{"id":103757,"date":"2013-01-18T09:52:13","date_gmt":"2013-01-18T08:52:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=103757"},"modified":"2013-01-18T09:52:13","modified_gmt":"2013-01-18T08:52:13","slug":"ocuvanje-demokracije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/01\/18\/ocuvanje-demokracije\/","title":{"rendered":"O\u010duvanje “demokracije”"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Ana Rajkovi\u0107<\/p>\n

Svijet kao koktel rata, neoliberalizma i manipulacije: Kao odgovor na stalnu opasnost koja prijeti, vladaju\u0107e strukture uvode nove sustave kontrole i represije, kao mjere za\u0161tite od imaginarnih talibana, anarhista, terorista i inih neprijatelja demokracije. Bilo da se svijet nalazi na raskri\u017eju, u fazi de-demokratizacije, post demokracije ili na putu razvoja socijalnih alternativa, jedno je sigurno, prokleti smo da \u017eivimo u uzbudljivom vremenu.<\/p>\n

Brojni novinari, teoreti\u010dari, filozofi i politi\u010dari poku\u0161avaju definirati i objasniti stanje u kojemu se svijet trenutno nalazi. Svjedo\u010dimo li slomu sustava kakvog smo poznavali i koji je dominirao nakon rasapada SSSR-a? Prema britanskom novinaru Seumasu Milneu, svjedo\u010dimo upravo tomu. Milneu je, u listopadu 2012. godine, objavio u The Guardianu, \u010dlanak pod naslovom The end of the New World Order. U \u010dlanku, Milneu navodi kako je do\u0161lo do propasti svjetskog poretka, kojega je George Bush stariji ustoli\u010dio 1990. godine. Taj se Novi poredak, prema Milneu, temeljio na ameri\u010dkoj vojnoj mo\u0107i i ekonomskoj dominaciji, onog \u0161to se naziva Zapadni svijet. Kao dva najva\u017enija znaka raspada Novog poretka, navodi: kolaps investicijske banke Lehman Brothers (2008. godine) te rusku intervenciju u Gruziji, kao i kasnije rusko priznanje odmetnute gruzijske pokrajine Ju\u017ene Osetije, unato\u010d \u017eestokom ameri\u010dkom protivljenju. Stoga Milneu, prili\u010dno optimisti\u010dno, najavaljuje kako se, nakon neuspje\u0161nih ratova i ekonomske krize, u svijetu mogu jedino razvijati socijalne alternative, isti\u010du\u0107i kao primjer Latinsku Ameriku. Prema njema\u010dkom filozofu J\u00fcrgenu Habermasu, “do\u0161li smo do novog raskri\u017eja”. William I. Robinson, profesor na kalifornijskom sveu\u010dili\u0161tu, smatra kako se ve\u0107 nalazimo u dru\u0161tvu orwelovske kontrole misli. Dok Toni Negri smatra kako se nalazimo u “fazi de-demokratizacije, od-demokra\u0107ivanja (…) u jednoj od onih faza koje su karakterizirale dug put demokracije, pun okuka, ali \u010dije se prevladavanje za sada ne nazire”.<\/p>\n

Trenutno stanje je obilje\u017eeno borbom protiv terorizma, ma gdje god se on nalazio, i ekonomskom krizom. Svijet je, s jedne strane, suo\u010den s propagiranjem nu\u017enosti rata protiv terorizma, kao dijela obrane vlastite sigurnosti. Taj rat uklju\u010duje razli\u010dite vrste nadzora nad svima “za koje se posumnja da bi mogli imati veze s terorizmom”. S druge strane, svijet je suo\u010den s politikom mjera \u0161tednje, koje rezultiraju sve ve\u0107om nezaposleno\u0161\u0107u i dru\u0161tvenim protestom, koji jo\u0161 uvijek ne pokazuje znakove bunta ili ve\u0107e gra\u0111anske neposlu\u0161nosti. Stoga mnogi analiti\u010dari imaju razli\u010dita predvi\u0111anja o tomu u kojem \u0107e se smjeru dru\u0161tvo razvijati. Predvi\u0111anja se prote\u017eu od razdoblja gra\u0111anskih nemira do jednostavno popravljanja kapitalizma.<\/p>\n

