{"id":100709,"date":"2012-12-07T16:22:38","date_gmt":"2012-12-07T15:22:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=100709"},"modified":"2012-12-07T16:22:38","modified_gmt":"2012-12-07T15:22:38","slug":"darvine-darvine-ovo-je-ljudnica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/12\/07\/darvine-darvine-ovo-je-ljudnica\/","title":{"rendered":"DARVINE DARVINE&#8230; OVO JE LJUDNICA"},"content":{"rendered":"<p>Danas kada svaki skriboman sebe pronalazi u kratkoj formi i terori\u0161e publiku gomilom trivijalnosti, Veljko Rajkovi\u0107 je obradovao na\u0161a \u010dula dvama naslovima. Prvim aforizama, imenom <em>Ljudnica<\/em>, i drugim epigrama, <em>Darvine Darvine<\/em>&#8230; kojem tako\u0111e pripada prvo mesto.<\/p>\n<p>Veoma originalan naslov <em>Ljudnica<\/em> autor crpi iz nose\u0107eg aforizma ove knjige<em> Ludi, ovo je ljudnica!<\/em>\u00a0\u0161to je u stvari parafrazirana i varirana misao znamenitog jugoslovenskog sportskog komentatora Mladena Deli\u0107a kada je na samom kraju utakmice Radanovi\u0107 dao gol Bugarskoj, i Jugoslavija se plasirala na evropsko prvenstvo. <em>Ljudi moji, pa je li to mogu\u0107e! Ovo je ludnica!<\/em> uzviknu komentator, a Veljku je ova \u201elopta\u201c dobro legla i sigurnim \u0161utom pod pre\u010dku protivni\u010dkom timu osrednjih izmisli novu re\u010d.<\/p>\n<p>Iako je malo aforizama koji slovnim inverzijama i poigravanjima, kojima se menja smisao iskaza, daju najbolje aforizme, Veljku to sa lako\u0107om uspeva, i veli:<em> Crna Gora je<strong> prava<\/strong> dr\u017eava.Tu ni slovo ne mo\u017ee da se doda.<\/em> ili <em>Demokratije je bilo i bi\u0107e. SAD je nema!<\/em> U tu grupu spada i ovaj: <em>Zasnovao sam radni odnos. Na podre\u0111eno.<\/em> kojim tuma\u010di po\u0161tovanje zakona o radnim odnosima, koji se pro\u0161iruje i na druga podru\u010dja \u017eivotnog delovanja, \u0161to je njemu, pravniku jasno kao dan. Zatim dodaje:<em> Sudovi se mogu oprati samo ako se izvuku iz ma\u0161ine.<\/em> Do tada \u0107e oni prati.<\/p>\n<p>Omiljena tema ovog autora su porodi\u010dni odnosi kojima zasmejava publikum jer to o\u010digledno nije njegov li\u010dni stav. Iako u\u017eiva u toploj porodi\u010dnoj atmosferi, njegovi omiljeni likovi su supruga <em>Tra\u017eim razvod. \u017dena mi ne da!<\/em> i ta\u0161ta koja mu je <em>odmah iza majke. Bog du\u0161u<\/em> <em>da im prosti.<\/em> Zna\u010dajno mesto u stanu mu je kuhinja gde \u017eena <em>ne ulazi jer mu ne da da zagori.<\/em> Za to vreme tamo se nalazi ta\u0161ta: <em>Kada ta\u0161ta ne\u0161to skuva to je radije prste da pojede\u0161.<\/em> Po\u0161to je za svaku kuhinju higijena ispred svega ostalog, isti\u010de: <em>U na\u0161oj kuhinji mo\u017ee da se jede sa poda. Mravi i buba\u0161vabe sve pokupe.<\/em> A dok smo kod gastronomije vredi pomenuti i: <em>Nijesmo ni mi travu pasli. Stigli smo poslije kosidbe.<\/em><\/p>\n<p>Izvestan broj aforizama se isti\u010de originalno\u0161\u0107u i njihova apsolutna satiri\u010dna vrednost je antologijska. Bez sumnje, o\u010dekujem da budu uvr\u0161teni u neki budu\u0107i izbor.<\/p>\n<ul>\n<li><em>Crnogorci ni\u0161ta ne rade na sebi. Pla\u0161e se visine.<\/em><\/li>\n<li><em>Kada sam ugledao brata zasuzile su mi o\u010di i&#8230; proma\u0161io sam!?<\/em><\/li>\n<li><em>Imamo dokaze da je istina na na\u0161oj strani. Stalno je izvr\u0107emo.<\/em><\/li>\n<li><em>Nemam dosije. Pratili su me nepismeni.<\/em><\/li>\n<li><em>I na\u0161 narod \u0107e ogrijati sunce. Sve se manje obla\u010di.<\/em><\/li>\n<li><em>Korupciji ne mo\u017eemo stati na kraj. Kod nas od nje sve po\u010dinje.<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Na ulazu u <em>Ljudnicu<\/em> vas do\u010dekuje Ratko Bo\u017eovi\u0107 i blagom profesorskom re\u010dju upu\u0107uje u lavirinte ove umetni\u010dko-filosofsko-moralno-gramati\u010dko-socijalne gimnastike. A pogovor Save Martinovi\u0107 obja\u0161njava kako su ovo aforizmi <em>neobi\u010dne ljepote i lijepe neobi\u010dnosti<\/em> dok vas prati iz ovog zanimljivog \u0161tiva, zasejanog novim pojmom.