{"id":101264,"date":"2012-12-14T14:51:57","date_gmt":"2012-12-14T13:51:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=101264"},"modified":"2012-12-20T09:49:53","modified_gmt":"2012-12-20T08:49:53","slug":"kultura-insinuacija-udruzenog-rada","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/12\/14\/kultura-insinuacija-udruzenog-rada\/","title":{"rendered":"Kultura insinuacija udru\u017eenog rada"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Bratislav Bato Medojevi\u0107*<\/p>\n

Kod nas se sva\u0161ta doga\u0111a i tamo \u0111e nema ni\u010dega, kao na gradskom otpadu. Psihoanaliti\u010dki orijentisani esteti\u010dari bi diagnosti\u010dki rekli: tromo introverzna prazna patetika \u2013 sva u frontalu. Ali mi bje\u017eimo od svake dijagnoze, jer vi\u0161e volimo da pjanimo mozak praznim pri\u010dama. Tako pro\u0161le subote na dr\u017eavnoj televiziji doznasmo u dva navrata (\u201ereporta\u017ee\u201c): da je Stefan Nemanja uzdigao crnogorsku umjetnost do kosmi\u010dkih visina, ali i da je neko iz Crne Gore razbio nos Mikelan\u0111elu, i to \u010deki\u0107em pravo u nos; a u drugoj \u201ereporta\u017ei\u201c – da je sav trud Pavla Mijovi\u0107a propao iz ne\u010dijeg nezanja, pa je tako, opet, tu\u0161ki Birziminijum nastao na tlu Alate, dana\u0161nje Podgorice i da je ona dobila naziv \u010disto iz poetskih razloga i ako se tada nalazila pored (nepoeti\u010dne) Ribnice i pod (nepoeti\u010dnim) Ljubovi\u0107em, \u0161to je, ipak, previ\u0161e za jedno doma\u0107e \u201enau\u010dno\u201c prijepodne. A o \u201ePobjedi\u201c i njenim denikejovski pokretnim bubuljima i performansima je postalo degutantno i govoriti. \u0160to govori da je krajnje vrijeme da i u dr\u017eavnim medijima pored istra\u017eiva\u010dkog novinarstva treba potsticati razvoj stvarala\u0161tva, i uklju\u010divati stru\u010dni kadar u to, a ne samo, i samo doma\u0107e \u201eguslare\u201c i internet jadanja iz tu\u0111eg dvori\u0161ta.<\/p>\n

Kultura je bez stvarala\u0161tva mrtvo slovo na papiru. Ali ta mrtva slova odnije\u0161e sav novac namijenjen za kulturu, a kultura posta frazeologija i iskonstruisana la\u017ena stvarnost. Vjerujem da vi\u0161e potro\u0161i novca neki drugorazredni fudbalski klub nego li svo crnogorsko stvarala\u0161tvo. Shodno va\u017enosima je i minuta\u017ea na televiziji i prostor u ostalim medijima. Posle najava utakmica i konferencija za \u0161tampu, po dvojica reportera prenose utakmicu sa nekoliko kamera, tre\u0107i je u studio sa guslama i gostima, a na likovnim izlo\u017ebama ni\u0111e niko, niti iko od te struke novinara umije napraviti komentar kao poznavalac umjetnosti. Ali, dobro je \u0161to \u0111ecu iz \u0161kola tamo ne vode kao u civilizovanom svijetu, obesvisla bi od zna\u010daja umjetnosti i nekih novih razvojnih mogu\u0107nosti u njoj. Toliki muzeji i galerije, sa enormnio zaposlenim osobljem koji redovno prima plate svakog mjeseca (neki i stanove) i likovni stvaraoci koji za sav trud za nekoliko godina svog stvarala\u0161tva dobijaju lo\u0161 katalog od galerije u kojoj na smjenu tokom izlo\u017ebi de\u017euraju uposleni magistri i doktori sa zadatkom da otvore i zatvore vrata kada u\u0111u ili iza\u0111u. Skupo pla\u0107ena va\u017enost koja i\u017aede i sva ovogodi\u0161nja sredstva za sufinansiranje stvarala\u0161tva, pa je ostalo na ministru da \u0161togod tajno ponekom doturi, ali zato su mnogi stvaraoci profesionalni besku\u0107nici, snalaze se kako znaju i umiju za minimum prostora za rad i stvaranje dru\u0161tvenog blaga. Ali, ako bi vi\u0161e radili, vi\u0161e bi i smetali. Eto i razloga za\u0161to se u \u201eantibirokratskoj revoluciji\u201c kupuju diplome, magistrature i doktorati a mizeri\u0161e svako stvarala\u0161tvo ukoliko nije od miljenika nekoga iz vlasti. Umjesto da rade kao servisi, od ministarstva do galerija stvorio se birokratski neprirodan kordon \u201emo\u0107nika\u201c na suprot stvarala\u010dkih podanika. Oni su po ne\u010dijem nalogu postali barijera izme\u0111u stvarala\u0161tva i publike. I samo \u0161to oni tutnu pod nos narodu to se jedino mo\u017ee mirisati, kao \u0161to su im i najljep\u0161e boje sopstveni interesi.<\/p>\n

