{"id":100246,"date":"2012-12-01T12:09:51","date_gmt":"2012-12-01T11:09:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=100246"},"modified":"2012-12-01T12:09:51","modified_gmt":"2012-12-01T11:09:51","slug":"cetrdeset-i-tri-pravila-razgovora","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/12\/01\/cetrdeset-i-tri-pravila-razgovora\/","title":{"rendered":"\u010cetrdeset i tri pravila razgovora"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Kako razgovor u\u010diniti zanimljivijim, a da se on jednostavno ne pretvori u brbljanje. Razgovor se treba odvijati u okviru nekih temeljnih na\u010dela.<\/p>\n

Ta na\u010dela bi mogla biti vodi\u010di u svakom razgovoru od zna\u010daja i zna\u010denja za istinu i zajedni\u010dki \u017eivot. Ova na\u010dela za vo\u0111enje razgovora poti\u010du iz ote\u017ealog iskustva sporazumevanja.<\/p>\n

1. Na jedno pitanje iz ljudskog \u017eivota po pravilu postoji vi\u0161e odgovora, pa svatko misli da je njegov odgovor jedino istinit, postaje neodgovoran, jer dovodi u pitanje druge i druga\u010dije odgovore, pa i samu mogu\u0107nost postavljanja druk\u010dijih pitanja.<\/p>\n

2. \u010covjek je bi\u0107e koje pita i odgovara, preuzimaju\u0107i odgovornost za posljedice svojih pitanja i odgovora: mogu\u0107e i stvarne, dobre i lo\u0161e. Ovdje se odgovornost ne shva\u0107a samo kao spremnost da se po\u0161tuju obi\u010dajne, moralne, vjerske, pravne itd.. norme i pravila koji ina\u010de reguliraju odnos pojedinca prema zajednici, prirodi, mrtvima, sebi i sl.. Biti odgovoran zna\u010di biti u prilici odgovoriti na izazov, a ne samo da odgovara\u0161 pred nekom normom ili sudom, ako nisi ne\u0161to u\u010dinio kako se od tebe o\u010dekivalo. Biti odgovoran zna\u010di biti odgovor na izazov \u0161to, naravno, ne isklju\u010duje osje\u0107anje obveze i odgovornosti prema drugim osobama ili sebi kao osobi.Biti odgovoran zna\u010di biti spreman da se na sebe preuzme krivnja za nastale posljedice vlastitog \u010dina.<\/p>\n

3. Ako razgovor vode osobe a ne ustanove, onda odgovornost mora biti osobna, ina\u010de je nema. Kolektivna odgovornost postoji tamo gdje su ljudi postali ravnodu\u0161ni prema zlo\u010dincima: tu nitko nije kriv pojedina\u010dno, ili, \u0161to je isto, svi su krivi. Ba\u0161 zato \u0161to pojedinac nije kriv i odgovoran, ustanove nikome ne odgovaraju. Razgovor je susret razli\u010ditih ljudi: ovdje je bitno priznanje osobe koja vodi razgovor, a ne njene uloge u sustavu.<\/p>\n

4. Ako se svaki odgovor na neko pitanje i ne uva\u017ei na kraju razgovora, ipak je dobro saznati da postoje i takva mi\u0161ljenja. Ako je pitanje o kojem se raspravlja povezano sa sudbinom svih, onda svi imaju pravo izraziti svoje mi\u0161ljenje, zajednica nema uvida u mogu\u0107a i stvarna rje\u0161enja svojih problema: ona ne zna o sebi sve \u0161to bi mogla saznati, ako se otvori.<\/p>\n

5. Kao li\u010dnost, \u010dovjek nikada nije dovr\u0161en i svr\u0161en; on je bi\u0107e nedostatka. On nema drugog puta da sebe upotpuni, to jest pro\u0161iri i produbi, nego da stupi u dodir s drugim ljudima koji se od njega razlikuju. Od njih on jedino mo\u017ee nau\u010diti ne\u0161to drugo, da se mijenja i razvija u pogledu razumijevanja svijeta oko sebe i samoga sebe. Promjena u svijetu je promjena u njemu: ako svi \u010dlanovi zajednice sudjeluju u razgovorima, onda svi u\u010de i napreduju u razumijevanju svijeta i sebe.<\/p>\n

