{"id":101215,"date":"2012-12-14T08:05:25","date_gmt":"2012-12-14T07:05:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=101215"},"modified":"2012-12-14T08:05:25","modified_gmt":"2012-12-14T07:05:25","slug":"dvije-vrste-fasistoidnih-politika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/12\/14\/dvije-vrste-fasistoidnih-politika\/","title":{"rendered":"Dvije vrste fa\u0161istoidnih politika"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Rastko Mo\u010dnik<\/p>\n

Potraga za tim kako elementi fa\u0161izma spontano nastaju iz suvremenih dru\u0161tvenih procesa osposobljava nas za uvid da fa\u0161izam ne proizlazi iz neke \u201cpakosti\u201d ili \u201cneprosvije\u0107enosti\u201d svojih prakti\u010dara, ve\u0107 prije iz objektivnih povijesnih procesa, njihovih logika i unutra\u0161njih pritisaka i napetosti. Zato se protiv suvremenog fa\u0161izma nu\u017eno boriti na tom objektivnom nivou: na nivou mijenjanja povijesne strukture i njenih automatskih procesa. Razne moralisti\u010dke kampanje, reklamiranje tolerancije i sl. ne mogu biti u\u010dinkoviti jer ne zahva\u0107aju povijesne uzroke. U stvarnosti su vi\u0161e bacanje pijeska u o\u010di: vrlo \u010desto financiraju ih ili sprovode vlade i evropske ustanove koje ina\u010de poti\u010du ili \u010dak uvode upravo one procese koji uzrokuju suvremene fa\u0161istoidne prakse. \u017delimo li biti precizni, mo\u017eemo u tim postupcima vlada i evropskih moralisti\u010dkih kampanja primijetiti karakteristi\u010dan autoritarni moment sada\u0161nje liberalne politike: u demokraciji bi narod trebao odre\u0111ivati vlastima \u0161to da rade; sada pak vlast nala\u017ee narodu \u0161to da radi, kako da misli i osje\u0107a, podu\u010davaju\u0107i ga \u0161to je za njega dobro.<\/p>\n

Moja op\u0107enita povijesna hipoteza je da su se u posljednjih dvadeset-trideset godina pojavile dvije vrste toga \u0161to, u nedostatku preciznijeg izraza, nazivamo \u201cfa\u0161izam\u201d. Svaku od tih vrsta suvremenog \u201cfa\u0161izma\u201d proizveli su raznorodni procesi, koji isprva nisu imali mnogo zajedni\u010dkog. Osobito \u0161to u \u201cprogramu\u201d nijednog od tih procesa nije zapisano da mora zavr\u0161iti u \u201cfa\u0161izmu\u201d. Ali kada su se u\u010dinci tih heterogenih procesa iskristalizirali i prepleli, pokazalo se to \u0161to zbog pomanjkanja boljeg izraza imenujemo \u201cfa\u0161izmom\u201d.<\/p>\n

O dvije pogre\u0161ke teorijske analize<\/strong><\/p>\n

Krajem osamdesetih i ranih devedesetih mnogi su od nas bili \u0161okirani kada su se po\u010deli pokazivati elementi koji su u\u017eivali masovnu potporu, a mi smo u njima vidjeli fa\u0161istoidne elemente. Bili smo tako potreseni da smo nekako zaboravili razmi\u0161ljati o drugom svojstvu tog povijesnog doga\u0111anja, i ina\u010de, da se ti pojedina\u010dni fa\u0161istoidni elementi nikada nisu povezali u historijski uzorak fa\u0161izma. U ranim devedesetim, s nekakvom teorijskom lo\u0161om savje\u0161\u0107u djelomi\u010dno smo se distancirali od svoje vlastite teze, pa smo govorili o \u201ckulturnom fa\u0161izmu\u201d. Ideolo\u0161ki sastojci bili su, naime, vrlo sna\u017eni, va\u017enost su zadobivale rasisti\u010dke i krajnje nacionalisti\u010dke ideologije, koje su se oslanjale na mitologiju kanonske nacionalne lijepe knji\u017eevnosti: to je bila ideolo\u0161ka podloga za politi\u010dke prakse koje su potpalile rat u Jugoslaviji, dovele do etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja te kona\u010dno i do genocida.<\/p>\n