Ka\u017eu da su nekada i u re\u017eimu Krnje Jugoslavije na velike funkcije postavljani veliki ljudi, a danas u suverenoj \u201edemokratiji\u201c mali ljudi na velike funkcije, po onoj narodnoj: \u0161to manji to bolji. Neki su toliko si\u0107u\u0161ni da se ne mogu ni primijetiti kako kalape i zloupotrebljavaju dr\u017eavnu imovinu jer su u\u010destvovali u mnoge privatizacije. Mali ljudi skromne stru\u010dnosti mogu do\u0107i i do doktorata vrlo lako. Ipak, nije tako, ve\u0107 ima ne\u010deg i u \u201etradiciji\u201c, jer je zaostala birokratska mo\u0107 uvijek plijenila pokvarenu ma\u0161tu i \u017eelju za njom, zato neke javne, birane li\u010dnosti ne vole javnu kritiku svojih glasa\u010da, kao ni li\u010dnu odgovornost. Ako me sje\u0107anje ne vara – prije petnaestak godina je jedan univerzitetski profesor jednoj kandidatkinji na prijemnom ispitu rekao da nikad ne\u0107e biti upisana zbog svog prezimena pa da je talentovana kao Salvador Dali. Za to je kasnije dobio \u0161amar od njenog roditelja i nikakvu drugu osudu od dru\u0161tva, iako je nadle\u017eno ministarstvo bilo uredno obavije\u0161teno o tome. \u201eSolidarno\u201c ministarstvo je ocu savjetovalo da \u0107uti o tome, a \u0111evojka je oti\u0161la da \u017eivi u inostranstvu. Ali, takve je \u201esolidarnosti\u201c mo\u0107nika i kabadahija i danas, samo \u0161to to rade tiho i u potaji. Pogledajmo istoriju bolesti, svih dr\u017eavnih institucija i preduze\u0107a u zemlji i vidje\u0107emo da je muljanje nekima glavna preokupacija, koja podrazumijeva visok polo\u017eaj u odlu\u010divanju. Vlada je uz mnogo hvale postavljala direktore i svo \u201estru\u010dno\u201c rukovodstvo dr\u017eavnim preduze\u0107ima do same propasti. Ne samo da su mnoga propala, ve\u0107 su na njinom mjestu ostale rupe poput kratera koje \u0107e mnoge generacije otpla\u0107ivanjem popunjavati, dok stru\u010dni \u201enepoznati po\u010dinioci\u201c iz svojih udobnih fotelja, iz nekog od stanova, ne\u0107e to ni primijetiti, jer su zaokupljeni \u0161irenjem patriotizma i novom razvojnom filozofijom u li\u010dne svrhe i turizma za razvoj svojih hotela. Ali, pred svakim gra\u0111aninom postoji logi\u010dno pitanje: da li se radi o zlo\u010dina\u010dkim udru\u017eivanjima koje treba kona\u010dno i procesuirati ili samo nemaru u kome su pare isparile na same o\u010di mnogih biranih savjeta, komisija, odbora i sl. Ili su se upravo ti savjeti, komisije, odbori pokazali kao najbolje re\u0161enje za neodgovornost, protekciona\u0161tvo, korupciju i li\u010dno boga\u0107enje, po sistemu: ja tebi ti meni, na \u0161tetu dr\u017eave i njenih gra\u0111ana. Propast preduze\u0107a i razvoja zarad stana u Budvi. Ne mo\u017ee biti da takvi vole dr\u017eavu i svoj narod, niti da su ljudi za ugled. A ti zakoni i sistemi udru\u017eenog rada ni u Kulturi nisu propali.<\/p>\n

