Drugo zasijedanje AVNOJ-a

by | nov 29, 2023 | Drugi pišu | 0 comments

Drugo zasijedanje AVNOJ-a održano je u Jajcu 29. i 30. XI. 1943. U njegovu je sastavu tada bilo je 250 delegata. Prihvaćena je Deklaracija Drugog zasjedanja AVNOJ-a, koja je sadržala sva politička stajališta i zaključke zasijedanja. U skladu s njom, AVNOJ je proglašen “vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom Jugoslavije”, uspostavljen je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) kao privremeno tijelo s obilježjima vlade za ostvarivanje izvršnih funkcija, oduzeta su prava zakonitosti kraljevskoj vladi u inostranstvu i odlučeno da se pregledaju svi međunarodni ugovori i obveze koje je ona sklopila i zabrani povratak kralju Petru II Karađorđeviću u zemlju, s tim da o sudbini monarhije nakon rata odluči narod slobodnom voljom. Odlučeno je da se Jugoslavija ustroji federalno “kao državna zajednica ravnopravnih naroda”, koja će osigurati punu ravnopravnost Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca, odnosno Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Te su odluke značile su rušenje sistema vlasti Kraljevine Jugoslavije i uspostavljanje novog. Izabrano je Predsjedništvo od 55 članova, koje je između zasijedanja Vijeća obavljalo sve njegove funkcije. Predsjedništvo je zatim imenovalo NKOJ, koji je imao naredbodavne i izvršne funkcije u području uprave, inostranih poslova, narodne obrane, pravosuđa, privrede, informacija, socijalne politike i zdravstva. Za predsjednika i povjerenika za narodnu odbranu imenovan je Josip Broz Tito, kome je Predsjedništvo dodijelilo i zvanje maršala Jugoslavije. Potvrđene su odluke ZAVNOH-a o priključenju Istre, Rijeke, Zadra, Cresa, Lošinja, Lastova i Palagruže Hrvatskoj, kao i odgovarajuće slovenačke odluke o priključenju Sloveniji Slovenskoga primorja i ostalih slovenskih područja koja je anektirala Italija. Sastavljena je i Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih saradnika.

Drugo zasijedanje AVNOJ-a događalo se u trenutku dok su “Velika Trojica” savezničkih lidera imala konferenciju u Teheranu koja je trajala od 28.XI. do 1.XII.1943. Jugoslavija je odbila da obavjesti Sovjetski Savez o zasijedanju AVNOJ-a, kao i o tome šta se njime želi učiniti. Radiogram je poslat odmah poslje završetka zasijedanja i tako je Staljin stavljen pred svršeni čin. Odluke su povoljno primljene u savezničkim zemljama i dovele do njihovog priznanja antifašističke i partizanske borbe u Jugoslaviji.

Pripreme za zasjedanje

29. XI. 1943. u Jajcu je započelo Drugo zasijedanje AVNOJ-a, kome su prisustvovali delegati iz svih krajeva Jugoslavije osim delegata iz Makedonije i Sandžaka koji nisu mogli stići. Najviše teškoća su imali delegati iz Crne Gore koji su pod oružjem i stalnom opasnošću morali pješačiti 300 km. Jajce su partizani oslobodili još u ljeto 1943. i u njemu su se nalazili Vrhovni štab NOV i POJ, CK KPJ i ostala vojno-politička rukovodstva. Samo manji broj pristiglih delegata iz raznih krajeva nalazio se u gradu. Većina delegata je zadržavana po okolnim selima zbog mogućnosti napada. Zbog opasnosti od eventualnog vazdušnog napada, odlučeno je da zasijjedanje traje samo jednu noć, da grad bude potpuno zamračen i okružen protivavionskim mitraljezima, a prigušeno je i svijetlo u Domu kulture u kome je u 19 sati počelo zasijjedanje.

Među delegatima, osim članova KPJ, bilo je i delegata Hrvatske seljačke stranke, Srpske zemljoradničke stranke, Stranke samostalnih demokrata, Muslimanske zajednice, nekolicina radikala, dvojica Hrvata iz Jugoslovenskog odbora, Stranke hršćanskih socijalista i drugih građanskih partija. Većina delegata bili su pripadnici Narodnoosloboilačke vojske Jugoslavije.