6. Nema razgovora ako se ljudi susre\u0107u kao stranci, to jest ako nemaju ni\u0161ta zajedni\u010dko. Mora postojati ne\u0161to \u0161to mogu razmjene: rije\u010d istina upu\u0107uje na ono \u0161to je isto ili sli\u010dno me\u0111u njima. Oni moraju osjetiti potrebu za razgovorom, da bi im razgovor uop\u0107e postao potreba. A oni \u0107e osjetiti tu potrebu ako su svjesni razlika, ali sli\u010dnosti u osje\u0107ajima, vjerovanjima i pona\u0161anju. Uvijek valja isticati ono zajedni\u010dko do \u010dega se u razgovoru do\u0161lo, kako bi se dobilo na povjerenju i motivima za daljni razgovor. Pri tome, naravno, ono \u0161to je zajedni\u010dko ne mora biti bitno, a ono \u0161to je bitno ne mora biti zajedni\u010dko, ali mora se po\u010deti od ne\u010dega \u0161to povezuje ljude.<\/p>\n

7. Bez povjerenja u drugog i po\u0161tovanja drugog, koji te\u017ei istini, bez obzira koliko je daleko od nje u po\u010detku razgovora, nema iskrenog susreta izme\u0111u dva \u010dovjeka, pa umjesto razgovora dvije li\u010dnosti, imamo razgovor dvije maske. Ljudi se mogu odli\u010dno razumjeti, ali ako ne vjeruju jedan drugome, onda nema zajedni\u010dkog \u017eivota, zato je dobra volja presudnija od znanja, jer gdje nema po-vjere-nja, nema ni razgovora. Svaki ugovor samo je dokaz vi\u0161e da je me\u0111u ljudima nestalo povjerenja. Svaki katanac na ustima ili vratima svjedo\u010di o gubitku povjerenja me\u0111u njima. “Samo onaj tko vjeruje u svijet, mo\u017ee ne\u0161to u\u010diniti s njim” – Martin Buber. Povjerenje ne uskra\u0107uje pitanja.<\/p>\n

8. U razgovor se ulazi s namjerom da se tra\u017ei istina, a ne da se ostvari pobjeda nad sugovornikom: \u010dim priznam pravo druk\u010dijeg mi\u0161ljenja, odri\u010dem se prava da sam samo ja u pravu. \u010cim pristane\u0161 na razgovor, ostvario si minimum jednakosti i trpeljivosti prema drugom \u010dovjeku i druk\u010dijem mi\u0161ljenju. Razgovor nije nadmetanje i borba, ve\u0107 otvaranje i igra. Herodot pri\u010da u svojoj Istoriji da su Perzijanci dva puta raspravljali o svakoj va\u017enoj stvari: u pijanom stanju i trijezni. Ako im se dopadne ono \u0161to su zaklju\u010dili pijani i kad su trijezni, onda su usvajali tu odluku ili rje\u0161enje.<\/p>\n

9. Svaki sudionik u razgovoru ovisi od drugoga s obzirom na saznanje istine i smisla, i zato odnos mo\u0107i ovdje mora biti isklju\u010den: svi rade na ostvarenju boljih mogu\u0107nosti mi\u0161ljenja i \u017eivljenja. Biti ovisan od drugoga ne zna\u010di biti podre\u0111en niti biti nadre\u0111en: otuda potreba za solidarno\u0161\u0107u. Biti trpeljiv ne zna\u010di samo priznati drugom da misli i djeluje po svojoj volji, nego i smo\u0107i snage da se vlastita misao i djelovanje otvore za prigovore i svjesnu i nesvjesnu dopunu.<\/p>\n

