echo ''; ?>
Objavljeno: 27.03.2023, 17:29h
Piše: Omer ŠARKIĆ
Pred drugi, „istorijski“ krug predsjedničkih izbora, u žiži interesovanja javnosti se našla dijaspora kao „rezervoar glasova“ predsjedničkog kandidata Đukanovića. Najuticajniji medijski koncern u Crnoj Gori, „Vijesti“, prednjači u aktualizovanju te teme, svjesno ili nesvjesno šireći mržnju prema dijaspori koju, uglavnom, čine pripadnici manjinskog naroda, uglavnom glasača Đukanovića i DPS-a.
Vajni građanski aktivisti i ništa manje vajan NVO sektor mudro ćute na negativnu i etički krajnje problematičnu kampanju prema tom fenomenu – masovnom dolasku iseljenika na svako glasanje. Ćute jer znaju da zamjeriti se veoma uticajnim “Vijestima” znači medijsku nevidljivost i izopštavanje, sa realnom mogućnošću da se kritičar(i) nađe na njihovoj meti, a biti na meti „Vijesti“ nije nimalo prijatno. Medijska udruženje, podjeljena kao sve što je podjeljeno u Crnoj nam Gori, takođe nijemo posmatraju ovakvo kršenje etičkog kodeksa, ali i objektivnosti – sa kojom se „Vijesti“ diče, a koja se ogleda u kampanji otvorene podrške jednom predsjedničkom kandidatu.
Riječ je o kampanji koja se vodi prilozima koji su često ispod svakog nivoa, a koji dodatno produbljuju animozitet prema manjinskim narodima. Primjer je sinoćni prilog na TV „Vijesti“, u kojem je prikazan privatni snimak, gdje čovjek, moguće bolestan, plačnim glasom poziva iseljenike „da sačuvaju opstanak Crne Gore i manjinskih naroda“).
Zaboravne ću podsjetiti – a Crna Gora pati od zaborava – da su iste te „Vijesti“, istu tu dijasporu, do neukusa – i opet uz kršenja novinarskog kodeksa – svojevremeno ohrabrivale i podsticale da se odazovu na glasanje kada je bio referendum o državno-pravnom statusu Crne Gore. Tada je njihov dolazak veličan, opisivan kao čin vrhunskog patriotizma. Prebrojavanja autobusa i aviona kojim će dijaspora doći da glasa, tada je bilo opisivano u potpuno drugačijem kontekstu od onog u kojem to „Vijesti“ rade ovih dana.
Đukanović – za koga dijaspora masovno glasa – je postala dijaspora uglavnom zahvaljujući istom tom Đukanoviću. Politika koju je on persofinikovao je devedesetih manjinske narode zastrašivala, šikanirala, deportovala, hapsila njihove čelnike, terorisala, medijski ih satanizovala, ubijala čak (Bukovica, Pljevlja, Štrbci, deportacija…). Sjever Crne Gore i svi njeni djelovi u kojima su manjinski narodi dominantni su najnerazvijeniji djelovi Crne Gore, što znači da se o njima najmanje vodilo računa. I poslije „zaokreta“ Đukanovića, sjever Crne Gore je ostao njeno slijepo crijevo sa najmanje ulaganja, Malesija takođe, a Ulcinj najmanje razvijena od svih primorskih opština – bez ijednog hotela visoke kategorije, iako ima najbolje predispozicije za razvoj visokog turizma.
Da li je u pitanju Stokholmski sindrom – to što manjiski narodi masovno glasaju svog dželata – mnogi su se pitali godinama – i ja među njima.
Nije. U poslednjih par godina sam i sam shvatio da nije to u pitanju.
Đukanović i DPS su promjenili svoj retorički stav prema manjinskim narodima, ne zato što ih vole, već iz veoma pragmatičnih razloga; zbog zadovoljenja međunarodnog standarda i diktata međunarodne zajednice, istovremeno dobijajući najsigurniji i obiman „rezervoar glasova“.
Za razliku od njih, bivša opozicija a sadašnja vlast svako malo je svojim javnim nastupima i retorikom manjinske narode podsjećala upravo na prvi period Đukanovićeve vladavine u kome je svaki džukac mogao da ih nekažnjeno omalovažava i šikanira, period kada su slavljeni kasnije pravosnažno osuđeni ratni zločinci, vrijeme u kojem su zbog straha za goli život pripadnici manjinskih naroda skidali sa vrata svojih stanova i poštanskih sandučića pločice sa imenima.