Najprije, dakle, nismo mogli konceptualizirati za\u0161to su ti ideolo\u0161ki i politi\u010dki elementi uistinu fa\u0161istoidni, ali se svejedno ne artikuliraju u uzorak povijesnog fa\u0161izma.<\/p>\n

Druga pogre\u0161ka koju smo u\u010dinili bila je jo\u0161 te\u017ea: naime, nismo prepoznali da se ve\u0107 godine 1992. u Sloveniji pojavila i druga\u010dija vrsta fa\u0161istoidne prakse. Za nju je bilo karakteristi\u010dno geslo \u201cNi lijevo ni desno, ve\u0107 bolje\u201d (s portretom predsjednika stranke i sa strana\u010dkim oznakama). Kod te izborne lozinke, koju je proglasila liberalno-demokratska stranka, odmah sam pomislio na klasi\u010dnu studiju o francuskom fa\u0161izmu \u201cNi droite, ni gauche\u201d (tj. ni lijevo ni desno), \u010diji je naslov lozinka pod kojom je nastupala fa\u0161isti\u010dka ideologija u Francuskoj[2]. Ali bez obzira na povijesnu analogiju, tu smo si lozinku tada pogre\u0161no tuma\u010dili. Vo\u0111a te stranke bio je stari partijski aparat\u010dik, njeni kadrovi bili su ve\u0107inom karijeristi svih re\u017eima, pa smo mislili kako depolitiziraju svoj diskurs jer ne \u017eele da se ljudi sje\u0107aju njihove pro\u0161losti. S tim geslom su pobijedili.<\/p>\n

Kada je skoro dvadeset godina kasnije, u predizbornoj kampanji 2011., \u017eupan Ljubljane predstavio svoju novu stranku, reklamirao ju je sli\u010dnim rije\u010dima: \u201cNe\u0107emo govoriti o ideologijama, ve\u0107 \u0107emo provoditi svoj program.\u201d (Program tada jo\u0161 nisu imali.) Grozno je \u0161to je govornik toga gesla tada postao najomiljeniji politi\u010dar te je sa svojom novom strankom pobijedio na izborima.<\/p>\n

Dvije vrste fa\u0161istoidnih politi\u010dkih praksa<\/strong><\/p>\n

Postoje, dakle, dvije povijesne vrste fa\u0161istoidnih politi\u010dkih praksa. Nastale su u kratkom razmaku, jedna iza druge. Njihovo temeljno svojstvo je da su \u201cantipoliti\u010dke\u201d, a ina\u010de se u mnogo toga me\u0111usobno razlikuju.<\/p>\n

1. Prva fa\u0161istoidna politi\u010dka praksa prodrla je na prijelomu iz osamdesetih u devedesete godine 20. stolje\u0107a. Mo\u017eemo je nazvati romanti\u010dni \u201ckulturni fa\u0161izam\u201d. Njegova osnovna ideologija je nacionalizam 19. stolje\u0107a, ali bez liberalnih dimenzija; vrlo jak sastojak je rasizam, u nas prete\u017eno u orijentalisti\u010dkoj varijanti (Evropa\/Balkan; mitologija \u201csrednje Evrope\u201d); kada dobije priliku, ta politika organizira etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje (bilo pomo\u0107u redovne vojne sile ili pomo\u0107u paravojnog nasilja, bilo pomo\u0107u upravnih mjera, kao u slu\u010daju izbrisanih u Sloveniji); trudi se stvoriti autoritarnu dr\u017eavu. Ukratko: to je \u201cantipolitika\u201d u romanti\u010dno-rasisti\u010dkom stilu.<\/p>\n

