna, nacionalna bur\u017eoazija radi po diktatu globalnog kapitala, a funkcija tih politika uvijek je bila kako prebaciti tro\u0161ak dru\u0161tvene reprodukcije na specifi\u010dno oblikovanu skupinu ljudi, koja \u0107e biti konstruirana na takav na\u010din da \u0107e se njihov rad percipirati kao nerad, jer je to navodno ekstenzija nekih drugih prenesenih karakteristika.<\/p>\n

Dakle, ne \u010dudi \u0161to u jeku ekonomske krize imamo zemlje koje gra\u0111ane drugih zemalja optu\u017euju za nerad?<\/em><\/p>\n

To je na\u010din na koji je kapitalizam funkcionirao od samih po\u010detaka. Ono \u010demu svjedo\u010dimo jesu kontrarevolucija i, ovisno o dr\u017eavi, postepeno ili naglo ukidanje socijalnih prava \u0161to dolazi s promjenom sustava. Borba za \u017eenska prava ne\u0107e biti ostvarena ako ne\u0107emo imati temeljne promjene u dru\u0161tveno-ekonomskom sustavu, koji proizvodi odre\u0111ene identitete drugorazrednosti kako bi se opravdali lanci eksploatacije.<\/p>\n

Koliko je feminizam danas osjetljiv na radni\u010dka ili klasna pitanja?<\/em><\/p>\n

Feminizam, \u010diji je cilj pozitivna dru\u0161tvena promjena, ne mo\u017ee se tretirati kao odvojena kategorija s odvojenom skupinom problema, koji se navodno mogu jednostavno prikrpati postoje\u0107im pitanjima sloja, rase ili nacije. Razlog je \u0161to su te kategorije duboko obilje\u017eene rodom\/spolom i stvaranjem rodnih\/spolnih identiteta. Uzmimo za primjer nacionalizam, gdje su \u017eene svedena na svoja tijela i konstruirane kao simboli\u010dke oznake granica izme\u0111u “nacija”, dok su mu\u0161karci pozicionirani kao politi\u010dki agenti ili takozvani o\u010devi nacije. Klasna i radni\u010dka pitanja i problemi nisu odvojeni od roda ili spola. No ovakva vrsta dru\u0161tveno anga\u017eiranog feminizma koji gleda na sustav eksploatacije u cjelini strate\u0161ki je pogurana u stranu od zapadnja\u010dkih centara kapitalisti\u010dke mo\u0107i. To se najbolje o\u010dituje u NGO-izaciji feminizma, koji je postao ovisan o donatorskim sredstvima i njihovim programima kontroliranim od strane zapadnja\u010dkih vlada i korporativnih interesnih skupina te o ponovnom uvo\u0111enju liberalnog feminizma. To je rezultiralo u pomaku fokusa i su\u017eavanju percepcije roda\/spola. Zbog toga su, primjerice, “industrija ku\u0107anica” i trgovanje \u017eenama u najboljem slu\u010daju tretirani kao izolirani slu\u010dajevi i nasumi\u010dne pojave. Fokus je prvenstveno usmjeren na ubla\u017eavanje patnje \u017eena, ali se ne preispituje sustav koji \u017eene gura u te pozicije i koji ih pretvara u robu na temelju nametnute prostitucije ili robovlasni\u010dkih uvjeta ku\u0107anske slu\u017ebe, koja je tako\u0111er sna\u017eno nagla\u0161ena rasizmom. To bi zahtijevalo korisnu sustavnu analizu i potpuni zov na uni\u0161tenje takvog sustava, no ta je vrsta feminizma vrlo opasna za tzv. kapitalisti\u010dke demokracije. Stoga je on konstantno ometan NGO-izacijom, \u010dak je i rije\u010d “feminizam” rekonstruirana putem raznih konzervativnih think tankova kao negativna etiketa. Kada je feminizam u Latinskoj Americi poku\u0161ao ukazati na izrabljiva\u010dke prakse zapadnih korporacija i njihovih rodnih politika, koje su rezultirale pove\u0107anjem siroma\u0161tva \u017eena i njihovim izrabljivanjem kao radnica, bio je uglavnom NGO-iziran. Drugim rije\u010dima, \u017eenske organizacije pretvorene su u “udruge za hitne dru\u0161tvene popravke” ili moderne verzije humanitarnih organizacija, koje su u najboljem slu\u010daju mogle umanjiti siroma\u0161tvo, ali ga nisu mogle rije\u0161iti, i tako su pomogle u o\u010duvanju statusa quo umjesto da su preispitivale i opirale se napredovanju takvih odnosa.<\/p>\n

