{"id":102906,"date":"2013-01-06T09:17:19","date_gmt":"2013-01-06T08:17:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=102906"},"modified":"2013-01-06T00:26:19","modified_gmt":"2013-01-05T23:26:19","slug":"teski-rat-protiv-americke-mladezi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/01\/06\/teski-rat-protiv-americke-mladezi\/","title":{"rendered":"“Te\u0161ki rat” protiv ameri\u010dke mlade\u017ei"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Hrvoje \u0160imi\u010devi\u0107<\/p>\n

Henry Armand Giroux, poznati ameri\u010dki kulturalni kriti\u010dar, u intervjuu za H-Alter govori o nedavnom pokolju u\u010denika u Connecticutu, o potro\u0161a\u010dki iracionalnom i ideolo\u0161ki ukalkuliranom svepro\u017eimaju\u0107em nasilju u dru\u0161tvu, o va\u017enosti kriti\u010dke pedagogije u kontekstu dru\u0161tvene anga\u017eiranosti, o na\u010dinima na koje krupni kapital melje dru\u0161tvo, javne interese i pripadaju\u0107e obrazovanje.<\/p>\n

Zadnja \u010detiri desetlje\u0107a Henry Armand Giroux jedan je od bitnih kulturalnih kriti\u010dara u SAD-u. Giroux je najpoznatiji po svojim pionirskim pothvatima u poljima kriti\u010dke pedagogije, kulturalnih studija, visokog obrazovanja, medijske i kulturalne teorije… U dosada\u0161njoj karijeri objavio je vi\u0161e od pedeset knjiga i 300 akademskih radova, ne ra\u010dunamo li brojne eseje i tekstove u nezavisnim ameri\u010dkim medijima. Nekada\u0161nji srednjo\u0161kolski profesor, a ve\u0107 du\u017ee vrijeme sveu\u010dili\u0161ni profesor i predsjedavaju\u0107i na Globalnoj televizijskoj mre\u017ei u Ontariju, Giroux je jedan od naj\u017ee\u0161\u0107ih zagovornika radikalne demokracije i protivnika antidemokratskih tendencija neoliberalizma, militarizma, imperijalizma, vjerskog fundamentalizma, a ponajprije uporni prokazatelj kontinuiranih napada establishmenta na socijalnu dr\u017eavu, mlade\u017e, siroma\u0161ne te javno obrazovanje. Zadnjih nekoliko godina Giroux se posvetio promicanju “javne pedagogije”, \u0161to je kovanica koju je smislio kako bi opisao narav kulture spektakla i novih medija, mapiraju\u0107i pritom odnose izme\u0111u jezika, dru\u0161tva, novih tehnologija i klju\u010dnih struktura mo\u0107i. U intervjuu za H-Alter, Giroux se osvr\u0107e na nedavni pokolj u ameri\u010dkoj Osnovnoj \u0161koli u Connecticutu, govori o svepro\u017eimaju\u0107em nasilju u dru\u0161tvu, u isto vrijeme potro\u0161a\u010dki iracionalnom i ideolo\u0161ki ukalkuliranom, nagla\u0161ava va\u017enost kriti\u010dke pedagogije u kontekstu dru\u0161tvene anga\u017eiranosti te obja\u0161njava na\u010dine na koje krupni kapital melje dru\u0161tvo, javne interese i pripadaju\u0107e obrazovanje.<\/p>\n

Kako komentirate najnoviju tragediju u SAD-u koja se ti\u010de tinejd\u017eera i oru\u017eja? Mo\u017ee li ovaj slu\u010daj, za razliku od minulih, potaknuti ve\u0107i intelektualni dijalog oko manjkavih zakona koji reguliraju kori\u0161tenje oru\u017eja ili \u0107e i ovaj puta izostati takav razgovor?<\/strong><\/p>\n