Da podsjetim, sa skupštinske govornice dojučerašnja opozicija je prijetila iskopavanjem oružja, zabranom i prijetnjom manjinskm narodima da oni nemaju prava da se miješaju oko Zakona o slobodi vjeroipovjesti – da bi upravo njihovim glasovima (Zoronjić, Ćeman) taj zakon bio usvojen. U toj bivšoj opoziciji a sadašnoj vlasti se do idolpoklonstva veličaju crkveni velikodostojnici koji su muslimane nazvali lažnim ljudima u lažnoj vjeri, proglašavaju najvećim duhovnicima i uzorima oni koji su izjavljivali da muslimani smrde na loj i da im djecu treba pokrštavati dok su još mala. Kada je ta opozicija najzad došla na vlast, među ministrima su se našle osobe koje su sa svog visokog položaja u javnim nastupima širili najgori oblik šovinizma – kao ministarka Vesna Bratić, na primjer – a nijedan ministar ili sekretar u ministarstvima osim Abazovića nijesu bili iz manjinskih naroda. Veličan je i rehabilitovan četnički pokret koji je prema manjinskim narodima imao odnos kakav je imao pokret koji se zalagao za istrebljenje ili preseljenje manjinskih naroda sa ovih prostora – što su istorijske činjenice a ne moj lični sud.
Sve to je godinama guralo i gura manjnske narode – od kojih je ogroman broj u dijaspori – direktno u ruke onom koji je najzaslužniji za njihovo svojevremeno raseljevanje, a koji je, osim njih, unazadio i opustošio sve ostale građane Crne Gore – i nju samu. Manjinski narodi, koji su na Balkanu uvjek i svugdje ugroženi od većine, pogotovo ako su još drugačije vjere – kao što su ugroženi Srbi u Hrvatskoj, Albanci sa Kosova dok su bili u sastavu Srbije, a sada Srbi sa Kosova u okviru Kosova – uvijek će se priklanjati manjem zlu, onima koji im najčešće neiskreno i iz ličnog političkog interesa nude zaštitu. Strah za goli opstanak manjinske narode svugdje na Balkanu čini idelanim sredstvom za manipulaciju, koju – vidimo kroz primjer Crne Gore – osim političara sprovodi i dio medija, kojima je dolazak dijaspore na glasanje u jednom trenutku vrhunski patriotizam, u drugom nešto nečasno i iz više aspekata krajnje problematično.
Na samom kraju da dodam.
Milatovićevi nastupi po pitanju dijaspore i njenog dolaska na glasanje su krajnje obazrivi, umjereni, idu u pravcu smirivanja tenzija i animoziteta prema manjinskim narodima kao njenom preovlađujućem dijelu – što pozdravljam, ali komentari njegovih pristalica na društvenim mrežama u kojim oni na najgrublji način vrijeđaju i omalovažavaju dijasporu dovode u sumnju iskrenost njegovih javnih izjava i poziva.
Кatolička crkva u Španiji je identifikovala 728 silovatelja u svojim redovima, od kojih su više od 80% sveštenici, saopštila je Španska biskupska konferencija, prenose online mediji.
Istraživanja povezuju usamljenost s brojnim disfunkcionalnim imunološkim reakcijama, što nas navodi na zaključak da je usamljenost potencijalno opasna za zdravlje.
Samo s jednim, u automat ubačenim eurom, 21-godišnji Austrijanac je u kasinu Baden kraj Beča dobio džekpot od 250.000 eura. I to upravo na svoj rođendan, prenose online mediji.
Кatolička crkva u Španiji je identifikovala 728 silovatelja u svojim redovima, od kojih su više od 80% sveštenici, saopštila je Španska biskupska konferencija, prenose online mediji.
Istraživanja povezuju usamljenost s brojnim disfunkcionalnim imunološkim reakcijama, što nas navodi na zaključak da je usamljenost potencijalno opasna za zdravlje.
Samo s jednim, u automat ubačenim eurom, 21-godišnji Austrijanac je u kasinu Baden kraj Beča dobio džekpot od 250.000 eura. I to upravo na svoj rođendan, prenose online mediji.
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.