{"id":103534,"date":"2013-01-15T12:47:04","date_gmt":"2013-01-15T11:47:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=103534"},"modified":"2013-01-15T12:47:09","modified_gmt":"2013-01-15T11:47:09","slug":"nedovrsena-bajka-za-odraslu-djecu-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/01\/15\/nedovrsena-bajka-za-odraslu-djecu-2\/","title":{"rendered":"Nedovr\u0161ena bajka za odraslu djecu"},"content":{"rendered":"

Prvi put objavljeno\u00a0 na blogu<\/span><\/strong>:\u00a0 06.11.2008. godine<\/span><\/strong><\/p>\n

Napomena: Kako se upravo obelje\u017eava \u201e15 godina od no\u0107i kada je Crna Gora bila na ivici gra\u0111anskog rata\u201c,\u00a0 rije\u0161io sam da u tu \u201e\u010dast\u201c napravim presedan i ponovo \u201epustim\u201c isti tekst. Tekst koji je pisan u vremenu kada je Crna Gora bila: \u201etigar na Balkanu\u201c, vrijeme kada \u00a0je \u201ecvjetala berza\u201c a strani investirori\u00a0 tj. \u201estrate\u0161ki partneri\u201c \u00a0su opsjedali\u00a0 Crnu Goru, onda kada su Rusi pokupovali pola primorja pla\u0107uju\u0107i nekretnine po enormno visokim cijenama… To je vrijeme kada Crna Gora za milionske svote dovodi Rolingstonse i Madonu \u201e\u0161to \u0107e postati tradicionalno, da najve\u0107e svetske pop-rock zvijezde gostuju na Jazu\u201c, kada se gradi megaprojekat \u201eZavala\u201c, Stanko Cane Suboti\u0107 mostom spaja ostrvo Sveti Nikola sa Budvom… To je vrijeme kada direktor i suvlasnik(!?) Splendida \u017darko Radulovi\u0107 poru\u010duje NVO sektroru i dijelu ktirti\u010dke javnosti: \u201epustite nas da radimo i ne tra\u017eite sve potrebne dozvole za izgradnju hotela jer je spora procedura za njihovo dobijanje\u00a0 a ja obe\u0107avam da za nekoliko godina gra\u0111ani Crne Gore uop\u0161te ne\u0107e trebati da rade i svi \u0107e imati platu od 1000 eura\u201c, dok premijer \u0110ukanovi\u0107 \u00a0izjavljuje: \u201cdanas mladi ljudi ne treba da se bave politikom, treba samo da uz jutarnju kafu pro\u010ditaju izvje\u0161taj sa berze i vide koliko su na dobitku\u201c…<\/strong><\/p>\n

Ja sam ba\u0161 tada bio pesimista (ili realista?) i ovako vidjeo stvari, a tekst je izazvao o\u0161tru reakciju de\u017eurnih crnogorskih patriota.<\/strong><\/p>\n

Bilo jednom, u jednoj dalekoj, maloj, lijepoj zemlji.<\/p>\n

U toj zemlji vladao je jedan kralj koji je na presto do\u0161ao veoma mlad, kao princ. Ni sanjao nije da mo\u017ee postati ne\u0161to vi\u0161e od obi\u010dnog, prosje\u010dnog podanika te \u010dudne i lijepe zemlje. Bio je sasvim obi\u010dan, kao i drugi podanaci, mo\u017eda malo vi\u0161e izlo\u017een dru\u0161tvu podanika koji su bili skloni prestupima, pa bi se prije moglo nadati da \u0107e i on mo\u017eda\u00a0 postati prestupnik. Ali, kao u svakoj bajci, sklopom ne ba\u0161 bajkovitih okolnosti postao je princ, docnije i kralj. Onako obi\u010dan, \u0161to je bio u svemu, od obla\u010denja do izgleda, najednom je postao lijep, pametan, neobi\u010dan, omiljen princ u o\u010dima svog naroda. Vladao je zajedno sa drugim mladim, brkatim, pomalo smije\u0161nim \u010dovje\u010duljkom koji bi se u najgoroj bajci te\u0161ko mogao nazvati princem a koga su podanici podjednako voljeli. Njihovo drugarstvo je preraslo u naj\u010dvr\u0161\u0107e prijateljstvo, kumstvo, skoro pobratimstvo. Bez “plave krvi”, bez dvorskih manira, bez imalo znanja vladanja, \u010dak malim posjedom, a ne cijelim, iako malim kraljevstvom, dva princa zavlada\u0161e na op\u0161te zadovoljstvo naroda. Kralj susjedne, ve\u0107e i bogatije zemlje ih je izabrao za vladare, promovisao u male prin\u010deve. U po\u010detku oni i nijesu ba\u0161 pravo vladali, vi\u0161e su simulirali da vladaju. Slu\u0161ali su ve\u0107eg kralja, onog susjedne-ve\u0107e zemlje,\u00a0 na op\u0161te zadovoljstvo svojih podanika koji su voljeli svoje mlade prin\u010deve samo kao poslu\u0161nike velikog kralja, koji je imao pretenzije da postane Car. Ovaj kralj, koji je postavio mlade i nemu\u0161te prin\u010deve, od po\u010detka vladavine je imao povremenih problema sa svojim podanicima. Znali su da se pobune, poku\u0161aju da ga svrgnu. Postavljeni prin\u010devi u svojoj kraljevini, nikad. Oni su vladali onako kako nijesu znali i kako im susjedni kralj nalo\u017ei.<\/p>\n

Kao svaki kralj koji \u017eeli da postane Car, kralj susjedne zemlje je krenuo da osvaja okolne zemlje. Prin\u010devi su ga, normalno, slijedili u njegovom naumu, gurali svoje podanike da se bore protiv podanika drugih zemalja, kako bi susjedni kralj postao Car. U ratovima, uglavnom krvavim samo po podanike okolnih zemalja, podanici male, lijepe zemlje su pjevali ode kralju susjedne-ve\u0107e zemlje, a ne svojim prin\u010devima.\u00a0 Ali su njih i dalje beskrajno obo\u017eavali.<\/p>\n

D\u017eaba su podanici \u017eivjeli sve gore i gore, d\u017eaba su ginuli za drugog kralja, mada stvarno vi\u0161e su ubijali, plja\u010dkali i silovali nego ginuli, d\u017eaba su uo\u010davali da prin\u010devi vi\u0161e nijesu onakvi kakvi su se predstavljali kada su ni krivi ni du\u017eni i bez pedigrea postali prin\u010devi. D\u017eaba su uvidjali da zemljoposjednici i velika\u0161i postaju uglavnom olo\u0161 i ljudski talog\u00a0 prethodnih vladara, nekda\u0161nje sitne, naj\u010de\u0161\u0107e lo\u0161e zanatlije, bezemlja\u0161i, plja\u010dka\u0161i, kockari, prostitutke\u2026<\/p>\n

Kralju susjedne zemlje je i\u0161lo sve gore i gore. San da \u0107e postati Car polako se topio. Umjesto da pro\u0161iri kraljevstvo na susjedne zemlje, gubio je svoju. U takvoj situaciji, jedan od dva postavljena princa male zemlje, vidjev\u0161i njegov skori pad, potra\u017ei mentorstvo dalekog Cara nad Carevima. Car nad Carevima je imao svu mo\u0107 ovoga svijeta. Bio je ohol ali pametan, beskurpulozan a lukav, prividno jak kao Ba\u0161-\u010delik. Car sa najmo\u0107nijim topovima, sa najvi\u0161e z<\/strong>lata na papiru, najvi\u0161e uticaja, sa\u00a0 najja\u010dom vojskom. Drugi, pomalo smije\u0161ni, brkati princ se ne snadje. Ostade uz gubitni\u010dkog kralja koji je \u017eelio biti Car. Dva princa, dva najbolja druga se posvadja\u0161e oko toga, kojem \u0107e se carstvu privoljeti. Uz to, jednom je dosadilo da zauvijek bude princ, \u017eelio je postati kralj svog malog kraljevstva, da ne dijeli presto.<\/p>\n