Premda \u0107e ova u\u017easna tragedija vjerojatno potaknuti nekakav dijalog oko kori\u0161tenja oru\u017eja u SAD-u, nisam optimisti\u010dan da \u0107e do realnih zakonodavnih promjena do\u0107i. Naime, ne smijemo zaboraviti mo\u0107 i utjecaj lobija za promicanje oru\u017eja u SAD-u koji su do sada uspjeli ne samo zaustaviti reforme za postro\u017eenje kontrole oru\u017eja, ve\u0107 i utjecati na politi\u010dare da o toj temi uop\u0107e ne razgovaraju. Amerikanci imaju kratko pam\u0107enje i bojim se da \u0107e unutar sljede\u0107ih mjesec ili dva ovaj problem biti zaboravljen i da se ni\u0161ta zna\u010dajno ne\u0107e promijeniti. Nasilje je veliki problem ameri\u010dkog dru\u0161tva i ne dobiva eti\u010dki odgovor koji zaslu\u017euje. Naime, to i dalje nije problem koji izaziva politi\u010dku akciju ili pak utje\u010de na svijest u SAD-u.<\/p>\n

Nedugo poslije pokolja u kinu u Coloradu, koji se odigrao za vrijeme premijere zadnjeg Batmana, kongresmen te savezne dr\u017eave Ed Perlmutter, ina\u010de \u010dlan Demokratske stranke, kazao je kako bi tragedija sigurno bili manja da je netko u publici tada bio naoru\u017ean. Sli\u010dne izjave mogle su se \u010duti i nakon recentnog pokolja. Kako komentirate ovu logiku?<\/strong><\/p>\n

Argument koji spominjete je simptomati\u010dan za kulturu u kojoj nasilje postaje najva\u017enije rje\u0161enje za sve individualne i dru\u0161tvene probleme. Oru\u017eje, me\u0111utim, nije “neutralno” i oni koji ga posjeduju u prosjeku imaju vi\u0161e \u0161anse da budu \u017ertve nasilja nego suprotno. Ali, osim toga, oni tako\u0111er dodaju eksplozivni element bilo kojem okru\u017eenju – uvelike pove\u0107avaju\u0107i mogu\u0107nost nasilja – bez obzira o kakvom se konfliktu radilo. Mo\u017ee se kazati kako je rije\u010d o svojevrsnom rje\u0161enju problema u stilu Johna Waynea: daj ljudima oru\u017eje i oni \u0107e se osje\u0107ati sigurnije i za\u0161ti\u0107enije. Istina je, me\u0111utim, da se radi o ni\u010demu drugom doli reklami za industriju oru\u017eja i jeftinom ideolo\u0161kom obrazlo\u017eenju za nerje\u0161avanje pravih uzroka nasilja u bilo kojem dru\u0161tvu dru\u0161tvu.<\/p>\n

Za pokolj u \u0161koli u Columbineu koji se dogodio 1999. godine pojedini mediji i udruge optu\u017eili su Marilyna Mansona da je svojom glazbom utjecao na mladi\u0107e odgovorne za ubojstva. Ovaj je odgovorio kako nitko kao mogu\u0107i “utjecaj” na djecu nije spomenuo politiku ameri\u010dkog predsjednika da bombardira tu\u0111e zemlje. Ho\u0107e li i ovaj slu\u010daj rezultirati poku\u0161ajem pronalaska novog Marilyna Mansona za “racionalizaciju” pokolja?<\/strong><\/p>\n

Dru\u0161tvo u SAD-u je postalo poznato po tome da se odbija suo\u010diti s temeljnim ideolo\u0161kim i strukturalnim problemima. Dok se javni interes uru\u0161ava u privatni, na djelu je tendencija da se najjednostavnijim obja\u0161njenjima poku\u0161avaju rasvijetliti znatno ve\u0107i dru\u0161tveni problemi. Dakle, radi se o poku\u0161aju da se pseudopsiholo\u0161kim analizama aktovi nasilja svedu na posljedicu djelovanja nekoliko prokazanih pojedinaca. Osim toga, ovakvi se problemi nerijetko predstavljaju kao ne\u0161to \u0161to je izvan ameri\u010dke demokracije, samo zato da bi se potom odbacili kao zastranjenje i anomalija, a ne ne\u0161to \u0161to je sistemske naravi. Nisam siguran ho\u0107e li i u ovom slu\u010daju celebrity ikona biti prozvana za odgovornost, ali je mogu\u0107e da \u0107e i do toga do\u0107i. Amerikanci, naime, vole misliti kako se sve dru\u0161tvene katastrofe mogu “pri\u0161iti” nekim izoliranim kulturalnim reprezentacijama zla. Ovakvo razmi\u0161ljanje je infantilno kao \u0161to je i politi\u010dki reakcionarno.<\/p>\n

