{"id":103832,"date":"2013-01-19T10:12:40","date_gmt":"2013-01-19T09:12:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=103832"},"modified":"2013-01-19T10:12:40","modified_gmt":"2013-01-19T09:12:40","slug":"zanosi-i-prkosi-vuka-jeremica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/01\/19\/zanosi-i-prkosi-vuka-jeremica\/","title":{"rendered":"Zanosi i prkosi Vuka Jeremi\u0107a"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/01\/Corax-Gozba.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-103833\" title=\"Corax-Gozba\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/01\/Corax-Gozba-300x215.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"215\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/01\/Corax-Gozba-300x215.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/01\/Corax-Gozba-450x323.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/01\/Corax-Gozba-480x344.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/01\/Corax-Gozba-235x168.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/01\/Corax-Gozba-75x53.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/01\/Corax-Gozba-350x251.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/01\/Corax-Gozba-220x158.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/01\/Corax-Gozba-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/01\/Corax-Gozba.jpg 550w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Pi\u0161e: Sa\u0161a Ili\u0107<\/p>\n<p>Gotovo u isto vreme, na do\u010deku pravoslavne Nove godine u Generalnoj skup\u0161tini UN, kao i dvanaestak sati potom, u redakciji beogradskog nedeljnika NIN, srpska kultura je reprezentovana kao ba\u0161tinik i najbolji \u010duvar se\u0107anja na ratove, mar\u0161eve, njihove godi\u0161njice i umetni\u010dke obrade. Izgleda kao da tu pomo\u0107i nema. Kada se po ko zna koji put suo\u010dimo s tim, onda tu ni humor vi\u0161e ne poma\u017ee. Postavlja se pitanje, za\u0161to je to tako moralo da bude. Za\u0161to su Vasa Pavkovi\u0107 i Vuk Jeremi\u0107, koje je sudbina ovog puta zdru\u017eila sticajem okolnosti, morali isto da reaguju, svako u svom domenu, jedan u kulturi, a drugi u politici, koju je poku\u0161ao da plasira preko digitalnih slika i izvedbe hora Viva Vox. Obojica su pritom posegli za kodovima patrijarhalne, militarizovane kulture, koja u Srbiji \u017eilavo opstaje uprkos svemu. Izbor Gatali\u010dinog romana Veliki rat, prigodno napisanog u \u010dast (dolaze\u0107e) okrugle godi\u0161njice po\u010detka Prvog svetskog rata, kao i nakaradni spoj D\u017eona Lenona i Milana Mladenovi\u0107a sa Mar\u0161em na Drinu, predstavljaju ogoljeni mehanizam funkcionisanja mainstreama srpske kulture. Ako se kulturni i politi\u010dki identitet danas svodi na to \u0161to nam poru\u010duju Vasa Pavkovi\u0107 i Vuk Jeremi\u0107, za\u010dinjeno povremenim akcijama SNP \u201cNa\u0161i\u201d, onda ova zemlja svoju kulturu degradira na muziciranje duva\u010dkog orkestra, rezervisanog za vojne memorijale.