Šetnja u prirodi utiče pozitivno na raspoloženje i na funkcionisanje mozga

by | apr 18, 2024 | Svaštara | 0 comments

Kako piše Sonja Sudimac* sa Maks Plank Instituta za ljudski razvoj u Berlinu, ključ je u – amigdali. A rastuće znanje o vezi između prirodnog okruženja, raspoloženja, stresa i mentalnog zdravlja treba da usvoje i urbanistički planeri, prenosi portal klima101.rs, sa koga smo preuzeli tekst.

U današnjem, sve ubrzanijem tempu života, pronalaženje načina za oporavak od stresa postaje sve teže. U potrazi za ravnotežom, mnogi se okreću prirodi kao izvoru mira i revitalizacije.

Ova praksa nije nova: mnogi narodi i kulture smatrali su odlazak u prirodu ključnim za svoje blagostanje. Drevni Grci su u Asklipionima, centrima za iscjeljenje, koristili šetnje po prelijepim vrtovima kao dio terapije. Isto tako, japanski zen vrtovi dizajnirani su da pospješuju meditaciju i povezivanje sa prirodom.

U istom duhu, japanska praksa „kupanja šumom” ili na japanskom shinrin yoku (engl. forest bathing) dio je japanske tradicije i odnosi se na potpuno prepuštanje prirodi svim svojim čulima. Ova praksa, koja je u Japanu prepoznata kao preventivna medicinska metoda, može podrazumijevati šetnju šumom, uživanje u mirisu cvijeća, pisanje haikua, meditaciju, ili duboko udisanje šumskog vazduha.

Zašto se u Japanu kupaju šumom?

Iako korijeni ove prakse sežu još iz budističke tradicije, termin „kupanje šumom” skovala je japanska vlada 1980-ih godina sa ciljem pospješivanja mentalnog zdravlja svojih građana i povezivanja sa prirodom. Danas, u Japanu postoji preko šezdeset lokacija specijalno označenih za praksu kupanja šumom, koja je postala privlačna za posjetioce iz cijelog svijeta.

Eksperiment je pokazao da šetnja smanjuje nivoe stresa – ali samo ako je bila u prirodi

Svijest o značaju prirode za mentalno zdravlje sve više raste i već je decenijama predmet brojnih naučnih istraživanja. Dokazano je da priroda ima pozitivan učinak na naše raspoloženje i smanjenje stresa, bilo kroz šetnje, baštovanstvo, ili posmatranje fotografija prirode. Istraživanja su pokazala da boravak u prirodi pozitivno utiče i kao terapeutska praksa, posebno na one osobe koje pate od hroničnog stresa i simptoma depresije.

Međutim, jedno od pitanja na koje naučnici i dalje pokušavaju da nađu odgovor je – zašto nas priroda toliko privlači? Zbog čega, čim zasija sunce, žudimo za bjegom u prirodu?

Teorija „biofilije”, iako još uvijek nije potvrđena naučnim dokazima, predlaže da je naša prirodna težnja ka povezivanju s prirodom zapravo evolucijsko nasleđe. Kao vrsta, evoluirali smo u neposrednom kontaktu s prirodom, pa je moguće da imamo duboko ukorijenjenu težnju da se prirodi i vratimo. Povezano sa tim, sve popularnije pitanje na koje naučnici pokušavaju da daju odgovor je: koji neurobiološki mehanizmi stoje iza uticaja prirode na stres, odnosno kako priroda utiče na naš mozak.

Rezultati su otkrili da se aktivnost amigdale, povezane sa stresom, smanjila isključivo nakon šetnje u prirodi, ali ne i nakon šetnje u urbanoj sredini, sugerišući da boravak u prirodi pozitivno utiče na djelove mozga povezane sa stresom.

Da bismo ispitali kako priroda i urbana sredina utiču na moždanu aktivnost, moje koleginice i ja smo sprovele istraživanje na Maks Plank institutu za ljudski razvoj u Berlinu, u okviru grupe Liza Majtner za neuronauke životne sredine (engl. Environmental Neuroscience).

