{"id":103615,"date":"2013-01-16T10:15:41","date_gmt":"2013-01-16T09:15:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=103615"},"modified":"2013-01-16T10:15:41","modified_gmt":"2013-01-16T09:15:41","slug":"kapitalizam-i-bezumlje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/01\/16\/kapitalizam-i-bezumlje\/","title":{"rendered":"Kapitalizam i bezumlje"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Cyrus Lewis:<\/p>\n

Na svakih sto osoba dolazi jedan psihopat. Razmjerno globalnom stanovni\u0161tvu koje se pribli\u017eava brojci od 7 milijardi, ukupan broj psihopata kre\u0107e se oko sedamdeset milijuna.<\/p>\n

Sedamdeset milijuna psihopata! Zamislite: otprilike dvostruko vi\u0161e od stanovnika Kanade. Nemali je to broj psihopata s kojima se valja suo\u010diti. A kao \u0161to nam je poznato iz Ameri\u010dkog psiha, problem s gornjim e\u0161alonima biznisa i financija jest da se prokleti lu\u0111aci suvi\u0161e lako uspinju do vrha.<\/p>\n

To je u osnovi tvrdnja \u010dlanka objavljenog ranije ovoga ljeta na stranicama Truthout-a. U tekstu naslovljenom Kako \u0107e se 99% nositi sa 70 milijuna psihopata? (How Will the 99% Deal With 70 Million Psychopats?), Joe Brewer poziva da se u obzir uzmu \u0161tetni u\u010dinci poslovne kulture koja poti\u010de gramzljivost i be\u0161\u0107utnost, osiguravaju\u0107i na taj na\u010din plodno tlo za razvitak psihopatskih li\u010dnosti.<\/p>\n

No, tim nas se la\u017enim sjajem odvra\u0107a od mnogo ozbiljnijih problema koji proizlaze iz strukturnog sastava kapitalizma. \u0160tovi\u0161e, na taj se na\u010din perpetuira specifi\u010dan argument, endemi\u010dan za liberalnu ljevicu: kako je problem suvremenog svijeta \u2013 \u201enesputani kapitalizam\u201c. Naravno, rje\u0161enje je tek u tome da ga se malo zauzda \u2013 ili mo\u017eda, u masovnom progonu psihopata.<\/p>\n

I to je mjesto na kojem se lijevo-liberalna kritika kapitalizma uru\u0161ava.<\/p>\n

Kapitalizam po\u010diva na beskrajnoj kompetitivnoj akumulaciji. Ovaj proces neumoran je koliko je i nemilosrdan. Cilj mu nije napredak \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n

Akumulirani kapital koristi se u svrhu akumuliranja novog kapitala. Njegova ekspanzija je eksponencijalna; ona ne usporava ako su psihopati na vode\u0107im pozicijama ukoreni. Naime, po\u0161tenije bi bilo re\u0107i da, unato\u010d navodnoj rasprostranjenosti psihopata na pozicijama s kojih se kontroliraju politike, zasigurno puno vi\u0161e ne-psihopata nego li psihopata djeluje kao spreman du\u017enosnik oligarhijske klase.<\/p>\n

Brewer tvrdi kako postoji premo\u0107 psihopatskih industrijskih magnata i dr\u017eavnih du\u017enosnika koja proizlazi iz njihova umije\u0107a da se postave \u201ena pozicije mo\u0107i kao burzovni me\u0161etari, direktori korporacija i podmitljivi politi\u010dari.\u201c Nisam matemati\u010dar, no ukoliko na svakih sto osoba dolazi jedna psihopatska li\u010dnost, \u0161to je s preostalih 99? Unato\u010d navodno premo\u0107noj brojnosti psihopata, koridorima mo\u0107i zasigurno kora\u010da i nemali broj ne-psihopata.<\/p>\n

A ukoliko je zastra\u0161uju\u0107a mogu\u0107nost da hrpa psihopata name\u0107e \u0161tetne socijalne i ekonomske politike svima ostalima, konkretan narativ koji se ovdje potencira \u2013 ne zvu\u010di li zavjera mnogobrojnih \u201ezdravih\u201c suu\u010desnika daleko grozomornije?<\/p>\n