2. Drugu praksu mogli bismo nazvati realisti\u010dka tehnokratska \u201cne-politika\u201d. Sama o sebi razgla\u0161ava kako se ne bavi ideologijom, da se \u201cne radi o politici\u201d, ve\u0107 da rje\u0161ava probleme, upravlja dru\u0161tvom, inzistiraju\u0107i na uva\u017eavanju strukovnih odluka. Njena ideologija je liberalna: sloboda, jednakost, tolerancija, multikulturalizam; zato \u0161to ostaje na ravni pretpostavki modernih (bur\u017eoaskih) politi\u010dkih sistema, na njihovom \u201cnultom stupnju\u201d, uglavnom je \u201cnevidljiva\u201d. Stil te politike je autoritaran, iako deklarirano \u201cnepopulisti\u010dki\u201d; narodu ne laskaju, ve\u0107 ga preziru. Dobije li ta politika priliku, uvodi zakonske i podzakonske propise koji omogu\u0107avaju prakti\u010dnu diskriminaciju i pretjerano iskori\u0161tavanje (posebno migrantskih radnica i radnika, nedr\u017eavljanki i nedr\u017eavljana, ali i prekarnih radnica i radnika, tzv. samostalnih poduzetnica i poduzetnika, onih koji rade preko ugovora gra\u0111anskog prava itd.). Op\u0107eniti u\u010dinak te politike ve\u0107 se afirmira: to je kvazikastinsko dru\u0161tvo, utemeljeno na raznolikosti pravih statusa i osobito radnih statusa (redovno zapo\u0161ljavanje, prekarna zapo\u0161ljavanja, samostalni poduzetnici u polo\u017eaju podizvo\u0111a\u010da, nezaposleni\u2026) i na segmentaciji tr\u017ei\u0161ta radne snage[3].<\/p>\n

Upitati se moramo dvoje:<\/p>\n

1. Za\u0161to i kako uop\u0107e mo\u017ee do\u0107i do te vrste \u201cantipolitike\u201d?<\/p>\n

2. Za\u0161to je \u201cantipolitika\u201d tako popularna?<\/p>\n

Moja hipoteza je sljede\u0107a: postoje dvije glavne strukturne konstelacije koje omogu\u0107avaju fa\u0161istoidne politike: jedna im pribavlja masovnu potporu, a druga je izvor \u201cpro\u0161irene reprodukcije\u201d fa\u0161istoidnih politi\u010dkih praksa samih.<\/p>\n

Na pitanje o obljubljenosti i masovnoj potpori fa\u0161istoidnim \u201cantipolitikama\u201d mo\u017eemo odgovoriti pogledamo li na dru\u0161tvene procese odozdo prema gore. Na pitanje o proizvodnim izvorima fa\u0161istoidnih \u201cantipolitika\u201d mo\u017eemo odgovoriti pogledamo li odozgo nadolje.<\/p>\n

Strukturne konstelacije nastale su jedna iza druge i omogu\u0107ile su nastanak dviju vrsta politi\u010dkih praksa: konstelacija koja se povijesno prva iskristalizirala aktivirala je romanti\u010dni \u201ckulturni fa\u0161izam\u201d i osigurala masovnu potporu fa\u0161istoidnim praksama; konstelacija do koje je do\u0161lo odmah iza prve prouzro\u010dila je realisti\u010dki \u201ctehnokratski fa\u0161izam\u201d i osigurala je fa\u0161istoidnim praksama vi\u0161e ili manje stalno upori\u0161te u politikama novih vladaju\u0107ih klasnih koalicija.<\/p>\n

Otkuda masovna potpora fa\u0161istoidnim \u201cantipolitikama\u201d?<\/strong><\/p>\n

