{"id":102619,"date":"2013-01-01T11:29:57","date_gmt":"2013-01-01T10:29:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=102619"},"modified":"2013-01-01T11:29:57","modified_gmt":"2013-01-01T10:29:57","slug":"umjetnost-u-sjeni-occupyja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/01\/01\/umjetnost-u-sjeni-occupyja\/","title":{"rendered":"Umjetnost u sjeni Occupyja"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Davor Konjiku\u0161i\u0107<\/p>\n

Nato Thompson, kustos u njujor\u0161koj instituciji Creative Time, karijeru je zapo\u010deo u MASS MoCA-i (Massachusetts Museum of Contemporary Art). Autor je brojnih projekata koji se bave kompleksnim pitanjima kulturalnih iskustava izvan definirane kategorije umjetnosti, pa je tako bio sudionik rada Paula Chana \u201c\u010cekaju\u0107i Godota u New Orleansu\u201d, izlo\u017ebe \u201cDemokracija u Americi: nacionalna kampanja\u201d i projekta Jeremyja Dellera \u201cTo je \u0161to je: razgovori o Iraku\u201d. Thompson uvijek razmatra kompleksne odnose izme\u0111u kulture, politike, javnog prostora i publike.<\/p>\n

Uskoro \u0107ete objaviti knjigu o aktivisti\u010dkoj kulturi. Gdje je razlika izme\u0111u aktivisti\u010dke kulture i kulture u globalu: mo\u017ee li ova prva postojati bez brendinga?<\/em><\/p>\n

Pod pojmom aktivisti\u010dke kulture podrazumijevam one koji umjetnost samosvjesno koriste za potrebe politi\u010dke promjene. \u010cesto takav tip rada koegzistira sa socijalnim pokretima, ali to nije nu\u017enost. Mo\u017ee li takva kultura postojati bez brendiranja, budu\u0107i da je ta rije\u010d problemati\u010dna zbog povezanosti s kapitalisti\u010dkom korporativnom produkcijom? Nije jednostavno na to odgovoriti; postali smo ljudi koji su radikalno oblikovani industrijama kulturne produkcije oko nas. Volim o njima razmi\u0161ljati kao o efektu staklenog vrta 21. stolje\u0107a \u2013 postoje li klimatske promjene, postoje i velike kulturne promjene. Adaptiramo se i kroz o\u010dekivanja koja imamo od svijeta oko nas i u na\u0161im neposrednim i rasutim kulturnim navikama stvorenim od stalne navigacije masovno proizvedenih simbola i odnosa. Na takvom terenu te\u0161ko je ne posuditi alate od onih koji pobje\u0111uju, a brendiranje je tu zasigurno klju\u010dno.<\/p>\n

Od umjetnosti do ogla\u0161avanja<\/strong><\/p>\n

Mora li umjetnost danas nu\u017eno biti povezana s aktivizmom?<\/em><\/p>\n

Umjetnost je komplicirano podru\u010dje, s mnogo uklju\u010denih ljudi razli\u010ditih motivacija, \u0161to se mo\u017ee re\u0107i i za aktivizam. Bez obzira na namjere, umjetnici moraju predstaviti svoj rad u spektru politi\u010dkih uvjeta, neovisno o tome jesu li ih sami birali ili nisu. Umjetnici samo djelomi\u010dno daju zna\u010denje svome radu, oni su pod utjecajem specifi\u010dnih okolnosti u kojima predstavljaju svoj rad. Pretvarati se da je druga\u010dije, bilo bi naivno. Naravno, umjetnost je pogodna za naivnost. Dakle, umjetnost je povezana s nekim anga\u017emanom mo\u0107i; \u0161to raditi s tim saznanjem, va\u017eno je pitanje za ljude koji proizvode kulturu.<\/p>\n

Na predavanju u zagreba\u010dkoj Galeriji Nova rekli ste da umjetnici danas dolaze s gotovim idejama i da te ideje poslije kradu kapitalisti. Je li to ba\u0161 toliko jednostavno?<\/em><\/p>\n

Ne, nije: ponekad su umjetnici kapitalisti koji kradu ideje ili ideja nije bila ideja nego samo dio svijeta razmjene ideja. Kapitalizam posjeduje na\u010din na koji mijenja umjetni\u010dku ideju i pretvara je u ne\u0161to poput ogla\u0161avanja. Marketing u globalu mora prona\u0107i na\u010din kako da do\u0111e do novih kulturnih gesta, koje uistinu mogu dotaknuti ne\u010dije srce. U svakom kutku svijeta marketin\u0161ki stru\u010dnjaci moraju tra\u017eiti one koji imaju sposobnost to napraviti. Ponekad i sami marketin\u0161ki stru\u010dnjaci imaju te sposobnosti i ne moraju tra\u017eiti umjetnike.<\/p>\n