Za razliku od Milnea, Paul Craig Roberts, ina\u010de \u017eestoko protivnik slu\u017ebene ameri\u010dke politike, u \u010dlanku Agenda Prevails Overt Truth, ne prognozira blistavu budu\u0107nost, u obliku nekog progresivisti\u010dkog razvoja. Prema Robertsu: Worse is coming. Tomu u prilog ide i politika zagovaranja permanentnog rata protiv terorizma te stvaranja sve ve\u0107e psihoze i straha. Upravo je stvaranje permanentnog rata protiv terorizma, prema Glennu Greenwaldu, jedan od Obaminih ciljeva. Kao dokaz tomu Greenwald, u \u010dlanku Obama moves to make the War on Terror permanent, navodi razvoj posebnih tehnologija u Nacionalnom protuteroristi\u010dkom centru (National Counterterrorism Center, NCTC) kojemu je cilj, osim sastavljanja liste “ameri\u010dkih neprijatelja” koje treba eliminirati (kill list), i sakupljanja podataka o ve\u0107ini ameri\u010dkih gra\u0111ana. Jedan od, po mnogima kontroverznih zakona je i Zakon FISA (Foreign Intelligence Surveillance Act), koji je usvojen jo\u0161 1978. godine, a nadopunjen amandamanima 2008. godine, te koji je, krajem 2012. godine, zahvaljuju\u0107i ameri\u010dkom Kongresu, dobio legitimitet primjene na jo\u0161 pet godina. Prema spomenutom zakonu nadle\u017ene vladine agencije i slu\u017ebe mogu u slu\u010daju “razumne sumnje” prislu\u0161kivati ameri\u010dke gra\u0111ane bez sudskog naloga, ukoliko se bar jedan od sugovornika nalazi izvan SAD-a. Unato\u010d velikom protivljenju civilnih udruga, poput EFF (Eletronic Frontier Foundation), Kongres je prihvatio daljnju primjenu toga zakona.<\/p>\n

Stoga, kao odgovor na stalnu opasnost koja prijeti, vladaju\u0107e strukture uvode nove sustave kontrole i represije, kao mjere za\u0161tite od imaginarnih talibana, anarhista, terorista i inih neprijatelja demokracije.<\/p>\n

Sve se vi\u0161e mo\u017ee \u010duti pri\u010da o potrebi “o\u010duvanja demokracije i stabilnosti dru\u0161tvenog poretka koje su ugro\u017eene ekonomskom krizom i potencijalnim socijalnim nemirima”. Tako u svrhu “o\u010duvanja poretka” \u0161panjolska vlada priprema zakon prema kojemu \u0107e biti zabranjeno snimanje i fotografiranje policije tijekom prosvjeda. \u0160vicarske su pak vlasti, zbog zabrinutosti u ishod europske financijske krize, po\u010dele pripremati vojsku, u vje\u017ebi pod nazivom Stabilo Due, za suzbijanje potencijalnih nemira. \u0160vicarski ministar obrane Ueli Maurer tom je prilikom rekao: “Ne\u0107u isklju\u010diti mogu\u0107nost da \u0107emo u nadolaze\u0107im godinama trebati vojsku”. S druge strane, britanske su vlasti u sklopu zaklju\u010daka o pravilima i djelovanju u slu\u010daju nemira, odlu\u010dile da \u0107e policija mo\u0107i koristiti \u017eivu municiju u obra\u010dunu s izgrednicima. Osim toga, u slu\u010daju policijske nemo\u0107i, vojska \u0107e tako\u0111er mo\u0107i prisko\u010diti u pomo\u0107 i suzbiti neposlu\u0161ne gra\u0111ane. Na pomo\u0107 vojske, u suzbijanju eventualnih nemira, oslanja se i Njema\u010dka. Njema\u010dki Federalni ustavni sud, u kolovozu 2012. godine, donio je odluku, prema kojoj \u0107e vojska smjeti izlaziti na ulice i upotrijebiti oru\u017eje u ekstremnim situacijama.<\/p>\n