Restauracija kapitalizma zahtijevala je uspostavljanje novog \u201cklasnog kompromisa\u201d ili da se barem pribavi pasivni pristanak radnih masa na novu podre\u0111enost i novo iskori\u0161tavanje, koji su puno gori i suroviji negoli u socijalisti\u010dkoj pro\u0161losti. I socijalisti\u010dko samoupravljanje je bilo nekakav krhki \u201cklasni kompromis\u201d, koji se temeljio na uzajamnoj blokadi birokratsko-menad\u017eerskih frakcija i radni\u010dke klase. Kada je svjetska kriza osamdesetih godina zahvatila i Jugoslaviju, potkopala je oba temelja samoupravnog kompromisa: pouzdanost zaposlenja i pouzdanost nadnica. Prvi put nakon 45 godina socijalizma do\u0161lo je do masovne nezaposlenosti, realni dohoci su padali, sve gora inflacija jo\u0161 je pove\u0107avala neizvjesnost. Samoupravljanje u poduze\u0107ima nije se moglo sukobiti s tim problemima, s kojima se moglo suo\u010diti samo na nivou nacionalne ekonomije i cjelokupne savezne dr\u017eave. Radni\u0161tvo se po\u010delo samo organizirati izvan samoupravnih mehanizama (\u201cdivlji \u0161trajkovi\u201d, samostalni sindikati) i okretalo se neposredno dr\u017eavi. Sve realnija postala je mogu\u0107nost da \u0107e do\u0107i do sukoba izme\u0111u radnih masa i dr\u017eavno-partijske birokracije.<\/p>\n

Mogu\u0107nosti da do\u0111e do obnove socijalizma kroz samoupravne mehanizme na po\u010detku osamdesetih vi\u0161e nije bilo. U \u0161ezdesetim je godinama sistem \u201ctr\u017ei\u0161nog socijalizma\u201d zatvorio radni\u010dko samoupravljanje u pojedina\u010dne proizvodne jedinice, koje su (barem u tendenciji) djelovale kao individualni kapitali, koji se socijaliziraju tek ex post, na tr\u017ei\u0161tu. Sa stajali\u0161ta pojedina\u010dnog poduze\u0107a nije bilo mogu\u0107e adekvatno se oduprijeti globalnoj neokonzervativnoj\/neoliberalnoj ofenzivi, koja je potkopavala nacionalne privrede. U osamdesetim godinama Jugoslavija je dodu\u0161e napustila \u201ctr\u017ei\u0161ni socijalizam\u201d i poku\u0161ala nadomjestiti ex post tr\u017ei\u0161ne mehanizme \u201csamoupravnim sporazumijevanjem\u201d, koje bi pojedina\u010dne proizvodne procese socijaliziralo ex ante i djelovalo kao nekakvo planiranje \u201codozdo\u201d. Taj sistem bio je krut, donio je hipertrofiju pravne regulacije i osobito omogu\u0107io uspostavljanje monopola, monopolisti\u010dko ucjenjivanje i rentu za posjednike monopola. Dru\u0161tveno samoupravljanje od samog je uvo\u0111enja bolje funkcioniralo, afirmiraju\u0107i nekakve \u201cukr\u0161tene spone\u201d izme\u0111u teritorijalnih i proizvodnih jedinica. Ali u krizi je moglo funkcionirati samo kao sistem redistribucije, a ne kao mehanizam politi\u010dkog odlu\u010divanja i politi\u010dkog usmjeravanja cjelokupnog dru\u0161tva.<\/p>\n

Tako je u krizi i pri rastu\u0107em pritisku masa na sceni ostala samo dr\u017eava \u2013 ali ne samoupravna socijalisti\u010dka dr\u017eava, ve\u0107 dr\u017eava dr\u017eavno-partijskih birokracija, koje su se jo\u0161 od kasnih \u0161ezdesetih godina organizirale po republikama, a ne u saveznoj vlasti. Republi\u010dke birokracije su se, od sedamdesetih godina nadalje, legitimirale pomo\u0107u nacionalizma, dok su ideolo\u0161ko-legitimizacijski rad prepustile ideolo\u0161kim aparatima dr\u017eave (nacionalnim i nacionalisti\u010dkim kulturnja\u010dkim \u201celitama\u201d) koje su, kao podre\u0111enog partnera, primile u vladaju\u0107u koaliciju (u kojoj je bio i drugi, ali neusporedivo mo\u0107niji partner \u2013 privredna birokracija, tj. menad\u017eerski sloj).<\/p>\n

