Klaudija Rot u Šumaricama: Na ovom mjestu želim da vam se izvinim

Objavljeno: 24.10.2021, 09:33h

Potpredsjednica Bundestaga Klaudija Rot je naviša predstavnica Njemačke koja je posjetila Spomen park Šumarice u Kragujevcu u Srbiji. Ovo je njena izjava koju je dala novinarama 21.10.2021, a koju prenosi DW.

„Ovo je dan dubokog bola, ovo je dan suza. Dan kada mi srce plače. Dan kada riječi nisu dovoljne da opišem šta osjećam kao Njemica. Ovaj 21. oktobar 1941. je dio moje biografije, jer sam Njemica.

I beskrajno sam zahvalna što mi je bilo dozvoljeno da danas budem ovdje, kao Njemica, što su mi ljudi ovoga grada i ove zemlje pružili ruku i što su mi ukazali povjerenje – meni kao predstavnici njemačkog Bundestaga, njemačke demokratije. Povjerenje da su dve riječi koje su oblikovale Aušvic, ali koje su oblikovale i ovaj grad, ovo mjesto, da su te dvije riječi – nikada više – dio našeg kolektivnog sjećanja.

Ovo je dan žalosti, ovo je dan suza. Ovo je i dan kada Sunce sija, kada Sunce grije naša srca i suši naše suze, kada nam daje snagu da ne zaboravimo, da se sjećamo onogo što je bilo i u budućnosti, kako bi se uvijek i svakoga dana borili za dostojanstvo svakog čovjeka.

To vam obećavam, da je ta rečenica, prva rečenica Deklaracije o ljudskim pravima, koja kaže da je ljudsko dostojanstvo neprikosnoveno – da je ta rečenica za mene kao Njemicu, za nas kao demokratsku Njemačku, moralni imperativ. Dostojanstvo čovjeka je neprikosnoveno! Ne kaže se tamo – dostojanstvo muškaraca, hrišćana, bijelaca, mladih, onih bez hendikepa, heteroseksualnih. Tamo se kaže: ljudsko dostojanstvo je neprikosnoveno!

I želim da vam se izvinim. Ne znam da li postoji izvinjenje za zločine koji su počinjeni. Ali željela bih da ovo izvinjenje shvatite kao obećanje – da ćemo učiniti sve da živimo zajedno u prijateljstvu u zajedničkoj evropskoj porodici, da nikada nećemo zaboraviiti šta se desilo i da vjerujemo jedni drugima da ćemo se zajedno zalagati da se to više nikada ne ponovi.

Hvala vam što mi je bilo dozvoljeno da budem sa vama danas, na ovaj dan suza i bola, ali i nade.

Možda na kraju još ovo: Moram da vam kažem da sam ne samo veoma, veoma tužna, već da me je i sramota – što je u našem njemačkom istorijskom sjećanju ovo mjesto zapravo nepoznato. U školi sam učila o zločinima nacista u Francuskoj, u Poljskoj, u Njemačkoj, u Holandiji… Ali, na svoju sramotu, moram da priznam da smo se do sada premalo bavili istorijom u ovom vašem kraju, u Srbiji, u regionu. I to je takođe obećanje koje bih željela da dam ovdje, na ovom mjestu – da ću razgovarati sa školama, kako bi se istorija djece ovog grada, ljudi ovog grada koji su ubijeni, takođe našla u njemačkim udžbenicima istorije.

I na kraju dozvolite mi da se pozdravim sa svima vama: do viđenja! Do viđenja znači da se nadam da ćemo se ponovo vidjeti u dobrim zajedničkim evropskim vremenima. Mnogo, mnogo vam hvala.”

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply