{"id":103438,"date":"2013-01-14T09:45:10","date_gmt":"2013-01-14T08:45:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=103438"},"modified":"2013-01-14T09:45:10","modified_gmt":"2013-01-14T08:45:10","slug":"o-idiotima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/01\/14\/o-idiotima\/","title":{"rendered":"O idiotima"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/p>\n

Ne znam odakle toliko uzbu\u0111enje zbog nedavnog intervjuom sa Robertom Beli\u010danec, u kome je on progovorio o pasivnim i politi\u010dki nezainteresovanim ljudima, za koje je upotrijebio rije\u010d \u201eidioti\u201c, a sve to u kontekstu politi\u010dkih sukoba u Makedoniji? Sasvim korektno, on je upotrijebio ovu rije\u010d (idiotes) kao kontrast za gra\u0111ane (polites) koji su anga\u017eovani u procesu odlu\u010divanja i obavljanja javnih poslova, mada je ova kategorizacija imanentno vezana za anti\u010dke polise. (Imajmo u vidu da je \u010dak i u modernim razvijenim zemljama godinama bilo prihvatljivije govoriti o \u201edemokratiji bez naroda\u201c, t.j. o politi\u010dkom stanju u kome ve\u0107inu pretstavljaju \u201eidioti\u201c, zainteresovani samo za vlastito dobro i za konzumerizam, dok je upravljanje sasvim prepu\u0161teno elitama.)<\/p>\n

Ali, eto, priznajem da sam pomalo zate\u010dena time \u0161to se malo ko sje\u0107a da sam i ja ne\u0161to sli\u010dno govorila 2004. godine, kada su dana\u0161nji opozicionari bili na vlasti i zagovarali masovnu \u201eidiotizaciju\u201c. U to vrijeme vru\u0107a tema je bio zakon o op\u0161tinskim granicama, koje su vlasti iza zatvorenih vrata, po feudalnom principu, iscrtavali koriste\u0107i, uglavnom, etni\u010dki gerrymandering. Jedno od izlaznih rje\u0161enja iz te krize je bilo neposredno izja\u0161njavanje na referendumu, na kome su upravo gra\u0111ani, oni zbog kojih i postoji lokalna samouprava i koji treba da u\u017eivaju lokalnu demokratiju, trebali dati svoje mi\u0161ljenje u vezi zakonskih rje\u0161enja. No, vlast kao vlast je poru\u010dila gra\u0111anima da treba da ostanu pasivni i da ostave njoj da odlu\u010di \u0161to je najbolje za njih. Tu je bio i nezaboravni (idiotski) slogan: \u201eNeka pitanja ne zaslu\u017euju odgovor\u201c.<\/p>\n

Svi mi koji smo bili kriti\u010dni prema takvom praktikovanju vlasti, i posebno protiv metoda zastra\u0161ivanja gra\u0111ana gubljenjem radnih mjesta ili socijalnih beneficija ukoliko iza\u0111u na referendum, ukazivali smo na to d je, nezavisno od rezultata referenduma, va\u017eno biti gra\u0111anin i aktivno odlu\u010divati o pitanjima od lokalnog i op\u0161teg zna\u010daja, a da je poruka vlade, ustvari, poruka idiotima. I, sada, vidi \u010duda! Nastao je preokret za 360 stepeni! Oni isti koji su pri\u017eeljkivali idiote, sada tra\u017ee gra\u0111ane i \u017eale se na (strana\u010dki) neopredeljene koji su navodno odgovorni \u0161to se \u201ere\u017eim\u201c ne mo\u017ee sru\u0161iti sa ulice.<\/p>\n

Ali, na njihovo veliko iznena\u0111enje, promijenila se jo\u0161 jedna va\u017ena stvar: za razliku od 2004. godine, oni sada nemaju podr\u0161ku me\u0111unarodne zajednice, kojoj su oduvijek dra\u017ei bili \u201emir i stabilnost\u201c od demokratije i gra\u0111anskih pokreta (koji su posebno opasni zato \u0161to ih je te\u017ee kontrolisati, nasuprot elita koje su potkupljive i zavisne od spoljne podr\u0161ke). Oficijalne poruke pretstavnika me\u0111unarodne zajednice, u kojima je opoziciji poru\u010deno da se prestane igrati uli\u010dne demokratije, a vlastima da obnove politi\u010dki dijalog u institucijama, bile su primljene sa nevjericom, razo\u010darenjem, pa i sa dozom \u0161okiranosti. \u010cini se da su i zapadni diplomati postali \u201eidioti\u201c, neopredijeljeni i neutralni, u vrijeme u kome se treba sru\u0161iti Zlo.<\/p>\n