10. Jedini na\u010din da se iza\u0111e na kraj sa sumnjom i neredom u nama i oko nas, jeste razgovor i odgovor o tome kako \u0107emo \u017eivjeti. Samo kroz razgovor mo\u017eemo stupiti u svjetsku kulturu srca i uma: dok vodite razgovor, potisnite, stavite u zgrade i zaboravite sve \u0161to nije u vezi s istinom i smislom. Sv. Toma ima pravo: “Bolje je znati malo o va\u017enim stvarima nego mnogo o neva\u017enim”.<\/p>\n

11. Ako u razgovor ulaze ljudi koji ne znaju sve o nekoj stvari, onda oni ne mogu ni predvidjeti ishod razgovora: ja i ti nismo zatvoreni svjetovi. Ako smo svjesni da u razgovor ulazimo kao ograni\u010dena bi\u0107a, a razgovor donese ploda, onda je to zahvaljuju\u0107i na\u0161oj mani: ona omogu\u0107ava da u\u010dimo i da budemo bolji. Ako u\u010dite iz ljubavi, istina \u0107e vas pratiti kao vlastita sjena. Kao \u0161to sun\u010devi zraci otvaraju ru\u017ee, tako \u0107e duhovno zra\u010denje otvarati va\u0161e du\u0161e za ono \u0161to je istinito, lijepo, dobro i sveto.<\/p>\n

12. Nema drugog na\u010dina da svaki pojedinac dosegne puno\u0107u svoga bi\u0107a nego stupiti u razgovor sa drugim koji se od njega razlikuje: ovaj drugi je mogu\u0107nost njega samoga. Odustati od razgovora zna\u010di odustati od sebe, a ne samo od istine i smisla: ako me pozorno slu\u0161a\u0161, onda osje\u0107a\u0161 da razgovara\u0161 sam sa sobom u trenutku iskrenosti. Upoznaj sebe kroz mene.<\/p>\n

13. Dok smo otvoreni za druga iskustva, misli i vrijednosti, mo\u017eemo stvaramo: samo u dodiru s drugim mo\u017eemo rastemo. Onaj tko je sebe zatvorio za druge, nema budu\u0107nosti. Kao zatvoreno bi\u0107e, osu\u0111en je da boravi u samom sebi, bez nade da iskora\u010di u novo iskustvo.<\/p>\n

14. Istina nije u meni ni u tebi, nego izme\u0111u nas: zato u razgovor u\u0111emo sa jednim mislima, a iza\u0111emo sa sasvim drugim. Ako vjerujemo da se razgovorom dolazi do istine, onda vjerujemo u istinu: ima stvarnosti koje postoje samo ako u njih vjerujemo!<\/p>\n

15. \u010cim se javi neki problem, to je samo po sebi razlog za okupljanje: ono \u0161to povezuje tako razli\u010dite ljude jeste problem koji je zajedni\u010dki. Metodolo\u0161ki, trebalo bi u\u0107i u razgovor nagla\u0161avaju\u0107i ono \u0161to nas ujedinjuje i \u0161to nam je zajedni\u010dko, a razlike prepustiti kasnijoj obradi. Ali se za ra\u010dun onoga \u0161to je zajedni\u010dko, ostavlja po strani ono \u0161to je posebno i pojedina\u010dno, to ne bi vodilo istinskom jedinstvu, jer bi te razlike ubrzo izbile na povr\u0161inu i izazvale nove sporove.<\/p>\n

16. Tijekom rasprave otkrivaju se samo istine, nego i zablude. Nema istine o meni i tebi koja bi bila unaprijed data: ona je uvijek zadana. Ako se do istine tek treba do\u0107i, zna\u010di da je nitko unaprijed ne zna. Zato svaki sudionik u razgovoru mora biti spreman da uva\u017ei zabludu, ali ne i da oprosti la\u017e. Tako svaki postaje svjestan va\u017enosti razgovora kao na\u010dina dola\u017eenja do novih vijesti i kao pripremi za odlu\u010divanje o stvarima koje se ne ti\u010du samo pojedinca. M. Buber to\u010dno ka\u017ee: “Sve je na na\u0161em putu odluka, namjerna, naslu\u0107ena ili prikrivena”.<\/p>\n