Jednako kao \u0161to su postale nu\u017ene mjere za “o\u010duvanje poretka”, postalo je nu\u017eno i ubijanje afganistanske djece u isto\u010dnoj provinciji Kapisa, zbog “neobi\u010dnog pona\u0161anja”, izraelsko presretanje humanitarne pomo\u0107i ili tursko presretanje sirijskog putni\u010dkog zrakoplova.<\/p>\n

Me\u0111utim, ono \u0161to ipak predstavlja, svojevrsnu novu pojavu u me\u0111unarodnoj retorici, je otvoreno zagovaranje atentata na visoke dr\u017eavne du\u017enosnike, neprijateljskih zemalja. Tako je australski ministar vanjskih poslova Bob Carr, jedan od prijatelja Sirije, u interviju za australsku mre\u017eu ABC, 8. listopada 2012. u emisiji Four Corners, rekao kako bi “atentat kombiniran s velikim prebjezima koji se doga\u0111aju u vojsci” bio potreban da do\u0111e do prekida sukoba u Siriji.<\/p>\n

Osim Sirije, tu je jo\u0161 bezvremenska opasnost – Iran i eventulana mogu\u0107nost razvoja atomske bombe. Biv\u0161i predsjednik IAEA (International Atomic Energy Agency), Mohamed ElBaradei, po tko zna koji puta je, u interviju za austrijski ORF, rekao kako nema naznaka niti dokaza da Iran radi na izgradnji nukelarnog arsenala. Me\u0111utim, to nije obeshrabrilo ve\u0107i dio me\u0111unarodne zajednice da ponavlja mantru o opasnosti da \u0107e Iran u roku “dvije, tri, pet ili mjesec dana izgraditi nuklearnu bombu.”<\/p>\n

Svjedoci smo stalne upotrebe inverzivne retorike kada se govori o dobrim i lo\u0161im de\u010dkima. Tako pakistanka ili indijska nuklearna bomba, ne predstavljaju “prijetnju me\u0111unarodnoj sigurnosti”. Ista je stvar i s njema\u010dkom prodajom tenkova Leoparda 2 Kataru i Saudijskoj Arabiji, \u0161to se naziva unapre\u0111enjem odnosa me\u0111u dr\u017eavma, a ameri\u010dko drasti\u010dno pove\u0107anje prodaje oru\u017eja Japanu i Ju\u017enoj Koreji naziva se ja\u010danjem nacionalne sigurnosti i dugoro\u010dnom strategijom. Sli\u010dno se i uvo\u0111enje ve\u0107 spomenutog zakona FISA, ne naziva “sistemskim kr\u0161enjem ljudskih prava”, nego “du\u017eno\u0161\u0107u da se obavje\u0161tajnoj zajednici osigura mogu\u0107nost za\u0161tite na\u0161e zemlje”, kako je to rekao jedan od glavnih zagovornika zakona, kongresnik Lamar Smith.<\/p>\n

Stoga, kako bi se “narod za\u0161titio”, donose se zakoni koji dr\u017eavnim agencijama omogu\u0107avaju stalni nadzor, zakoni koji pove\u0107avaju mogu\u0107nost upotrebe represivnih mjera, poziva se na atentate, govori se o iranskoj nuklearnoj bombi, “koja samo \u0161to nije gotova”. U isti se tren prodaje oru\u017eje “prijateljskim zemljama” kako bi suzbile “svoje neposlu\u0161ne gra\u0111ane”, poput Bahreina ili Saudijske Arabije. Kao da to svijetu nije dovoljno, u preventivne svrhe, prema Associated Pressu, ameri\u010dka vojska \u0161alje dodatne trupe u jo\u0161 35 afri\u010dkih zemalja. Trupe \u0107e, izme\u0111u ostalog, biti raspore\u0111ene u Sudanu, Al\u017eiru, Keniji i Nigeru.<\/p>\n