Statistike koje kvantificiraju nejednakost \u010desto su sabla\u017enjive, i kao da zazivaju zdravorazumsko obja\u0161njenje koje utjehu pronalazi u pripisivanju krivnje \u201epsihopatskoj\u201c hotimi\u010dnosti. Na taj se na\u010din odgovornost prebacuje na korporacijske obmane, bogatune s Wall Street-a, i\/ili psihopate, dok se prozai\u010dniju stvarnost dosljedno izbjegava. Sveobuhvatna i ekstremna nejednakost, neraskidivo je povezana s logikom kapitalizma, odnosno njegovom fundamentalnom predano\u0161\u0107u generiranju privatno akumuliranog kapitala. Obrazlo\u017eenja koja izostavljaju navedenu \u010dinjenicu, ponavljaju ispunjenje \u017eelje gologa cara.<\/p>\n

Namjera nije osporiti kulturne, politi\u010dke i dru\u0161tvene faktore pomo\u0107u kojih se odre\u0111uje stopa eksploatacije u odre\u0111enom vremenu i prostoru. Teorije regulatorne zarobljenosti[1], primjerice, nisu fikcija.<\/p>\n

No, znakovito je da \u010dak i apologeti na\u0161ih \u201epsihopatskih gospodara\u201c, oni koje bi se mirne savjesti moglo optu\u017eiti da u ime produktivnosti gaje simpatije prema nesrazmjerima u bogatstvu, zami\u0161ljaju da stanje stvari nije toliko lo\u0161e kao \u0161to uistinu jest, te bi pri\u017eeljkivali daleko ve\u0107u jednakost, unato\u010d svojoj klasi i politi\u010dkom uvjerenju.<\/p>\n

Studija, objavljena u The Atlantic-u, otkriva da, iako najsiroma\u0161nijih 20% stanovnika SAD-a u stvarnosti posjeduje tek 0,3% bogatstva (a najbogatijih 20% raspola\u017ee s 84% bogatstva), reprezentativna grupa Amerikanaca vjeruje kako najni\u017ei kvintil dobiva 9%, dok najvi\u0161i kvintil u\u017eiva u 59%. Ovakva pogre\u0161na predstava, koja oslikava tek ne\u0161to ru\u017ei\u010dastiju sliku realno postoje\u0107ih razina nejednakosti, ne iznena\u0111uje previ\u0161e.<\/p>\n

Me\u0111utim, neo\u010dekivano jest to da 92% intervjuiranog uzorka daje prednost modelu raspodjele bogatstva koji je bli\u017ei \u0161vedskom nego li ameri\u010dkom. Po\u017eeljniji model omogu\u0107io bi gornjem kvintilu 18% bogatstva, dok bi donjem kvintilu osigurao 11%. Sklonost ovome modelu posebno je iznena\u0111uju\u0107a ako uzmemo u obzir svepro\u017eimaju\u0107i narativ, koji tvrdi kako je odre\u0111ena mjera nejednakosti nu\u017ena za poticanje visokih razina produktivnosti (odnosno, uvjerenje na kojem po\u010divaju bajke o uzlaznoj mobilnosti).<\/p>\n

Pravi\u010dnijem modelu u studiji nadjenuto je ime \u201eEqualden\u201c, umjesto da ga se nazove \u201e\u0161vedskim modelom\u201c, dok ameri\u010dki model nije bio imenovan. Pitanje je kakve bi rezultate dobili da je bilo evocirano ime skandinavske dr\u017eave. Unato\u010d tomu, rezultati pokazuju kako ne postoji zna\u010dajnija razlika u odnosu na po\u017eeljnost equaldenskog modela, neovisno o politi\u010dkoj pripadnosti, spolu i visini prihoda.<\/p>\n

Ovo ukazuje manje na postojanje tajnog dru\u0161tva psihopata koje bezobzirno ru\u0161i snove dobrih gra\u0111ana o egalitarnoj raspodjeli bogatstva, nego li na postojanje sistemskih operativnih problema.<\/p>\n

Dobre ljude koji se zala\u017eu za raspodjelu bogatstva po Equalden modelu na njihovu putu ne sputava skupina lu\u0111aka, ve\u0107 privr\u017eenost u osnovi liberalnim kritikama, koje ne idu dalje od oponiranja \u201eekonomiji kapanja\u201c[2] ili zastra\u0161uju\u0107em \u201enepotisti\u010dkom kapitalizmu\u201c.<\/p>\n

Razmislite o ovome na sljede\u0107i na\u010din: Izvr\u0161enje bilo kojeg genocida vjerojatno je potpomognuto i podr\u017eano suradnjom i\/ili po\u010detnom mobilizacijom psihopata. Me\u0111utim, barem koliko je meni poznato, ne postoje studije koje navode broj psihopata, koji su sudjelovali u nekom genocidu. Sumnjam da se itko zamarao takvim podvigom, iz jednostavnog razloga \u0161to to ne bi igralo nikakvu ulogu.<\/p>\n