17. Nakon razgovora, u duhu i srcu nosimo vi\u0161e nego \u0161to smo u razgovoru unijeli: zato mi je druk\u010dije mi\u0161ljenje potrebno koliko i moje. Jer \u010dovjek je misaono bi\u0107e, koje u isto vrijeme i vjeruje i sumnja u istinitost svoje misli. Po\u0161to misli na svjestan i nesvjestan na\u010din, to se doga\u0111a da bude u sporu sa samim sobom. Spor rje\u0161ava provjeravanjem svojih misli u razgovoru: svaku od svojih misli uspore\u0111uje s mislima drugih, uo\u010davaju\u0107i prednosti i nedostatke. Tko zastupa jedno mi\u0161ljenje, primoran je da saslu\u0161a i druk\u010dije, ako ne \u017eeli da ispusti iz svog saznajnog pogleda bitne dijelove i slojeve stvarnosti. Oba mi\u0161ljenja odnose se na razne strane stvarnosti, i utoliko se, u krajnjoj spoznaji, dopunjuju. “Ima iskustava koja nas nagone da sve iznova provjerimo” – isticao je R. Jinger.<\/p>\n

18. Sudionici u razgovoru moraju biti svjesni da ne samo \u0161to jedan drugome poma\u017eu da vi\u0161e saznaju, nego i da se bolje upoznaju: oni ne pro\u0161iruju samo svoju svijest nego i svoje zajedni\u0161tvo!<\/p>\n

19. Nema te misli, vjerovanja ili pona\u0161anja o kojima se ne mo\u017ee razgovarati, a to zna\u010di da je sve podlo\u017eno kriti\u010dkom sudu i intersubjektivnoj provjeri.To ne zna\u010di da nema vrijednosti koje trajno obilje\u017eavaju ljudski \u017eivot: sam \u017eivot je takva vrijednost i ne smije biti dovedena u pitanje. \u0160to god se doga\u0111a meni, mo\u017ee se dogoditi i tebi.<\/p>\n

20. U razgovoru ljudi postaju mek\u0161i i otvoreniji za razlike: tako je sam put otkrivanja istine vrijedan koliko i sama istina.<\/p>\n

21. Dva \u010dovjeka mogu\u0107e je privoljeti na razgovor samo ako oba uvide jedan vi\u0161i i zajedni\u010dki cilj koji je ostvariv samo ako oni udru\u017ee svoje duhovne i tjelesne snage: samo tako se smanjuje napetost i raste povjerenje izme\u0111u njih.<\/p>\n

22. Odustajanje od razgovora osve\u0107uje se gubitkom istine i smisla, a nada nas pomalo napu\u0161ta: zato je bolje postupno ukljanjati sve ono \u0161to smeta i ometa da se ljudi razumiju i slo\u017ee. Susreti ljudi koji razli\u010dito misle zna\u010dajni su iz psiholo\u0161kih, dru\u0161tvenih, moralnih i kulturnih razloga: oni su korak ka upoznavanju, sazrijevanju i u\u010denju od drugih.<\/p>\n

23. Samo ako ljudi ulaze u razgovor svjesni da nitko ne mo\u017ee izgubiti a da svi mogu dobiti, onda su dorasli za istinu i smisao. Oni znaju da se tu ne doga\u0111aju sukobi li\u010dnosti, nego sudari shva\u0107anja: umjesto biranja li\u010dnosti, na dijelu je biranje programa. Logi\u010dka pravila dokazivanja va\u017ee neovisno od onoga tko dokazuje: ovdje razlog zamjenjuje osobu!<\/p>\n

24. Treba re\u0107i da logika osigurava pravilno mi\u0161ljenje i zaklju\u010divanje, ali ne i istinsko mi\u0161ljenje i zaklju\u010divanje. Ako neistiniti iskazi mogu biti isto tako logi\u010dni kao i istiniti, onda se razlika izme\u0111u njih ne mo\u017ee na\u0107i na podru\u010dju logike. Istinito mi\u0161ljenje mora biti pravilno, pravilno mi\u0161ljenje ne mora biti istinito. \u010cuvajte se logike, jer ona mo\u017ee, ali ne mora, da ima veze sa istinom. Logika je \u010desto na\u010din da zaklju\u010dite pogre\u0161no, uvjereni da ste u pravu.<\/p>\n

