{"id":102655,"date":"2013-01-02T10:55:27","date_gmt":"2013-01-02T09:55:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=102655"},"modified":"2013-01-02T10:55:27","modified_gmt":"2013-01-02T09:55:27","slug":"moramo-se-boriti-za-drustveni-progres","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/01\/02\/moramo-se-boriti-za-drustveni-progres\/","title":{"rendered":"Moramo se boriti za dru\u0161tveni progres"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/p>\n

Na konferenciji \u201cEkonomija kriznoga kapitalizma i ekologija zajedni\u010dkih dobara\u201d, koju su u Zagrebu pokraj novembra organizirali Multimedijalni institut, Centar za radni\u010dke studije, Pravo na grad i Fondacija \u201cHeinrich B\u00f6ll\u201d Hrvatska, predavanje je odr\u017eao i na\u0161 sugovornik, norve\u0161ki sindikalist Asbjorn Wahl, savjetnik pri Norve\u0161kom savezu javnih i komunalnih zaposlenika i predsjednik Upravnog odbora norve\u0161ke Kampanje za socijalnu dr\u017eavu. Wahl je i potpredsjednik Sekcije radnika u cestovnom prijevozu pri Me\u0111unarodnoj federaciji transportnih radnika te predsjednik radne skupine o klimatskim promjenama pri toj Federaciji. \u010clan je i Koordinacijskog odbora Foruma \u201cSocijalna Evropa\u201d, neformalne mre\u017ee progresivnih sindikalista u Evropi, te djeluje u radu mre\u017ee \u201cRad i globalizacija\u201d. Kao povjesni\u010dar i sociolog po obrazovanju, objavio je brojne \u010dlanke i knjige u Norve\u0161koj i svijetu. Nedavno mu je iza\u0161la knjiga \u201cThe Rise and Fall of the Welfare State\u201d (Pluto Press, London, 2011).<\/p>\n

U svom izlaganju, koje je slijedilo argumente njegove knjige o usponu i padu socijalne dr\u017eave, dao je dobar presjek stanja u globaliziranim dru\u0161tvima sa stanovi\u0161ta sindikalne borbe protiv vladaju\u0107ih, koji posvuda rasta\u010du tekovine radni\u010dkog pokreta, pravdaju\u0107i \u2013 gdje to jo\u0161 uop\u0107e \u010dine \u2013 tu agresiju nu\u017eno\u0161\u0107u suo\u010denja s ekonomskom krizom. Da tu nije rije\u010d ni o kakvoj objektivnoj nu\u017enosti nego o novoj ofenzivi vladaju\u0107ih u klasnoj borbi protiv ovladanih, jasno je iz propasti politika dru\u0161tvenog kompromisa, koje zamjenjuje otvoreno konfrontiranje.<\/p>\n

– Kada mo\u017eete pobijediti, za\u0161to biste pregovarali? \u2013 komentira na\u0161 sugovornik u terminima gole politike mo\u0107i krah dr\u017eava blagostanja.<\/em><\/p>\n

No da sve ne zavr\u0161i u pesimisti\u010dnom zdvajanju, ovaj borbeni sindikalni aktivist poduhvatio se historizacije pojma socijalne dr\u017eave i ponovnog promi\u0161ljanja radni\u010dke borbe u, sada ve\u0107 starom, novom kontekstu.<\/p>\n

Ekonomija ludila<\/strong><\/p>\n

Kazali ste da oni koji se \u017eele boriti za dr\u017eavu blagostanja danas to ne mogu \u010diniti direktno, ve\u0107 samo tako da se bore za socijalizam, jer je dr\u017eava blagostanja povijesno nastala kao rezultat kompromisa?<\/em><\/p>\n

Da, ali kompromisa koji se razvio u historijski vrlo specifi\u010dnoj situaciji. Zato ga sada ne mo\u017eemo naprosto kopirati, niti nam to treba biti intencija. Ono za \u0161to se treba boriti jest dru\u0161tveni progres, no takav koji je stabilan, koji se ne mo\u017ee ponovno tako lako obezvrijediti. Danas znamo da dr\u017eava blagostanja u svojim zahtjevima nije i\u0161la dovoljno daleko, da radnici nisu ovladali ekonomijom, pa sada gledamo kako ona posvuda nestaje. Pogotovo se to doga\u0111a u Evropi, s njenim enormnim politikama \u0161tednje.<\/p>\n

