{"id":101049,"date":"2012-12-12T09:52:27","date_gmt":"2012-12-12T08:52:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=101049"},"modified":"2012-12-12T09:52:27","modified_gmt":"2012-12-12T08:52:27","slug":"samoca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/12\/12\/samoca\/","title":{"rendered":"Samo\u0107a"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/12\/jelena-lengold.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-101050\" title=\"jelena lengold\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/12\/jelena-lengold.jpg\" alt=\"\" width=\"259\" height=\"194\" \/><\/a>Pi\u0161e: Jelena Lengold<\/p>\n<p>Kad god \u010dujem onu Bajaginu pesmu: ,,Ovo je stra\u0161no velik grad i zato nema razloga da bude\u0161 sam u njemu&#8230;\u201d, ja se opako rastu\u017eim. Pre neki dan sam videla vest da \u0107e 31. oktobra ove godine na na\u0161oj planeti \u017eiveti sedam milijardi ljudi, po proceni Ujedinjenih nacija. Rastu\u017eila sam se nad paradoksom ovog podatka, skoro kao nad Bajaginom pesmom.<\/p>\n<p>Samo\u0107a je sasvim sigurno jedno od ose\u0107anja koje nije zaobi\u0161lo nijedno \u017eivo bi\u0107e. Znam, znam, tu sada ide ona pri\u010da da samo\u0107a i usamljenost nisu jedno te isto, i da postoje ljudi koji vole svoju samo\u0107u. Kao \u0161to postoje ljudi koji umeju da budu sami i ljudi koji to ne umeju. Samo\u0107a je fakti\u010dko stanje, usamljenost je ose\u0107anje. Pa, ipak, na po\u010detku ovog pasusa nazvala sam (sasvim svesno) samo\u0107u \u2013 ose\u0107anjem. Pripi\u0161ite to stvarala\u010dkoj nepreciznosti, a ja znam da sam to uradila namerno. Za mene je samo\u0107a uvek bila samo i jedino ose\u0107anje, koje mo\u017ee, ali i ne mora, da ima direktne veze sa fakti\u010dkim stanjem prisustva ili odsustva drugih ljudi.<\/p>\n<p>Kako god, samo\u0107a ili usamljenost \u2013 upitate li se nekad kako je to uop\u0161te mogu\u0107e, prakti\u010dno, da bilo ko bude usamljen i sam me\u0111u sedam milijardi drugih ljudi? Kako se dolazi do takve civilizacije? A opet, sve nam govori o tome: \u0161to je vi\u0161e ljudi, to je ve\u0107a usamljenost. Svuda oko nas je takozvana singl-kultura.<\/p>\n<p>Nekad davno prevodila sam pesme jedne danske pesnikinje, i jedna od re\u010di za koju nisam mogla da na\u0111em adekvatan prevod bila je TV-ve\u010dera. I dalje nemamo re\u010d za to, iako smo u me\u0111uvremenu i mi postali singl-dru\u0161tvo u mnogo ve\u0107oj meri nego \u0161to smo bili onda, pre dvadesetak i ne\u0161to godina, kada sam ovu pesmu prevodila. Pitam se, da li \u010dinjenica da i dalje nemamo re\u010d za TV-ve\u010deru ipak govori o nama ne\u0161to ohrabruju\u0107e? Ja verujem da je tako, nadam se da je tako. TV-ve\u010dera je ina\u010de ne\u0161to \u0161to se kupuje u samoposluzi, hrana u nekakvoj foliji izdeljenoj na vi\u0161e odvojenih delova, koja se, pretpostavljam, stavi na nekoliko minuta u mikrotalasnu rernu, i onda tu svoju samotnja\u010dku ve\u010deru sami pojedemo ispred TV ekrana. Zapadnja\u010dka verzija na\u0161ih gotovih jela. Depresivno, zar ne?<\/p>\n<p>Ljudi se jedni drugima \u017eale na razne stvari, na bolesti, besparicu, te\u0161ke poslove, ali na usamljenost \u0107e vam se malo ko po\u017ealiti. \u010cak ni najbolja prijateljica. Ako malo razmislite, shvati\u0107ete da to skoro nikada niste \u010duli, da vam neko pri\u010da o svojoj usamljenosti. Zato \u0161to je usamljenost tabu. Onaj ko je sam, mora ponosno da nosi svoju samo\u0107u, i ako ga neko ba\u0161 i upita ne\u0161to netakti\u010dno u vezi sa tim, mora da ka\u017ee da voli \u0161to je tako, \u0161to nema nikoga ko bi ga gnjavio kad do\u0111e ku\u0107i s posla. Mora da ka\u017ee da je svesno izabrao upravo takvu egzistenciju, jer voli svoje osobenja\u0161tvo, neuklopivo sa bilo kim od sedam milijardi ljudi.<\/p>\n<p>Kad i kako se to dogodilo da smo izgubili impuls koji imaju svako dete i svaka \u017eivotinja, instinkt da se privijemo uz drugo toplo \u017eivo bi\u0107e? Da li su nas gu\u017eve u metroima i po ulicama naterale da oko sebe izgradimo neprobojne omota\u010de koji su nas prvo \u0161titili, dok nisu po\u010deli da nas zarobljavaju? Kad smo to pre\u0161li iz faze previ\u0161e radoznalih pogleda nekih starica kraj tarabe svake ku\u0107e u va\u0161oj ulici, u fazu u kojoj niko nikoga vi\u0161e i ne vidi? Nepristojno je gledati drugog \u010doveka na ulici du\u017ee no \u0161to vam je potrebno da se sa njime mimoi\u0111ete. Nepristojno je i nepotrebno ukr\u0161tati poglede sa neznancima. U tramvaju \u0107ete uljudno spustiti pogled ili gledati kroz prozor, \u010ditati novine, u vozu \u0107ete se praviti da dremate. U\u010dini\u0107ete sve da doka\u017eete da vam prisustvo tih neizbe\u017enih ljudi iz okoline uop\u0161te nije potrebno. Ako ste vrlo lepo vaspitana osoba, odava\u0107ete utisak da druge ljude uop\u0161te niste primetili.<\/p>\n<p>Ideja je, valjda, da se postigne potpuna individualna (oprostite na izrazu) samoodr\u017eivost. Sam svoj majstor, u svakom pogledu. Dok to ne postignemo, ne\u0107emo se smiriti. Jo\u0161 smo daleko od toga, ali radimo na tome. I ne verujem da postoji na\u010din da se ovaj proces zaustavi. Jednog dana, nema sumnje, \u017eive\u0107emo u svetu kakav je Mi\u0161el Uelbek opisao u romanu ,,Mogu\u0107nost ostrva\u201d, i tada \u0107e to biti sve samo ne nau\u010dna fantastika.<\/p>\n<p>I tako, dok \u010dekamo da se to dogodi, jo\u0161 imamo \u0161anse da se nekom osmehnemo, iako nam je najve\u0107a verovatno\u0107a da \u0107e taj neko pomisliti da nismo ba\u0161 sasvim normalni, ali \u0161ta se tu mo\u017ee, \u017eivot je rizik&#8230;<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.6yka.com\/novost\/31789\/jelena-lengold-samoca\">6yka.com<\/a><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kad i kako se to dogodilo da smo izgubili impuls koji imaju svako dete i svaka \u017eivotinja, instinkt da se privijemo uz drugo toplo \u017eivo bi\u0107e<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-101049","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/101049","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=101049"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/101049\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=101049"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=101049"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=101049"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}