U Esejima o fotografiji Susan Sontag upozorila je kako su mediji pretvorili slike u\u017easa i okrutnosti u jedno od op\u0107ih mjesta na\u0161e svakodnevnice. Koliko sveprisutno nasilje utje\u010de na ovakve doga\u0111aje i jesu li, po va\u0161em mi\u0161ljenju, gledatelji doista otupjeli pred svakodnevnim prizorima tu\u0111e patnje ili ih takvi prizori uzbu\u0111uju?<\/strong><\/p>\n

Kad se obilna koli\u010dina nasilja upumpava u kulturu; kad se sport, zabava, informativne emisije i druge platforme za generiranje u\u017eitka pothranjuju takvim sadr\u017eajem, onda ju\u010dera\u0161nji prizori u\u017easa od kojih se ledi krv u \u017eilama ve\u0107 danas gube svoju \u0161okantnost. Jedna od posljedica toga je pove\u0107anje bezosje\u0107ajnosti i ravnodu\u0161nosti publike prema nasilju. Tu, me\u0111utim, nije samo rije\u010d o pasivnim konzumentima nasilja, ve\u0107 i o onom dijelu publike kojima prizori nasilja predstavljaju “gorivo” za pove\u0107anje vlastitog nasilja. Spektakularizirano nasilje sada je li\u0161eno ikakvih moralnih obzira i dru\u0161tvenih implikacija. Prikazi mu\u010denja, ubojstva, sadizma i ljudske patnje postali su stvar \u010diste zabave, medij za do\u017eivljaj intenzivnog u\u017eitka i uzbu\u0111enja depolitiziranog i dru\u0161tveno neodgovornog voajerizma. Subjekt konzumiranja educiran je da intenzivno u\u017eiva u gledanju – ako ne i sudjelovanju kao \u010dimbenik smrti – u spektaklima okrutnosti i barbarizma. Uostalom, preuzimanje uloge strijelca u eri video igara je, osim u\u017eitka, i stvar vje\u0161tine, koja bi mogla dovesti do zapo\u0161ljavanja u Ministrarstvu obrane na upravljanju bespilotnim lete\u0107im ubojicama. Li\u0161ena moralnog kompasa koji se temelji na po\u0161tivanju ljudskog i ne-ljudskog \u017eivota, ameri\u010dka kultura sve je vi\u0161e oblikovana zabrinjavaju\u0107om kolektivnom \u017eeljom za pove\u0107anim uzbu\u0111enjem i neprestanom poplavom rastu\u0107eg senzacionalizma.<\/p>\n

Postoji li ideolo\u0161ka pozadina nasilja o kojem pri\u010date? Odnosno, da li politika koristi nasilje kao refleks za samoodr\u017eavanje postoje\u0107eg sistema?<\/strong><\/p>\n

