{"id":103162,"date":"2013-01-10T09:34:08","date_gmt":"2013-01-10T08:34:08","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=103162"},"modified":"2013-01-10T09:34:40","modified_gmt":"2013-01-10T08:34:40","slug":"eu-nije-projekat-mira","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/01\/10\/eu-nije-projekat-mira\/","title":{"rendered":"EU nije projekat mira"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>\u201dAnnie Lacroix- Riz, histori\u010darka, je profesor emeritus suvremene hostorije na Paris VII \u2013 St Denis Diderot. Autorica je mnogobrojnih djela, a posebno se bavila nastankom i kumstvima Evropske Zajednice (osobito je va\u017eno djelo: Evropska integracija Francuske: tutorstvo Njema\u010dke i Sjedinjenih Dr\u017eava , Paris, Les temps des Cerises, 2007) . Kada je komisija za Nobelovu nagradu za mir ove godine istu dodijelila Evropskoj Unijii pro\u0161log 12 oktobra, mjese\u010dnik Bastille-R\u00e9publique-Nations po\u017eelio je objaviti njeno mi\u0161ljenje i njeno obja\u0161njenje\u201d.<\/strong><\/span><\/p>\n

BRN: Evropskoj Uniji je ove godine dodijeljenjana Nobelova nagrada za mir. Kakva je bila va\u0161a prva reakcija na odluku \u017eirija u Oslu?<\/em><\/p>\n

ALR: Vijest se mogla isprava uzeti kao poruga. U apsurdnom svijetu u kojem \u017eivimo takav izbor je sukladan s linijom dodijeljivanja Nobelove nagrade u posljednje vrijeme. Time ta vijest nije ni\u0161ta manje smije\u0161na s obzirom na aktualnu politiku, niti s obzirom na nastanak same EU.<\/p>\n

BRN \u2013 Aktualnu politi\u010dku praksu smatrate ratnohu\u0161ka\u010dkom\u2026<\/em><\/p>\n

ART \u2013 Za sada je ona u ulozi malog poslu\u0161nog vojni\u010di\u0107a NATO pakta, kako je to uostalom EU \u010dinila od svog nastanka. Sama EU i veliki broj njenih \u010dlanica upletene su gotovo sve u povremene ratove, ve\u0107 punih dvadeset godina.<\/p>\n

BRN \u2013 Ipak, kao histori\u010darka vi neprestano inzistirate na nastanku, koji uop\u0107e nije bio mirotvora\u010dki, EU. Mo\u017eete li precizirati ovu analizu?<\/em><\/p>\n

ARL \u2013 Arhivi, koji su najbolji izvori historijskog istra\u017eivanja, jedini nam dozvoljavaju da se ogole istinski izvori i ciljevi te zajednice, a oni isklju\u010duju takve \u201cpravce\u201d i pobude, kakvi se odnedavna pripisuju EU i kojima nam probijaju u\u0161i.<\/p>\n

BRN \u2013 Vi neprestano podsje\u0107ate na takozvanu \u201cdeklaraciju Schumana\u201d od 9. maja 1960, koja se \u010desto uzima za fundamentalni akt, od koje je po\u010delo stvaranje \u201cevropske avanture\u201d\u2026<\/em><\/p>\n

ARL- Da, i te precizne okolnosti zaslu\u017euju podrobno ispitivanje. Upravo sutradan nakon te Schumanove izjave \u2013 10 maja 1950 – imala se odr\u017eati u Londonu zna\u010dajna konferencija jo\u0161 tada mladog NATO-a (Atlanske Alianse, koja \u0107e slu\u017ebeno biti osnovana tek za godinu dana). Na dnevnom redu bilo je slu\u017ebeno davanje zelenog svjetla, koje je dozvoljavalo ponovno naoru\u017eavanje Savezne Republike Njema\u010dke (BRD), \u0161to je uporno ve\u0107 pune dvije godine zahtijevao Washington (od 1948 godine). Struktura i oficiri Wermachta bili su sa\u010duvani u razli\u010ditim organizacijama, koje su tada ustvari predstavljale fasadu iskori\u0161tenu za tu svrhu. No svega \u010detiri godina nakon uni\u0161tenja nacizma davanje zelenog svijetla za atlantski savez bilo je vrlo te\u0161ko posti\u0107i od evropske populacije, prvenstveno u Francuskoj. Stvaranje Zajednice za Ugljen i \u010celik (ECSC engl. ili franc. CECA), koji je nagovijestio francuski ministar inostranih poslova Robert Schuman na taj je na\u010din dozvoljavalo eskiviranje odnosno odlaganje slu\u017ebene objave te odluke, koju su zahtijevali ameri\u010dki vo\u0111e, i prikrilo je ono \u0161to je stvarno bilo u toku.<\/p>\n

