Piše i fotka: Jadranka MAMIĆ

Kako nam se prvi dan boravka u Tromso-u posrećilo da vidimo i kitove i auroru, ostalo je da slijedeća 3 dana upoznamo okolinu i negdje pronađemo barem jednog irvasa. Saznale smo da je otac momka koji nam je iznajmio apartman porijeklom iz Kikinde, pa smo se dogovorile sa njim da nas odveze van grada i svake civilizacije, da osjetimo “divlju” Norvešku.

Trebalo nam je 20-tak km da se nađemo na mjestu bez struje i vode i gradskih puteva. Nismo bili sami; u toj nedođiji naletismo na malu grupu turista koja je zapalila vatru na snijegu i posmatrala nebo, tražeči auroru. Zoltan (Norvežanin iz Kikinde) mi je pomogao da usnimim par fotografija aurore i u povratku nas poveo do farme irvasa, osvijetlivši ih farovima automobila. Imale smo priliku da ih vidimo a meni nije bilo teško da se do koljena ubacim u snijeg i uslikam ih, dok mirno odmaraju.

Slijedećih dana smo se vozle bus-om do zadnjih stanica i obilazile mnoštvo fjordova. Nije nam bilo teško pješačit po nekoliko km po toj zdravini i uređenim pješačkim stazama.

Pitala sam Zoltana, šta mu se sviđa a šta ne u Norveškoj? Odgovorio mi je: “Sve mi se sviđa!”

Zdravstveni sistem im je odličan, školstvo takođe, plate (za naš pojam) enormne, svi mogu pronaći posao i većinom ne znaju kako im se zove predsjednik države ili neki od ministara.

 

Još nekoliko fotki Osla na FB stranici PCNEN-a

Zadnje dane smo ostavile za obilazak Osla, glavnog grada, koji broji nešto više od milion stanovnika i nalazi se na rubu istoimenog fjorda.

U centru grada nalaze se i kraljevski dvorac (nimalo raskošan), pozorište, zgrada parlamenta (što spada u stariji dio grada), a na samoj obali futurističke zgrade opere i malo dalje Edvard Munch muzej, koji je na tom mjestu od 2020. godine (ranije se nalazio u Tojenu, od 1963.) i broji 13 spratova. Ulazak u muzej je zbog aktivista za zaštitu prirode, koji u zadnje vrijeme uništavaju slike, pod jakim obezbijeđenjem, pa smo morale proći kontrolu jaču nego na aerodromima (Sve osoblje je jako ljubazno). Vidikovac na 9 spratu pruža pogled na cijeli grad, a što se tiče postavke muzeja, fotografije će, nadam se, dočarati. Čuvena slika “Krik” je sklonjena na sigurno, tako da se ne može vidjeti original, ali zato od Munch-ovih ličnih predmeta, instalacija i brojnih slika – sve je dostupno javnosti.

Više fotki Munkovih slika na FB stranici PCNEN-a

Na obali smo kroz zastakljene plohe muzeja mogle vidjeti Norvežane kako se kupaju u zaleđenom moru pored malih koliba sa saunama.

Možda im je pola godine dan, a pola noć, ali u Norveškoj se živi kvalitetnim, mirnim životom sa jako dobro organiziranom državom i u skladu sa prirodom.

Dok ovo pišem, u Podgorici se slavi Božić, sve odjekuje od pirotehnike, ne znam hoće li ijedna ptica ili životinja preteć’ do ujutro!!!

Koliko smo mi daleko od razuma!?!?

 

Njeno Veličanstvo – Aurora Borealis!