Rat i organiziranja proizvodnja nasilja postala je tako\u0111er forma politi\u010dkog upravljanja, a ponajvi\u0161e je vidljiva na rastu\u0107oj militarizaciji policije diljem SAD-a. Prema izvje\u0161\u0107u Agencije za istra\u017eivanje tr\u017ei\u0161ta domovinske sigurnosti, “tr\u017ei\u0161te domovinske sigurnosti za dr\u017eavu i lokalne agencije (naoru\u017eavanje policijskih snaga vojnim oru\u017ejem, op.a.) \u0107e prema prora\u010dunima dosegnuti 19,2 milijarde dolara prometa do 2014. godine od inicijalnih 15,8 milijardi utro\u0161enih u 2009. godini”. Strukturalno nasilje tako\u0111er je evidentno u porastu ka\u017enjavanja i nadziranja od strane dr\u017eave, bilo da je rije\u010d o elektroni\u010dkim \u0161pijunima ili eksploziji porasta zatvorske populacije, kojih je sada u zatvorima oko 2,3 milijuna. Dokaz o dr\u017eavno sponzoriranom nasilju tako\u0111er se mo\u017ee na\u0107i u doma\u0107em ratu protiv “terorista”, \u0161to je zapravo kodno ime za “mlade prosvjednike”. Tako proklamirani rat omogu\u0107ava nove lukrativne ugovore u domeni obrane, \u0161to zna\u010di da druga strana u ovom poslu – korporacije – bivaju integrirane u svakodnevni \u017eivot. Politi\u010dari pak upotrebaljavaju ratnu retoriku ne samo da bi legitimirali “samotni ratni\u010dki mentalitet” u kojem je odgovornost individualizirana, ve\u0107 i da bi napadali reproduktivna prava \u017eena, ograni\u010dili bira\u010dka prava manjinskoj populaciji i na koncu opravdali najokrutnije oblike ukidanja socijalne za\u0161tite i pripadaju\u0107ih prava javnim slu\u017ebenicima, siroma\u0161nima, nezaposlenima i bolesnima.<\/p>\n

\u0160to je “te\u0161ki rat” i tko ga je pokrenuo protiv ameri\u010dke mlade\u017ei?<\/strong><\/p>\n

“Te\u0161ki rat”, kovanica iz moje knjige Youth in a Suspect Society: Democracy or Disposabilty?, opisuje najokrutnije oblike rastu\u0107eg kompleksa kontrole kriminala usmjerenog prema siroma\u0161noj i manjinskoj mlade\u017ei kroz logiku ka\u017enjavanja, nadzora i kontrole. Na meti ovih kaznenih mjera gotovo su u pravilu mladi ljudi \u010diji rad nije potreban, odnosno oni za koje se smatra da su propali konzumeri i koji jedino mogu priu\u0161titi \u017eivot na marginama komercijalne kulture neumjerenosti, koja isklju\u010duje sve one bez novca i resursa. Ili je, s druge strane, rije\u010d o mlade\u017ei koja se percipira kao problemati\u010dna i nerijetko odba\u010dena zbog svoje etni\u010dke pripadnosti, rase i klase. Na primjer, ovakvo je ka\u017enjavanje iz zatvorskog sustava preneseno na druge dru\u0161tvene sfere te se danas mo\u017ee vidjeti u \u0161kolama ali i u svakodnevnom \u017eivotu. Kako je Margaret Kimberly kazala, “crnce ka\u017enjavaju zbog vo\u017enje, hodanja ulicom, ra\u0111anja djece, upisivanja djece u \u0161kolu, pona\u0161anja djece koja se pona\u0161aju kao djeca, te \u010dak zbog toga \u0161to imaju djecu koju su ubili drugi ljudi. Ka\u017enjeni smo, u najka\u0107em, zato jer i dalje postojimo”.<\/p>\n