Politike \u0161tednje nisu iste u tzv. tranzicijskim postsocijalisti\u010dkim zemljama i u Zapadnoj Evropi, kao \u0161to i sama dr\u017eava blagostanja nije bila ista u centru i na poluperiferiji kapitalske mo\u0107i. I jugoslavenski je socijalizam bio neka verzija dr\u017eave blagostanja, no uni\u0161ten je antikomunisti\u010dkom hegemonijom, na puno drasti\u010dniji na\u010din od, recimo, socijaldemokratskih politika na Zapadu?<\/em><\/p>\n

Rekao bih da imamo dva modela radni\u010dkih borbi za dru\u0161tveni progres u Evropi: komunisti\u010dki primjer, koji je na kraju propao, i socijaldemokratski model reformskoga politi\u010dkog administriranja, \u0161to je tako\u0111er propalo. Dakle, oba su pala.<\/p>\n

U nas se jo\u0161 nije probila istina kako je tranzicijska ideologija prelaska iz nedemokratskog komunizma u demokratsku socijaldemokraciju, kako je to zami\u0161ljala postmoderna ljevica, zavr\u0161ila kolapsom, a ne happy endom?<\/em><\/p>\n

Upravo tako. A razlozi tomu djelomi\u010dno le\u017ee i u iluzijama o tome \u0161to donosi pridru\u017eivanje zapadnim dru\u0161tvima. Mislim da su ljudi i u Isto\u010dnoj i u Zapadnoj Evropi podcijenili koliko vladaju\u0107i sistem mo\u017ee postati o\u0161tar i brutalan kada nema regulacije, snaga koje bi ga dr\u017eale u odre\u0111enim granicama.<\/p>\n

Nazivate to ekonomijom ludila?<\/em><\/p>\n

To je ekonomija financijskih \u0161pekulacija, \u010dije su posljedice katastrofalne. U toj vrsti ekonomije izgubili smo posljednjih dvadeset godina. Prekograni\u010dne transakcije robama i uslugama temeljile su se na \u0161pekulacijama, na kupnji i prodaji valuta iz jedne zemlje u drugu. To je, po mom vi\u0111enju, ludilo.<\/p>\n

Ono \u0161to zovemo globalizacijom samo je tr\u017ei\u0161ni fundamentalizam. Koliko je uop\u0107e produktivno zami\u0161ljati neku alternativnu globalizaciju?<\/em><\/p>\n

Na\u010din na koji se pojam globalizacije koristi u mainstreamu podsje\u0107a na prirodni zakon. Poku\u0161avaju nam re\u0107i kako je globalizacija nova faza ekonomije, kako je ona nu\u017ena i sl. No, ja ka\u017eem kako je rije\u010d o vrlo svjesnoj strategiji kapitala: on se mora \u0161iriti u potrazi za novim tr\u017ei\u0161tima. Mo\u017eemo re\u0107i da je globalizacija ime za neoliberalnu ofenzivu, a nama je dovoljno da ostanemo na pojmu internacionalne solidarnosti.<\/p>\n

Nove institucije iz otpora<\/strong><\/p>\n

U Francuskoj razlikuju mondijalizaciju od globalizacije. Usredoto\u010dimo se sada na problem kraja klasnoga kompromisa. Desni\u010darski populizam, koji tvrdi da je stvorio ovu dr\u017eavu, uspio se prometnuti u antistrana\u010dki, pa i antipoliti\u010dki resantiman, kojem prava ljevica, i kada postoji, te\u0161ko parira. Sindikati, kojima se vi bavite, te\u0161ko da se mogu boriti kada ne postoji parlamentarna stranka koja im je bliska, pa ni naklonost dobrog dijela civilnog dru\u0161tva?<\/em><\/p>\n