I po stanju u kulturi, izgleda da je dobro do\u0161ao svaki onaj ko nije niza\u0161ta. Mnoga kulturolo\u0161ka udru\u017eenja i svaraoci su u njoj najsporednija stvar. Posta\u0161e najva\u017enije komisije, odbori, savjeti i t.d., kao nekad u privredi, pa su time i svi dr\u017eavni slu\u017ebenici postali jedini nosioci razvoja u kulturi. Mnoge udru\u017eene radnje uni\u0161tavale su ovih godina \u0161to su god stigle, pa za\u0161to ne bi stvarala\u0161tvo i kulturu o kojoj se \u0107uti i insinuira pravo stanje.Ali, koliko stvarala\u0161tvo mo\u017ee biti bez granica, toliko i ne\u010dija mr\u017enja prema njemu i spletkarenje. Ilustrova\u0107u jedan skora\u0161nji primjer, tek radi obja\u0161njenja prirode njinog funkcionisanja.<\/p>\n

Na konkursu Galerije Centar za slede\u0107u godinu prijavilo se oko devedeset kandidata. Komisija je odobrila samo njih sedam a preostali vremenski izlo\u017ebeni prostor, za njih desetak, planira ispod tezge ubaciti naknadno. Me\u0111u odbijenim umjetni\u010dkim djelima su ona koja su bila nedavno izlo\u017eena u Collegium artisticumu, jednoj od najpoznatijih, najve\u0107ih i najuglednijih savremenih galerija ex-yu prostora. U ovoj presti\u017enoj galeriji su pravljene i najzna\u010dajnije kolektivne izlo\u017ebe jugoslovenskih modernista. Odbijeni kandidati su dobili nepotpisan odgovor koji u obrazlo\u017eenju ima \u201ejasnu\u201c re\u010denicu koja glasi: \u201eOdabrani umjetnici izdvojili su se jasnim i odre\u0111enim sadr\u017eajem i idejom izlo\u017ebe kojom su konkurisali\u201c. \u201eLijepa\u201c konfuzija koja \u201eopravdava\u201c manipulacije a ne autorsko likovno ostvarenje. Jasan i odre\u0111en sadr\u017eaj ima pejza\u017e koliko i pegla, a jasnu ideju izlo\u017ebe trbalo bi da obja\u0161njava neki literaran jad koji je autor prilo\u017eio uz Zahtjev za izlo\u017ebom. Ako se kvalitet ne podrazumijeva, sadr\u017eajem \u010dega? A-ha, teksta autora o ideji izlo\u017ebe jer je komisija, vjerovatno, literarna (ko bi rekao?) zbog nekog hendikepa i nije u stanju da ima uvid u kvalitet likovnih djela, ve\u0107 se latila literarnog dijela \u2013 spiska lijepih \u017eelja samih autora. (\u0160teta je \u0161to ta literatura ne\u0107e biti prikazana u katalogu na uvid javnosti, ali, ne vjerujem i da postoji.) Na ovakvom na\u010dinu odabira kvaliteta bi pozavi\u0111ela i Akademija za dodjelu Oskara. Reditelj lijepo u depe\u0161i sro\u010di \u0161ta je htio i zadivi sve amatere oko sebe. Film se ne bi morao ni gledati. Za\u0161to Oskar za najbolje ostvarenje, kada je potrebniji drugima kad za to ima i na\u010dina. Kada je Dada jedan novinar pitao za nekakve ideje i nevjerovatna provi\u0111enja koja je do\u017eivio na njegovim slikama, ovaj mu je na njegovu suvislu izvje\u0161ta\u010denost odmah duhovito i jednostavno odgovorio: da za to ni\u0161ta ne zna i da on samo slika.<\/p>\n