<\/p>\n<p><strong>Jedna \u017eelja, jedna pesma<\/strong><\/p>\n<p>Verujem da se mnogima dopalo Jeremi\u0107evo dirigovanje u Generalnoj skup\u0161tini UN-a. Na stranicama Politike osvanuo je egzaltirani tekst pod naslovom \u201cMar\u0161 na Drinu u sedi\u0161tu UN u Njujorku\u201d. \u201cBilo je fenomenalno\u201d, \u201covo je prava slika jedne nove mlade Srbije\u201d, \u201covo je bilo mnogo dobro\u201d, nizale su se replike u\u010desnika doga\u0111aja. Generalni sekretar UN-a Ban Ki Mun bio je posebno odu\u0161evljen nastupom beogradskog hora. \u010cini se da je sve bilo na svom mestu, od nastupa do reakcija. Verujem i da je i Boris Tadi\u0107 zajedno sa svojim nekada\u0161njim kabinetom, bio ponosan na svog biv\u0161eg u\u010denika. (Tako se to radi, Vu\u010de! \u2013 mora da je pomislio u sebi, prave\u0107i rukama one svoje poznate navija\u010dke pokrete.) Pa ipak, postoji jedno mesto u celoj pri\u010di koje \u010ditavom doga\u0111aju daje potpuno druga\u010diji fon; re\u010d je o samom Vuku Jeremi\u0107u i njegovoj interpretaciji Srbije na do\u010deku Srpske nove godine u Njujorku. Tu ne poma\u017ee ni odli\u010dan nastup Viva Voxa. Iza svega ostaje Jeremi\u0107evo nacionalisti\u010dko ushi\u0107enje; indikativni su povremeni kadrovi njegovog freneti\u010dnog aplaudiranja dok se obazire oko sebe, posebno na Ban Ki Muna, ne bi li utvrdio kako generalni sekretar prihvata celu stvar. Jeremi\u0107ev nastup podse\u0107a na gastarbajtersku interpretaciju otad\u017ebine i njene kulture, ali ne onih gastarbajtera koji su odlazili trbuhom za kruhom u Austriju i Nema\u010dku (nekada\u0161nje neprijateljske zemlje), ve\u0107 na pogled intelektualaca gastarbajtera koji zemlju svog porekla vide kao zemlju pastira, ratnika, prasetine i nevinosti. Ili u najboljem slu\u010daju, kao me\u0161avinu Arkadije i Sparte. Mo\u017eda je tome najpribli\u017enija interpretacija knji\u017eevnika Milovana Danojli\u0107a, koji ne prestaje da o Srbiji misli u \u017eanru bukolika i georgika. Vuk Jeremi\u0107 je u skladu sa tom slikom, \u010ditav svoj program osmislio u tri segmenta: prvi je bio njegov govor o \u201cpobratimstvu lica u svemiru\u201d, drugi je bio nastup hora, a tre\u0107i \u2013 promotivno smenjivanje slika koje, po njemu, najbolje reprezentuju ono \u0161to Srbija jeste (manastiri, Tesla, sportisti itd). Jeremi\u0107 je u svom vu\u010di\u0107evski pripitomljenom nastupu progovorio zapravo o svojim omiljenim temama: 1) svet je ogrezao u nepravdi i jedino u UN-u jo\u0161 uvek postoji ravnopravnost me\u0111u dr\u017eavama-\u010dlanicama; 2) slede\u0107a stavka bio je on sam u posredovanom govoru o mestu sa kog se obra\u0107a publici, tj. svetu (\u201csa ove govornice su se obra\u0107ali mnogi lideri sa vizijom i drugi hrabri ljudi\u201d itd); 3) poku\u0161aj mekanog filozofiranja (uticaj Tadi\u0107a!) o prirodi muzike i njenim mirotvora\u010dkim funkcijama, da bi zavr\u0161io 4) sa nacionalnim patosom o \u201cmalom narodu koji je ponosan na svoju istoriju\u201d. \u201cJedna pesma\u201d, poru\u010dio je Jeremi\u0107 na kraju, \u201cmo\u017ee postati himna cele generacije, izraz na\u0161ih najdubljih nadanja\u201d. Svakako je mislio na Mar\u0161 na Drinu koji je za njega li\u010dno predstavljao politi\u010dki kre\u0161\u010dendo ve\u010deri.<\/p>\n<p>Od svega \u0161to je Jeremi\u0107 najavio, malo toga je realizovano u samom nastupu. (Ukoliko izuzmemo njegovu li\u010dnu, kao i promociju njegovih politi\u010dkih ideja.) Paradoksalno, ali najmanje je bilo mirotvora\u010dkih motiva do kojih je predsedavaju\u0107i Generalne skup\u0161tine toliko dr\u017eao. To je pre svega trebalo da nam predo\u010di izbor numera koje su izvedene. Pevanje na svahiliju ni u kom slu\u010daju nije moglo da govori o kosmopolitizmu, jer se tim nastupom promovisala nova Srbija, koja pre svega mora da se pomiri sa svojim okru\u017eenjem, a tek onda sa