{"id":102426,"date":"2012-12-29T11:42:57","date_gmt":"2012-12-29T10:42:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=102426"},"modified":"2012-12-29T11:42:57","modified_gmt":"2012-12-29T10:42:57","slug":"zimska-bajka-za-porazene-i-ponizene","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/12\/29\/zimska-bajka-za-porazene-i-ponizene\/","title":{"rendered":"Zimska bajka za pora\u017eene i poni\u017eene"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Stanko Cerovi\u0107<\/p>\n

Desi se tako: krene \u010dovjek iz dosade na neko putovanje, ide bez namjere tamo kuda ga noge nose i nabasa, takore\u0107i naslijepo, na ne\u0161to ili nekoga koga je tra\u017eio odavno i nikad mu nije mogao u trag u\u0107i. Mogu\u0107e je izgleda da noge, ako ih ne silimo da slijede na\u0161e namjere, budu pametnije od svega \u0161to mozak smi\u0161lja. Tako se meni desilo ove zime da odgonetnem jednu tajnu koja me pratila od rane mladosti. Ka\u017eu da \u0107e ova zima biti gadna. Hladna pozadina mra\u010dnih doga\u0111aja. Mnogo lo\u0161ih glasova, sa svih strana. Crnji dani nego no\u0107i, podsje\u0107aju na “crni dan” Vladike Rada. Od istorije svijeta do ru\u0161evine u kojoj sam ro\u0111en, i poslednji kamen se reciklira. Ne zna se ni broja preprodavcima, ni imena kupcima. Pod pretpostavkom da \u010dovjek dobije ludu \u017eelju da se ku\u0107i vrati, bi li poznao mjesto na kome je bila? Stigao me vapaj mojih predaka: da je koga da po\u017eali, k\u00e2 da bi pomog\u00e2. Malo pravde i istine. Od kad su se razvila sredstva komunikacije toliko glasova opsijeda glavu danono\u0107no, ali nikad nema onoga jedinoga glasa koji \u010dovjek \u010deka da \u010duje.<\/p>\n

*<\/p>\n

Melanholija i duge zimske no\u0107i dobri su za \u010ditanje drevnih knjiga. Naro\u010dito ako su kratki dani tako nabijeni besmislom i raspadanjem da se ni o\u010di, kamoli misao, ne mogu ni za \u0161ta zaka\u010diti i ni na kome odmoriti. Ja sam se poduhvatio da pro\u010ditam Platona. Mnogo me puta u \u017eivotu obradovao, a ipak nikad nijesam sjeo da pro\u010ditam cjelokupna djela, onako iz daha, ne prekidaju\u0107i \u010ditanje obavezama i zabavama. \u010cinilo mi se da u ovoj apokalipti\u010dnoj atmosferi, kad se \u010dovjek osje\u0107a manjim i bezna\u010dajnijim nego ikad u istoriji, dugujem malo zahvalnosti najboljem me\u0111u ljudima, najdubljem me\u0111u misliocima i najdarovitijem me\u0111u piscima.<\/p>\n

U tome \u010ditanju sam odgonetnuo ovu tajnu: ko je \u0110a\u010de Samou\u010de iz srpskih narodnih pjesama.<\/p>\n