Na početku, u laboratoriji smo izmjerili moždanu aktivnost ispitanika koristeći magnetnu rezonancu, sa posebnim fokusom na aktivnost amigdale, regiona mozga zaduženog za procesuiranje emocija kao što su strah i stres.

Zatim, jedna grupa ispitanika je otišla na jednočasovnu šetnju u šumu, dok je druga upućena na šetnju kroz urbano okruženje. Nakon povratka, ponovno smo izmjerili moždanu aktivnost kako bismo utvrdili efekte prirode i urbanog okruženja na neuralne procese povezane sa stresom.

Rezultati su otkrili da se aktivnost amigdale, povezane sa stresom, smanjila isključivo nakon šetnje u prirodi, ali ne i nakon šetnje u urbanoj sredini, sugerišući da boravak u prirodi pozitivno utiče na djelove mozga povezane sa stresom. Ovo istraživanje je prvi put pružilo dokaze o pozitivnom uticaju prirode na mozak, koji pokazuju da odlazak u prirodu ne samo da blagotvorno utiče na naš subjektivni doživljaj stresa, već ima i pozitivne efekte na neuralnom nivou, na djelove mozga koji su odgovorni za stres.

Dok su se prethodna naučna istrazivanja uglavnom fokusirala na subjektivne odgovore ispitanika o njihovom raspoloženju i stresu poslije boravka u prirodi, ova studija prvi put pokazuje uticaj prirode na objektivno mjerenu aktivnost mozga, pa može imati implikacije za urbano planiranje, kao i za zdravstveni sektor.

Na primjer, s obzirom na to da je samo jedan sat šetnje u prirodi bio dovoljan da se uoče pozitini efekti prirode na neuralnu aktivnost odgovornu za stres, moguće je da redovne posjete prirodi mogu imati dugoročne blagotovorne efekte posebno za osobe sa mentalnim problemima uzrokovanih hroničnim stresom, poput anksioznosti i depresije.

Otkrića o uticaju prirodnog okruženja na naš mozak treba da imaju presudnu ulogu u urbanom planiranju

Rezultati ove studije mogu da imaju važnu ulogu u oblikovanju politika urbanog planiranja utemeljenih na naučnim dokazima. Oni pokazuju da gradski parkovi i zelene površine nisu samo prostori namijenjeni rekreaciji, već i neophodni elementi za očuvanje mentalnog zdravlja, kao i zdravlja mozga.

Imajući ovo u vidu, urbano planiranje treba da teži kreiranju zelenih površina tako da one budu dostupne građanima iz svih slojeva društva, bez obzira na njihov socijalni i ekonomski status. Drugim riječima, pristup prirodi nije i ne smije biti luksuz zagarantovan samo za stanovnike užeg centra grada koji imaju privilegiju da priušte balkon sa pogledom na rijeku, već ključan dio javnog prostora pristupačan svim građanima.

Ako je samo sat vremena u prirodi dovoljno da se ostvari pozitivan efekat na moždanu aktivnost povezanu sa stresom, redovne šetnje prirodom mogle biti jedan od najjednostavnijih i najjeftinijih načina za smanjenje stresa i poboljšanje mentalnog zdravlja.

Uzimajući u obzir naučna saznanja koja ukazuju na to da priroda pospješuje zdravlje našeg mozga, urbani planeri bi trebalo da usmjere svoje napore na to da zelene površine budu rasprostranjene i dostupne u neposrednoj blizini životnog prostora svakog pojedinca.

Jedan primjer takve izgradnje su blokovi na Novom Beogradu, koji su planski dizajnirani tako da svaki ima park ili zelene prostore za relaksaciju. Međutim, zapuštenost tih, već postojećih, zelenih površina već dovoljno govori o tome koliko je važno uticati na politike urbanog planiranja da se uhvate u koštac sa ovom temom.