Tanzanijom i Kongom, \u0161to je Jeremi\u0107 izgleda uzeo kao prioritet. Za\u010dudo, u izabranom setu pesama, nije se \u010dula nijedna pesma iz Bosne, Slavonije ili sa Kosova. Njihovo upadljivo odsustvo, Jeremi\u0107 je poja\u010dao kora\u010dnicom Stanislava Bini\u010dkog na kraju. Sve to Ban Ki Mun nije morao da zna, ali Jeremi\u0107 je upravo ra\u010dunao sa njegovim neznanjem, promovi\u0161u\u0107i sebe kao velikog mirotvorca i potencijalnog Banovog naslednika, kako se govori u famoznim diplomatskim krugovima. Sigurno je pomislio, pa kada je Herbert Von Karajan mogao da diriguje Mar\u0161 na Drinu za do\u010dek Nove 1987. u Be\u010dkoj filharomniji, za\u0161to ne bih mogao ja u UN-u i to na do\u010dek Srpske nove godine 2013. I tu se nalazi prelom na kome Jeremi\u0107eva logika posustaje, ta\u010dka na kojoj se ru\u0161e sve njegove i Tadi\u0107eve analogije. Naime, izvo\u0111enje ove poznate srpske kora\u010dnice u Be\u010du, pod dirigentskom palicom proslavljenog Herberta Von Karajana 1987. moglo je prona\u0107i svoju analogiju u izvo\u0111enju recimo nekog dela albanskih kompozitora sa Kosova (npr. Lorenca Antonia, Red\u017ee Muli\u0107a ili nekog drugog) na do\u010deku Srpske nove godine u Generalnoj skup\u0161tini UN-a. To se, me\u0111utim, nije dogodilo. Stoga Politikin panegirik Jeremi\u0107u ostaje tek deo prazni\u010dne pirotehnike, usmerene pre svega prema susedima, koji bi trebalo ozbiljno da se zamisle nad tim \u010dinom. Ali i mi sa njima.<\/p>\n<p><strong>Post festum<\/strong><\/p>\n<p>Zahvaljujem se \u010ditaocima Pe\u0161\u010danika koji su mi skrenuli pa\u017enju na \u010dinjenicu da je izvo\u0111enje Mar\u0161a na Drinu u Be\u010dkoj filharmoniji zapravo slo\u017eena monta\u017ea. Ova \u010dinjenica uslo\u017enjava situaciju u kulturi se\u0107anja, ali poga\u0111a su\u0161tinu koja neprestano izmi\u010de a mogla bi predstavljati iskorak iz zatvorenog kruga traume. Ovo se podjednako odnosi kako na kolektivna se\u0107anja na Prvi svetski rat i srpsko-austrijske odnose, tako i na odnose Srbije sa svojim susedima danas. Umetni\u010dka intervencija nepoznatog umetnika, koja je napravljena iz potpuno druga\u010dijih pobuda, poga\u0111a zapravo jednu od neuralgi\u010dnih ta\u010daka mogu\u0107eg prevladavanja traumati\u010dne pro\u0161losti. To svakako ne abolira Vuka Jeremi\u0107a niti bilo koga od nas.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/2013\/01\/zanosi-i-prkosi-vuka-jeremica\/\" target=\"_blank\">Pe\u0161\u010danik<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u201cJedna pesma\u201d, poru\u010dio je Jeremi\u0107 na kraju, \u201cmo\u017ee postati himna cele generacije, izraz na\u0161ih najdubljih nadanja\u201d. Svakako je mislio na Mar\u0161 na Drinu koji je za njega li\u010dno predstavljao politi\u010dki kre\u0161\u010dendo ve\u010deri.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":103833,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-103832","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/103832","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=103832"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/103832\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/103833"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=103832"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=103832"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=103832"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}