Ameri\u010dkim i europskim du\u017enosnicima zapala je za oko posebno jedna afri\u010dka dr\u017eava – Mali. Prema francuskom predsjedniku, postoji velika opasnost da na tom podru\u010dju teroristi postavljaju rakete kako bi mogli djelovati protiv Francuske. U istom obrambenom duhu bila je i izjava, za javnost europske ministrice vanjskih poslova i sigurnosti Catherine Ashton, dana u listopadu 2012. godine. Prema njoj, razvoj situacije u Maliju, odnosno njezinoj pokrajini Sahel, predstavlja opasnost za “Sjevernu i Zapadnu Afriku i za Europu”.<\/p>\n

I tako, dok s jedne strane Obama s blesimetra \u010dita mantru o po\u0161tivanju ljudskih prava, s druge strane \u0161alje dodatne trupe u Afriku i poja\u010dava napade bespilotnim letjelicama na granici izme\u0111u Pakistana i Afganistana. Prema izjavama pakistanskog ministra unutarnjih poslova Rehmana Malika, ameri\u010dki dronovi ubijaju do 80 posto civila.<\/p>\n

Jedan od autora studije pod nazivom Living Under Drones Death, Injury, and Trauma to Civilians From US Drone Practices in Pakistan, James Cavallaro, u interviju za Democracy Now istaknuo je u\u010dinke napada dronova. Cavallaro je naveo kako napadi dronovima utje\u010du na cjelokupno pakistansko dru\u0161tvo. Ljude je strah slati djecu u \u0161kolu ili i\u0107i na sahrane svojih bli\u017enjih, jer se boje da bi kao ve\u0107a skupina bili meta napada. Prema podacima The Bureau of Investigative Journalism, u prve tri godine Obamine vlasti, u napadima dronova poginulo je izme\u0111u 282 i 535 civila, od toga 60 djece.<\/p>\n

Osim stalnih ratova i histerije, istovremeno se svijetom \u0161iri svijest o neophodnosti postojanja samoreguliraju\u0107ega ekonomskog \u017eivota i fleksibilizacije radnih odnosa, a da stvar bude jo\u0161 morbidnija, zagovara se daljnji razvoj kroporativnog modela na sve dru\u0161tvene grane, tako da se spas vidi u privatizaciju gotovo svega. Stoga se u Europi po\u010dinju javljati glasovi koji zagovaraju ono \u0161to je u Sjedinjenim Dr\u017eavama ve\u0107 postalo uobi\u010dajenom praksom, a to je privatizacija zatvora. Prije zatvora, u Velikoj Britaniji je tijekom 2012. godine najavljena privatizacija dijela policije, poput forenzi\u010dkih i kriminalisti\u010dkih odjela.<\/p>\n

Kako bi ljudi za\u0161titili svoju sigurnost, postavljaju se zahtjevi za odricanjem od dijela sloboda. S druge strane, kako bi za\u0161titili svoj ekonomski polo\u017eaj i osigurali si koliko toliko dostojanstven \u017eivot, od njih se tra\u017ei da se odreknu svojih radni\u010dkih, socijalnih, zdravstvenih i obrazovnih prava, koji se vi\u0161e i ne nazivaju pravom, nego privilegijom. U borbi za svoju egzistenciju tisu\u0107e ljudi mar\u0161ira na atenskom Trgu Syntagmi ili madridskom de Neptunu. Me\u0111utim, osim \u0161trajkova i protesta, ljudi u Indiji, Italiji i \u0160panjolskoj sve vi\u0161e, zbog nemogu\u0107nosti otpla\u0107ivanja kredita ili jednostavno zbog nemogu\u0107nosti pre\u017eivljavanja, zbog gubitka privilegija, odlu\u010duju se na drasti\u010dni \u010din samoubojstva. Dr\u017eave poput Gr\u010dke polako tonu u kaos. Tako Charlie McGrath upozorava kako bi nasilje u Gr\u010dkoj moglo prerasti u gra\u0111anski rat. U cijeloj toj smjesi nezadovoljstva u Gr\u010dkoj, kako obi\u010dno biva u takvim situacijama, ekstremisti, poput fa\u0161isti\u010dke Zlatne zore i nemilosrdna politika prema imigrantima, zadobiva sve ve\u0107i utjeca. Tako je \u010dak i gr\u010dki ministar Nikos Dendias izajvio kako se Gr\u010dka suo\u010dava sa fenomenom rasisti\u010dkog nasilja. Pored toga, u Gr\u010dkoj nastupa sve ve\u0107a cenzura i tortura u zatvorima, nad novinarima koji se usude o tome pisati.<\/p>\n