U narodnom stvarala\u0161tvu se povremeno pojavljuje taj lik, uvijek u glavnoj ulozi, a da nikad nema ni najmanjeg pokazatelja o kome se ta\u010dno radi. Izgleda kao da je to ne\u010dije ime i prezime, reklo bi se da svi znaju ko je on, ne \u010dude se kad ga sretnu. A ipak, pamtim da me jo\u0161 kao dijete mu\u010dilo pitanje ko je on. Sve drugo sam razumio, kako se sva\u0111aju i biju razni junaci, sluge i kraljevi, \u0161ta brane a \u0161ta ho\u0107e da osvoje, ali nijesam uspijevao da shvatim ko je \u0110a\u010de Samou\u010de. Zagonetka je bila nezaboravna i zbog ovako \u010dudnog imena, a jo\u0161 vi\u0161e \u0161to je intervencija \u0110aka Samouka, kad god se pojavi, odlu\u010duju\u0107a u radnji. Pojavi se po pravilu kad se \u017eivot zamrsio u \u010dvor koji niko ne mo\u017ee (ili ne smije) da razmrsi, brzo prelomi i posle toga \u017eivot mo\u017ee da se nastavi. Njegovim re\u0161enjem su svi nezadovoljni, neki silnici poku\u0161avaju da ga ubiju, ali se poka\u017ee da on ima mo\u0107ne za\u0161titnike, ili je \u010dak besmrtan, u svakom slu\u010daju iza \u0110aka Samouka skriva se neka svemo\u0107na sila. Mogu\u0107e je da su pjeva\u010di i pripovjeda\u010di dr\u017eali ovaj lik u rezervi da bi ga upotrijebili da rije\u0161e nere\u0161ive probleme u onome \u0161to su htjeli da ispri\u010daju. \u0110ak Samouk ima neke natprirodne karakteristike \u2013 svemo\u0107an je, uvijek govori istinu i nepogre\u0161ivo prosu\u0111uje \u0161ta je dobro a \u0161ta zlo, \u0161to \u0107e re\u0107i da sve zna, iako nije nau\u010dio ni\u0161ta \u2013 mo\u017eda je pro\u010di\u0161\u0107ena verzija nekog paganskog bo\u017eanstva. Najbli\u017ei je figurama posrednika izme\u0111u bogova i ljudi, neka vrsta izaslanika koji interveni\u0161e da uspostavi ravnote\u017eu izme\u0111u dobra i zla, omogu\u0107ava da se \u017eivot nastavi tamo gdje su se ljudi zaglibili u zlu i bezumlju. Vjerovatno je to “skupni” lik koji oli\u010dava skrivene snage u ljudskoj du\u0161i, koje povremeno \u010diste zakre\u010deni put u svijetu i svijesti, ako nije u pitanju i sama du\u0161a, kad blesne u punoj \u010distoti po\u0161to se otresla naslaga la\u017ei i grijehova.<\/p>\n

Ovako to izgleda u pjesmi “Car Konstantin i \u0110a\u010de Samou\u010de”. Car koji vlada svijetom iz Carigrada u poslednje vrijeme dobija napade gri\u017ee savjesti. Sje\u0107a se kako je tukao oca i majku. Ne ka\u017ee se za\u0161to ih je tukao, ali mo\u0107nici uvijek tuku iz jednog od slede\u0107a tri razloga: da bi osvojili vlast, da bi se vi\u0161e obogatili ili, ako su se ve\u0107 svega zasitili, iz dosade, jer je zanimljivo gledati kako se nemo\u0107ni crvi uvijaju i mole. Ali danas je Caru slava i prohtjelo mu se da se oslobodi grijeha. Sazvao je sve ugledne i misle\u0107e ljude u carstvu. Okupili su se oko tri sovre, napravljene da odraze hijerarhiju slave i pameti, od “suvoga zlata”, “srebra \u010distoga” i “drva \u0161im\u0161irova”. Ide od sovre do sovre i pita mudrace \u0161ta treba da uradi da mu se grijeh oprosti. Ni\u0161ta lak\u0161e, “kruno na\u0161a”, ka\u017eu oni okupljeni oko prve dvije sovre, treba nas samo dobro nagraditi zlatom i srebrom i mi \u0107emo ve\u0107 na\u0107i na\u010dina da se tvoj grijeh pretvori u djelo dobrote i milosti. Car nije uvjeren, jer je vjerovatno ve\u0107 toliko puta zasipao ovu bratiju zlatom i srebrom, a ovoga puta je u pitanju te\u0161ka gri\u017ea na du\u0161i, pa ho\u0107e ne\u0161to ozbiljnije. Dolazi do sovre \u0161im\u0161irove i ponavlja svoje pitanje. Svi \u0107ute, al\u2019 ne \u0107uti \u0110a\u010de Samou\u010de, koji, kao uvijek kad progovori, ne govori po carevoj volji, nego Bogu po zakonu. Lako \u0107emo, “kruno na\u0161a”, ka\u017ee \u0110a\u010de, na\u010dini lu\u010devu \u0107eliju, nama\u017ei je lojem i katranom, zatvori se u \u0107eliju, zapali je sa \u010detiri strane, neka gori od ve\u010deri do svitanja, pa ako ostane\u0161 \u017eiv, oslobodio si se grijeha. Na to se Car naljuti, pa napravi lu\u010devu \u0107eliju, nama\u017ee je lojem i katranom, baci \u0110a\u010de Samou\u010de unutra, zapali je sa \u010detiri strane, ostavi da gori cijelu no\u0107, a on ode na spavanje. Kad ujutru bijel dan osvanu, Car ima \u0161ta vidjeti: od \u0107elije ostala gomila pepela, a nasred nje stoji \u0110ak Samouk i \u010dita knjigu. Kao da mu je vatra poslu\u017eila samo za osvjetljenje. To u Caru probudi nove ambicije i po\u017eeli da i on ovako bez straha \u0161eta kroz vatru. Opet napravi lu\u010devu \u0107eliju, nama\u017ee je lojem i katranom, zatvori se unutra, zapali je sa \u010detiri strane. Ujutru i\u0161eta \u0110ak Samouk, vidi gomilu pepela i uzalud tra\u017ei Cara po pepelu. Na\u0111e jednu ruku kojom je Car dobra \u010dinio, “nadgledao ni\u0161ta i uboga”. Ostalo je izgorelo.<\/p>\n