Opozicioni novinari sada grde ambasadore, s kojima su do ju\u010de bili na \u201eti\u201c, jer podr\u017eavaju \u201ediktatorski re\u017eim\u201c Gruevskog, ali i poru\u010duju da \u201esa Zapadom ili bez njega, otpor produ\u017eava\u201c. U ovim porukama klju\u010dne su dvije rije\u010di: Zapad i Otpor, a ono \u0161to se treba pro\u010ditati izme\u0111u redova je aluzija na Srbiju i Milo\u0161evi\u0107a. Drugim rije\u010dima, dobro poznati \u201elijek\u201c za svaki milo\u0161evi\u0107evski re\u017eim se zove \u201eOtpor\u201c, koji je, uz to, finansiski i politi\u010dki podr\u017ean od strane Zapada. Prema ovoj politi\u010dkoj logici, opozicija po difiltu dobija oreol pravednika, nosioca progresa, borca za slobodu i mu\u010denika. Ali ako nasuprot sebe imate \u201ere\u017eim\u201c i surogata Milo\u0161evi\u0107a, onda se va\u0161a uloga i te\u017eina automatski pove\u0107avaju.<\/p>\n

Ta\u010dno je da je aktuelna vlast odavno pre\u0161la sve granice politi\u010dke pristojnosti, ali, na\u017ealost, ova i ovakva opozicija ne mo\u017ee biti njen korektor, a jo\u0161 te\u017ee \u0107e je svrgnuti uli\u010dnim metodama. Ali, zato, rizikuje guranje zemlje na rub gra\u0111anskog konflikta kada ka\u017ee da \u0107e, kao odgovor na brutalni odnos prema njenim poslanicima tog 24. decembra, ona sada upotrijebiti sva sredstva da sprije\u010di odr\u017eavanje lokalnih izbora zakazanih za 24. mart.<\/p>\n

Ovih dana u Makedoniji su od ateista jedino nepopularniji strana\u010dki neopredeljeni, posebno ako su javni intelektualci i\/ili profesori. Na njih su ljute i jedni i drugi, ali gnjev je ve\u0107i kod onih koji su u o\u010dajni\u010dkoj potrebi da demonstriraju snagu Otpora i podr\u0161ku. Ko nije uz Crvenkovskog, mora da je s Grujevskim – tako glasno razmi\u0161ljaju sitne du\u0161e i kratkovidi vizionari. Treba li re\u0107i da, kao i ateisti, tako i strana\u010dki neopredeljeni intelektualci su rijetke zvjerke (posebno od kada je pao snijeg koji nije pokrio brijeg, ali je otkrio strana\u010dke oznake svih onih koji su se do sada, vi\u0161e ili manje uspje\u0161no, prodavali kao nezavisni eksperti). I \u0161to ih je manje, toliko vi\u0161e gnjeva izazivaju. Kakva je to samo drskost ostati \u201eidiot\u201c, ne iza\u0107i na ulicu i ne dati podr\u0161ku jednom o\u010dajniku, biv\u0161em premijeri i predsjedniku dr\u017eave, a sada\u0161njem penzioneru, koji nema ni poslani\u010dki mandate, pa mu je ulica jedina prava zamjena za djelovanje kroz institucije!?<\/p>\n

Ka\u017eu mi da sam prodala du\u0161u \u0111avolu, da \u0107e me se moja djeca stidjeti jednog dana \u0161to nisam razlikovala Dobro od Zla, da sam sau\u010desnik diktature i fa\u0161izma, i jo\u0161 puno toga… Njima je te\u0161ko objasniti da se u\u010de\u0161\u0107e u politici ne svodi na strana\u010dke aktivnosti, a ulica nikada ne mo\u017ee biti zamjena ni za najslabije institucije. Zoon politikon, a posebno \u201ehomo democraticus\u201d nije isto \u0161to i \u201ehomo partitus\u201c. Jedno je politika, a sasvim drugo politika antipolitike. Ostati (strana\u010dki i moralno) neopredijeljen kada se nude dva zla jeste politi\u010dka opredijeljenost. Ako je ta\u010dno ono \u0161to tvrdi opoziciski front (\u201eGruevski je gotov\u201c, a da on pretstavlja narod), ne znam za\u0161to se sada prebrojavaju neopredijeljene \u201eizdajice\u201c? Ako su oni zaista narod, otkud optu\u017ebe o zaspalim i glupim masama?<\/p>\n

