Otići, a ostaviti u srcu ono od čega odlazimo. Da li je moguće? Milion pitanja u našoj glavi. Milion emocija u našim očima. Milion riječi u srcima. Da li je tako lako otići?

Na nekom peronu možda negdje zastaneš pred neki polazak, čini ti se kao da odustaješ, kao da si umjetnik koji je godinama stvarao, pa odustao od svojih snova. Dozvoljavaš da se taj apsurdni trenutak dogodi. Čemu onda godine neprežaljenih trenutaka?

Biti umjetnik znači odlučivati o svom životu, dolaziti, odlaziti, vraćati se. Na kraju – ostati. Unutrašnji glas ti govori da otkažeš kartu, raspakuješ kofere, vratiš se. Onaj koji je jurio za svojim snovima nikada nije iste ostvario. Ko je jurio za boljim sjutra nikada ga nije imao.

Mi smo krojači svojih života. Pisci iz svakog poglavlja tog života. Najljepše priče smo pričali tu gdje smo rođeni. Pod našim plavim nebom. Našom zemljom. Našom Crnom Gorom. Negdje na moru. Snove koje smo ovdje sanjali i ciljevi koje smo ovdje postavili gdje bismo drugo mogli ostvariti? Budućnost je u našim rukama. Ovdje, pod istim tim nebom. U našoj Crnoj Gori. Nama je važno da uspijemo, da bismo uspjeli moramo pokušati. Hajde da glasno kao dijete kažemo da ostajemo! Sa suzama u očima. Sa izgužvanom kartom u ruci. Sa nečijom rukom u ruci. U našoj Crnoj Gori. Razloga je mnogo.

Tu gde smo proveli najljepše trenutke svog života…Tu ostajemo. Zauvijek!

Otići, a ostaviti u srcu ono zbog čega odlazimo. Da li je moguće? Ponovo pregršt emocija. Nije lako napustiti domovinu. Treba joj se radovati iznova svaki put kao dijete i ponosno reći: „ Ja ostajem.“

****************

Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu “Otkažite kartu, ostajem”. Svaki pristigli esej objavićemo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na društvenim mrežama. Eseje objavljujemo u autentičnoj formi, s tim što su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramatičke i pravopisne greške i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja biće novčano nagrađena.