\u201eAj\u00a0 veseli se ku\u0107ni doma\u0107ine…\u201c, pjevaju sijede glave pete decenije dok smo se ukrcavali u autobus. Trudila sam se da se prilagodim veseloj uvertiri za sedmosatnu vo\u017enju busom do Bosne. Priznajem da je te\u0161ko bilo. \u010cetiri sata je ujutro. Kre\u0107emo iz Podgorice do susjedne zemlje na svadbu. Tu je nas dvadesetak, svatovi sa njene strane.\u00a0 Mlada iz Crne Gore, a mlado\u017eenja Bosanac. Atrakcija. Po\u0161to sam spavala svega dva sata, \u010dvrsto sam bila uvjerena da \u0107e me vo\u017enja koja traje sedam sati fino uspavati. Ali, kakvi. Na\u010de se vinjak i po\u010de se ispijati u zdravlje onom, ovom… I tako stigo\u0161e do bog zna kojeg koljena. Tu su mladini ro\u0111aci, tetke, ujaci, stri\u010devi… a ja u svojstvu drugarice. \u00a0I pojavi se nepozvana jeka Jelene Karleu\u0161e. Voza\u010d poja\u010dava. Niko ne reaguje.\u00a0 O\u010dito im prija. Zar i ona sa nama na svadbi? Nadam se da joj ne\u0107e dozvoliti da pre\u0111e granicu. Vrpoljim se i ne mogah vi\u0161e. Upitah u\u010dtivo da promijenimo stanicu. \u010cak po\u017eeljeh da zapjevamo \u201eAj veseli se ku\u0107ni doma\u0107ine\u201c, kako god dalje i\u0161lo, koju mrgodno odslu\u0161ah na po\u010detku… Niko ne reaguje na moje vapaje. Kako \u0107emo ovakve naravi\u00a0 u EU? U\u017eiva\u0107u u prirodi. Kamenje, kr\u0161. Ljepota. Prolazimo Plu\u017eine. Zaspah. Iako gazimo kilometre bosanske zemlje, \u010dini mi se da se zapravo uop\u0161te ne kre\u0107emo. Sve je isto. Fo\u010da. Zvornik\u2026 Kamene ku\u0107e u dru\u0161tvu prostranih livada. \u0160ume. Ovce i konji uz ulicu. Psiholo\u0161ki hedonizam. No, ovo je grad? Iz autobusa dobacuju da je isto kao na\u0161 sjever. Poljoprivreda o\u0111e ne donosi nikakvo dobro. Uz put sretosmo mje\u0161tane u dotrajaloj odori. Zamolismo ih da nam daju navigaciju do restorana gdje je na\u0161e veselje. Jedan se na\u0161ali da \u0107e prije do\u0107i An\u0111elina D\u017eoli nego \u0161to \u0107e se opet odr\u017eati neka svadba u ove krajeve.<\/p>\n
\u201cHo\u0107ete li doma\u0107ih jabuka?!\u201d, upita nas starac zamrznutog pogleda.<\/p>\n
Voza\u010d uze jednu. Jedna se dokotrlja i do mene. Crvena sa crnim tufnama. Sa nama bi pri\u010dali, \u010dini mi se, do sjutra.<\/p>\n
\u201cNema se. Vidite ni\u0111e ni\u0161ta. Devedeste, proklete devedesete. Sve nam proguta Banja Luka\u2026\u201d, re\u010de starac.<\/p>\n
Ma\u0161u nam i ka\u017eu da smo im mili. \u00a0Osmijesi miroljubivi, a opet puni tuge. Ne\u0161to me vu\u010de da ostanem sa njima, pa nek me pokupe u povratku. Kraj koji grca u siroma\u0161tvu i ra\u0161ireni dlanovi u mahu klize u na\u0161em retrovizoru. Po tri puta se izljubismo i sjedosmo u ogromnu\u00a0 lijepo dekorisanu salu. \u00a0Zumirani pogledi u nas. Onda jedan njihov dobaci da su Crnogorci i Crnogorke lijepi i otmeni. Kao ambasadori tih komplimenta odosmo u op\u0161tinu da ispratimo vjen\u010danje. \u00a0Na povratku iz op\u0161tine lanac automobila zastavljaju mali\u0161ani. Pore\u0111ani jedno naspram drugog zate\u017eu konop i ne daju svatovima da pro\u0111u dok ne ostave koju marku-euro, \u0161ta god. Va\u017eni su, pa se smijulje. \u010cini mi se da je na\u0161 voza\u010d izdvojio za njih, njima pozama\u0161nu sumu. Po\u010de\u0161e da skaku\u0107u i ma\u0161u uprljanim dlanovima. Alokohol je pomogao da se odslu\u0161a bend koji je zabavljao svatove. Pjevaju komercijalu, grand. I \u00a0nema zabave. Ali razvla\u010dim osmijeh koliko je mogu\u0107e…<\/p>\n
U povratku pojedoh crvenu jabuku i za\u017eeljeh da onom starcu ka\u017eem da je jako ukusna. To je arhivirano obilje\u017eje \u00a0istorijskog vjen\u010danja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U povratku pojedoh crvenu jabuku i za\u017eeljeh da onom starcu ka\u017eem da je jako ukusna. To je arhivirano obilje\u017eje istorijskog vjen\u010danja.<\/p>\n","protected":false},"author":2507,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-100461","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/100461","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2507"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=100461"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/100461\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=100461"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=100461"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=100461"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}