Suo\u010dene s prijetnjom narodnog ustanka, dr\u017eavno-partijske i privredne birokracije su se reartikulirale. Prepustiv\u0161i ideolo\u0161ku inicijativu nacionalisti\u010dkim birokracijama ideolo\u0161kih aparata, one su iskoristile svoju autoritarnost i vode\u0107e polo\u017eaje u privredi te upotrijebile individualisti\u010dku atomizaciju masa (koju je osigurala nekada\u0161nja potro\u0161a\u010dka integracija radni\u0161tva u \u201ctr\u017ei\u0161nom socijalizmu\u201d, a kasnije je produbila panika pri nezaposlenosti i siroma\u0161tvu) da zaustave klasnu politizaciju radnih masa. Koalicije dr\u017eavnih, privrednih i kulturnja\u010dkih birokracija u pojedinim saveznim republikama napustile su socijalisti\u010dki projekt, depolitizirale mase oko projekata \u201cnacionalnih dr\u017eava\u201d \u2013 i sa\u010duvale vlast tako da su promijenile sistem.<\/p>\n

Prva vrsta \u201cantipolitike\u201d s fa\u0161istoidnim elementima, romanti\u010dni \u201ckulturni fa\u0161izam\u201d, tako je posljedica vi\u0161e istovremenih procesa: nemo\u0107i i rasapa samoupravnog sistema pod pritiskom svjetske krize i globalne neoliberalne ofenzive; reartikulacije vladaju\u0107ih politi\u010dkih, privrednih i ideolo\u0161kih birokracija; uspje\u0161ne prerade otpora masa u zahtjev za autoritarnim afirmiranjem \u201cnacionalne dr\u017eave\u201d.<\/p>\n

Te nove \u201cnacionalne\u201d dr\u017eave uspostavili su, dodu\u0161e, pod krinkom ideologije 19. stolje\u0107a, ali one su stvarno dr\u017eave potpuno nove vrste, dr\u017eave globaliziranog kapitala u trenutku (vjerojatno kona\u010dne) krize nekada\u0161njeg hegemonog euroatlantskog podru\u010dja.<\/p>\n

Otkuda o\u010duvanje i obnavljanje fa\u0161istoidnih politika?<\/strong><\/p>\n

Nova dr\u017eava obavlja dvije glavne zada\u0107e: takmi\u010di se s drugim dr\u017eavama da privu\u010de kapitalska ulaganja na svoj teritorij; upravlja ljudskim resursima na svom teritoriju. Kapital \u0107e privu\u0107i ako stvori kapitalu ugodnu okolinu: niske nadnice, malo ili ni\u0161ta prava iz rada, slabi sindikati, odsutnost politi\u010dke zastupljenosti radnih masa, niski porezi, niska ili nikakva socijalna davanja\u2026; osigurati treba i prometnu infrastrukturu, komunikacijske mre\u017ee, odgovaraju\u0107i bankarski i pravni sistem, op\u0107u sigurnost itd. Kod upravljanja ljudskim resursima mora osigurati odgovaraju\u0107e obrazovanje stanovni\u0161tva, mobilnost i fleksibilnost radne snage, segmentaciju tr\u017ei\u0161ta radne snage koja onemogu\u0107ava klasno organiziranje, razne pravne statuse koji omogu\u0107avaju vi\u0161ak iskori\u0161tavanja, discipliniranje radne snage, nadzor nad stanovni\u0161tvom. Dr\u017eave \u0107e, dakle, djelovati sukladno svojoj novoj ulozi ako \u0107e od politi\u010dkog odlu\u010divanja odrezati svoje stanovni\u0161tvo i ako \u0107e biti sposobne izvr\u0161avati protunarodnu politiku u korist kapitala. Fa\u0161istoidni elementi organski se uklapaju u taj uzorak i k tome poma\u017eu njegovoj u\u010dinkovitosti.<\/p>\n