Ukupno je 142 delegata bilo prisutno u Domu Kulture na drugom zasjedanju AVNOJ-a. Vrata Doma Kulture su bila širom otvorena za sve radoznale građane, s tim što su svi, osim delegata, na ulazu temeljno pretresani zbog mogućnosti diverzije.

Tok zasijedanja

Rad delegata započet je himnom “Hej Sloveni” u izvođenju zbora narodnog oslobođenja oko 19.20, da bi se završio u pet sati ujutru kozaračkim kolom. Predsjednik AVNOJ-a izabran na prošlom zasijedanju u Bihaću 1942. dr Ivan Ribar je otvorio zasijedanje. U 21 sat je Josip Broz Tito započeo sa referatom, nakon čega je uslijedila diskusija u kojoj je učestvovalo ukupno 44 delegata. U 23:45 dr Ivan Ribar je pročitao zaljučke Drugog zasedanja AVNOJ-a.

1. Da se AVNOJ konstituiše u vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tjelo naroda i države Jugoslavije kao cjeline i da se ustanovi Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije kao privremeni organ vrhovne narodne vlasti za vrijeme NOR-a;

2. Da se Jugoslavija izgradi na demokratskom, federativnom principu kao zajednica ravnopravnih naroda;

3. Da se izdajničkoj izbjegličkoj jugoslavenskoj vladi oduzmu sva prava zakonite vlade Jugoslavije i zabrani povratak u zemlju kralju Petru II Karađorđeviću;

4. Da se svi međunarodni ugovori i obaveze koje su u inostranstvu sklopile izbjegličke vlade pregledaju u cilju njihovog poništenja ili ponovnog sklapanja, odnosno odobrenja, kao i da se ne priznaju međunarodni ugovori i obaveze koje bi ubuduće u inostranstvu eventualno sklopila izbjeglička vlada;

5. Odluka o zahvalnosti jedinicama NOV i POJ, kao i Vrhovnom štabu za izgradnju i organizaciju NOV i za uspješno rukovođenje operacijama;

6. Da se u NOVJ uvede naziv maršal Jugoslavije (koji je tada dodjeljen vrhovnom komandantu NOV i POJ Josipu Brozu Titu);

7. Da se odobri rad Izvršnog odbora AVNOJ-a između dva zasijedanja;

8. Da se potvrde sve odluke, naredbe i izjave koje je dotada objavio VŠ NOV i POJ;

9. Da se obrazuju državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača.

Zasijedanje je potvrdilo odluke Osvobodilne fronte Slovenije i ZAVNOH-a: da se Federativnoj Demokratskoj Jugoslaviji priključe Slovensko primorje, Istra, Rijeka, Zadar i ostali anektirani djelovi. Na završetku zasjedanja, 30. XI. u pet sati, izdat je proglas narodima Jugoslavije.

PROGLAS PREDSJEDNIŠTVA ANTIFAŠISTIČKOG VJEĆA NARODNOG OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE OD 30. XI. 1943. NARODIMA JUGOSLAVIJE

NARODIMA JUGOSLAVIJE

Prije godinu dana stvoreno je u Bihaću Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije kao opštepartijsko, političko pretstavništvo svih njenih naroda. Time su politički učvršćene tekovine narodno-oslobodilačke borbe naših naroda, u prvom redu vojnički uspjesi naše Narodno-oslobodilačke vojske, čije je nepobjedivo oružje omogućilo narodima Jugoslavije da usred najtežeg od svih ratova, usred porobljene Evrope, stvori takvo političko tijelo.

U jeku veličanstvenih pobjeda bratske i herojske Crvene armije, koja nezadrživo goni Hitlerove razbojničke horde na zapad, u jeku napredovanja naših engleskih i američkih saveznika u Italiji, u jeku pobjeda naše slavne vojske u svim krajevima Jugoslavije, održano je Drugo zasijedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije. To zasijedanje ući će u istoriju naših naroda kao sjajan i slavan datum, jer je na njemu udaren temelj nove, ravnopravne, demokratske i federativne Jugoslavije. Na njemu je došlo do izražaja nerazorivo bratstvo naših naroda, iskovano u krvavoj borbi protiv surovih fašističkih zavojevača i njihovih podlih slugana, zapečaćeno krvlju naših najboljih sinova i kćeri koji padoše u borbi za čast, slobodu i bolju budućnost naše domovine.