<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\">Krajem oktobra pro\u0161le godine svetlost danju je ugledala druga Rajkovi\u0107eva knjiga, knjiga\u2026 <em>Darvine, Darvine\u2026<\/em> Na vratima knjige, crte\u017e znamenitog karikaturiste Darka Drljevi\u0107a, koji je dizajnirao i prethodnu, na kojoj ostarelog \u0161impanzu ne\u0161to mla\u0111i \u010carls Darvin vodi kao zaslu\u017enog i onemo\u0107elog pretka. Kada otvorite vrata i u\u0111ete u knjigu, pisac vas odmah uzima pod svoje i \u0161eta \u017eivotnim putevima i stranputicama, ali prvo opravdava naslovnu stranu ili ona tuma\u010di naslovni epigram:<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">Darvine, Darvine<br \/>\nispeci pa reci:<br \/>\nda li su nam majmuni<br \/>\np r e \u010d i ili p r e c i?<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\">Ovde se u dobrom aforisti\u010dkom duhu postavlja pitanje i \u201cpitanje\u201d, gde aktivan \u010ditalac sam prodire do su\u0161tine i kriti\u010dke poruke samo ako pravilno usvoji naznaku nagla\u0161enih re\u010di.<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\">U ovim katrenima nedosledne rime gde se rimuju samo drugi i \u010detvrti stih dok je tre\u0107i izdvojen i stilski markiran, te izneverava o\u010dekivanje ukr\u0161tene rime, pisac se bavi univerzalnim satiri\u010darskim temama koje predpostavljaju moral &#8211; nemoralu, dobro \u2013 zlu, logiku \u2013 apsurdu. Rajkovi\u0107 uspe\u0161no varira i ve\u0107 postoje\u0107e aforizme, u prvom redu u epigramima: <em>Masa, O ta\u0161ti i Ni slova<\/em>, \u010dime uop\u0161te ne gubi od aforisti\u010dke ubojitosti i naboja, ve\u0107 daje jo\u0161 jedan, druga\u010diji \u017eivot temama koje je ve\u0107 tretirao na drugi na\u010din.<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\">Drugi deo knjige je posve\u0107en istorijskim li\u010dnostima koje su obele\u017eile civilizaciju na ovaj ili onaj na\u010din. Zapo\u010dinje drevnim zakonodavcem Hamurabijem, a nastavlja plejadom starogr\u010dkih i rimskih filosofa, nau\u010dnika i vladara, pa preko raznoraznih umetnika i sportista sti\u017ee do ljudi sa na\u0161eg prostora. Osim majke, ta\u0161te, supruge i jedne intresantne plavu\u0161e u prvom delu, Veljko daje prili\u010dno mesta Fransoaz Sagan i Isidori Dankan kasnije, tek da u\u0107utka svakog feministu i doka\u017ee kako ovo nije samo svet mu\u0161karaca i na taj na\u010din ispoljava svoju politi\u010dku korektnost. A za kraj je ostavio na\u0161eg jedinog oskarovca, Du\u0161ana Vukoti\u0107a:<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">Majstor crtanog filma<br \/>\noskarovac postao slavni<br \/>\nsamo je njemu uspjelo<br \/>\nda mu Surogat bude glavni.<\/p>\n<p>Epigrami ove vrste imaju i svojevrsnu edukativnu ulogu, tako da \u010ditaoca inspiri\u0161u na dublje istra\u017eivanje i pronicanje u su\u0161tinu pojedinih li\u010dnosti koje se obele\u017eile neko vreme, mesto i vektor njegovog delovanja.<\/p>\n<p>Pored ove dve knjige Rajkovi\u0107evo zna\u010dajnije pojavljivanje je bilo i u knjizi Ratka Bo\u017eovi\u0107a <em>Sedmorica protiv mene<\/em> gde u eseju <em>Uvjerljivost razotkrivanja<\/em> se osvr\u0107e na njegov rad kao <em>prekora\u010denje naviknutog na\u010dina mi\u0161ljenja.<\/em><\/p>\n<p>I sve to mu je bilo nedovoljno, pa se obreo i u<em> Antologiji slovenske umetnosti.<\/em><\/p>\n<p>Malo li je? Nije! A to ka\u017ee i Fond<em> Radoje Domanovi\u0107<\/em> koji mu je dodelio<em> Ekselenciju satire<\/em> zajedno sa \u017darkom Petanom, najboljim slovena\u010dkim aforisti\u010darem i tako ga zvani\u010dno svrstao u vrh na\u0161e satiri\u010dne scene.<\/p>\n<p>Veljko Rajkovi\u0107 je dokazao da i pored uvre\u017eenog mi\u0161ljenja o neradu kao najkomfornijem delanju u Crnoj Gori postoje i oni koji ne misle i ne deluju tako, na radost i polzu njihove publike i okoline.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ovde se u dobrom aforisti\u010dkom duhu postavlja pitanje i \u201cpitanje\u201d, gde aktivan \u010ditalac sam prodire do su\u0161tine i kriti\u010dke poruke samo ako pravilno usvoji naznaku nagla\u0161enih re\u010di.<\/p>\n","protected":false},"author":1490,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-100709","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/100709","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1490"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=100709"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/100709\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=100709"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=100709"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=100709"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}