Ovako \u0110ak Samouk uspostavlja pravdu u svijetu. Svi su glasovi la\u017eni osim njegovog glasa. Po no\u0107i, dok ljudi spavaju, Du\u0161a spaljuje \u0111ubre, jutro do\u010dekuje samo ono \u0161to zaslu\u017euje. Ne poma\u017eu ni mo\u0107 ni pare.<\/p>\n

*<\/p>\n

Niko ne zna jesu li ovo zablude i snovi, ili se ne\u0161to ovako zbilja de\u0161ava. Zato ovu iluziju dobro predstavlja \u0110ak Samouk: bez imena, bez roditelja i naslednika, bez mjesta boravka, potpuna tajna, ali svima smjesta poznat \u010dim se pojavi. Izgleda vje\u010dno mlad, ali s iskustvom koje podrazumijeva \u017eivot u milenijumima. Ovu \u010dudnu pojavu, koja je izgubila svoje mitolo\u0161ke crte ali zadr\u017eala mitolo\u0161ke mo\u0107i, vratio je u glavni tok \u017eivota, ako se mo\u017ee tako re\u0107i, Njego\u0161 u liku Igumana Stefana. To je \u0110ak Samouk koji je skinuo masku koju mu je nametnulo novo doba, nove iluzije i strahovi ljudi, da bi hrupio na Cetinje pravo s neba ili sa dna du\u0161e, da upali iskru opstanka ljudi kojima se \u010dini da \u017eive poslednju uru u istoriji. I u ovoj verziji \u0110ak Samouk se ni\u010dega ne pla\u0161i, sve razumije, lako i neumoljivo sudi o situacijama od kojih smrtnicima pucaju mozgovi, veoma je star i veoma mlad (nema bora na licu, ska\u010de i pjeva s drugom djecom), a iznad svega njegovu skrivenu prirodu izdaje ova \u010dinjenica: nema slabosti u du\u0161i, ne zna \u0161ta je bezna\u0111e ili malodu\u0161nost, stalno je u punoj snazi, kao neka vatra koja se nikad ne gasi.<\/p>\n

Sve ovo mi je palo na pamet dok sam \u010ditao Platona.<\/p>\n

Cijelo njegovo djelo je o sukobima jednoga glasa koji nikad ne la\u017ee s bezbrojnim glasovima koji bruje \u0161irom svijeta i neprekidno u glavi svakog pojedinog \u010dovjeka, a koji su svi la\u017eni. Ljudi vjeruju u jednu istinu, a pokoravaju se bezbrojnim iluzijama. Takva je slika svijeta. Ova podijeljenost \u010dovjeka ilustruje najslavnije Platonovo pitanje: \u0161ta je to \u0161to se stalno ra\u0111a a nikad stvarno ne postoji, a \u0161ta je ono \u0161to se nikad ne ra\u0111a a stalno postoji? To se Sokrat kre\u0107e me\u0111u sjenkama u na\u0161oj glavi, najmra\u010dnijoj od svih pe\u0107ina. Jedini stvaran i istinit, a go i bos, nemo\u0107an, slu\u017ei za porugu pametnima. \u0110ak Samouk je ono \u0161to je ostalo u balkanskoj tradiciji od Sokrata. Blijeda sjenka nekad mo\u0107ne du\u0161e. Posle bezbrojnih poraza civilizacija i naroda, poslednja iskra vjere u snagu istine i neuni\u0161tivost pravde.<\/p>\n