Ba\u0161 sam u diskusiji naglasio potrebu ponovne politizacije sindikata, posebice kada nemamo stranku kakvu bismo \u017eeljeli i trebali imati. Ne mislim, dakle, da su sindikati dovoljni. Trebamo i druge organizacije. Mo\u017eda i ne trebamo stranke na na\u010din na koji su izgledale u pro\u0161losti, situacija je sada druga\u010dija. No, kakva god da bude ta nova organizacija u aktualnoj situaciji, bitno je da se ona razvije iz borbe. Samo je proglasiti, bez borbe, nema puno smisla. Samo borba mo\u017ee iznjedriti ljude sposobne da se organiziraju, sa ste\u010denim iskustvom, sposobne da shvate \u0161to se stvarno doga\u0111a, koji mogu razviti neku samosvijest. Ho\u0107e li se to dogoditi unutar nekih postoje\u0107ih stranaka i drugih organizacija ili \u0107e nastati nove, ne znam, ali sam siguran da \u0107e aktualna situacija isprovocirati enormne dru\u0161tvene promjene. A taj otpor proizvest \u0107e svoje nove institucije. No, trenuta\u010dno u ofenzivi nismo mi nego druga strana: ona razvija sve autoritarnije forme vladavine, kao \u0161to vidimo na primjeru institucija EU-a.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de institucija EU-a, Hrvatska se trudi uhvatiti posljednji vlak za tzv. punopravno \u010dlanstvo u toj organizaciji: ovdje se na\u0161e formalno priklju\u010denje EU-u (stvarni utjecaj traje ve\u0107 desetlje\u0107ima) do\u017eivljava kao gotova stvar. Govorili ste o tome kako propisi EU-a fakti\u010dki ve\u0107 brane i kejnzijanizam, a kamoli ne \u201cljevije\u201d ekonomske i socijalne politike. \u0160to da se radi u situaciji kada se sve geopoliti\u010dke alternative odmah progla\u0161avaju znanstvenom fantastikom?<\/em><\/p>\n

Ne mogu vam narediti \u0161to da odlu\u010dite, ali vas mogu uputiti na to da dobro pogledate \u0161to se oko vas doga\u0111a. \u0160to se doga\u0111a u Gr\u010dkoj? \u0160to se doga\u0111a u drugim okolnim zemljama? Vidim tendenciju prema stvaranju jezgre EU-a i njene periferije, koju ta jezgra eksploatira. Ta periferija je ve\u0107 deindustrijalizirana i zloupotrebljena kao opskrbljiva\u010d centra jeftinim radom, ona je postala puki prostor za prodaju drugdje proizvedenih roba. Pa, zar Hrvatska doista \u017eeli biti dio takve periferije, na \u0161to upu\u0107uju trenuta\u010dni odnosi mo\u0107i u Uniji? Mislim da si ovdje morate postaviti to pitanje.<\/p>\n

Dubina krize ljevice<\/strong><\/p>\n

Stvar je utoliko zanimljivija \u0161to smo mi ve\u0107 imali integracije, jugoslavensku, a u intenciji i balkansku. No, sada nema na parlamentarni \u017eivot utjecajnoga politi\u010dkog subjekta koji bi, u samoobrani od centra, zagovarao integracije na periferiji. Govorili ste o pomaku u predstavljanju krize; vladaju\u0107oj je ideologiji uspjelo da temu spa\u0161avanja banaka i posrnulih korporacija ubrizgavanjem dr\u017eavnog novca, kako je suo\u010denje s posljednjom krizom i zapo\u010delo, skrene na temu odgovornosti pojedinaca i obitelji za osobne, ali i dr\u017eavne dugove?<\/em><\/p>\n

Oni ho\u0107e da se mi osje\u0107amo neuspje\u0161nima. I to se dogodilo u vrlo kratkom roku. Odmah nakon \u0161to je financijska kriza izbila u SAD-u 2007., pa u Evropu do\u0161la 2008., svi su vidjeli da je rije\u010d o financijskoj krizi i da je ona posljedica \u0161pekulacija kapitalisti\u010dke ekonomije. No, trebalo je pro\u0107i samo nekoliko mjeseci da medijski mainstream preokrene razumijevanje krize i ka\u017ee kako smo mi, ljudi, \u017eivjeli iznad svojih mogu\u0107nosti, pa sada trebamo za to platiti i ispa\u0161tati. \u010cinjenica da su takvi zaokreti mogu\u0107i govori o dubini krize ljevice i radni\u010dkog pokreta. Jer, mi smo u tom trenutku trebali nastupiti sa svojim analizama i alternativnim ekonomskim politikama. No, ljevice nije bilo.<\/p>\n