Gdje je takvo pona\u0161anje sustava posebno vidljivo?<\/strong><\/p>\n

Uzorak tog kompleksa za kontrolu vidljiv je u rastu\u0107oj praksi u \u0161kolama koje discipliniranju u\u010denike preko konstantnog prislu\u0161kivanja visokotehnolo\u0161kim sustavima i nametanja okrutne, te nerijetko nepromi\u0161ljene politike nulte tolerancije, \u0161to su obi\u010daji kaznenopravnog sustava. U tom kontekstu, mlade\u017e koja dolazi iz siroma\u0161nog i manjinskog okru\u017eenja s niskim primanjima postaje objekt novog na\u010dina vladanja, utemeljenog na zao\u0161trenim oblicima disciplinske kontrole koji rezultiraju porastom paradigme “iz \u0161kole-u zatvor”. Paralelno s porastom prisutnosti policije, za\u0161titara i nadzorne tehnologije u \u0161kolama, sve je vi\u0161e slu\u010dajeva da djeca bivaju ka\u017enjena zbog onog \u0161to rade, kako se pona\u0161aju, \u0161to ka\u017eu i kako se obla\u010de. Suspenzije, izbacivanja iz \u0161kole, uhi\u0107enja i zatvorske kazne postale su rutinerski obrazac odnosa sustava prema siroma\u0161nim crncim i domoroda\u010dkim u\u010denicima. Na ve\u0107inu manjih prekr\u0161aja, kako u \u0161kolama tako i na ulici, sada se gleda kao na kaznena djela.<\/p>\n

Ima li ovaj fenomen globalni kontekst?<\/strong><\/p>\n

Takav kompleks policijske kontrole mlade\u017ei ima, dakako, i globalni kontekst; u brojnim europskim zemljama postao je vidljiv nakon uvo\u0111enja mjera \u0161tednje. Tamo su mladi ljudi smatrani odbacivim vi\u0161kom i prijetnjom za estalishment zbog svog rastu\u0107eg aktivizma i odbijanja da postanu kolateralne \u017ertve bujaju\u0107ih desnih neoliberalnih re\u017eima.<\/p>\n

Nerijetko ukazujete i na naslije\u0111e “fa\u0161isti\u010dke nemoralnosti” u dana\u0161njem ameri\u010dkom dru\u0161tvu. O \u010demu je rije\u010d?<\/strong><\/p>\n

Fa\u0161isti\u010dka nemoralnost se odnosi na odvajanje mo\u0107i od njezinih eti\u010dkih i dru\u0161tvenih posljedica. Taj se pojam tako\u0111er odnosi na spremnost da se legitimira kultura koja reagira na nasilje s nekom vrstom halucinatornog u\u017eitka i zadovoljstva, kao da je nasilje postalo svepro\u017eimaju\u0107a i ohrabruju\u0107a prisutnost. Besmisleno nasilje pritom \u010dini vi\u0161e od pukog otupljivanja osjetljivosti na polo\u017eaj drugih; ono tako\u0111er stvara jednostavni protok nasilja u svakodnevnom \u017eivotu, umjetnosti, glazbi, filmu, stvaraju\u0107i ne\u0161to \u0161to bi mogli nazvati “kulturom okrutnosti”, u kojoj se osobni interes i najfanati\u010dniji oblici kompetitivnosti stapaju sa nasiljem prema drugima, posebno grupama gra\u0111ana koji su marginalizirani zbog klasne pripadnosti, rase, etni\u010dkog podrijetla, godina ili fizi\u010dke invalidnosti.<\/p>\n

Cijeli va\u0161 radni vijek protekao je u svojevrsnoj intelektualnoj borbi za javno dobro i kritiziranju mehanizama mo\u0107i koji javne interese i institucije podre\u0111uju privatnima. Kad je, po va\u0161em mi\u0161ljenju, do\u0161lo do otvorenog sukoba izme\u0111u javnog i privatnog?<\/strong><\/p>\n

Mislim da je napad na javni sektor i radni\u0161tvo zapo\u010deo u svojoj punini za vrijeme mandata Ronalda Reagana u SAD-u i Margareth Thatcher u Velikoj Britaniji. Oboje su pokrenuli ideolo\u0161ki blitzkrieg protiv dru\u0161tvenih vrijednosti, dru\u0161tvenog \u017eivota i socijalne dr\u017eave. Reaganov zloglasni slogan prema kojem “Vlada nije rje\u0161enje, ve\u0107 problem” savr\u0161eno se uklapa u izjavu Margaret Thatcher prema kojoj “ne postoji dru\u0161tvo nego samo obitelji i individualci”. Zajedni\u010dko ovim stavovima je glorifikacija privatnog i u isto vrijeme prezir prema institucijama koje podupiru javno dobro i pru\u017eaju usluge socijalne za\u0161tite.<\/p>\n