Ne vjerujem kako se mo\u017ee tvrditi da je psihopatija ikada bila pokreta\u010dka sila za genocid ili etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje. Doista, u\u017eas s kojim uzimamo u obzir takve doga\u0111aje u na\u0161oj povijesti, proizlazi upravo iz \u010dinjenice da broj sudionika pokazuje kako su obrazlo\u017eenja koja se oslanjaju na psihopatologiju u svrhu monokauzalnog razja\u0161njenja pogre\u0161na.<\/p>\n

Genocid nije naprosto orkestriran od strane tajnog dru\u0161tva lu\u0111aka ustrojenog od-vrha-prema-dolje. Radi se prije o tome da uvjeti na terenu i aktivno sudjelovanje nebrojeno mnogo ne-psihopata osiguravaju izvr\u0161enje takvih strahovitih aktivnosti. Jednostavnije re\u010deno: Genocidi, poput \u201eeksternalija\u201c kapitalizma, sami su po sebi oprimjerenja \u201epsihopatije\u201c, bez obzira na broj psihopatskih izvr\u0161itelja koji provode njihovu implementaciju. Problem je sistemski, a ne posljedica \u201etrulih jabuka\u201c. Sustav koji nagra\u0111uje gramzljivost, problemati\u010dan je zato \u0161to se radi o sustavu koji nagra\u0111uje gramzljivost, ne zbog toga \u0161to dozvoljava snala\u017eljivim lu\u0111acima \u201evo\u017enju u zavjetrini\u201c.<\/p>\n

Nedavna panika oko \u201epsihopata\u201c za kormilom odra\u017eava potrebu za pripisivanjem krivnje znaju\u0107im agensima, koji ono \u0161to \u010dine \u2013 \u010dine hotimi\u010dno. No, time dolazimo do \u010dudnog scenarija ko\u010dije-ispred-konja\/koko\u0161i-i-jajeta: Kapitalizam poti\u010de uspon \u201eklase psihopata”. A \u201eklasa psihopata\u201c poti\u010de svirepi uspjeh kapitalizma.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, time se klasnu politiku li\u0161ava klasne politike, ostavljaju\u0107i za sobom opojnu manihejsku dru\u0161tvenu podjelu: Klasa Psihopata vs. klasa Svih Ostalih. Izbacite psihopate i sve \u0107e biti u redu s kapitalizmom!<\/p>\n

Cijela stvar se mo\u017ee i\u0161\u010ditati kao elementarni zaplet lo\u0161eg filma znanstvene fantastike: U egalitarnom svijetu Sutra\u0161njice, neumorni i zapu\u0161teni Blade Runneri gonit \u0107e potencijalne psihopate, nad njima vr\u0161iti skeniranja mre\u017enice i Voight-Kampff ispitivanja, demontiraju\u0107i preostale djeli\u0107e njihovog stra\u0161nog tajnog bratstva.<\/p>\n

To je \u010dista liberalna utopija. Kapitalizam \u0107e njome biti zauzdan: tumor izrezan iz njedara, a njegov daljnji razvoj potpomognut prirodnim lu\u010denjem njegovih blagotvornih sokova.<\/p>\n

S engleskog prevela: Karolina Hrga<\/p>\n

Bilje\u0161ke:<\/em><\/span><\/p>\n

[1] Theories of regulatory capture – slu\u010dajevi u kojima regulatorna agencija postupa u interesu reguliranog subjekta umjesto u interesu javnosti (op. prev.)<\/em><\/span><\/p>\n

[2] Trickle-down economics – teza da \u0107e od poreznih olak\u0161ica i drugih ekonomskih povlastica koje dr\u017eava osigurava poduze\u0107ima i bogatima, u kona\u010dnici koristi imati i siroma\u0161niji \u010dlanovi dru\u0161tva – kroz pobolj\u0161anje gospodarstva u cjelini. Izraz je pripisan komi\u010daru Willu Rogersu, koji je tijekom Velike depresije izjavio da je “sav novac prisvojen na vrhu, u nadi da \u0107e odozgo kapati potrebitima.” (op.prev.)<\/em><\/span><\/p>\n

\u00a0Slobodni filozofski<\/a>\/Jacobin<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kapitalizam po\u010diva na beskrajnoj kompetitivnoj akumulaciji. Ovaj proces neumoran je koliko je i nemilosrdan. Cilj mu nije napredak \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-103615","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/103615","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=103615"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/103615\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=103615"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=103615"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=103615"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}