I podanici se podijeli\u0161e. Pola je bilo za jednog, pola za drugog princa. Umalo dodje do rata medju podanicima oko toga koji \u0107e princ vladati nad njima i u ime kog kraljevstva odnosno\u00a0 carstva.\u00a0 A na dvoru, dva princa, dva doskora najbolja druga, otkri\u0161e javno tako ru\u017ene\u00a0 stvari jedno o drugom, da bi svi drugi podanici svrgnuli oboje i na\u0161li novog princa. Za dlaku tanju od najtanje dlake pobjedi princ, budu\u0107i kralj, koji je imao podr\u0161ku Cara nad Carevima. Pomo\u0107 kralja susjednog\u00a0 kraljevstva bi uzaludna za\u00a0 brkatog a \u017eenskastog, \u010desto \u017ealosno smije\u0161nog,\u00a0 brbljivog a uvijek dvosmislenog i nedore\u010denog\u00a0 princa.<\/p>\n

Car nad Carevima svrgnu i pogubi kralja susjedne zemlje, otev\u0161i mu dio zemlje \u010dije je podanike ovaj stalno obespravljivao i terorisao. Ubrzo podanici male zemlje zaboravi\u0161e na doskora\u0161njeg brkatog princa, kao da nikad nije postojao. A njegov, nekad najbolji drug, postade kralj. U znak zahvalnosti \u0161to mu je pomagao da svrgne kralja koji je \u017eelio postati Car, Car nad Carevima dozvoli ve\u0107\u00a0 sada ne mladom princu, da postane kralj male, lijepe zemlje i da radi od svojih podanika \u0161to mu je volja.<\/p>\n

Kralj bi nemilosrdan. Od nekada\u0161njeg priprostog podanika, slu\u010dajnog princa, postade bi\u010d Bo\u017eji u okvirima svoje male kraljevine. Najve\u0107im i najboljim imanjima nagradjivao je koga je htjeo, obi\u010dno one podanike koje nikad nijesu obradjivali imanja, koji su rasipali, prodavali, kockali ono \u0161to su tako iznenada i bez ikavih zasluga i znanja stekli. Dvorski \u0161pijuni, li\u010dna kraljeva garda, dvorske lude, komandanti, planeri i d\u017eelati izgubljenih ratova, drugovi i \u0161ljam iz doba kada je kralj bio obi\u010dan podanik, postado\u0161e vlasnici svega u toj maloj, lijepoj zemlji. Niko nije obradjivao poklonjena imanja, niti je to znao, a kralj i njegova svita su \u017eivjeli na visokoj nozi. Suo\u0107en sa izvjesnom nema\u0161tinom koja je prijetila da\u00a0 jo\u0161 vi\u0161e zahvati njegovo malo kraljevstvo, kralj po\u010de prodavati najljep\u0161e posjede svoje kraljevine veleposjednicima drugih kraljevstava. Napravi malu vojsku\u00a0 da \u0161titi samo njega i njegovu kraljevsku vlast. Susjedne kraljevstva vi\u0161e nije napadao, a Car nad Carevima mu je jem\u010dio da ni ona ne\u0107e napadati njegovo. Podanaci koji su ga nekad obo\u017eavali i uz pomo\u0107 pogubljenog kralja susjednog kraljevstva doveli na presto bili su nesre\u0107ni, podjeljeni, prepla\u0161eni, gladni a pohlepni, utu\u010deni, prebijani i zastra\u0161ivani od kraljeve garde, kupovani za mrvice sa kraljevog stola.\u00a0 Tukli su se i izmedju sebe zbog malih, neva\u017enih stvari koje su im kralj\u00a0 i dvorjani poturali, kako bi skrenuli pa\u017enju sa svoje sve okrutnije vladavine i njihove sve ve\u0107e nema\u0161tine. Svi glasnici su bili kraljevi glasnici. Ako bi neko poku\u0161ao da prenese glas sa dvora koji nije odgovarao kralju, pojeo bi ga zli vuk ili bi mu umijesili dvorski kola\u010d. Kad nekog pojede zli vuk, kraljeva garda bi organizovala la\u017enu hajku i vuk nikad ne bi bio uhva\u0107en.<\/p>\n