BRN- \u0160to je motiviralo tu ameri\u010dku strategiju?<\/em><\/p>\n

ARL \u2013 Od marta 1947, u svom slavnom \u201cgovoru u Kongresu\u201d predsjednik Truman je zatra\u017eio kredite, da bi spasio Gr\u010dku i Tursku od \u201cnapadaja\u201d, naravno od strane SSSR-a (u tom govoru nije spomenut SSSR). Na taj na\u010din zapo\u010deo je veliko politi\u010dko-vojno zaokru\u017eivanje te zone. Ustvari, ve\u0107 od 1942 Washington je pripremao su\u010deljavanje s SSSR-om, koji je u tom \u010dasu bio njegov vojni saveznik, kako bi zajedno vojno savladali Njema\u010dku. Najve\u0107u ulogu u tom su\u010deljavanju trebala je dobiti Zapadna Evropa, koja je imala biti politi\u010dki integrirana.<\/p>\n

BRN- Zna\u010di li to da su ameri\u010dki politi\u010dki vo\u0111e zahtijevali evrosku integraciju?<\/em><\/p>\n

ALR \u2013 Da. Washington je u tom \u010dasu nametao ujedinjenu Evropu pod tutorstvom Savezne Republike Njema\u010dke, zemlje \u010dije su kapitalisti\u010dke strukture bile najkoncentriranije, najsuvremenije i najtje\u0161nje povezane sa Sjedinjenim Dr\u017eavama (koje su u njih investirale milijarde dolara izme\u0111u dva svjetska rata) i najmanje razorene (80% industrijskog potencijala Njema\u010dke bilo je netaknuto 1945!). Takva Evropa bila je potpuno bez obrane u odnosu na amari\u010dki izvoz i na ameri\u010dki kapital: motivi ameri\u010dkih politi\u010dara nisu bili samo geostrate\u0161ke prirode ve\u0107 isto toliko i ekonomske prirode.<\/p>\n

BNR \u2013 Kako su to evropski vo\u0111e i politi\u010dari do\u017eivjeli?<\/em><\/p>\n

ARL- Amerikanci su na to natjerali svoje saveznike u Zapadnoj Evtopi, koji zaista nisu bili nimalo odu\u0161evljeni da se tako brzo ujedine s doju\u010dera\u0161njim neprijateljem. Amerikanci su se, bez imalo ustezanja, poslu\u017eili financijskom ucjenom, odnosno oktroirali su \u201cMarshallov plan\u201d tim uslovom; prisilili su ih da prihvate izvjesnu politi\u010dku \u201czajednicu\u201d integrirane Evrope, koja je jasno bila formulirana, kao nezaobilazan uvjet u govoru odr\u017eanom na Harvardu 5 juna 1947.<\/p>\n

BRN \u2013 Kakvo je bilo stanje duha politi\u010dkih vo\u0111a Zapadne Njema\u010dke?<\/em><\/p>\n

ALR- Od 1945 do 1948, \u010dak i prije slu\u017ebenog stvaranja BRD \u2013 Savezne Republike Njema\u010dke \u2013 oni su se u svakoj prilici pokazivali kao \u201cnajbolji u\u010denici u Evropi\u201d, prema zrelo promi\u0161ljenoj strategiji: svako napredovanje evropske integracije bilo je jednako postepenom brisanju pretrpljenog poraza, ono se pretvaralo u zalog kako \u0107e povratiti izgubljenu mo\u0107. Tako se ponovo pojavio termin \u201cjednakih u pravima\u201d, koji je ve\u0107 prethodio poratnom razdoblju.<\/p>\n

BRN \u2013 To je vrlo smjela tvrdnja\u2026<\/em><\/p>\n

ALR \u2013 To proizlazi iz analiza tada\u0161njih francuskih diplomata, a to su oni lucidno postavljali kao problem jo\u0161 od predratnog razdoblja i to su osje\u0107ali kao opasnost, kao \u0161to to potvr\u0111uju njihove diplomatske note i poluslu\u017ebena upozorenja. Jer, slu\u017ebeno, morali su pozdravljati sjajan evropski horizont.<\/p>\n

BRP- Mo\u017eete li pojasniti kako je \u201cpostepeno brisanje poraza\u201d bilo do\u010dekano od politi\u010dkih elita Bonna?<\/em><\/p>\n