25. U razgovoru se mora izvesti na \u010distac \u0161to netko misli pod ovim ili onim pojmom, jer se mnogi nesporazumi ra\u0111aju iz razli\u010ditog razumijevanja istih rije\u010di i pojmova: misli se jasno vide i \u010duju kroz rije\u010di i pojmove koji imaju sasvim odre\u0111en sadr\u017eaj i opseg. Samo preko razumijevanja zajedni\u010dkih zna\u010denja, mi se mo\u017eemo pribli\u017eiti jedan drugome. Postoje razlike izme\u0111u onoga \u0161to netko ka\u017ee i onoga \u0161to drugi \u010duju: rije\u010di varaju misli. Istinsku zajednicu \u010dine ljudi koji se me\u0111usobno dobro razumiju: oni dijele jedan svijet zajedni\u010dkih zna\u010denja. Prije svega, nu\u017eno je da se upoznamo sa rje\u010dnikom svojih sabesednika; kao \u0161to je jezik domovine za pjesnika, tako i svaki sudionik u razgovoru ima svoju domovinu, i voli kao i vi svoju.<\/p>\n

26. Jedino u \u010demu se sudionici mogu unaprijed da se slo\u017ee jeste da odbace nasilje kao na\u010din rje\u0161avanja me\u0111usobnih sporova i sukoba. Ovaj prevrat u na\u010dinu testiranja nu\u017eno je izvesti, da bi se mogao izvesti preokret u na\u010dinu \u017eivljenja.<\/p>\n

27. Sudionici u razgovoru moraju biti svjesni da nitko od njih ne gubi identitet time \u0161to zajedno do\u0111u do zajedni\u010dkih zna\u010denja: jo\u0161 uvijek preostaje vi\u0161e razlika nego sli\u010dnosti me\u0111u njima.<\/p>\n

28. Razgovor je povezan s nekom nesigurno\u0161\u0107u svakog sudionika: to je prilika da se provjeri slika koju svaki pojedinac ima o sebi io svojim stavovima.U razgovoru svaki \u010dovjek pristaje na saznanje da je nesiguran i ograni\u010den, ali on se toga ne stidi, jer je to na\u010din na koji svaki \u010dovjek \u017eivi i djeluje.<\/p>\n

29. Nijedan pogled na svijet koji dijeli ljude ne bi trebao postati njihov vodi\u010d u mi\u0161ljenju, vjerovanju i pona\u0161anju: kad god izabere rasni, klasni, nacionalni, strana\u010dki itd.. interes za svoga vo\u0111u, mogu biti sigurni da \u010dine pogre\u0161ku i grijeh. Ne valja od razlika praviti razloge za nepovjerenje, sumnju, mr\u017enju i sva\u0111u. Odanost istini zna\u010di mnogo vi\u0161e od odanosti rasi, klasi, naciji, stranci. Ako se svaka stvar vidi i ocjenjuje isklju\u010divo kroz grupni interes, onda su sukobi s drugim grupama sasvim izvjesni: ideologija je govor koji jedna skupina dr\u017ei samoj sebi, daju\u0107i za pravo svome interesu.<\/p>\n

30. Svjesni da se svaki nasilni sukob mo\u017ee svesti na duhovni spor, ljudi otvaraju sebe za nove mogu\u0107nosti i mo\u0107i. Nenasilje nije nemo\u0107, nego prikrivena mo\u0107 s obzirom na cilj, as obzirom na sredstvo – miroljubivo. Zaista, mo\u0107an oblik djelovanja. Neodgovorno delanje je ono koje unosi zbrku u red, koje naru\u0161ava pravila igre, i koje, u krajnjoj liniji, izaziva \u0161tetne posljedice.<\/p>\n