Ali, da bi se objasnio nivo i dostignu\u0107e gore pomenute re\u010denice ipak treba jasniji i odre\u0111eniji sadr\u017eaj \u010dinioca udru\u017eenog rada, pa \u0107u po\u010deti redom.<\/p>\n

Mada se dolaskom Fondacije Petrovi\u0107 u Galerijski Dvorac Petrovi\u0107a prostor za izlaga\u010dku djlatnost Centra savremene umjetnosti smanjio, direktor ovog Centra, pravnik po struci, Milenko Damjanovi\u0107 je u kratkom vremenskom roku uposlio \u010detiri istori\u010dara umjetnosti, odjednom – kao da ih je jeftino na\u0161ao na buvljaku. Niko od njih nije u\u010destvovao u prvoj Monografiji ove ustanove koja se odnosila na njene muzeolo\u0161ke sadr\u017eaje i kvalitete, \u0161to zna\u010di da njina stru\u010dnost nije bila od primarne va\u017enosti za posao. Me\u0111u njima je glavni kustos izlaga\u010dke djelatnosti Petar \u0106ukovi\u0107. Umjetni\u010dki direktor je Ljiljana Karad\u017ei\u0107 koja je to postala samo posle tri godine radnog sta\u017ea u ovoj ustanovi. A kakav je to stru\u010dnjak kad se mo\u017ee re\u0107i da ne poznaje ni najelementarnije stvari iz oblasti likovne umjetnosti. Za to je dovoljan jedan konkretan primjer za koji i \u0111eca znaju: ona izri\u010dito tvrdi da je prvi slikarski materijl \u010da\u0111 (gar) neslikarski materijal. A kako mo\u017ee biti neslikarski materijal kad se od njega prave boje i tu\u0161, to valjda zna samo njena dugo is\u010dekivana diploma. Ali, i sam pojam izri\u010ditosti je usko povezan sa njenom nadle\u017eno\u0161\u0107u.<\/p>\n

Na nekom vi\u0161em nivou rasprava oni koji su po svom naho\u0111enju svrstali Bodlera u dekadentne estete, ostali su nejasni \u0161to zapravo za njih zna\u010di pojam dekadentnost u estetici, jer ona prvenstveno zna\u010di izvje\u0161ta\u010denost koja se javlja u sumraku kultura, ali su ustali protiv Tolstoja kada se istinski borio protiv dekadencije u umjetnosti i kada je upu\u0107ivao na to da umjetnost treba uzdizati. Danas u Crnoj Gori u likovnoj umjetnosti iskreno i vrijedno stvarala\u0161tvo sputava a dominira dekadentnost u svim vidovima. Ona se i podsti\u010de iz administrativnih centara mo\u0107i kao kakav vid pomodarstva kojim se svaka \u0161u\u0161a mo\u017ee baviti. Zapravo, dekadentnost i jeste univerzalna kategorija, kao i neznanje.<\/p>\n

*Autor je akademski slikar<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Bratislav Bato Medojevi\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-101264","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/101264","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=101264"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/101264\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=101264"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=101264"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=101264"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}