U toj situaciji mo\u017ee se dogoditi zna\u010dajan obrat: zatirane i iskori\u0161tavane mase mogu svoju samoobranu samoniklo organizirati na na\u010din identitetskih zajednica. Osnovna jedinica pre\u017eivljavanja \u2013 doma\u0107instvo, sada nema vi\u0161e stalnih i pouzdanih izvora dohotka. \u010clanice i \u010dlanovi, koji doprinose u prora\u010dun doma\u0107instva, imaju razli\u010dite, \u010desto neredovne izvore dohotka, neki mogu biti nezaposleni, brojni djeluju u sivoj ekonomiji ili se bave nelegalnim stjecanjem dobiti. U tim prilikama treba zao\u0161triti obiteljsku disciplinu kako bi doma\u0107instvo pre\u017eivjelo. Sve dohotke treba usmjeriti u obiteljski prora\u010dun, nitko ne smije izostati. Zao\u0161triti treba i nadzor nad pona\u0161anjem i na\u010dinom rada \u010dlanica i \u010dlanova obitelji, pogotovo \u017eena i djece. U ja\u010danju nadzora i zao\u0161travanju discipline dobro do\u0111u oru\u0111a koja su pri ruci: religiozna ideologija, etni\u010dka lojalnost, tradicionalne vrijednosti. Tzv. obnova patrijarhalne obitelji, uskrsnu\u0107e tradicionalnih obrazaca, \u201cretradicionalizacija\u201d \u2013 sve su to novi na\u010dini dru\u0161tvenosti, koje iznu\u0111uje suvremeni kapitalizam. Identitetska konstrukcija u\u010dvr\u0161\u0107uje veze u doma\u0107instvu, ujedno omogu\u0107uju\u0107i da se ponovno uspostavi mre\u017ea potpore u okolini koju su ina\u010de uni\u0161tili kapitalisti\u010dki procesi.<\/p>\n

Za identitetske grupe je karakteristi\u010dno da su autoritarne prema unutra i ekskluzivne prema vani. Automatska identitetska obrana zatiranih i iskori\u0161tavanih masa prema tome trga dru\u0161tvene veze \u2013 i time podupire asocijalne procese, na kojima kapital utemeljuje svoju vladavinu.<\/p>\n

Na te automatske obrambene reakcije depolitiziranih masa mogu se ponovno parazitski priklju\u010diti strategije vladaju\u0107ih. Osuvremenjene nacionalisti\u010dke ideologije 19. stolje\u0107a, koje su ve\u0107 odavno ostale bez emancipacijskog naboja, mogu upotrijebiti za oblikovanje identitetske zajednice, koja \u0107e slu\u017eiti kao dru\u0161tveni oslonac suvremenoj dr\u017eavi. Tako se nekada\u0161nja nacionalna dr\u017eava preobrazila u identitetsku dr\u017eavu. Fa\u0161istoidne prakse su toj dru\u0161tveno-politi\u010dkoj konstrukciji takore\u0107i imanentne.<\/p>\n

Sa slovenskog preveo: Sre\u0107ko Pulig<\/p>\n

[1] Autorizirani magnetogram rasprave na simpoziju.<\/p>\n

[2] Zeev Sternhell, \u201cNi droite, ni gauche. L\u2019id\u00e9ologie fasciste en France\u201d, novo pro\u0161ireno izdanje, Complexe, Bruxelles 2000. (prvo izdanje 1983).<\/p>\n

[3] Vi\u0161e o tome: Rastko Mo\u010dnik, Trg delovne sile in sestava delavskega razreda. \u201cTeorija in praksa\u201d, jan.-feb. 2011., letn. 48, \u0161t. 1, str. 178-205; Branko Bembi\u010d, Manj razviti nam ka\u017eejo na\u0161o prihodnost, intervju za \u201cDnevnikov\u201d Objektiv, \u201cDnevnik\u201d, 25. augusta 2012.<\/p>\n

\u00a0Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nastale su u kratkom razmaku, jedna iza druge. Njihovo temeljno svojstvo je da su \u201cantipoliti\u010dke\u201d, a ina\u010de se u mnogo toga me\u0111usobno razlikuju.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-101215","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/101215","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=101215"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/101215\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=101215"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=101215"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=101215"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}