Dok naši narodi idu smjelo putem časti i slobode kojim su ih poveli prije dvije i po godine najdalekovidniji i najhrabriji ljudi naše zemlje; dok naša junačka Narodno-oslobodilačka vojska svakodnevno ispisuje svojim podvizima nove sjajne stranice naše istorije i pronosi slavu naše domovine širom svijeta, dotle se takozvana jugoslovenska vlada u Kairu i Petar II Karađorđević guše u blatu izdaje, hvatajući se, kao davljenik za slamku, za razne reakcionarne i profašističke klike u Engleskoj i Americi; dotle njihov “ministar vojske” Draža Mihailović, po njihovoj naredbi, kao najamnik okupatora, vodi borbu protiv Narodno-oslobodilačke vojske, dotle reakcionari sviju dlaka kuju planove kako da, poslije sloma fašističke Njemačke, osiguraju svoje sebične protivnarodne interese.

Istinski pretstavnici naroda, koji svoj mandat nisu dobili izbornim smicalicama, već slobodno izraženom voljom naroda u okršaju narodno-oslobodilačke borbe, donijeli su svoje odluke u duhu narodnog samoodređenja, svjesni da izvršavaju tako volju naroda Jugoslavije, koji su pokazali ne samo da neće staro, već i šta hoće mjesto njega. Na ovom istorijskom zasijedanju oni su oduzeli takozvanoj “jugoslovenskoj vladi” u inostranstvu prava zakonite vlade, jer se ona držala i drži neprijateljski prema veličanstvenoj borbi koju vode naši narodi, jer je ona, zloupotrebljavajući gostoprimstvo savezničkih zemalja, proturala laži i klevete o narodno-oslobodilačkom pokretu i našoj junačkoj vojsci, jer je ona, preko svog “ministra vojske” Draže Mihailovića, sklapala sporazume sa okupatorom i njegovim pomagačima u našoj zemlji, jer je ona kriva za bratoubilački rat koji je započeo Draža Mihailović. Isto tako, istinski pretstavnici naroda zabranili su povratak u zemlju Petru II Karađorđeviću, koji je pokrovitelj te sramne izdaje, koja je vršena i koja se vrši nad narodima Jugoslavije, koji je Dražu Mihailovića unaprijedio u čin armijskog generala, i odlikovao mnogo poznatih izdajnika i zlikovaca, a lišio čina one rodoljubive i poštene oficire bivše jugoslovenske vojske koji se bore u redovima Narodno-oslobodilačke vojske. Narodni pretstavnici iz sviju krajeva naše zemlje jednoglasno su proglasili Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije svojim vrhovnim zakonodavnim i izvršnim tiielom, a novostvoreni Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije, na čelu s junačkim i mudrim vođom naših naroda, Maršalom Titom, kao svoj najviši izvršni organ, kao svoju zakonitu, iako privremenu vladu, koja jedino ima pravo da govori u ime naše domovine, kako u njoj tako i pred inostranstvom.

Ove odluke potvrdile su krupne vojničke i političke uspjehe narodno-oslobodilačkog pokreta svih naroda Jugoslavije. One su jedina osnova na kojoj se može graditi dalje, razvijati naša borba za to, da plodove narodne borbe ne dograbe u svoje ruke stari ugnjetači, pljačkaši i reakcioneri, da se našim narodima osigura nacionalna ravnopravnost, demokratska sloboda i dugotrajan mir, i da se tuđinskim zavojevačima jednom za uviiek onemogući da dovode u pitanje nacionalni opstanak naroda Jugoslavije. To je ujedno jasan odgovor naših zbratimljenih naroda svim izrodima i izdajicama, političkim špekulantima i šićardžijama. To je dokaz da su naši narodi u ovoj surovoj borbi za opstanak ne samo tukli okupatore i njihove pomagače, već i učili. Onima koji se sada šunjaju k vlasti, kojima nije nimalo sramotno da radi toga služe zakletom našem neprijatelju — njemačkom fašizmu, naši narodi dovikuju: “Ne nikada više!” — Nije to samo prazna izjava. Ona se oslanja na oružanu snagu naroda, na slavnu Narodno-oslobodilačku vojsku, ponos i vjernog čuvara ravnopravne, demokratske i federativne Jugoslavije. Ona se oslanja na Atlantsku povelju i odluke Moskovske konferencije, koje svakom narodu priznaju pravo da slobodno izabere oblik svog društvenog i državnog uređenja. U borbi protiv svih onih koji bi htjeli da nam ospore pravo samoodređenja koje smo platili potocima krvi i nečuvenim patnjama, narodi Jugoslavije imaju i imaće na svojoj strani moćni i bratski Sovjetski Savez, kao i demokratske, slobodoljubive snage Engleske i Amerike.