Ili je uspje\u0161no marginalizirana? Mo\u017eda je i to dio op\u0107enite pri\u010de o brutalizaciji rada i radnih odnosa, o \u010demu govorite? Uz to, vidimo kako se doga\u0111aju fragmentarizacija i prekarizacija radnih odnosa, kako zna\u010dajni dijelovi radnih klasa u velikim dijelovima svijeta nisu uop\u0107e sindikalno organizirani. Ima li ikakve \u0161anse da to bude druga\u010dije?<\/em><\/p>\n

Naravno, promjene su uvijek mogu\u0107e, no one su stvar dugih i te\u0161kih borbi. Fenomen prekarizacije rada doga\u0111a se svakodnevno i on utje\u010de na pomak u odnosima mo\u0107i, koji poku\u0161avamo opisati. Eksploatacija je sveprisutna. \u0160to je manje regulacije, manje dobrog radnog zakonodavstva, \u0161to su sindikati slabiji, to vi\u0161e raste brutalizacija rada, raste stupanj eksploatacije radne snage. Nije li to upravo pitanje o kojem se u kapitalizmu primarno radi?<\/p>\n

Kako onda repolitizirati sindikate, da ne govore samo o problemu nadnica i konkretnim radnim uvjetima?<\/em><\/p>\n

Uz uva\u017eavanje svih razlika od zemlje do zemlje, ne mislim da je to jako te\u0161ko, a zasigurno nije u Norve\u0161koj iz koje dolazim. Ondje je cijeli sindikalni pokret duboko zabrinut smjerom razvoja dru\u0161tva. U obranu javnih servisa ne staju samo njihovi sindikati, nego i oni privatnog sektora, koji nam se pridru\u017euju u obrani postignu\u0107a dr\u017eave blagostanja. Te se stvari ti\u010du svih ljudi, sve poga\u0111aju. Ljudi imaju mirovine, pravo na besplatno zdravstveno osiguranje, besplatno obrazovanje za svoju djecu, pravo na druge op\u0107e usluge. Ljudi burno reagiraju na samu pojavu rizika da sve to izgube, tako da mo\u017eemo re\u0107i kako sama situacija promovira repolitizaciju sindikata. Mo\u017eda je zbog historije i nerazrije\u0161ene pozadine dru\u0161tvenih promjena situacija u Srednjoj i Isto\u010dnoj Evropi trenuta\u010dno druga\u010dija, no budu\u0107nost nam je zajedni\u010dka.<\/p>\n

I obrambene borbe su va\u017ene<\/strong><\/p>\n

Radni bi ljudi danas branili ste\u010dena dru\u0161tvena prava, radne uvjete i sli\u010dno, ali obrambeni stav \u010desto nije dovoljan, pogotovo ako ne postoji neka vizija dru\u0161tva?<\/em><\/p>\n

U stvarnosti imamo posla s vrlo razli\u010ditim situacijama. Postoji kriza u radni\u010dkom pokretu. To je politi\u010dka i ideolo\u0161ka kriza, u kojoj su i sindikati nesigurni, pa su naj\u010de\u0161\u0107e defanzivni. Kada je situacija takva, i obrambene borbe su va\u017ene, jer svaka zamisliva budu\u0107a ofenzivna strategija mogu\u0107a je samo kao posljedica uspjeha ovih defanzivnih borbi. Trebaju nam iskustva borbe, jo\u0161 se jednom, na neki na\u010din, moramo u\u010diti boriti. Kre\u0107emo se prema situaciji kada \u0107e dru\u0161tvom vladati ogromne polarizacije, a to zna\u010di da \u0107e postojati i enormne konfrontacije izme\u0111u rada i kapitala.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

. Mo\u017eemo re\u0107i da je globalizacija ime za neoliberalnu ofenzivu, a nama je dovoljno da ostanemo na pojmu internacionalne solidarnosti.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-102655","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/102655","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=102655"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/102655\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=102655"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=102655"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=102655"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}