Po pravilu Sokrat sti\u017ee posle neke proslave, ili konferencije na kojoj su smjernice \u017eivotu, ili novu modu, objavili gospodari ovoga svijeta i upravo u\u017eivaju u \u010destitkama i divljenju zahvalnih masa; ili sreta nekoga ko mu sa odu\u0161evljenjem pri\u010da \u0161ta je otkrio i nau\u010dio u dodiru s velikanima. \u010cuje se \u017eamor koji sa svih strana svijeta sti\u017ee do Sokratovog uha. Tu istorija odjednom kao da se zaustavlja. Za\u0161to \u0107uti ova du\u0161a? Stru\u010dnjaci smatraju da je Platonov prvi dijalog “Mali Hipija”. Odatle po\u010dinje to ogromno djelo u kome se ispituje cijela ljudska istorija. Prve rije\u010di koje je Platon napisao su: “A ti, Sokrate, za\u0161to \u0107uti\u0161\u2026” Treba vjerovati da je Platon bio potpuno zagu\u0161en glasovima sofista \u2013 koji su neka vrsta profesionalnih la\u017eova, posao im je ono \u0161to bi se danas, me\u0111unarodnim jezikom, zvalo “spinovanje” \u2013 da bi ovako si\u0161ao do dna no\u0107i i pitao kao da preklinje: “A ti, Sokrate, za\u0161to \u0107uti\u0161\u2026” Onda \u0107e Sokrat da iza\u0111e iz mraka i vo\u0111en demonom pravde i istine da po\u010dne da ru\u0161i la\u017ei i iluzije, u ratu kome po svoj prilici kraja biti ne\u0107e dok svijet traje.<\/p>\n

U dijalogu “Gorgija” poduhvatio se posebno te\u0161kog zadatka: dokazuje da je bolje biti \u017ertva nepravde i izgubiti sve, nego po\u010diniti nepravdu i dobiti sve \u0161to najmo\u0107niji i najbogatiji ljudi svijeta mogu sebi da priu\u0161te. Ta pri\u010da je duga\u010dka, a njen ishod neizvjestan, kao ljudska istorija, a svodi se na pitanje: ima li \u017eivot smisla, ili je sve otimanje i borba slijepih sila. Neki Kalikle, pod \u010dijim imenom je Platon stvorio lik savr\u0161enog nihiliste, tvrdi da je najbolje \u0161to \u010dovjek mo\u017ee da uradi u ovome \u017eivotu da bude ja\u010di i lukaviji od drugih, da vi\u0161e krade i bolje la\u017ee, a oni, kao Sokrat, koji pri\u010daju o pravdi i smislu naprosto su budale, nezreli i nedorasli \u017eivotu me\u0111u ljudima. Tako se i ruga Sokratu: pametan si, ima\u0161 izuzetan karakter, to nije sporno, ali ostario si a nema\u0161 ni\u0161ta, ni porodicu ne mo\u017ee\u0161 da ishrani\u0161, ne mo\u017ee\u0161 da se odbrani\u0161 ni od jednog neprijatelja, umrije\u0107e\u0161 kao pas, a neprekidno ne\u0161to blebe\u0107e\u0161 o \u017eivotu du\u0161e i tra\u017eenju istine\u2026 Sokrat je veoma zadovoljan ovim uvredama i kroz naslage bezna\u0111a izla\u017ee svoju viziju ljudske sre\u0107e i nesre\u0107e koje zavise samo od du\u0161evne snage. Pri\u010di nema kraja. Ve\u0107inu vremena, ogromna ve\u0107ina ljudi misli da je Kalikle u pravu. \u010cak i me\u0111u onima koji tvrde da je Sokrat u pravu, ve\u0107ina \u2013 koju Sokrat prezire \u2013 zapravo su slabi\u0107i koji zavide Kaliklu i njegovim u\u010denicima koji vladaju svijetom, ali ne smiju ili ne mogu da ih imitiraju. Ipak, ponekad se u istoriji i u \u017eivotu pojedinaca de\u0161ava neki prekid, sli\u010dan nervnom slomu, kad izgleda da je sve zabluda i da su svi putevi pogre\u0161ni, osim Sokratovog. To je ono kad progovori \u0110ak Samouk, pa od Cara ostane samo pepeo. Ovo drugo iskustvo je mnogo rje\u0111e od prvog, ali je nezaboravno. Zato je te\u0161ko, osim Bogu, upore\u0111ivati njihovu “te\u017einu”.<\/p>\n