31. Svaki sudionik u razgovoru treba da se upozna sa stavovima svih ostalih, kako bi mogao svoj stav o nekoj stvari suo\u010dava sa njihovim. Zato mora biti jasan i razgovetan njegov stav i sve klju\u010dne posljedice koje iz njega slijede. Naravno, samo pitanje o kome se raspravlja mora biti prou\u010deno: logi\u010dki razlozi i iskustveni podaci trebaju biti svjedoci. Zbog toga je dobro da se ranije najavi okvir razgovora i sredi\u0161nje pitanje u njemu.<\/p>\n

32. Od struke i kulture sudionika u razgovoru ovisi ho\u0107e li oni da rasprave op\u0107i princip prije posebnih i pojedina\u010dnih \u010dinjenica, ili \u0107e krenuti obrnutim putem.<\/p>\n

33. Otvori se za svako novo iskustvo, zamisao i vrijednost: ne ulazi u razgovor sa gotovim stavom, predrasudom. Sudionici u razgovoru ostaju svjesni, i poslije uspje\u0161no zavr\u0161enog razgovora, da se razgovor mo\u017ee nastaviti, to jest da se jo\u0161 mo\u017ee u\u010diniti pomak u razumijevanju stvari o kojoj su raspravljali, ali da to ostavljaju za neku drugu priliku, kada budu imali vi\u0161e razloga za susret i vi\u0161e dokazne gra\u0111e.<\/p>\n

34. Tuma\u010di stav svojih protivnika na na\u010din na koji oni to zaslu\u017euju kao tvoji sabesednici: ne hvataj se za pojedine slabosti u njihovom stavu, nego nastoj da shvati\u0161 cjelinu. U mjeri u kojoj tra\u017ei\u0161 slabe strane u njihovom mi\u0161ljenju, u toj mjeri budi spreman sam oktrije\u0161, ili da prihvati\u0161 kada ti drugi otkriju, slabe strane tvoga gledi\u0161ta: sukladno tome oblikuj i svoj stav!<\/p>\n

35. Uzmi u obzir osjetljivost ljudskih bi\u0107a: zato neka tvoj prijekor bude blag \u00b8 a tvoj dokaz jak. \u00bbI kada te hvalim i kada te korim uvijek te volim\u00ab. Tvoje pravo da druk\u010dije misli\u0161 i \u017eivi\u0161 mo\u017ee biti ograni\u010deno jedino jednakim pravom drugog.<\/p>\n

36. Nikad ne pretpostavi da \u0107e zaklju\u010dci do kojih zajedno do\u0111ete vode\u0107i razgovor o nekoj stvari, biti kona\u010dni i nezamjenjivi, u smislu nekih vje\u010dnih istina. Ograni\u010dena bi\u0107a imaju ograni\u010den uvid u strukturu stvari: zato je neophodno nastaviti razgovor \u010dim se uka\u017ee potreba. Razgovor nije mogu\u0107 ako netko od sudionika smatra da je pitanje rije\u0161eno za sva vremena.<\/p>\n

37. U obzor se mora ne samo trenutno polo\u017eaj i potrebe sabesednika, nego i njihovo pro\u0161lo iskustvo i o\u010dekivanja od sutra\u0161njeg dana: ljudsko bi\u0107e kre\u0107e se izme\u0111u ideala i stvarnosti, ali kad se uspore\u0111uju stavovi, onda je pogre\u0161no usporediti ideal i stvarnost, nego ideal i ideal , ideologiju sa ideologijom, praksu sa praksom itd.. Te\u017ei se istoj ravni usporedbe: ne upore\u0111uj svoje ideale s tu\u0111om praksom. Sresti se na istoj ravni testiranja, vjerovanja ili delanja jeste neophodna pretpostavka istinskog razumijevanja.<\/p>\n

38. Dobro je ako sudionici u razgovoru uo\u010de i istaknu pitanja oko kojih se ne sla\u017eu, ali ni\u0161ta manje izdvojiti i naglasiti stvari oko kojih se sla\u017eu: tako se kre\u0107u od sukoba prema suradnji, nepomirljive razlike pomalo se pretvaraju u razli\u010dite puteve prema istini i smislu kao zajdni\u010dki vrijednostima.<\/p>\n