NARODI JUGOSLAVIJE,

Svojom nadčovječnom borbom vi ste odbranili čast svoje domovine, podigli njen ugled u svijetu, odbranili se od uništenja koje je spremao surovi i podli fašistički osvajač. Sve su to slavna djela zbog kojih se ponose podjednako junačka i slobodoljubiva djeca Srbije i Hrvatske, Slovenije i Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Makedonije, Vojvodine i Sandžaka. Blagodareći naporima i žrtvama, vi ste izvojevali pravo da sjutra, kad sunce slobode obasja našu izmučenu, ali slavnu domovinu, budete kovači svoje sudbine, graditelji svoje srećne budućnosti.

Pobjeda je naša, sigurna i bliska. Raspada se omraženi Hitlerov “novi poredak” pod moćnim udarcima nepobjedive Crvene armije, pod udarcima engleskih i američkih kopnenih i vazdušnih snaga. Svaki dan jedinice naše slavne vojske oslobađaju nove gradove i sela naše zemlje. Ali pobjeda još nije izvojevana. Bio bi zločin prema našoj zemlji i onima koji još trpe od Hitlerovih razbojnika i njihovih slugu, ako ne bismo požurili sa istjerivanjem okupatora i uništenjem njegovih pomagača. Za ovo su potrebni pojačani napori, samoprijegor i nove žrtve. Treba pokrenuti sve žive narodne snage, sve one koji vole ovu zemlju, a još stoje po strani. Neka nam u svetoj oslobodilačkoj borbi bude misao vodilja: što prije osloboditi domovinu našim vlastitim snagama. Svi oni koji osuđuju izdajničke bande koje se kupe oko Draže Mihailovića, Nedića, Ljotića, Pavelića i Rupnika, koji mrze okupatora, koji u svojoj neprobuđenoj savjesti priželjkuju Hitlerov poraz, moraju da stupe još danas u naše redove. Posljednji je čas za sve one koji su dosad sjedjeli u zapećku da se trgnu i da ustaju u borbu, jer takav stav pasivnog iščekivanja danas graniči sa izdajom. Samo u borbenim redovima narodno-oslobodilačkog pokreta dokazuje se vjernost narodu i ljubav prema svojoj zemlji.

Na našem putu biće još mnogo teškoća, i žrtava, ali nam nikakva žrtva ne smije biti teška u borbi za ostvarenje velikog djela kome je već udaren temelj. Svi na veliki narodni posao, bez obzira na narodnost, vjeru i političko uvjerenje.

Stvarajmo nove divizije i korpuse Narodno-oslobodilačke vojske. Učvršćujmo narodno-oslobodičku vlast i dižimo njen autoritet. Snažimo borbeno bratstvo naših naroda, zalog bolje budućnosti naše zemlje. Zbijmo još tješnje svoje redove oko Antifašističkog vijeća i Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije.

Živjelo borbeno jedinstvo svih naroda Jugoslavije!

Živjela slavna Narodno-oslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije!

Živjela slobodna, demokratska, federativna Jugoslavija!

Živjelo Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, jedino zakonodavno i izvršno tijelo Jugoslavije!

Živio Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije, jedini zakoniti pretstavnik Jugoslavije u zemlji i pred inostanstvom! Živio vođa naših naroda, junački i mudri Vrhovni komandant naše slavne vojske, Maršal Jugoslavije, drug Tito!

Živjeli naši saveznici: Sovjetski Savez, Engleska i Amerika!

30 XI. 1943

Izvor: antifasisticki-vjesnik.org

 

 

0 Comments

Submit a Comment