{"id":100843,"date":"2012-12-09T10:58:50","date_gmt":"2012-12-09T09:58:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=100843"},"modified":"2012-12-09T10:58:50","modified_gmt":"2012-12-09T09:58:50","slug":"grad-bez-ljubavi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/12\/09\/grad-bez-ljubavi\/","title":{"rendered":"Grad bez ljubavi"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Ahmed Buri\u0107<\/p>\n

Jusufa Had\u017eifejzovi\u0107a sreo sam prvi put po\u010detkom devedestih godina ispred Narodnog pozori\u0161ta, u velikoj ba\u0161ti tada popularnog caffea Teatar. Tu se u posljednjoj godini bezbri\u017ene mladosti skupljala sarajevska kreativna i besposlena omladina i provodila vrijeme u nekoj \u010dudnoj kombinaciji apatije i aktivizma. Bilo je to vrijeme u kojem se pred o\u010dima svih nas raspadala na\u0161a domovina, za koju su nas ubje\u0111ivali da je velika i postojana kano klisurina iz stiha njezine himne. Za na\u0161 stol u kafani sjeo je \u010dovjek s crnim brkovima, u havajci i sa \u0161e\u0161irom, dizajniran kao kakav gastarbajter iz filmova toga doba, od\u0161utio jedan sat, rekao dvije ili tri re\u010denice, i oti\u0161ao nekud za svojim poslom. Kad sam upitao o kome se radi, neko je rekao: \u201cTo je Jusuf Had\u017eifejzovi\u0107, umjetnik koji radi bitne stvari, i za kojeg \u0107e se , svakako, jo\u0161 \u010duti.\u201d<\/p>\n

Jedna od zna\u010dajki toga vremena bio je i strah, stalni gr\u010d od toga da se odnekle iznenada, ne pojavi sivomaslinasti kamion Jugoslovenske narodne armije i sve nas na silu, potrpa pod ceradu i odvede da negdje u Hrvatskoj ili Sloveniji u\u010destvujemo u ratu na, to smo tad ve\u0107 znali, pogre\u0161noj strani.<\/p>\n

Renesansa pred raspadom<\/p>\n

Besmisleno, ali jako, vjerovali smo u ideju da je pisanjem, umjetno\u0161\u0107u i drugim na\u010dinima duhovne proizvodnje mogu\u0107e sprije\u010diti katastrofu o \u010demu govore sasvim konkretna svjedo\u010danstva iz toga vremena: brojevi \u201cValtera\u201d, \u201cNa\u0161ih dana\u201d, \u201cSlobodne Bosne\u201d, emisije Omladinskog radija iz toga vremena, fenomen omladinskih medija koji je, kao ve\u0107ina pokreta \u0161to \u017eive punim \u017eivotom pred raspad svakog vremena pokazao svoje najrasko\u0161nije lice. U rijetkim trenucima kad se prisje\u0107am toga vremena, istovremeno osje\u0107am veliku koli\u010dinu stida, i ne\u0161to malo ponosa. Tada\u0161nje vrijeme je vi\u0161e izabiralo nas, mo\u017eda bi na\u0161i \u017eivoti i biografije krenuli u drugom pravcu, da nije bilo \u010dinjenica oko kojih se \u010dovjek, naprosto, morao izjasniti. U me\u0111uvremenu se dogodilo sve i sva\u0161ta, a za ovu pri\u010du je va\u017eno zabilje\u017eiti da je Jusuf Had\u017eifejzovi\u0107 potvrdio ono \u0161to se tada ustvrdilo za njega: postao jedan od najprovokativnijih umjetnika iz na\u0161e sredine, i izlagao svoje radove na va\u017enijim ta\u010dkama planete kad je njegov posao u pitanju. Svoju umjetni\u010dki biografiju, ako se tako mo\u017ee re\u0107i, Jusuf je opravdao i pred sobom, i pred bogom i pred ljudima. To je, uglavnom, najvi\u0161e \u0161to se u tom poslu mo\u017ee.<\/p>\n