S druge strane, uvijek se na\u0111u pojedinci ili grupe koje ovakve situacije iskori\u0161tavaju za svoju dobit. Tako se u Italiji razvio sustav, nazvan Caporalato, a odnosi se na ilegalno sezonsko zapo\u0161ljavanje jeftine radne snage, koja je izvan svakih zakonskih okvira, te radi gotovo u robovlasni\u010dkom sustavu uz mizernu pla\u0107u, od koje se jo\u0161 odbijaju izdaci za prijevoz, sendnvi\u010d i vodu, koje onda sebi ponovno prisvajaju posrednici i vlasnici planta\u017ea. Vi\u0161e je nego o\u010dito kako je fleksibilizacija radnog zakonodavstva dovela ljude u polo\u017eaj u kojem moraju biti zadovoljni \u0161to uop\u0107e rade, a pri\u010da o pravima ili primjerenoj pla\u0107i sve vi\u0161e podsje\u0107a na pri\u010du o utopiji.<\/p>\n

U takvoj situaciji otpisala se cijela jedna generacija, stoga se ve\u0107 upotrebljava termin izgubljena generacija. S tim da se pod tim ne misli na misli na Hemingwaya i ostale ameri\u010dke autore koji su se nakon Prvog svjetskog rata nastanili u Parizu, nego na mlade ljude ro\u0111ene osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, koji se sada nalaze u samom grotlu ovog razdoblja, pomodno nazvanog Recesija. Toj grupi pripada gotovo 14 milijuna nezaposlenih mladih Europljana. Takvi mladi ljudi, neovisno o tome jesu li fakultetski obrazovani, zavr\u0161avaju kao jeftina radna snaga u trgova\u010dkim lancima, kako bi se zadovoljio zahtjev za fleksibilizacijom radnih odnosa. Tako npr. u Velikoj Britaniji, prema \u010dlanku objavljenom u The Gardianu, mladi i nezaposleni obavezni su raditi u supermarketima za minimalac, radi stjecanja iskustva. U slu\u010daju da odbiju, ostaju bez ikakvih benificija kao nezaposleni. Ukoliko ponudu slu\u017ebeno ne odbiju, du\u017eni su raditi dva mjeseca bez pla\u0107e.<\/p>\n

Kao izlaz iz ove situacije neki navode islandske ili latiskoameri\u010dke modele. Dok drugi, poput gr\u010dkog skladatelja Mikisa Theodoraksia, pozivaju na op\u0107u pobunu i revoluciju. Postoje odre\u0111eni otpori protiv trenutnog stanja, poput ameri\u010dke grupe Freedom 7, ili organizacije sovereign citizens, \u010diji \u010dlanovi u SAD-u, odbijaju platiti poreze, te \u0161panjolskog pokreta Indignados. Me\u0111utim, mnogi smatraju kako jo\u0161 uvijek nedostaje ve\u0107i pritisak na vladaju\u0107e strukture.<\/p>\n

Bilo da se svijet nalazi na raskri\u017eju, u fazi de-demokratizacije, post demokracije ili na putu razvoja socijalnih alternativa, jedno je sigurno, prokleti smo da \u017eivimo u uzbudljivom vremenu, i da tako jadni, nezadovoljni i prokleti, grickamo svoje korice kruha. Ili mo\u017eda ne?<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kao odgovor na stalnu opasnost koja prijeti, vladaju\u0107e strukture uvode nove sustave kontrole i represije, kao mjere za\u0161tite od imaginarnih talibana, anarhista, terorista i inih neprijatelja demokracije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-103757","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/103757","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=103757"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/103757\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=103757"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=103757"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=103757"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}