Za\u0161to smatrate da je pedagogija ne samo klju\u010dna za politiku, ve\u0107 i za dru\u0161tvo u cjelini, pa tako i za kontekst dru\u0161tvenih promjena?<\/strong><\/p>\n

Najbolje da ovaj odgovor zapo\u010dnem navode\u0107i razliku izme\u0111u konzervativnog pristupa edukaciji i znatno progresivnijeg zna\u010denja pojma kriti\u010dke pedagogije. Edukacija i u\u010denje za mnoge konzervativce nerijetko predstavljaju ni\u0161ta drugo nego set strategija i vje\u0161tina kojima se pou\u010davaju unaprijed odre\u0111ene teme. U tom je kontekstu edukacija poistovje\u0107ena s metodama, tehnikama ili praksom bilo koje druge vje\u0161tine, odnosno obrta. S druge pak strane, kriti\u010dka ili radikalna pedagogija mora biti percipirana kao politi\u010dki ili moralni projekt, a ne kao puka vje\u0161tina. Kriti\u010dka pedagogija kao politi\u010dki projekt osvjetljava odnos izme\u0111u znanja, autoriteta i mo\u0107i. U eti\u010dkom kontekstu kriti\u010dka pedagogija nagla\u0161ava va\u017enost shva\u0107anja \u0161to se zapravo doga\u0111a u u\u010dionicama i drugim edukacijskim ustanovama preko postavljanja pitanja \u0161to je najvrjednije u znanju, \u010demu bi znanje trebalo stremiti te \u0161to zna\u010di znanje samo po sebi. I, najva\u017enije od svega, kriti\u010dka pedagogija ozbiljno propituje na\u010dine na koji u\u010dimo i djelujemo kao individualni i dru\u0161tveni \u010dimbenici. Ho\u0107u re\u0107i, takva pedagogija nije samo fokusirana na u\u010denje studenata kako da misle, ve\u0107 i na privla\u010denje pa\u017enje na njihov osje\u0107aj individualne i dru\u0161tvene odgovornosti, u kontekstu \u0161ireg poku\u0161aja da se postane anga\u017eirani gra\u0111anin koji mo\u017ee pro\u0161iriti i produbiti mogu\u0107nosti demokratskog javnog \u017eivota. Na kraju je potrebno naglasiti kako kriti\u010dka pedagogija nije apriori metoda koja se jednostavno mo\u017ee primijeniti bez obzira na kontekst. Kriti\u010dka pedagogija je ishod konkretnih borbi i uvijek je vezana uz specifi\u010dnosti pojedinih konteksta, zajednice, raspolo\u017eivih resursa, osobnih pri\u010da koje u\u010denici donose sa sobom u u\u010dionicu i njihovih razli\u010ditih iskustava i identiteta..<\/p>\n

Koliko su va\u017eni sami oblici pobune i otpora? Primjerice, nakon prosvjeda i blokade Filozofskog fakulteta u glavnom gradu moje zemlje, gdje se tra\u017eilo besplatno \u0161kolovanje, mainstream mediji i predstavnici politike takve su zahtjeve – nekad eksplicitno, a nekad uvijeno – progla\u0161avali nazadnim i socijalisti\u010dkim. Studenti koji su sudjelovali u blokadi odbili su, me\u0111utim, biti uvu\u010deni u diskurs medija i politi\u010dara – nisu personalizirali protest, odnosno nisu imali predstavnike za svoje zahtjeve, ve\u0107 su djelovali kao bezimeni kolektiv – \u0161to je obesmislilo klasi\u010dni medijski narativ u kojem se znatno \u0161ire pri\u010de individualiziraju i kao takve u datim trenucima slu\u017ee za jednostavniju diskreditaciju protagonista i tabloidizaciju doga\u0111aja.<\/strong><\/p>\n

