{"id":102275,"date":"2012-12-27T09:40:41","date_gmt":"2012-12-27T08:40:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=102275"},"modified":"2012-12-27T09:40:41","modified_gmt":"2012-12-27T08:40:41","slug":"tri-srpska-kulta-nerad-nered-i-smrt","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/12\/27\/tri-srpska-kulta-nerad-nered-i-smrt\/","title":{"rendered":"Tri srpska kulta: nerad, nered i smrt"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Desimir Nikoli\u0107<\/p>\n

Ne znam da li su tri na\u0161a kulta – nerada, nereda i smrti, na\u0161a ve\u010dita i nepromenljiva su\u0161tina ili samo nu\u017ena etapa u na\u0161em razvitku, ako uop\u0161te ima ikakvog razvitka, prema onoj: \u201e\u0161to se grbo rodi, to vreme ne ispravi\u201c, ali mi se \u010dini da ova tri kulta bitno odre\u0111uju na\u0161u tu\u017enu sada\u0161njost.<\/p>\n

Budu\u0107i da nismo imali Lutera i Kalvina, niti Fridriha II, da nas vaspitavaju i na\u0161e badavd\u017eije \u0161tapovima sa na\u0161ih ulica teraju, kult nerada, formiran u pretkapitalisti\u010dkim formacijama, odr\u017eao se kod nas sve do danas. Rad se jo\u0161 uvek izbegava kao kuga, jer se smatra da je rad za robove, sluge, radnike, seljake, te\u017eake, a ne za gospodare, te da rad iscrpljuje i poni\u017eava \u010doveka.<\/p>\n

Prema jednoj teoriji (T. Veblen), obdelavanje mrtve prirode i bilj\u010dica je posao za \u017eene i robove, a ovladavanje divljim zverima i \u0107udljivim ljudskim jedinkama posao za sna\u017ene i gospodare\u0107e prirode, pa je ovima, van lova i ratova, potrebna dokolica i rasipni\u010dka potro\u0161nja, ali ne samo li\u010dna ve\u0107 i zastupni\u010dka, preko bogato ukra\u0161enih livrejisanih sobara, preko nakin\u0111urenih \u017eena, sa haljinama koje se vuku po zemlji, sa prebogatom frizurom, tankim strukom, tankim prstima i duga\u010dkim noktima, s namerom da se poka\u017ee svetu kako je onaj koga sobar i \u017eena zastupaju, bogat, mo\u0107an, rasipan i beskrajno udaljen od svakog fizi\u010dkog rada i materijalne proizvodnje.<\/p>\n

Me\u0111utim, na\u0161 kult nerada verovatno poti\u010de otud \u0161to smo uvek radili za neke dokoli\u010darske klase, bilo tu\u0111inske bilo na\u0161e, pa, otuda, s jedne strane, danima i godinama one rupe, gomile zemlje, peska, \u0161ljunka i \u0161uta po na\u0161im ulicama, otuda zadovoljstvo od nezavr\u0161avanja poslova, otuda do\u017eivljaj osvajanja neke male slobode kad se posao ne zavr\u0161i do kraja; s druge strane, kad god se na\u0161 \u010dovek domogne nekog polo\u017eaj\u010di\u0107a, neke kancelarije, nekog \u0161altera, \u0161to je njegova ve\u010dita te\u017enja, on postaje nesnosan, bez mere i stila, jer on tada napla\u0107uje ne samo za svoja poni\u017eenja ve\u0107 i za poni\u017eenja svih svojih predaka.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de Zapada, nezavisno od toga da li \u0107emo prihvatiti stav da duh kapitalizma proizilazi iz protestanske etike (M. Veber) ili da protestanska etika proizilazi iz duha kapitalizma (K. Marks), jasno je da se tamo, od Lutera i Kalvina pa dalje, menja odnos prema radu, jer se veruje da su rad, \u0161tednja kao vrsta askeze i akumulacija bogatstva svojevrstan predznak bo\u017eanske milosti i ve\u010dnog spasa, \u0161to otklanja opasnost da \u010dovek zapadne u fatalisti\u010dku pasivnost.<\/p>\n

Ali, kako su nas iz poznatih istorijskih razloga, to jest zbog osmanskog sistema popunjenog najpre Turcima, a zatim Srbima (S. Basara), zaobi\u0161li i renesansa i reformacija i kapitalizam, mo\u017eda je upravo sada na dnevnom redu na\u0161e istorije menjanje na\u0161eg odnosa prema radu, odnosno napu\u0161tanje kulta nerada.<\/p>\n

Osim nerada, na na\u0161im prostorima vlada i kult nereda, pa otuda nered u ku\u0107i i na ulici, nered u dr\u017eavi i dru\u0161tvu, nered u glavi i nered u srcu. Slu\u0161ali smo kako u ure\u0111enim zemljama ljudi po\u0161tuju red, kako u redu \u010ditaju novine ili knjige, kako dr\u017ee rastojanje jedan od drugog, kako uva\u017eavaju jedni druge, dok smo se kod nas nagledali kako se redovi za kafu ili zejtin za tili \u010das pretvaraju u gomile razjarenih ljudi koji zajapurenih lica kolutaju o\u010dima, \u0161krgu\u0107u zubima, dah\u0107u za vrat jedni drugima i penju se na ramena jedan drugome.<\/p>\n

Verovatno da i kult nereda poti\u010de iz istog izvora: iz neslobode, ropstva, sluganjstva, nepo\u0161tovanja sebe i nepo\u0161tovanja drugog, \u0161to se onda kada nema spolja\u0161nje stege, pretvara u samovolju, jer je samovolja san robova, a ne slobodnih ljudi koji po\u0161tuju sebe, svoju slobodu, svoju imovinu, ali i slobodu i imovinu drugog (E. Vajl).<\/p>\n

Isto tako, najverovatnije je da i kult smrti poti\u010de delom iz neslobode i nepo\u0161tovanja sebe i svoje imovine, te iz nepo\u0161tovanja drugog, njegove slobode, njegovog dostojanstva i njegove imovine, a delom iz religijskog u\u010denja da ovaj \u017eivot nije ve\u010dan, ve\u0107 prolazan, a u najboljem slu\u010daju samo priprema za ve\u010dni \u017eivot nakon vaskrsenja. Prema tom shvatanju, ako je ovaj \u017eivot prolazan, onda je i manje vredan, pa je i preteran trud oko njega besmislen, a naro\u010dito je besmislen preteran napor radi sticanja imovine, \u0161to je navelo mnoge vernike da se odreknu svake imovine i \u010dulnog u\u017eivanja da bi se, \u017eive\u0107i u siroma\u0161tvu, bolje pripremili za ve\u010dni \u017eivot.<\/p>\n

Stoga, za razliku od zapadnih naroda kod kojih se ne govori mnogo o smrti i gde se smrt nekako gura i sklanja nekuda, a afirmi\u0161e \u017eivot, mi smo prosto zaokupljeni tom temom, pa nam je odlazak iz ovog sveta va\u017eniji od dolaska na svet, a sahrane bogatije, sve\u010danije i obaveznije, u smislu prisustva, nego svadbe.<\/p>\n

Autor je profesor iz Para\u0107ina<\/p>\n

Danas<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0160ta je na\u0161a ve\u010dita nepromenjiva su\u0161tina i odrednica tu\u017ene sada\u0161njosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-102275","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/102275","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=102275"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/102275\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=102275"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=102275"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=102275"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}