ALR- One su vrlo brzo postigle ukidanje ograni\u010denja proizvodnje oru\u017eja, koje im je bilo nametnuto dogovorima na Jalti u Potsdamu: ustvari, ve\u0107 od 1945 ono je ukinuto u zapadnim zonama Njema\u010dke, a pravno je po\u010delo vrijediti od \u010dasa progla\u0161avanja Marshallovog plana, u ljeto 1947. Njema\u010dki politi\u010dki vo\u0111e po\u010deli su govoriti jezikom kakvim su se slu\u017eili izme\u0111u dva rata, jezikom Gustava Stresmanna (ministra vanjskih poslova od 1923 do 1929) i K\u00f6lnskog gradona\u010delnika Adenauera: \u201cdogovori iz Locarna\u201d (1925) garantirali su \u2013 na papiru \u2013 njema\u010dke zapadne granice (ali ne i isto\u010dne), motiviraju\u0107i ih time \u0161to je njihovo definiranje bilo pripisano Stresemannu, po dogovoru iz godine 1926, i njegovom francuskom kolegi, Briandu\u2026 dobitniku Nobelove nagrade za mir.<\/p>\n

Berlin je u tom slu\u010daju zapjevao poznatu pjesmicu pribli\u017eavanja Evropi, izra\u017eenu uvjetom jednakosti u pravima (\u201cGlaicheberechtigung\u201d). To je zna\u010dilo odustajanje od teritorijalnih i vojnih klauzula Versajskog mira: povratak teritorija izgubljenih 1918 (i tobo\u017enji \u201cevropski\u201d Anschlus Austrije), kao i odustajanje od zabrane obnove ratne industrije.<\/p>\n

BRN- Mo\u017ee li se dakle u tim pitanima povu\u0107i paralela izme\u0111u BDR \u2013 Savezne Republike Njema\u010dke \u2013 i Njema\u010dke odmah nakon svjetskog rata?<\/em><\/p>\n

ARL- Francuski diplomat Armand B\u00e9rard poslao je kablogram Schumanu u februaru 1952 tvrde\u0107i da \u0107e Konrad Adenauer (prvi kancelar Savezne republike Njema\u010dke od 1949-1963) mo\u0107i, \u201cra\u010dunaju\u0107i na nadmo\u0107 (postoje\u0107ih) rasplo\u017eivih snaga\u201d Amerikanaca protiv SSSR-a, prisiliti Sovjete \u201cna takvo poravnavanje ra\u010duna po kojem \u0107e oni biti prisiljeni napustiti njema\u010dku teritoriju u Centralnoj i Isto\u010dnojEvropi, koju sada dr\u017ee pod kontrolom\u201d (uklju\u010duju\u0107i i Saveznu Republiku Njema\u010dku i Austriju). Radi se o izvanrednom predvi\u0111anju, koje \u0107e biti ostvareno tek \u010detrdeset godina kasnije\u2026<\/p>\n

BRN- Ako bi se prihvatila va\u0161a analiza, Evropska Unija je dakle nastala pod ameri\u010dkim pritiskom, a bila je odlu\u010dno podr\u017eavana od strane zapadnonjema\u010dkih politi\u010dara zbog njihovih vlastitih ciljeva\u2026<\/em><\/p>\n

ARL \u2013 Da, i ta nas konstatacija odvodi na udaljenost koja se mo\u017ee izre\u0107i godinama svjetlosti od dana\u0161njih ru\u017ei\u010dastih pri\u010dica, sada u velikoj modi, o \u201cocima Evrope\u201d, koje je neprestano progonila i \u0161arafila misao \u201cda se rat nikad vi\u0161e ne ponovi\u201d i koji su bili isklju\u010divo opsjednuti pitanjem, kako da ostvare \u201cprostor mira\u201d, a zbog \u010dega su suci za dodjelu Nobela smatrali sve to vrijednom nagrade. \u0160to se toga ti\u010de, treba uzeti u obzir i ostale aktere na sceni, koji su imali presudnu ulogu u stvaranju evropskih integracija\u2026<\/p>\n

BRN \u2013 Vatikan?<\/em><\/p>\n

ARL- O geopoliti\u010dkoj ulozi Vatikana se malo govori kad je rije\u010d o \u201cevropskoj konstrukciji\u201d u XX stolje\u0107u, ali nakon Drugog svjetskog rata ameri\u010dki politi\u010dki vo\u0111e su Vatikan, jo\u0161 vi\u0161e nego nakon Prvog svjetskog rata, smatrali svojim krucijalnim pomo\u0107nikom. Osim toga, nakon XIX stolje\u0107a i jo\u0161 vi\u0161e nakon Prvog svjetskog rata, s papom Benediktom XV (papom od 1914 do 1922) veze izme\u0111u Reicha i Vatikana dale su kona\u010dan oblik evropskom kontinentu ( i prvenstveno istoku Evrope) , kako sam to pokazala u knjizi Vatikan, Evropa i Reich. Globalno uzev\u0161i, sve se to doga\u0111alo uz potvrdu i pristanak Sjedinjenih Dr\u017eava \u2013 osim kad su germano-ameri\u010dka (ekonomska) rivalstva bila isuvi\u0161e jaka. I zaista, odnosi postaju jako komplicirani uvijek kada se interesi politi\u010dkih vo\u0111a preko Atlantskog oceana i onih preko Rajne po\u010dinju jako razilaziti. U tim slu\u010dajevima Vatikan \u0107e se uvijek stavljati na stranu Reicha. Najve\u0107a je tenzija dakle bila dostignuta tokom dva svjetska rata.<\/p>\n