\u0160to je za vas umjetnost danas: anarhisti\u010dki fanzin ili ono \u0161to se prezentira u institucijama poput MoMA-e?<\/em><\/p>\n

Gdje je umjetnost mogu\u0107a? Koji su prostori, fizi\u010dki ili nefizi\u010dki, gdje umjetnost nije samo oglas za ne\u0161to tre\u0107e? Je li to muzej ili mjesto u kojem se reklamira bogatstvo onih koji to organiziraju, mjesto za preuveli\u010davanje mo\u0107i dr\u017eave koja pla\u0107a ra\u010dune? Je li to ulica ili mjesto koje pokazuje mo\u0107 umjetnika u sferi javnog? Je li to galerija ili mogu\u0107nost da se zaradi novac, pretvaraju\u0107i se da ukus postoji kao stvar?<\/p>\n

Paranoja s razlogom<\/strong><\/p>\n

Mislite li da su ljudi danas paranoi\u010dni jer razumiju \u0161to im neoliberalno dru\u0161tvo poku\u0161ava napraviti? A ako su toga svjesni, za\u0161to nema globalno uspje\u0161nog otpora?<\/em><\/p>\n

Jasno je da postoji odre\u0111eni otpor. Izlazimo iz godine u kojoj su iznjedreni veliki protesti protiv mo\u0107i u Europi, pa Arapsko prolje\u0107e i pokret Occupy Wall Street. Dakle, otpora ima jako puno. I da, mislim da su ljudi paranoi\u010dni zato \u0161to razumiju da je svijet zna\u010denja svijet prisile. Razumiju da \u017eivimo u orvelovskom okoli\u0161u, u kojem rije\u010di nisu ono \u0161to bi trebale zna\u010diti. U takvom okru\u017eenju paranoja je razuman odgovor. Ako ljudi misle da je vanjski svijet tu da bi ih uhvatio, nisu u krivu. Ali paranoja je lo\u0161a polazna to\u010dka za samoorganiziranje. Pokreti trebaju povjerenje da bi pre\u017eivjeli, a povjerenje ne dolazi lako.<\/p>\n

\u0160to mislite o pokretu Occupy, koji tako\u0111er smatrate paranoi\u010dnim? Mo\u017ee li on pokrenuti promjene u ameri\u010dkom dru\u0161tvu? Je li to i umjetni\u010dki pokret?<\/p>\n

Na\u0161a je jedina nada da paranoi\u010dni pokreti mogu dovesti do dru\u0161tvenih promjena. Koliko god pokret Occupy smatrali neuspje\u0161nim, on je u \u017eargon vratio klasnu analizu i zbog njega se u SAD-u promijenio politi\u010dki jezik. Ne mogu ba\u0161 re\u0107i je li neki oblik umjetnosti, ali je zbog konfrontacije s mo\u0107i stvorio vitalan prostor za produkciju novih zna\u010denja. Njegove akcije bile su katalizator stvaranja prostora transformacije u srcu neoliberalnoga kapitalizma. Mo\u017eda nisu umjetnost, ali su svakako interesantnije od velikog dijela umjetni\u010dke produkcije.<\/p>\n

Eksperimentalna geografija je novi termin, koji je predstavio Trevor Paglen, umjetnik s kojim ste bili usko povezani?<\/em><\/p>\n

Eksperimentalna geografija je na\u010din istra\u017eivanja i reprezentacije ljudskog odnosa prema Zemljinoj povr\u0161ini. Velik broj umjetnika zainteresiran je za hibridne forme, u kojima umjetni\u010dka umije\u0107a mije\u0161aju s istra\u017eiva\u010dkim dostignu\u0107ima, prezentiraju\u0107i tako nove na\u010dine razumijevanje urbanog i neurbanog okoli\u0161a po kojem kora\u010damo.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na\u0161a je jedina nada da paranoi\u010dni pokreti mogu dovesti do dru\u0161tvenih promjena. Koliko god pokret Occupy smatrali neuspje\u0161nim, on je u \u017eargon vratio klasnu analizu i zbog njega se u SAD-u promijenio politi\u010dki jezik. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-102619","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/102619","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=102619"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/102619\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=102619"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=102619"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=102619"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}