Prema prijedlogu hrvatskog Zakona o dadiljama, tu \u0107e djelatnost ubudu\u0107e mo\u0107i raditi samo oni koji otvore obrt. Osim \u0161to onemogu\u0107ava susjedsku solidarnost u \u010duvanju djece, nije li ovdje rije\u010d i o financijalizaciji privatne sfere?<\/em><\/p>\n

Da, to je to\u010dno, rekla bih da je rije\u010d o obliku privatizacije i komercijalizacije onoga \u0161to bi trebalo biti javno dostupna i javno financirana usluga. To zna\u010di da privatni kapital izbjegava tro\u0161kove i odgovornost dru\u0161tvene reprodukcije svoje sada\u0161nje i budu\u0107e radne snage tako \u0161to jednostavno prebacuje tro\u0161kove na le\u0111a specifi\u010dno za to namijenjene grupe ljudi, koja je u tom procesu konstruirana kao grupa neradnika, pa o njihovoj brizi i radu ne treba mozgati. Drugo, samo \u0107e mali sektor potpuno privatnih usluga biti dostupan putem privatizacije i komercijalizacije, \u0161to \u0107e mnoge \u017eene dovesti u pote\u0161ko\u0107e. To \u0107e ih prisiliti da rade pola radnog vremena ili da rade posao od ku\u0107e, dok \u0107e se ostale \u017eene, iz vi\u0161ih slojeva, mo\u0107i osloniti na privatne dadilje. Tendencije su privatizacija i korporativizacija. Pojavit \u0107e se privatne tvrtke, mo\u017eda \u010dak i velike privatne korporacije, koje \u0107e se specijalizirati za pru\u017eanje usluga \u010duvanja djece, dok \u0107e dadilje raditi za bijedan prihod. Ovakva privatizacija zna\u010di da ve\u0107ina dadilja ne\u0107e imati direktan pristup svojim klijentima jer ne\u0107e imati sredstva kojima \u0107e mo\u0107i ste\u0107i privatno vlasni\u0161tvo ili ga kupiti.<\/p>\n

Upozorili ste na dalekose\u017ene posljedice privatizacije sustava socijalne skrbi i industrijskog rada kod ku\u0107e, kao \u0161to su pla\u0107anje po kvoti a ne po satu, rad bez zdravstvenog i socijalnog osiguranja, amortizacija ostalih tro\u0161kova iz vlastitog d\u017eepa?<\/em><\/p>\n

Privatizacija javnih usluga u direktnoj je vezi s pogor\u0161anjem uvjeta na radnom mjestu potencijalnih radnika i radnica. Ideja je da se, likvidiranjem ili demontiranjem javnog sektora i pretvaranjem tog posla u samostalnu djelatnost, bijedan prihod koji ide dadilji legitimira na na\u010din da se taj posao definira kao vrsta samozapo\u0161ljavanja, \u0161to zna\u010di da se posao dadilja izuzima iz kolektivnih ugovora i sindikalne za\u0161tite. Iz tog \u0107e prihoda morati pla\u0107ati svoje mirovinsko, zdravstveno i ostala davanje te postaju slabo pla\u0107ene samozaposlene dadilje, koje upadaju u krug vlastitog izrabljivanja. Ako nemaju pristup minimalnom privatnom vlasni\u0161tvu, to je drugi ciklus produbljenog izrabljivanja, jer takve samozaposlene dadilje doslovce zavr\u0161avaju na ulici ili u korporacijama koje \u0107e ih zaposliti s jo\u0161 ni\u017eim pla\u0107ama.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Lilijana Burcar je profesorica, publicistkinja i aktivistkinja koja se u svom istra\u017eiva\u010dko-teorijskom radu bavi feministi\u010dkom, postkolonijalnom i neokolonijalnom teorijom, suvremenom ameri\u010dkom i engleskom knji\u017eevno\u0161\u0107u te rodnim studijima. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":104225,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-104224","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/104224","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=104224"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/104224\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/104225"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=104224"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=104224"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=104224"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}