Car nad Carevima je nezainteresovano posmatrao bijedu i poni\u017eenja ovih podanika, javno hvale\u0107i njihovog kralja.<\/p>\n

\"\"<\/a>Odlaze\u0107i u rijetke posjete, drugim, stabilnim i utemeljenim kraljevstvima, svaki kralj je tra\u017eio, uzimao, zahtjevao po ne\u0161to od kralja ove male, lijepe zemlje.\u00a0 Kralj im je morao udovoljavati, znaju\u0107i\u00a0 da samo jednim njihovim migom mo\u017ee biti svrgnut. Znao je i da mo\u017ee o\u010dekivati podr\u0161ku Cara nad Carevima samo do onda, dok mu bude potreban. \u010cinjenica da uvijek mo\u017ee biti svrgnut, sje\u0107anje na prosje\u010dnost u kojoj je nekad \u017eivio, nepo\u010dinstva nad podanicama i susjednim kraljevstvima koje je po\u010dinio, \u010dinila su ga\u00a0 sve nesigurnijim a okrutnijim prema\u00a0 podanicima.\u00a0 Medju njima je izlazio okru\u017een svom svojom ogromnom gardom, pla\u0161e\u0107i se njihovog slu\u010dajnog i nekontolisanog bijesa. Ko\u010dije kojima se vozio bile su opto\u010dene suvim zlatom a vukli su ih bezbroj najboljih konja, sve kupljenih kod kraljeva drugih, stabilnih i utemeljenih kraljevstava. Podanici njegove male kraljevine nijesu skoro ni\u0161ta radili i znali\u00a0 napraviti, \u010dak ni najmanji djeli\u0107 za kraljevu ko\u010diju. Vojska i kraljeva pratnja su zabranjivala prolaz podanicama ulicama dok prolazi kralj. Nastala bi vika, dreka, kome\u0161anje, pi\u0161tanje, udaranje u \u010degrtaljke, op\u0161ta trka-znak da ide on. Ako se neko na vrijeme ne skloni, mogao bi biti zga\u017een ko\u010dijom prebrzom za lo\u0161e drumove, ili utamni\u010den zbog nepo\u0161tovanja kralja.<\/p>\n

Mala, lijepa kraljevina je postajala sve nesnosnija za \u017eivot. Radni i pametni podanici, majstori svojih zanata su napu\u0161tali svoju zemlju i odlazili da slu\u017ee kraljevima i carevima stabilnijih, bogatijih i humnijih kraljevina i carevina. Lopovi, prestupnici, \u0161pijuni, propali ratnici, siled\u017eije, zelena\u0161i, olo\u0161 i \u0161ljam su uglavnom bili na i oko kraljevog dvora. Oni su mogli ubiti bilo kog podanika a da za to ne odgovaraju, uzeti bilo \u010dije imanje a da podanik nije imao kome da se \u017eali osim kraljevim sudovima. A oni su, normalno, sudili u interesu kralja i njegovih objesnih dvorjana. Mala, lijepa kraljevina je tonula sve dublje i dublje\u2026<\/p>\n

Svaka bajka ima svoj sre\u0107an kraj. I ova bi trebalo. Samo pisac nema ideju kako \u0107e on izgledati,\u00a0 stoga vas moli da mu pomognete, smislite sre\u0107an kraj.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako se upravo obelje\u017eava \u201e15 godina od no\u0107i kada je Crna Gora bila na ivici gra\u0111anskog rata\u201c, rije\u0161io sam da u tu \u201e\u010dast\u201c napravim presedan i ponovo \u201epustim\u201c isti tekst.<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-103534","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/103534","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=103534"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/103534\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=103534"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=103534"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=103534"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}