*<\/p>\n

Ali je sigurno da je Sokrat u pravu ako se njegov stav do kraja slijedi. Dokaz je njegov \u017eivot i njegova dominacija u istoriji: njegovi protivnici su, na kraju krajeva, eventualno upam\u0107eni samo zato \u0161to su bili njegovi protivnici, kao da ni\u0161ta drugo u \u017eivotu nijesu ni bili.<\/p>\n

A Sokratov stav podrazumijeva da u njemu nema pretvaranja. Ina\u010de se sve raspada. Sokrat zaista iskreno, do dna du\u0161e, vjeruje \u2013 to jest zna \u2013 da ovaj \u017eivot ima smisla i da se taj smisao otkriva u borbi za \u010distotu \u010dovjekove du\u0161e. U to nema ni najmanje sumnje. U odnosu na tu istinu, sva de\u0161avanja u istoriji, mo\u0107 i bogatstvo, nema\u0161tina i stradanje, nemaju ni najmanjeg zna\u010daja, to su u najboljem slu\u010daju zanimljivosti. A Sokratu je sve zanimljivo, svaka la\u017e, svako zlo, jer zna da su to iluzije slabih i nesre\u0107nih stvorenja iza kojih ne ostaje ni\u0161ta. Nijedan od ovih doga\u0111aja, koliko god da je opasan, ne ugro\u017eava Sokratov du\u0161evni mir, to jest neku stalnu radost \u0161to se zabavlja me\u0111u ljudima, jer se nikoga ne pla\u0161i, nikome ne zavidi, a iznad svega, po\u0161to je upoznao ljude, ne po\u0161tuje priznate autoritete. Zato \u0107e ga i ubiti. Ali mu ne\u0107e pokvariti raspolo\u017eenje. Zapravo, istorija i nema na\u010dina da mu pokvari raspolo\u017eenje. Usred po\u017eara on mirno stoji i meditira (nije sklon \u010ditanju knjiga, \u0110ak Samouk je upro\u0161\u0107ena verzija). Svakoga \u017eali i voli. Ali ne misli, kao hri\u0161\u0107ani, da se ne treba odupirati zlu. Naprotiv, on se stalno bori. U ime pravde, u ime istine, da bi se odr\u017eao otvoren put ka spasu svim ljudima, a mo\u017eda prije svega: zato \u0161to je tako ljep\u0161e. Nema bolje zabave od borbe. Ru\u017ena je du\u0161a kad se umori, kad se preda, kad po\u010dne da spinuje, naro\u010dito kad se \u017eali na \u017eivot i pla\u0161i sile\u2026 Ima kod njega, do same smrti, neke sklonosti da svemu nazdravi. Veselo mu je u du\u0161i, pa mu se \u010dini da je u svijetu, \u0161ta god se de\u0161ava, samo sobom veselo. Ni hladno\u0107e ni mraka. Sramota je u ovolikoj ljepoti o tome i misliti. Bi\u0107e da je ta procjena najbli\u017ea istini.<\/p>\n

Vreme<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Melanholija i duge zimske no\u0107i dobri su za \u010ditanje drevnih knjiga. Naro\u010dito ako su kratki dani tako nabijeni besmislom i raspadanjem da se ni o\u010di, kamoli misao, ne mogu ni za \u0161ta zaka\u010diti i ni na kome odmoriti. Ja sam se poduhvatio da pro\u010ditam Platona<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-102426","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/102426","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=102426"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/102426\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=102426"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=102426"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=102426"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}