Biti idiot u aristotelovskom smislu rije\u010di ne zna\u010di samo neu\u010destvovanje u javnim stvarima, nego i brigu samo o svojim li\u010dnim interesima, nasuprot op\u0161tem dobru. Pa, recite mi, molim vas, ko je ovdje idiot, a ko je gra\u0111anin, kada politi\u010dke elite ve\u0107 20 godina rade isklu\u010divo u vlastitom interesu, a na \u0161tetu populacije, a sada u borbi za vlast guraju gra\u0111ane u nasilni sukob? Dakle, politi\u010dari su istovremeno la\u017eni polites, dok su duboko u sebi idi\u00acotes. A mi? Mi ne \u017eelimo biti kobajagi polites, aktivni gra\u0111ani, a da, pritom, imamo kao ponudu razne tajfe, korumpirane, potro\u0161ene i la\u017ene heroje, koji zavisno od potrebe i konstelacija dirigiraju kada trebamo biti aktivni, a kada da budemo pasivni i poslu\u0161ni.<\/p>\n

Samo moje postojanje je otpor, ali i prema jednima i prema drugima. Ostalo mi je pravo na slobodu govora, izra\u017eavanja, uvjerenja, pa i neslaganja. Ka\u017eu mi da im nisam bila \u201ejasna\u201c: ta\u010dno je da sam osudila postupke vlasti, ali njima to nije dovoljno, jer od mene o\u010dekuju da dam aktivnu podr\u0161ku opoziciji i da je ne kritikuje… Ne znam kakve to reakcije o\u010dekuju od nekoga koji nikada nije ni imao iluzija o karakteru vlasti, ali podjednako nema ni nadu u odnosu na opoziciju koja prijeti ultimatumima i ulicom, ka\u017ee \u201eidemo do kraja\u201c (\u010dijeg kraja, kakvog kraja?) i \u201enema pra\u0161tanja\u201c (neki bi pomislio da su Jakobinci)?<\/p>\n

Eto, ne\u0107u nasilan ulazak u parlament, \u010dak i kada to predla\u017ee univerzitetski profesor koji je bio pisac Ustava. Problem je u tome da je opozicija izgubila momentum i svakodnevno pokazuje za\u0161to je slaba i bezidejna, i za\u0161to od 2006. naovamo gubi sve izbore po redu, i to na izborima koji su strani monitori ocijenili kao fer i slobodne. Tzv. narodni parlamenat je mo\u017eda interesantan forum, na odre\u0111eno vrijeme, ali se ne mo\u017ee vidjeti nikakav program, ako se izuzme onaj kulturno-zabavni, uz prepjev \u201eBella ciao\u201c, kao \u0161to i dolikuje partizanima. (Ina\u010de, rije\u010d par\u00actisan ne engleskom zna\u010di strana\u010dki).<\/p>\n

\u010citam pamflete u kojima pi\u0161e \u201eMakedonski krik je Otpor!\u201c WRONG! Otpor je bio srpski krik (koji se kasnije komercijalizirao i internacionalizirao), a koji, na\u017ealost, nije rezultirao onako kako su pri\u017eeljkivali istinski entuzijasti i njihovi zapadni finansijeri. Evo ga Toma, \u017eiv i zdrav, hvala na pitanju! \u0410 i na Tahriru nije ni\u0161ta demokrati\u010dnije. Ovaj na\u0161 otpor je tako neautenti\u010dan i neubjedljiv, jer \u010dak ne umije ni da krikne na makeodnskom, nego mora to da radi na srpskom!<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ovih dana u Makedoniji su od ateista jedino nepopularniji strana\u010dki neopredeljeni, posebno ako su javni intelektualci i\/ili profesori.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-103438","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/103438","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=103438"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/103438\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=103438"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=103438"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=103438"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}