Oblici otpora su klju\u010dni zato jer mijenjaju narav diskusije koju nerijetko oblikuju elite i vladaju\u0107a klasa. Dok je u zadnje vrijeme sve te\u017ee zamisliti demokratsku budu\u0107nost dru\u0161tva, u\u0161li smo u razdoblje u kojem mladi ljudi diljem svijeta prosvjeduju protiv neoliberalizma i pripadaju\u0107e pedagogije, isto kao i protiv politike odbacivanja ljudi. Ovi mladi ljudi di\u017eu glas i odbijaju nemo\u0107no gledati kako drugi odlu\u010duju o njihovoj budu\u0107nosti. Na taj na\u010din stvaraju dru\u0161tvene uvjete u kojim se politika ne smije koristiti kao \u010din rata, a tr\u017ei\u0161te kao mjera za demokraciju. Oni za ozbiljno uzimaju rije\u010di velikog abolicionista Fredericka Douglasa, koji je hrabro kazao kako je “sloboda prazna apstrakcija, ukoliko ljudi ne djeluju”, odnosno “ukoliko nema borbe, ne\u0107e biti ni napretka”.<\/p>\n

Da li je to razlog \u010dinjenice da, citirat \u0107u vas, “\u017eivimo u razdoblju nulte tolerancije prema mladim prosvjednicima, dok se s druge strane beskona\u010dno tolerira kriminal bankara koji utje\u010de na \u017eivote milijuna ljudi?”<\/strong><\/p>\n

U SAD-u je trenuta\u010dno na djelu masovna podjela bogatstva i mo\u0107i megabogatima i korporativnim elitama. Neoliberalne elite trenuta\u010dno posluju u okolnostima organizirane neodgovornosti i nepostoje\u0107e razlike izme\u0111u ilegalnog i legalnog. Na primjer, bankarski gigant HSBC je oprao milijarde dolara za meksi\u010dke narko-kartele i teroristi\u010dke grupe poput al-Quaede, a da nitko zbog toga nije oti\u0161ao u zatvor. Istovremeno, tisu\u0107e mladih ljudi koji po\u010dine nenasilna djela, kao \u0161to su pu\u0161enje ili posjedovanje marihuane, dobivaju \u0161okantno nepravedne zatvorske kazne. Ali, ovdje nije samo rije\u010d o dvostrukim standardima; radi se i o rastu ka\u017enjeni\u010dke dr\u017eave koja \u0161titi bogate i ka\u017enjava sirotinju i one koji propituju dr\u017eavni autoritet i represivne politike.<\/p>\n

Poslije urugana Sandy, nekoliko advokata slobodnog tr\u017ei\u0161ta, poput Russella Sobela, javno su predlo\u017eili da bi, u najte\u017ee pogo\u0111enim podru\u010djima, Savezna agencija za upravljanje hitnim slu\u010dajevima (FEMA) trebala stvoriti “zone slobodnog tr\u017ei\u0161ta – u kojima bi sve postoje\u0107e regulacije, dozvole i porezna optere\u0107enja trebale biti ukinute”. Takav bi potez, prema Sobelu, omogu\u0107io br\u017ee i bolje dostavljanje usluga i dobara koje trebaju \u017ertvama.” Kako komentirate ove apele?<\/strong><\/p>\n

Oni su poznata pri\u010da. Gdje god da se dogodi kriza, apostoli kapitalizma usko\u010de koriste\u0107i mo\u0107 za promicenje utjecaja kapitala s ciljem privatizacije javnih usluga i dobara i posljedi\u010dne enormne zarade. Radi se o “zombi kapitalizmu”, u potpunosti ogoljenom u svojoj \u017eelji da profitira od patnje, bijede i smrti drugih.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Li\u0161ena moralnog kompasa koji se temelji na po\u0161tivanju ljudskog i ne-ljudskog \u017eivota, ameri\u010dka kultura sve je vi\u0161e oblikovana zabrinjavaju\u0107om kolektivnom \u017eeljom za pove\u0107anim uzbu\u0111enjem i neprestanom poplavom rastu\u0107eg senzacionalizm<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-102906","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/102906","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=102906"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/102906\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=102906"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=102906"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=102906"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}