U današnjem svijetu, uz sve prisutniji stres i sve značajnije posledice klimatskih promjena (npr. požari i poplave), prilike za opuštanje u zelenilu će postati sve rjeđe, što može imati negativan uticaj i na mentalno zdravlje savremenog čovjeka.

S obzirom na to da više od polovine svjetske populacije živi u urbanim područjima, koja se neprestano šire, od suštinskog je značaja da gradski stanovnici imaju pristup parkovima ili šumama, gdje mogu da pronađu utočište od svakodnevnog stresa.

Ako je samo sat vremena u prirodi dovoljno da se ostvari pozitivan efekat na moždanu aktivnost povezanu sa stresom, redovne šetnje prirodom mogle biti jedan od najjednostavnijih i najjeftinijih načina za smanjenje stresa i poboljšanje mentalnog zdravlja.

I u sektoru zdravstva, tzv. zeleni recepti – ljekarske preporuke boravka u prirodi – mogu pomoći kao preventivne mjere

Nalazi ovog istraživanja imaju značajan uticaj i za zdravstveni sektor, naročito u kontekstu propisivanja tzv. zelenih recepata.

Zeleni recepti predstavljaju inicijativu koja omogućuje zdravstvenim radnicima da prepišu boravak u prirodi, poput šetnje parkom ili fizičke aktivnosti na otvorenom, kao preventivne mjere koje unapređuju zdravlje i opštu dobrobit pacijenata.

Praksa izdavanja zelenih recepata već se primjenjuje u zemljama poput Novog Zelanda, Finske, Kanade  i Japana, a mogu posebno pozitivno uticati na osobe pod rizikom od razvoja anksioznog poremećaja ili depresije.

Treba imati na umu da su potrebna dodatna istraživanja kako bismo detaljnije razumjeli uticaj prirode na biološke mehanizme povezane sa mentalnim poremećajima, kao i da je put do izdavanja zelenih recepata umjesto ljekova poprilično dug, međutim, razumijevanje kako priroda utiče na naš mozak je svakako jedan od koraka ka tom putu.

Takođe, važno je istražiti koji elementi prirode doprinose njenim ljekovitim efektima  –  da li je u pitanju zelenilo, miris šume, tišina, cvrkut ptica, sve to zajedno ili možda nešto sasvim drugo.

Zato u našem trenutnom istraživanju ispitujemo uticaj šetnje u tri različita prirodna okruženja –  u šumi, u gradskom parku i pored jezera – na moždanu aktivnost povezanu sa stresom. Ova i buduća istraživanja imaju potencijal da učine zelene recepte ključnim za unapređenje mentalnog zdravlja, posebno u urbanim područjima koja se suočavaju sa izazovima poput posledica klimatskih promjena i sve većeg stresa.

Kako se globalna urbanizacija neumorno širi, očuvanje i kreiranje zelenih oaza unutar gradova postaje ne samo poželjno, već i neophodno za očuvanje dobrobiti stanovništva. Osim što funkcionišu kao prirodni filteri vazduha i ublažavaju efekte urbanih toplotnih ostrva, zelene površine pospješuju mentalno, kao i zdravlje mozga. Stoga, očuvanjem prirode ne čuvamo samo njeno – već i svoje blagostanje.

*Sonja Sudimac je završila osnovne i master studije psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a zatim nastavila svoje obrazovanje u Nemačkoj, gde je stekla diplomu master studija iz kognitivnih nauka. Doktorske studije završila je na Maks Plank institutu za ljudski razvoj u Berlinu, specijalizujući se u oblasti Neuronauka životne sredine (engl. Environmental Neuroscience), gde trenutno radi kao postdoktorantkinja. Svoju ljubav prema neuronaukama i prirodi spojila je u svom istraživanju koje se bavi uticajem boravka u prirodi na mentalno zdravlje i funkcionisanje mozga. Autorka je i ko-autorka nekoliko naučnih članaka objavljenim u renomiranim međunarodnim časopisima, kao i ko-autorka knjige Neuronauke životne sredine.

0 Comments

Submit a Comment