39. U odlukama koje se donesu u razgovoru, svaki sudionik mo\u017ee prepoznati sebe i svoj doprinos, iako ne uvijek u podjednakoj mjeri. Ali odluka kao zajedni\u010dki imenitelj usmjerena je na postizanje op\u0107eg dobra za sve, a ne samo za sudionika, i time nadilazi i nadma\u0161uje vrijednost svakog pojedina\u010dnog doprinosa: takva odluka ne bi bila mogu\u0107a bez razgovora.<\/p>\n

40. Svaka stvar o kojoj se raspravlja treba da se osmotri s dva gledi\u0161ta: iznutra i izvana. Ovo iznutra zna\u010di: pravo iskustvo vjere mo\u017ee imati samo vjernik, pravo iskustvo znanosti mo\u017ee ste\u0107i samo onaj tko se njome bavi, istinski umjetni\u010dki do\u017eivljaj ima onaj tko je i sam umjetnik itd.. Ovo izvana zna\u010di: o vjeri mo\u017ee govoriti i neko ko ne vjeruje, o znanosti mo\u017ee svoju rije\u010d ka\u017ee i netko izvan znanosti, o umjetni\u010dkom dijelu mogu sude i obi\u010dni ljudi itd.. Svaki sudionik u razgovoru mora znati da izvorni predstavnik vlastite vjerske, znanstvene ili umjetni\u010dke tradicije ima najvi\u0161e toga da ka\u017ee: zato se njegovi sudovi moraju po\u0161tivati. Ostali sudionici mogu na svoj na\u010din razumiju, ali se izvorni sudionik mora prepoznati u njihovom tuma\u010denju. Znanje koje imam o jednoj vjeri nije moja vjera, i ja mogu mnogo toga znam o toj vjeri a da budem bez svoga iskustva u njoj. Jedna je stvar upoznavanje s vanjskim oblicima jedne vjere, a druga stvar je poznavanje vjere iznutra, stjecanjem iskustva u toj vjeri.<\/p>\n

41. Ne bi trebalo da se dira u najosjetljivije pitanje na po\u010detku razgovora: bolje je po\u010deti s onima koja su lak\u0161a za dogovor, da bi se steklo uzajamno povjerenje i neka osnova na kojoj se mo\u017ee dalje graditi.<\/p>\n

42. Da bi znali \u0161to netko govori, mora razumjeti njegov govor, ali upravo zato nu\u017eno je da neki na\u010din i vjerujemo u ono \u0161to on govori. Prvo se moraju upoznati razli\u010dita gledi\u0161ta, \u0161to ne zna\u010di da se s bilo kojim treba odmah slo\u017eiti. Isto tako, priznanje protivniku nije izraz vlastite slabosti: ako nema\u0161 jakog protivnika, ni sam ne mo\u017ee\u0161 pokazati pravu snagu.<\/p>\n

43. Ako kroz razgovor otkrivamo osobine stvarnosti izvan nas iu nama, kojih prije nismo bili svjesni, onda se mo\u017ee re\u0107i da razgovor mo\u017ee dovesti do pravih otkri\u0107a, ako ne i otkrovenja. \u010covjek se susre\u0107e sa drugim \u010dovjekom da bi u sebi i njemu pobudio snage koji im prije toga susreta nisu bile dostupne i poznate.<\/p>\n

\u0110uro \u0160u\u0161nji\u0107<\/p>\n

mudremisli.com<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako razgovor u\u010diniti zanimljivijim, a da se on jednostavno ne pretvori u brbljanje. Razgovor se treba odvijati u okviru nekih temeljnih na\u010dela. Ta na\u010dela bi mogla biti vodi\u010di u svakom razgovoru od zna\u010daja i zna\u010denja za istinu i zajedni\u010dki \u017eivot. Ova na\u010dela za vo\u0111enje razgovora poti\u010du iz ote\u017ealog iskustva sporazumevanja. 1. Na jedno pitanje iz […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-100246","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/100246","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=100246"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/100246\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=100246"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=100246"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=100246"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}