BRN- Precizno rekav\u0161i vi opisujete Evropu po \u017ealji Washntona i Bonna (a zatim Berlina). No te dvije politi\u010dke snage nemaju nu\u017eno istovjetne interese\u2026<\/em><\/p>\n

ARL \u2013 Apsolutno to\u010dno. A ta njihova razmimoila\u017eenja, jako uo\u010dljiva u ratu na Balkanu od 1992 do 1999, intenzificiraju se, kad se kriza poja\u010dava. To je jo\u0161 jedan razlog vi\u0161e da se posumnja u \u201cpacifisti\u010dke\u201d efekte evropskih integracija.<\/p>\n

BRN \u2013 Ali Evropske integracije promoviraju i ostale zemlje, kao \u0161to to \u010dini i Francuska.<\/em><\/p>\n

ARL \u2013 Fran\u00e7ois Bloch\u2013Lain\u00e9 visoki dr\u017eavni funkcioner u Francuskoj, koji je postao veliki bankar, grdio je 1974 krupnu bur\u017eoaziju, koja je uvijek spremna iskoristiti \u201cnesre\u0107u domovine\u201d. Od Be\u010dkog Kongresa 1815 pa sve do perioda Kolaboracije u Francuskoj, preko Versaillais-a i Versajaca, ona se bila povezivala sa pruskim kancelarom Bismarckom protiv Pari\u0161eke Komune, kao \u0161to se vezala s njema\u010dkim predratnim i ameri\u010dkim poslijeratnim modelom, jer ta upravlja\u010dka klasa traga za \u201cdru\u0161tveno politi\u010dkom za\u0161titom\u201d protiv svog vlastitog naroda.<\/p>\n

BRN- Da li je to jedna od funkcija Evropske Unije?<\/em><\/p>\n

ALR- To je njena su\u0161tinska funkcija i iz te njezine potrebe proisti\u010de porijeklo zajednice. Za vrijeme stvaranja Zajednice za Ugljen i \u010celik 1954 godine, jedan se francuski visoki funkcioner radovao \u0161to \u0107e \u201cEvropa\u201d kona\u010dno omogu\u0107iti Ministarstvu financija da se likvidiraju subvencije za reduciranje cijena neophodno potrebne robe. Ovo odu\u0161evljenje vrijedi citirati:\u201dsu\u0161tinska razlika krije se u \u010dinjenici da se evropska politika sada mo\u017ee oslanjati na alibi, koji nasuprot partikularisti\u010dkih interesa, ima da predstavlja postojanje \u201cnadnacionalnog\u201d organa, dok tradicionalna politika pretendira da se vlade name\u0107u i da one name\u0107u vlastite interese putem nu\u017ene discipline. To je bilo jako te\u0161ko sprovoditi, sve dok ministarstvo nije bilo u mogu\u0107nosti da odgovornost za to prebaci na neki nad-nacionalni organ, koje je u izvjesnoj mjeri nezavisan i u odnosu na samu vladu\u201d.<\/p>\n

I nakon 60 godina Evropa i dalje pru\u017ea \u201calibi\u201d svojim tobo\u017ee \u201cnezavisnim\u201d institucijama \u2013 kao \u0161to je to Centralna Evropska Banka \u2013 kako bi mogla svaku pojedinu nacionalnu odluku u cilju interesa krupnog kapitala izvu\u0107i i udaljiti od kontrole i od gnijeva vlastitog naroda. Zna\u010dajan kontinuitet, koji ba\u0161 ne poti\u010de na optimizam i ne daje neke velike \u201cevropske\u201d garancije za mir\u2026<\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

I nakon 60 godina Evropa i dalje pru\u017ea \u201calibi\u201d svojim tobo\u017ee \u201cnezavisnim\u201d institucijama \u2013 kao \u0161to je to Centralna Evropska Banka \u2013 kako bi mogla svaku pojedinu nacionalnu odluku u cilju interesa krupnog kapitala izvu\u0107i i udaljiti od kontrole i od gnijeva vlastitog naroda<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":103163,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-103162","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/103162","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=103162"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/103162\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/103163"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=103162"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=103162"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=103162"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}