Ne znam puno, niti je, barem u meni dostupnim izvorima, mogu\u0107e ne\u0161to na\u0107i o biografiji doc. dr. Hajriza Be\u0107irovi\u0107a, kako se titulira sada\u0161nji direktor Skenderije. Ali, vrag mi ne da mira: mislim da sam to ime prvi put sreo u kontekstu narodne odbrane, odnosno Vojnog odsjeka, koji je svakako spadao u najmr\u017ee institucije svakog, pa i biv\u0161eg sistema. Kasnije je doktor Be\u0107irovi\u0107, profesor na svim tim besmislenim univerzitetima koji su devalvirali dignitet znanosti u poslijeratnim godinama, postao znano ime, koje se uvijek izgovaralo kontekstu kadrova koji su dobijali poslove, sticali doktorate i bili siva masa ovog nesretnog i raspadnutog dru\u0161tva, ali nikada nismo uspjeli saznati kriterije i kvalifikacije prema kojima se u njemu postaje neko tako va\u017ean. Kao Hajriz.<\/p>\n

Mi u lancima<\/p>\n

U me\u0111uvremenu Jusuf Had\u017eifejzovi\u0107 je nastavio slijediti nepogre\u0161ivi nerv svoje biografije i nekoga ko su\u0161tinski razumije i \u017eivi probleme suvremenog svijeta, Had\u017eifejzovi\u0107 je razvio depografiju. Umjetni\u010dki postupak i filozofiju koja polazi od toga da je svijet, zapravo depo, odlagali\u0161te stvari koji o nekom vremenu ili kontekstu, izva\u0111ene i pokazane na drugi na\u010din, govore vi\u0161e i bolje od ve\u0107ine artefakata ili ljudi koji svjedo\u010de. Od napu\u0161tenog prostora u Skenderiji je napravio galeriju, mjesto susreta energija i, za sve nas, i za sebe nastavio praviti autenti\u010dan svijet, zapo\u010det negdje u Prijepolju, gdje se kao dje\u010dak susreo sa otpadom koji je dr\u017eao njegov otac. Pri\u010da o galeriji Charlama pro\u0161irila se po svijetu, na\u0161la svoje mjesto i na stranicama velikog New York Timesa, ali se kao i obi\u010dno nije na\u0161ao niko, ili skoro niko, ko bi prepoznao da je Jusuf bez suvi\u0161ne pri\u010de i jeftine demagogije napravio ne\u0161to \u0161to je bio posao ovda\u0161njih struktura: napraviti mjesto okupljanja mladih i ne\u0161to starijih ljudi koji svoje vrijeme i znanje posve\u0107uju ne\u010demu, pa makar to bila i umjetnost. To je trebao biti posao ljudi poput Hajriza Be\u0107irovi\u0107a, ali se uvijek nekako namjesti tako da ga naprave ljudi poput Jusufa Had\u017eifejzovi\u0107a.<\/p>\n

I to je ono \u0161to boli. U ovom vremenu, vremenu koje su pojeli i iz kojeg su nas istjerali Hajrizi, lanac i katanac koji je osvanuo na vratima galerije Ceka Charlama su okovi kojima smo svi skupa zavezani. Ne samo Jusuf i njegov relativno mali prostor \u2013 potencijalnim investitorima u teretanu ili salon sa masa\u017eu krajnje nezanimljiv i neatraktivan – koji je oplemenio u Skenderiji svojom energijom i umje\u0161no\u0161\u0107u, nego svi mi koji ne mislimo da je biti uspje\u0161an u ovom dru\u0161tvu zna\u010di zauzeti ne\u0161to \u0161to je neko drugi gradio. Zasjesti na neko mjesto koje je neko drugi izgradio, i onda od toga ubirati kiriju, pod maskom brige za poslovanje. To je, kad se sve sabere i oduzme, bila poslovna \u201cfilozofija\u201d onih koji su postavljali. I onih koji su bili psotavljani. Oni koji nisu, poput, Jusufa, ostavljeni su sami sebi. Ba\u0161 poput proroka s njegovim imenom ostavljenog od bra\u0107e u pustinji da skon\u010da. Ali, kako ka\u017eu sveti tekstovi, sin Jakubov pre\u017eivi tamnicu i pojavi se nakon te\u0161ke su\u0161e kao navjestitelj godina izobilja i velikih \u017eetvi.<\/p>\n

Ali, mi ne \u017eivimo vremena iz kojih mo\u017eemo ne\u0161to nau\u010diti. Zato je\u00a0 Sarajevo danas grad bez ljubavi. Grad u kojem su oni koji su trebali ne\u0161to napraviti, istjerali one koji su ne\u0161to napravili.<\/p>\n

Radiosarajevo.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ali, mi ne \u017eivimo vremena iz kojih mo\u017eemo ne\u0161to nau\u010diti. Zato je Sarajevo danas grad bez ljubavi.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-100843","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/100843","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=100843"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/100843\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=100843"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=100843"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=100843"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}